Milanović patološki ovisi o vlasti, no misli na milimetre, a govori na metre!

Autor: Damir Kramarić / 7 Dnevno / 2. listopada 2015.

Hrvatsku mafijašku obitelj čine političke elite, pravosuđe, regularne zločinačke postrojbe i mediji. Svi oni trebaju jedni drugima i služe jedni drugima. Zato svjedočimo milenijskoj pljački hrvatske države. Oni čine mrežu isprepletnih privatnih interesa, mrežu koja guši Hrvatsku. Glavni državni odvjetnik za svoje gazde ima duboke ladice, gdje sprema predmete i čeka zastaru

Kada bi netko snimio film o sudbinama hrvatskih zviždača i njihovih obitelji, o svim mukama i udarcima koje im zadaje sustav, osvojio bi zasigurno brojne nagrade. Ipak, tračak nade da i za njih stižu bolji dani – prijavljivači korupcije dva puta su dobili u zadnjih nekoliko godina – prvi put kada je Ivo Josipović najavio politiku nove pravednosti, a drugi put kada je Kolinda Grabar Kitarović u svoj ured dovela povjerenicu za zviždače.

No, čim je postao predsjednik, Josipović je zaboravio prijavljivače kriminala, a Kolinda Grabar Kitarović jednako je brzo na cestu izbacila svoju povjerenicu za pravdu. O mazohizmu kojem bi u takvim okolnostima morali biti skloni oni koji su spremni i dalje boriti se za istinu, o umreženoj mafijaškoj obitelji i činjenici da su u Hrvatskoj dio te ‘obitelji’ i mediji, političke elite, te pravosuđe, razgovarali smo s Brunom Langerom, najglasnijim istarskim zviždačem, te najduhovitijim i najprodornijim političkim analitičarom koji dolazi iz sfere kulture.

Nakon što je ministar Miljenić, suca prijavljenog zbog kriminala, postavio za predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Brodu, mnogi pravnici i odvjetnici izjavili su da je stanje u pravosuđu danas puno gore nego u doba Sanadera. Kako to komentirate?

– Hrvatsko je pravosuđe isključivo u funkciji korumpiranih političkih elita, koje su od prvog dana počele pljačkati Hrvatsku. Počevši od pretvorbe i privatizacije, pa na dalje. Dugo bih mogao nabrajati. Bilo je najmanje stotinu pljačkaških zahvata. Danas u pravosuđu vrijedi pravilo koje je nekada vrijedilo za političare. Prije se govorilo: ako nisi bio u zatvoru, ne možeš biti političar. Danas pravilo glasi: ako nisi povezan s kriminalom ili ako nemaš kriminalni dosje, ne možeš biti na ključnoj poziciji u pravosuđu! Kriminalne veze su tu poželjne.

Zašto? Zar zato što su takvi ucjenjivi i poslušni?

– Apsolutno. Dodao bih da su te poslušnike njihovi gazde – a to su političke kriminalne elite – brižno zaštitili, pa suci nikome ne odgovaraju. Osim svom cehovskom udruženju u Republici Hrvatskoj. Glavni državni odvjetnik u Saboru tek jednom godišnje podnosi izvještaj, ali ne ovisi o tome, hoće li Sabor odbaciti njegovo izvješće ili neće. Neviđeno je zaštićen. Služi vladajućima, jer ovisi samo o njihovoj političkoj volji. Radi se o vrlo bitnoj funkciji, a posve nakaradno postavljenoj.

Kome još trebaju i kome služe korumpirani i ucjenjivi suci, dužnosnici, policajci, ministri…?




– To je dobro pitanje. U jednoj od zadnjih Latinica rekao sam ono što je zgrozilo bandu lopovsku. Izjavio sam da hrvatsku mafijašku obitelj čine političke elite, pravosuđe, regularne zločinačke postrojbe i mediji. Svi oni trebaju jedni drugima i služe jedni drugima. Zato svjedočimo milenijskoj pljački hrvatske države. Oni čine mrežu isprepletnih privatnih interesa, mrežu koja guši Hrvatsku. Glavni državni odvjetnik za svoje gazde ima duboke ladice gdje sprema predmete i čeka zastaru.

Hrvatska predsjednica nedavno je potjerala Vesnu Balenović s Pantovčaka i ukinula mjesto povjerenika za zviždače. Je li tako izdala zviždače, kao i Josipović prije nje?

– Hrvatski zviždači ili prijavljivači korupcije i kriminala su posve izdani u ovoj zemlji. Bio sam jedan od onih koji su bili na prijamu kod bivšeg predsjednika Josipovića. Svi zviždači su tada iznijeli strahovite primjedbe na račun Mladena Bajića, kojega je Josipović poslije odlikovao! Glavna tema razgovora bila je naša inicijativa da se donese zakon o zviždačima, da se zaštite ljudi koji prijavljuju korupciju. U takvim slučajevima, svi u pravilu proganjaju njih i njihove obitelji, umjesto da progone bandu. Josipović je obećao sve, no nikakvog rezultata nije bilo. Predložio sam da zaživi Savjet zviždača, kao savjetodavno tijelo. Čak mi je i Saša Perković, savjetnik bivšeg predsjednika, pristupio nakon sastanka i rekao da je to odlična ideja. No, ni od toga nije bilo ništa. Nije stvar u tome da je Vesna Balenović kao osoba tamo, već je stvar u principu. Prijavljivačima korupcije treba odati veliko priznanje. Nakon svega što im se događalo u Hrvatskoj, ispada da je daljnje prijavljivanje korupcije i kriminala krajnje patološki mazohizam! Budući da režim kontrolira 90 posto medija, logično je da mediji ni ne objavljuju ništa o zviždačima. Čudi me da ih u predizborno vrijeme ne skupljaju i ne hapse. Da ne bi utjecali na susjede, a pogotovo na medije, uoči izbora. To je stara praksa izolacije nepoćudnih.




Kakva su vaša ‘zviždačka’ iskustva?

– Nisu lijepa. Ali, ne govorim o tome da im ne dam gušta i da ne misle da me mogu ustrašiti. Držim se one: Bolje živjeti jedan dan kao lav, nego sto godina kao ovca.

Mirela Holy, Damir Kajin i mnogi drugi javno govore da Hrvatskom danas upravlja mafija, a da sve vlade i svi sazivi Sabora toj mafiji pokorno služe. Zašto netko ne pokuša svrgnuti tu mafiju?

– Ne vidim tko bi to mogao učiniti. To je toliko jaka i isprepletena mreža. Možda blokirani građani koji su u dužničkom ropstvu i koji ne znaju što će. Stoljeća su trebala Amerikancima da svrgnu robovlasništvo, pa je nastao i građanski rat oko toga. Ovo naše robovlasništvo je puno raširenije i ne vidim kako ćemo se toga riješiti.

Janez Janša je nedavno izjavio da zbog neprovedene lustracije udbomafija upravlja svim procesima u Sloveniji, što državu gura u ponor dužničkog ropstva. Nije li i Hrvatska smrtno bolesna od iste bolesti?

– Prije nego što je otišao u München, Josip Perković je u intervjuu Večernjem listu kazao da je hrvatsku državu uspjela stvoriti Udba, jer su jedini imali infrastrukturu. Znali su što se sprema. U svijetu je propadao komunizam, a kod nas je već nakon Titove smrti ta struktura gledala kako se izvući. Počeli su novac izvlačiti iz zemlje i stavljati ga u strane banke – od Londona, Pariza do Švicarske. Pripremali su se za ono što će biti. Dogodio se rat u kojem su oni profitirali. Nema biznisa do šou biznisa, kažu u Americi. No, rat je puno veći biznis. Dok su radnici i ‘sitna raja’ išli u borbu, dotle su oni pljačkali Hrvatsku. Kada su se branitelji vratili, više nije bilo tvornica, ni radnih mjesta. Neki generali su u međuvrenemu postali tajkuni, a ‘sića’ je ostala bez ičega. Dok su jedni polagali život, drugi su opljačkani novac polagali u švicarske banke! To je ta neviđena prijevara. Gotovo svi koji su u rat došli izvana, proglašeni su ustašama i svi su, kao Ante Paradžik, pobijeni. Ne zna se od čijeg metka. Kako je bilo, tako je i ostalo. Jugoslavija je trajala 45 godina, a ova država traje već 25 godina. Ne postoji puno kraće od bivše države. No, do danas, između tih država nema nikakve razlike.

Kako nema? Što je s višestranačjem, demokracijom?

– Nema višestranačja, nema demokracije ni pluralizma. Imamo brutalnu polarizaciju na ‘plave’ i ‘crvene’. Male političke stranke u pravilu stradaju, a mediji su njihovi glavni egzekutori. I među ‘plavima’ i među ‘crvenima’ su udbaši. Zato možemo reći: Laku noć Hrvatska. Pogledajte gdje smo došli 25 godina nakon uspostave države, ako je danas stanje još gore nego na početku? Nisu Udba samo oni koji su radili u službi, već su to i njihova djeca i njihovi unuci. To je posebna kasta. I danas imamo hrpu novinara koji imaju kodna udbaška imena. Dijele nam lekcije i dalje, četvrt stoljeća nakon stvaranja Hrvatske. Nekada su to činili u ime partije, sada u ime demokracije. Nažalost, svakim danom sve je gore.

Damir Kajin je najavio koaliciju s Petrinom, pa završio s Bandićem. Petrina kaže da zbog toga nije htio koalirati s Kajinom, pojasnivši da on surađuje samo sa čestitima. Kako to komentirate?

– Meni je drago da Kajin nije više sa SDP-om i IDS-om. Pokazao je da je čestit nakon što je izašao iz IDS-a. Tako je dokazao da nije bio član udruženog zločinačkog pothvata Ivana Jakovčića, pothvata protiv Istre i istarskog čovjeka. Da je bilo pravde, svi bi Jakovčića zvali ‘Lepoglavac’, a ne – kako ga sada zovu – ‘Nino Briselac’. Drugo, drago mi je što Kajin nije sa SDP-om. Puno je učinio za njih na lokalnim izborima, a oni su ga prevarili i izdali. Osim toga, da nema Kajina, Istre ne bi ni bilo u Saboru. Ovi drugi dođu samo petkom dignuti ruke, kao ljudi na koncertu mog dragog prijatelja Miše Kovača. Ništa drugo ne čine. Takvi zastupnici nam ne trebaju. Zahvaljujući Kajinu, čujemo brutalnu istinu o njegovim bivšim kolegama i ostalim političkim događanjima. Zato će oni učiniti sve da Kajin ne prođe u Sabor. Bit će puno napada na njega. Takav im ne treba. Kada dođe vrijeme izbora, zauzdat će sve medije. Oni imaju javni novac za kampanju, a on nema. To je neravnopravna borba i tu se vidi što znači kada si u mreži, a što kada nisi. Tu se vidi sav jad i bijeda umrežene hrvatske politike.

Je li hrvatska Vlada bila spremna za izbjegličku krizu i je li premijer trebao zaratiti baš sa svim susjedima?

– Vlada je bila totalno nespremna za ovaj tsunami migranata. A što se tiče rata sa susjedima, čini mi se da su u tome Milanovića podržali samo njegovi mediji i njegovi ministri. Stvara se privid da je narod uz njega, no to je u predizborne svrhe. ‘Rat sa Srbima’ je pokazao da ne postoji nikakva projekcija o tome što bi se moglo dogoditi u izvanrednim okolnostima, kada se zatvori granica. Ovdje sve zaudara na predizborne igre i pokazuje neviđenu patološku ovisnost pojedinaca o vlasti i fotelji. Premijer Milanović u javnim nastupima često pada u sebeljubivi trans i radi neviđene greške. Počinje misliti na milimetre, a govoriti na metre. I u ovoj krizi se poziva na zaštitu nacionalnih interesa, a upravo on dovodi u pitanje nacionalne interese. Predmet je ismijavanja – ne samo u Europi, nego i u svijetu. Drugo je kada govori gluposti na domaćem političkom terenu. Ovo je i svijet promatrao. Hrvatska je totalno izgubila ugled. Ugled više ne postoji. Naravno da i svjetski diplomati o tome govore. No, oni – za razliku od Milanovića – misle na kilometre, a odgovaraju na milimetre.

Što će se dogoditi ako se val izbjeglica nastavi i ako Vlada i dalje ne bude štitila granice, već puštala migrante da prolaze kamo hoće, bez registracije na granici?

– Ništa dobro. Jer, što ako se budu zatvorile susjedne granice? Onda će zasigurno ti ljudi ostati tu. Tada Hrvatska postaje slučaj. U isto vrijeme, mi uopće ne govorimo o domaćim ljudima koji su ostali na cesti, koje su ilegalne kreditne zadruge i drugi novčari izbacili iz njihovih kuća. Treba otići na zagrebački željeznički i autobusni kolodvor, pa vidjeti koliki mladi odlaze. Šteta da nema emisije ‘Želje i pozdravi’, da ljudi mogu poželjeti pjesmu najmilijima na odlasku. Nitko o tome ne govori. Tko će ostati? Valjda samo migranti koji sada dolaze.

Je li Istra spremna prihvatiti više tisuća izbjeglica s Bliskog istoka i do čega bi stalni priljev ljudi mogao dovesti?

– Istra nije spremna za doček izbjeglica, rekao je Boris Miletić. Oni su isplatili novac za Crveni križ za te svrhe i – gotovo. Misle da Istra nije u koridoru kojim prolaze ti ljudi i zato nisu spremni na prihvat. No, ako se zatvore granice prema EU-u i ako migranti ostanu u Hrvatskoj, morat će se ravnomjerno rasporediti. Onda će ih dovesti i u Istru. Predlažem da svi dođu u selo Sveti Juraj u vlasništvu Ivana Jakovčića. On ima 6,5 hektara zemljišta, pa mogu i šatore dignuti. Jakovčić se hvalio da iz sela za lijepih dana puca pogled na Triglav i na Veneciju, tako da migranti mogu vidjeti kamo žele poći. Jakovčić je glavni multikulturalac na ovim prostorima; poznato je da stalno zagovara suživot i različitosti, pa bi bilo dobro da pokraj crkvice – koja u selu već postoji – sagradi i džamiju. Selo bi na taj način bilo spremno primiti migrante s Bliskog istoka. Bivši župan tamo je dovukao struju na račun proračuna, vodu – u pet i pol kilometara udaljeno selo – također na račun hrvatskih građana, a cijelo selo Sveti Juraj platio je samo 10.000 tadašnjih maraka… Kud ćeš bolje, nego tamo dovesti migrante!?

Kako stoje stvari s prijavom austrijskog poduzetnika Lista protiv Jakovčića? Ima li šanse da Jakovčić završi na sudu i u zatvoru?

– Šećer na kraju. List je tužio Jakovčića jer je ovaj od njega tražio 500.000 eura mita, da mu ‘sredi’ neko zemljište. Jakovčiću je zbog toga skinut imunitet u Europskom parlamentu i sad je ‘mjesečar’ na sudu. No, što očekivati od suda? Misle li pravosudni organi pokrenuti neku istragu s tim u vezi? Ni slučajno! Jakovčić je otišao u Bruxelles nakon što je Milanović rekao da on vodi IDS kao mafijašku organizaciju. I nakon toga, šalje ga u Europski parlament! Tamo je isključivo zahvaljujući Milanoviću. To je, nažalost, vrijeme u kojem živimo. U Hrvatskoj nisu vjerovali da će Europski parlament bivšem šefu IDS-a uzeti imunitet, jer se to ovdje nikada ne bi dogodilo. Ovdje mafijaše šalju u Bruxelles, a ne u zatvor. Takva je to, nažalost, država.

Jedini Hrvat čija je pjesma među najslušanijima u Americi

Zovu li vas uopće na rock gaže u Istri? Kakva je situacija u ostaloj Hrvatskoj?

– Rock and roll u Hrvatskoj nije umro, ali sustavno se ubija. Mi stariji još sviramo uokolo, jer imamo svoju publiku, no mladi nemaju gdje svirati jer u Hrvatskoj više nema rock klubova. Na prste jedne ruke ih se može izbrojati. Zamislite da se bavite nogometom, a da ima samo pet nogometnih igrališta u državi!? Najveći je problem što su nestale emisije o rocku na nacionalnoj televiziji, emisije koje su bile posvećene mladima. Mladima se ne daje prilika, a ima doista sjajnih bendova. Često čujem kako u Puli trešte narodnjaci iz automobila. Ili elektronika. No, rocka nema nigdje. Kada dođe netko s električnom gitarom na binu, ispada kao da je urođenik s toljagom. Rock je nastao u prošlom stoljeću, imao je nevjerojatan utjecaj na kulturu, pogotovo u pokretu za mir tijekom vijetnamskog rata. Rock and roll iznjedrio je jednu od najljepših poruka koja glasi: Vodite ljubav, a ne rat. Osobno se pedeset godina bavim rock and rollom i sretan sam da je tako.

Može li se danas živjeti od svirki?

– Kako tko. Ja živim od rocka, time se bavim pola stoljeća, s velikim zadovoljstvom. Ni današnjim generacijama nisam nepoznat. Nedavno sam bio u Dimitrovgradu, uz južnu granicu Srbije i ugodno sam se iznenadio da publika zna sve naše pjesme, da su svi pjevali s nama. Od koncerata se živi, a ne od prodaje nosača zvuka. Danas je situacija bitno drukčija nego prije tridesetak, četrdesetak godina. Najtiražniji autori danas prodaju onoliko ploča, odnosno CD-a, koliko smo mi dijelili medijima i radio stanicama. Naš album ‘Mentalna higijena’ prodan je, s druge strane, u 100.000 primjeraka, što je danas nezamisliva brojka.

Jedini ste hrvatski autor koji se uspeo do ‘TOP 100’ američkih radijskih hitova. Kako vam je to uspjelo?

– Početkom devedesetih s pjesmom ‘Chinese Bike’, Atomsko sklonište je uskočilo na američku ‘Top 100’ listu. Pjesma je bila inspirirana događajima na Tiananmenu, Trgu nebeskog mira, gdje je kineska vojska ubila na tisuće studenata. Njihovi ostaci su spaljeni, pa bačeni u kanalizaciju. Proboju te pjesme u američkih ‘Top 100’ pomoglo je i to što je bio rat na ovim prostorima. To je naš najveći uspjeh i mogu reći da su se moji snovi ostvarili. Tisuću puta više nego što sam sanjao, kada sam se počeo baviti rock and rollom. Odrastao sam slušajući Radio Luxemburg i Grgu Zlatopera na Glasu Amerike. U Nashvilleu sam 1993. potpisao ugovor s američkom agencijom za zaštitu autorskih prava, da bih nekoliko godina kasnije raskinuo ugovor, te se vratio kući i potpisao ugovor s Hrvatskim društvom skladatelja. Amerikanci su me u čudu gledali, nisu vjerovali da sam istupio iz njihove agencije. Prije toga sam, početkom osamdesetih, istupio iz SOKOJ-a, jugoslavenske agencije za zaštitu autorskih prava, koja, u biti, ničemu nije služila. Drugi sam hrvatski glazbenik koji je to učinio. Prvi je bio Johny Štulić.

 

Autor:Damir Kramarić / 7 Dnevno / 2. listopada 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.