Davor Puklavec/PIXSELL
Davor Puklavec/PIXSELL

Milorade što kažeš na ovo: Da bi se u Srbiji uhljebili u javno poduzeće morate među ostalim proći test inteligencije

Autor:

Pupovac je priznao bolnu istinu, u Hrvatskoj u javna poduzeća možete ući isključivo stranačkim ključem.

Potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac nakon konzultacija kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u razgovoru s predstavnicima medija zapitao se je li prirodno da predstavnika nacionalnih manjina nema u Hrvatskim šumama, HEP-u ili pak u nacionalnim parkovima, otkrivajući pri tome stvarne interese predstavnika srpske nacionalne manjine kada je u pitanju potpora budućoj vladi Andreja Plenakovića.
No, s druge strane bolje je zapitati se je li uopće prirodno da pored mora mladih koji odlaze u svijet, pored gomile nezaposlenih i obrazovanih, pored tisuća onih koji ne mogu adekvatno osigurati svoju budućnost ključ za prijem u javna poduzeća bude pripadnost određenoj nacionalnoj manjini ili stranci? Nije li takvo što pobogu korak unazad? Ne bi li se u europskoj Hrvatskoj konačno trebala definirati neka pravila prema kojima će se u državne tvrtke zapošljavati putem javnog natječaja? Najtužniji dio ove priče jeste taj što je Pupovac na žalost izrekao bolnu istinu. Uistinu se ova gospoda bez obzira na nacionalnost i stranački dres daleko iza kulisa dogovara upravo na taj način trgujući onime što bi trebalo biti od javnoga interesa.
Retoriku sličnu ovoj kakvu je izrekao predstavnik Srba nedavno je uporabio i HDZ-ov Ivan Šuker. ‘Čelncii javnih poduzeća birati će se političkim putem, a ne putem javnih natječaja’, kazao je Šuker potvrđujući ono što javnost odavno znade da je kriterij za zapošljavanje u brojnim javnim poduzećima i tvrtkama rijetko kada bila stručnost. Mahom su se tamo ustoličavali partijski podobnici i njima bliski kadrovi koji se prebacuju iz fotelje u fotelju, ovisno o tome tko je na vlasti. Tragična činjenica je da zahtjeve spram javnim poduzećima imaju i Mostovci koji bi za HDZ mogli postati ono što je za SDP nekoć bio HNS.

Naime, Petrovljevoj ekipi koja je spala na 13 saborskih mandata puca na niz strateških energetkih tvrtki u koje bi osim ministarsava koja im se nude voljeli zasjesti. Naime, svojega čovjeka rado bi ”uguzili” u Inu i HEP, a na listi želja su i Plinacro te Janaf, baš kao i Pupovcu zanimljive su im i Hrvatske vode te Hrvatske šume. S druge strane HDZ-ovcima je uvijek primamljiva bila Hrvatska lutrija, HŽ Cargo i Jadrolinija te tvrtka Odašiljači i veze, a najvećoj stranci koja vodi pregovore zaniljivi su i HŽ infrastruktura, Autocesta Rijeka Zagreb te Croatia Airlines.
S podjelom plijena kada su u pitanju državne tvrtke i političari na vlasti hrvatska javnost je od ranije upoznata, jer u cijeloj paleti javnih poduzeća i tvrtki teško je naći rukovodeću osobu koja je nadživjela bilo koju promjenu vlasti. Iznimka je Darinko Bago koji Končar vodi od 1999. godine. U HDZ-ovo vrijeme HEP je vodio Leo Begović. A u četiri godine Milanovićeve vlade ondje su se izmjenjivali HNS-ovci Zlatko Koračević i Tomislav Šerić, dok je trenutko na vodećoj poziciji Perica Jukić. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti i ‘Croatia osiguranje’, kompaniju koju je u 90-tima vodio Suad Rizvanbegović teniski partner pokojnog predsjednika Tuđmana. S promjenom vlasti Linić na tu poziciju dovodi Marijana Čurkovića. HSLS-ovim kadroviranjem te fotelje domogao se Hrvoje Vojković, poslije čije smjene na scenu stupa Zdravko Zrinušić. Mijenja ga SDP-ovac Krešimir Starčević, nakon čega CO dobiva privatnog vlasnika Adris pa na čelo te osiguravajuće kuće sjeda Sanel Volarić. U sam vrh uspješnih javnih poduzeća svrstati se može Podravka koja bilježi čak 200 milijuna kuna dobiti godišnje. Podravku je 2012. godine preuzeo SDP-ov Zvonimir Mršić.

I Janaf je još uvijek HNS-ova utvrda jer vodi je Dragan Kovačević, kojem je na polovici Milanovićeva mandata direktorska pozicija bila ugrožena zbog žestokog kritiziranja tadašnjeg ministra financija Slavka Linića. Kovačević je s Janafom u 2015. ostvario najbolje poslovne rezultate u povijesti; prihodi te tvrtke iznosili su 726 milijuna kuna te su porasli 48 posto u odnosu na godinu ranije.

Nestranačka osoba, Ivan Pavelić, vodio je donedavna Hrvatske šume, a njegov prijatelj Tihomir Jakovina za to ga je nagradio i višemilijunskim bonusima. U svojem mandatu Pavelić je otpustio oko 600 zaposlenika povećavajući dobit tvrtke na 150 milijuna kuna u 2014. godini. U HDZ-u pak nemaju riječi hvale za njega, jer nekoliko je puta prozivan zbog zapošljavanja SDP-ovca. Pod istim optužbama našao se i direktor Hrvatske lutrije Danijel Ferić koji je prozivan za nezakonito zapošljavanje članova ‘Partije’.
Da u pričama možda i ima istine svjedoči kolokvijalni naziv Lutrije koja je prozvana Zavodom za zapošljavanje SDP-a. Pitanje je hoće li i na čelu HŽ infrastrukture ostati nestranačka Renata Suša, koja je tu tvrtku preuzela sredinom 2014. Suša je u međuvremenu postala i potpredsjednica Europske zajednice željeznica. Pri kraju je svog mandata i SDP-ov Ivica Plišić, predsjednik Uprave Hrvatskih voda. Hrvatske vode, baš kao i Šume vrte godišnji promet od oko dvije milijarde kuna. Inače, Vlada Zorana Milanovića u listopadu 2015. pred sam kraj mandata donijela je Uredbu o kriterijima za provedbu javnog natječaja za imenovanje predsjednika i članova uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH, koja propisuje najmanje pet godina radnog iskustva stečenog na rukovodećim položajima ili odgovarajućim poslovima u struci za članove Uprave, odnosno deset godina iskustva za predsjednika Uprave. Da je takva uredba donesena na početku mandata Milanovićeve Vlade, uprave javnih poduzeća izgledale bi znatno drukčije nego sada. Prema posljednjim javno dostupnim podacima javna poduzeća ostvarila su prihode veće 7,5 posto od ukupno ostvarenih rashoda.

Zanimljiva ideja u Srbiji

Donedavno je u Srbiji za dolazak na mjesto prvog čovjeka u javnom poduzeću najsigurnija ulaznica bila baš kao i kod nas stranačka pripadnost. Međutim, neka poduzeća su u skladu sa zakonom odnedavna počela provoditi natječaje na kojima su obavezan dio testovi: kandidati za direktore republičkih javnih poduzeća polažu test inteligencije i procjenjuju im se karakter kroz psihotestove, dok na lokalnom nivou može da ih pogodi i pitanje o Michelangelu. Potencijalni šefovi republičkih javnih poduzeća testove polažu sjedeći za kompjuterom.
U test ulaze sa šifrom i mjeri im se vrijeme. Budući direktori lokalnih javnih poduzeća odgovaraju na pitanja o poznavanju rada državne uprave. Između ostalog, moraju znati koji su izvršni organi jedinica lokalne samouprave, koliko članova ima nadzorni odbor javnog poduzeća, tko donosi odluku o raspodjeli dobiti poduzeća, na čiji prijedlog se bira gradonačelnik, tko donosi odluku o privremenom financiranju jedinica lokalne samouprave…
Ipak, među pitanjima su i ona iz opće kulture, pa oni koji žele biti direktori u svojoj općini trebaju znati koji srpski vladar nije ubijen u atentatu, u kom djelu se prvi put spominje “Veliki brat”, tko je oslikao Sikstinsku kapelu…

Osim psihotesta, koji ne ulazi u zbirnu ocijenu, kandidati za direktore republičkih javnih poduzeća polažu i svojevrsne testove inteligencije. Analiziraju se njihove vještine analitičkog razmišljanja, logičkog zaključivanja, organizacijskih sposobnosti…

Autor:

ZADNJE VIJESTI