Marijan Susenj/PIXSELL
Marijan Susenj/PIXSELL

Mladi pravaš odlično objašnjava: Zašto je dobro da je desnica doživjela debakl?

Autor:

Čirko je ponudio drugo viđenje debakla na desnici.

Mladi pravaš Frano Čirko iz svoje je perspektive objasnio debakl desnice na parlamentarnim izborima, a njegov tekst objavljen na slobodi.hr, uz dopuštenje autora prenosimo u potpunosti:

Hrvatska desnica, ako u nju ne ubrajamo centristički HDZ i regionalni HDSSB, na jučerašnjim izborima nije doživjela samo još jedan debakl, već svoj konačni potop. Prvi puta od samostalnosti Republike Hrvatske niti jedna stranka hrvatske desnice nije uspjela ući u Hrvatski sabor.

Štoviše, ostvarila se moja prognoza na koju su mi mnogi prijatelji rekli da pretjerujem. Niti jedna stranka/koalicija desnice niti u jednoj izbornoj jedinici nije dobila više od 2 posto glasova (najviše HSP AS-DESNO-HKDU-HDS-USP 1,50% u V. izb. jedinici). Čak ni zbroj glasova svih stranaka i koalicija desnice niti u jednoj izbornoj jedinici ne prelazi 3 postotna poena (najviše 2,54% u V. izb. jedinici).

Zašto?

Razlozi konačnog potopa hrvatske desnice u potpunosti se poklapaju s razlozima moga odlaska iz HČSP-a početkom srpnja o.g. koje sam sažeo u tekstu “Frano Čirko: Napuštam Hrvatsku čistu stranku prava”. Ukratko: kadrovska potkapacitiranost, programska i idejna besadržajnost, razjedinjenost, stara lica, folklorizam, zarobljenost prošlošću.

Stari, ofucani i javnosti totalno antipatični likovi poput Pere Ćorića, Ante Đapića, Ante Kovačevića, Luke Podruga, Dražena Keleminca i ostalih, samom svojom pojavom odvlačili su birače od svojih političkih opcija. Uz to, zbog svoje političke zaostalosti i bezidejnosti, dotične vođe hrvatske desnice biračima nisu uspjeli ponuditi ništa avangardnog, pametnog i politički privlačnog. Zapravo nisu ponudili ništa. Jedino se mogao čuti pokoji dosadni i nedovoljno artikulirani krik o lustraciji i zabrani crvene zvijezde petokrake.

Ima li desnica šanse u Hrvatskoj?

Netko neupućen bi nakon rezultata jučerašnjih izbora mogao reći da u Hrvatskoj desnica nikako ne prolazi. No, realnost je u potpunosti drukčija. Desnica u Hrvatskoj itekako ima prolaznost, puno veću nego ljevica, no druga je stvar što nema svoje kvalitetne i sposobne predstavnike.

Istraživanje Instutita “Ivo Pilar” o političkom opredjeljenju Hrvatske iz 2015. godine jasno pokazuje da među Hrvatima ima veliki broj onih koji se otvoreno opredjeljuju kao “čvrsta desnica”. Ako u tu “čvrstu desnicu” ubrajamo one koji su na političkoj skali od 0 (izrazito lijevo) do 10 (izrazito desno) sebe pozicionirali s brojevima 8, 9 i 10, onda zaključujemo da čak 18,7 posto ljudi sebe svrstava u “čvrstu desnicu”. Kada u ovoj računici odstranimo 24,0 posto onih koji ne znaju kojoj opciji pripadaju (to su uglavnom oni koji ni ne glasaju), onda dolazimo do činjenice da čak 24,6 posto Hrvata sebe svrstava u “čvrstu desnicu”.

Dakle, prostor za ozbiljnu i, štoviše, čvrstu desnicu u Hrvatskoj itetkako postoji. No, za kapitalizaciju tog političkog prostora potrebna je ozbiljna desna politička opcija s kvalitetnim i politički potkovanim predstavnicima koji svojom pojavom neće birače desnice tjerati da sa začepljenim nosom glasuju za “manje zlo” HDZ ili pak za neke nove, ali donekle ozbiljnije opcije, koje doduše nikako ne pripadaju desnici.

Što dalje?

Bit ću iskren. Ovakav izborni potop hrvatske desnice nisam samo prognozirao, već sam ga potajno i priželjkivao. Ne iz obijesti, već iz razloga što je jedan totalni i konačni potop potreban za jedno snažno kadrovsko i programsko pročišćenje te ponovni uzlet hrvatske desnice.

Konačni potop pokazao je da je došlo vrijeme za smjenu generacija ljudi i stranaka na hrvatskoj desnici. Gore spomenute pretpotopne vođe i stranke hrvatske desnice, naročito pravaške, moraju zamijeniti novi, mladi i u svakom smislu kapacitirani ljudi unutar jedne nove desne političke opcije, oslobođene utega dosadašnjih, sada napokon propalih stranaka desnice.

Ta nova politička snaga hrvatske desnice mora iznjedriti potpuno novu političku (i kulturnu) doktrinu te staviti pred sebe realne političke ciljeve za Hrvatsku u 2016. godini. Ona se mora totalno modernizirati u odnosu na pretpotopnu hrvatsku desnicu, ali se nikako ne smije liberalizirati. Štoviše, nova hrvatska desnica se mora i radikalizirati po mnogim pitanjima, ali tu svoju radikalnost nikako ne smije dokazivati pričama o 1941. i NDH, već jasnim i čvrstim političkim stavovima o aktualnim temama u Hrvatskoj i Europi.

Sve to mora pratiti učinkovita komunikacija s biračima, naročito mladima koji su skloniji novim i radikalnijim opcijama, kroz sve moderne i aktualne kanale komunikacije te potpuno nove i privlačne političke aktivnosti s novim, kvalitetnim i javnosti simpatičnim predstavnicima koji će vrlo jasno znati artikulirati svoje političke stavove.

Ostaje samo pitanje postoji li dovoljan broj sposobnih i kvalitetnih ljudi koji će obnoviti hrvatsku desnicu? Naravno da postoji. Osobno poznajem i previše kvalitetnih mladih ljudi, izrazito desnog političkog opredjeljenja, koji su sposobni i spremni uzdići hrvatsku desnicu na realne grane hrvatske politike, baš kao i u većini zemalja Europe.

Stoga, unatoč jučerašnjem konačnom potopu, na hrvatskoj desnici napokon slijedi veliko pročišćenje i novi uzlet!

Autor:

ZADNJE VIJESTI