Patrik Macek/PIXSELL

Mljekarski kralj dijeli sudbinu Todorićevog Agrokora?

Autor: Darko Petričić/7Dnevno/10 veljače 2017.

Posljednji potresi oko financijske (ne)stabilnosti Todorićevog koncerna - Agrokora i tridesetak njegovih tvrtki - lančanom reakcijom preneseni su do njegovog prijatelja, poslovnog partnera i financijskog podupiratelja, Dragutina Drka, varaždinskog tajkuna koji još odolijeva financijskim i poreznim kontrolama

Zahvaljujući izdašnim financiranjem lokalnih i državnih političkih stranaka, ali i njegovom kontrolom policijskih i poreznih službi, kao i Županijskog državnog odvjetništva, svi redom zatvaraju oči pred brojnim protuzakonitostima koje lokalni varaždinski feudalac čini prema svojim zaposlenicima, lokalnoj zajednici i državi. Tako su sredinom prošle godine, kako su objavili  mediji, Dragutin Drk i Vindija napravili, možda, najrizičniji posao nakon pretvorbe, a bila je to „jača suradnja između Vindije i Konzuma“.

Naime, u medijima je objavljeno da je održan sastanak između delegacije Agrokora i Konzuma, te Grupe Vindija. Tema sastanka, navodno, bila je organizirana pomoć tih dvaju koncerna mljekarskom sektoru, međutim, kako se kasnije pokazalo, Vindija je nakon tog sastanka odlučila dati financijsku podršku Agrokoru, s obzirom na njegovu prezaduženost kod domaćih i inozemnih kreditora.

Time je Drk odlučio podijeliti rizik sa svojim poslovnim partnerom preko kojeg distribuira gotovo 50 posto svojeg proizvodnog asortimana. Drugim riječima, bankrotira li Agrokor, ni Vindiji neće biti dobro! Inače, Drka i Todorića, osim poslovnih veza, povezuje i istovjetni način dolaska do bogatstva, a to su „blagodati“ pretvorbe iz 90-ih godina kada su, politički odabrani tajkuni, mogli gotovo sve.

Pretvorba Vindije na hrvatski način

Pretvorba Vindije dugo je slovila kao jedna od najuspješnijih pretvorbi u Hrvatskoj. Tako su, barem, tvrdili neupućeni političari. Međutim, govoriti pozitivno o poslovanju i pretvorbi  Vindije, znači ne poznavati povijest ove tvrtke i poslovni uspon njezinog vlasnika Dragutina Drka, kojemu su članstvo u Partiji, pravodobno mijenjanje političkih opcija i menadžerski krediti, osigurali poziciju najmoćnije osobe u varaždinskoj regiji, kao i u Hrvatskoj.  Zahvaljujući dokumentima i insiderskim informacijama koje su došle do nas, objasnit ćemo kako je slijedilo bogaćenje Dragutina Drka na hrvatski način i prema domaćim tajkunskim modelima.

U analizi 25 godina pretvorbe Vindije, od koje je korist imao samo njezin nominalni vlasnik, Dragutin Drk, treba odgovoriti na pitanja – kako je iz jedne male lokalne mljekare nastao tako veliki poslovni gigant u obiteljskom vlasništvu, te kako je jedan direktor tvrtke, koji je bio na toj poziciji oko 30 godina, postao većinski vlasnik i odakle njemu tadašnjih  7,000.000 maraka za kupnju 51 posto dionica, s obzirom da dotadašnja njegova plaća nije mogla biti dovoljna za takvu akumulaciju kapitala?

Također  je javnosti  nepoznato kako je sakupio kapital za dokup preostalih 45 posto dionica koji mu je omogućio gotovo 100-postotno vlasništvo nad tvrtkom, te odakle mu sredstva za poslovno širenje  u regiji i izvan nje?

 Javnosti je nepoznato i odakle  mu sredstva za osobno bogaćenje, prilikom čega je prisvojio vilu u kojoj stanuje, kao i ostale nekretnine, a posebno  dvorac u Jalkovcu koji se vodi kao edukativni centar, a zapravo je  njegova osobna imovina  izgrađena na teret svih zaposlenih u tvrtki, a najvećim dijelom iz sredstava namijenjenih državnom proračunu.

Revizija pretvorbe

U izvješću Državne revizije o Vindiji, spominju se brojne nepravilnosti kakve su registrirane i u ostalim tvrtkama s problematičnim pretvorbama, pa je tako otkrivena nerealna procjena tvrtke, odnosno, da je Vindija  podcijenjena za oko 25 do 30 milijuna DEM! Tako podcijenjena vrijednost išla je u korist Drku i na štetu državi. Kod procjene tvrtke nije ukalkulirana vrijednost 25 stana u vlasništvu Vindije, čija je prosječna površina iznosila oko 80 kvadratnih metara, a njihova cijena je u to vrijeme bila oko 2000 DEM po kvadratu. Stanove su koristili   radnici i oni su ih otplaćivali tako da su rate plaćali Vindiji.

Ni Vindija, a ni Dragutin Drk,  nisu bili imuni na menadžerske kredite. Oni su korišteni za kupnju dionica uz hipoteku Vindije, a otplaćivani  iz dobiti tvrtke. Usred procesa privatizacije, Drk je odlučio  smanjiti temeljni kapital Vindije i smanjiti  vrijednost dionica,  kako bi bez uložene kune povećao svoj udio u vlasništvu i    što jeftinije preuzeo preostale dionice koje nije posjedovao.

Nepoznata prošlost

Kako bi opravdao svoju stručnost, a umanjio političku podobnost, Drk je u svojoj biografiji često isticao svoju opredijeljenost za mljekarski biznis. Tako je naveo da je  1961. godine završio mljekarski školu i iste se godine zaposlio u Gradskoj mljekari u Varaždinu. Potom je, sredinom 60-ih godina, upisao  studij ekonomije uz rad, kojeg  je završio u kasnim 80-im godinama prošloga stoljeća.  Zanimljivo je spomenuti da je Dragutin Drk, zahvaljujući članstvu u Savezu komunista, za samo četiri godine (1965.) postao direktor te tvrtke, a 1993. je, zahvaljujući pretvorbi i promjeni političkog sistema i osobnog svjetonazora, postao i  njezin većinski vlasnik.

Manje je poznat podatak iz njegove biografije, da je krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, Drk radio kao rudar u labinskom rudniku.

U medijskim nastupima, Drk je znao isticati kako Vindija u početku nije bila njegovo vlasništvo, već su njezini vlasnici bili 145 dioničara. No, Drk ne spominje kako je odmah u startu posjedovao 51posto dionica, a deset godina kasnije stigao je i do 88 posto. To je postigao smanjenjem  temeljnog kapitala bez ikakvog  obrazloženja,  za što je bio obavezan prema članku 382 Zakona o trgovačkim društvima. Tako se zbog malverzacija s dionicama, knjiga dionica  čuvala u posebnom sefu, kako se ne bi vidjelo kako je Drk postao većinski vlasnik.

Isto tako, Dragutin Drk se često hvalio kako hrvatska Vlada nije pomogla Vindiji ni s jednom kunom kredita, ali prešućuje da mu je prilikom kupnje Koke, ta ista Vlada otpisala više od 40 milijuna kuna. Prilikom preuzimanja Koke, Vindija nije platila ni doprinose za radnike Koke.  Toliko o nedostatku pomoći hrvatskih vlada i Drkovoj vjerodostojnosti.

Podaci za optužnicu

Zahvaljujući dostupnim podacima koje su prikupili državni inspektori,   javnost će ipak imati prilike vidjeti koliko je Drku pomogla „poslovna spretnost“, a koliko protuzakonite i kriminalne radnje koje su omogućile njegovo bogaćenje.  Odgovor je jednostavan: Drkovo bogatstvo temelji se na nezakonitoj privatizaciji, neplaćanjima poreza, te gradnji i kupovini nekretnina na račun Vindije.

Osnovni dokument koji otkriva nezakonitosti u procesu pretvorbe i privatizacije varaždinske tvrtke je Izvješće o obavljenoj reviziji u Vindiji, koja je završena u svibnju 2003. godine. U Izvješću se spominju  brojne nepravilnosti koje je sadašnji predsjednik Uprave, Dragutin Drk, počinio dok je gomilao dionice na svom putu prema većinskom vlasništvu. No, bez obzira na protuzakonite radnje  evidentirane u Izvješću, Državno odvjetništvo do sada još nije pokrenulo nikakve kaznene postupke protiv Drka, no s obzirom na aktualno pokretanje brojnih antikorupcijskih afera, za očekivati je da će se uskoro rasvijetliti i pretvorbena enigma Vindije.

Dokumenti s ostalim dokazima o financijskim malverzacijama uskoro će biti predočeni javnosti, nakon čega bi Državno odvjetništvo i Uskok trebali odlučiti, radi li se tu o malom ili velikom kriminalu kakav je uništio gospodarstvo ove zemlje…

Autor: Darko Petričić/7Dnevno/10 veljače 2017.