Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Mesijanska uloga Karamarkovih apostola i marioneta…

Autor: Vice Borić/7Dnevno/14. travnja 2017.

U brojnim se sredinama, a posebice u Zagrebu, provodi prava 'mobilizacija' snaga koje bi mogle pripomoći u preuzimanju HDZ-a i rušenju Plenkovića. Tragikomično je što njihov najborbeniji dio čine naivci desnog spektra, koji se stavljaju u funkciju onih koji su spremni, baš kao i Manolić i Mesić nekada, izazvati kaos u državi, samo da zaustave rapidan gubitak svoje moći

Nedvojbeno da u Hrvatskoj postoje političke snage koje ozbiljno razmišljaju o tome da nakon lokalnih izbora preuzmu Hrvatsku demokratsku zajednicu i zbace mrskog im Plenkovića s pozicije na koju je izabran prije manje od godinu dana. To danas više nitko i ne osporava. Naprotiv, u brojnim se sredinama, a posebice u Zagrebu, provodi prava „mobilizacija“ svih snaga koje bi u tome mogle pripomoći. Tragikomično je što njihov najborbeniji dio čine naivci desnog spektra, koji slabo prate politička zbivanja i događaje, ne razumiju procese koji se događaju i stavljaju se u funkciju onih koji su spremni, baš kao i Manolić i Mesić nekada, izazvati kaos u državi, samo da zaustave rapidan gubitak svoje moći.

Diletanti koji su pokušavali kompromitirati Tuđmana

Takvu razinu naivnosti u Hrvatskoj smo gledali već više puta. Prvi put, kada su Manolić i Mesić pokušali stvoriti neku svoju većinu u Saboru, srušiti Tuđmana i kompromitirati HDZ. Dok su oni pisali pismo američkom Kongresu i u Saboru tražili smjenu ministra Šuška uoči oslobodilačkih operacija, Hasanbegović je, vjerojatno, upijao njihovo lamentiranje o sukobu s Tuđmanom i Šuškom po pitanju Bosne i Hercegovine.

Bio je premlad da bi već tada, poput Karamarka, aktivno sudjelovao u tom antituđmanovskom puču, ali je uskoro, nedugo nakon potpisivanja Washingtonskih sporazuma, šetao Rivom, priključujući se diletantima koji su pokušavali kompromitirati Tuđmana i njegovu politiku. No, ovdje je Hasanbegović najmanje bitan. Pravi su problem, navodni, desničari koji sami sebe uvjeravaju da su, slijedeći tu liniju politike i takve „lidere“, oni zapravo „autentični HDZ-ovci“. Autentično u toj skupini su jedino potpuno pogrešne političke procjene i naivnost većine njihovih „bojovnika“, koji nesvjesno ginu za račun dobro prikrivenih interesnih skupina.

Nezavisni od HDZ-a

Prva zabluda „autentičnih HDZ-ovaca“ koji su se, ne prvi put, upregli u protuhadezeovska kola, i koji su jednako shvaćali Tuđmana devedesetih kao i Plenkovića danas, je njihova naivna uvjerenost da je Bruna Esih nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu. Ona to je, ali samo u smislu nezavisnosti od današnjeg HDZ-a, od kojega je njezina priča danas udaljenija nego od Bandića, protiv kojega se navodno bori, pomažući mu istodobno u mrvljenju HDZ-ova biračkog tijela. Ili od Karamarka, čiji su ju ljudi i ugurali u Hrvatski sabor, a sada joj daju široku političku potporu.

O različitim interesnim grupacijama, koje vješto koriste desničarsku retoriku za prikrivanje operacija koje s ideologijom nemaju nikakve veze, ne treba ni govoriti. Osim toga, glavne akcije koje se vode iz njezina izbornog stožera, kojega za sada krije k’o zmija noge, usmjerene su protiv Plenkovića i HDZ-a. A taj HDZ u ovom trenutku ima odgovornost za upravljanje hrvatskom državom i bavi se vrlo ozbiljnim temama, koje će u razdoblju koje je pred nama, uzdrmati brojne interesne skupine, o kojima niti u jednom pamfletu koje ovih dana produciraju neki zabrinuti domoljubi – nema niti slova.

I kako taj pritisak Plenkovićevog HDZ-a na njih bude rastao, Plenković će biti sve veći eurobirokrat, njegova majka sve gora „vojna lekarka“, a otac sve veći Udbaš.

Hasanbegović – autentičan glas demokršćanske većine!

Kada borba za očuvanje interesa poprimi razmjere borbe za goli život, odnosno za ostanak na slobodi, tada se svako preostalo zrno utjecaja koristi kako bi se pokušalo napakostiti onome kojeg se smatra izvorištem ugroze. Istodobno se prihvaća svako savezništvo koje se može iskoristiti. Tako je, u krugovima stvarnih vlasnika ove operacije, projekt koji simbolizira Hasanbegović, postao „autentični glas demokršćanske većine“.

Oni, koji su svoje djelovanje proteklih dvadesetak godina gradili na ideji interesne povezanosti sa svakom vladajućom garniturom, danas za herezu i komplote prozivaju sve koji pristaju uz Plenkovića. Tragikomično je gledati ljude koji su do jučer, na štetu HDZ-a šurovali s Bandićem, kako danas glume autentičnost u HDZ-u, i kako rade saveze s nekada ostrašćenim protivnicima Tuđmana i njegove politike. Oni danas marširaju zajedno i pozivaju birače da se okane Prgometa, jer je on, koji se Karamarku suprotstavio, navodno konvertit, a Karamarko koji se suprotstavio Tuđmanu – pravi domoljub.

Buncanje o Karamarkovoj borbi za istinu

Pritom se već danas naglavačke izvrću sve dobro poznate činjenice o Karamarkovim aktivnostima posljednjih trideset godina, koje su sve samo ne ugodno štivo za samog Karamarka i njegove zagovornike. No, kako se suprotstaviti onima koji ga pretvaraju u promotora istraga o partizanskim zločinima? Takvih je zločina, kao što je poznato, bilo na tisuće, a Karamarko je u petnaest godina koje je proveo kao predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, ravnatelj Protuobavještajne agencije, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije i ministar unutarnjih poslova, pripremio tek jednu neuspješnu istragu koja je rezultirala oslobađajućom presudom nad evidentnim krvnikom Boljkovcem.

Kako se suprotstaviti onima koji prodaju maglu pričama kako su s Plenkovićevim dolaskom zamrle Karamarkove priče o lustraciji? Zar onoj lustraciji za koju je nakon izbora izjavio da je o njoj govorio „na načelnoj razini“ i da nikada nije namjeravao napraviti zakon o njezinoj provedbi? Zar onaj Karamarko koji traži od suda (postupak MANOLIĆ-KARAMARKO) da njegove svjedoke iz redova komunističke Udbe ne poziva na saslušanje „da ih se ne bi dovelo u neugodnu situaciju“? On, kojega i danas njegovi, ne znam čime kupljeni apologeti, izdižu na pijedestal borca za raskrinkavanje Udbe, kojega je, eto, u toj njegovoj namjeri spriječio Plenkovićev dolazak, trebao bi biti antipod Plenkovićevom nedostatku osjećaja „za povijesni duh nacije kojoj pripada“?!?

I kada se operacija, u kojoj i prilično neupućeni ljudi lako prepoznaju Karamarkove prste, opravdava floskulama o tome kako je Karamarko „slobodan građanin i može se izravno nadmetati na izborima, a može istaknuti i svoju marionetu ako netko želi igrati takvu ulogu“. Karamarko uistinu može sve, i takvi će mu sve oprostiti. I izdaju s Mesićem i progon Gotovine i suradnju sa Sanaderom i petljanje s Manolićem.

No, kao član stranke, može biti kandidat samo ako ga stranka predloži, a „isticanje marioneta“ u operaciju destabilizacije stranačkih kandidata u nedostatku osobne hrabrosti i nije neka referenca za čovjeka koji već širi priče kako će na idućim izborima biti kandidat za predsjednika države.

Plitkoumni argumenti za uličnu uporabu

A upravo u vrijeme u kojemu Karamarko obilazi Bruxelles, Washington, Tel Aviv, London i Moskvu, tražeću potporu za svoje „regionalne aktivnosti“, njegovi zagovornici pozivaju Plenkovića da ne bude sluga ni Washingtona ni Moskve. „Za zastupanje Hrvatske, gospodine Plenkoviću, ne treba ići po svoje mišljenje ni u Bruxelles, ni u London, ni u Washington ni u Moskvu – za to treba pitati samo hrvatski narod i nikog više.“ To je poruka Plenkoviću kojega je hrvatski narod izabrao prije šest mjeseci!?!

Argumentacija kojom se nastoji diskreditirati Plenkovićev HDZ, uistinu je plitkoumna, ali ju ne iznose plitkoumni ljudi. Oni dobro znaju vještije se izražavati i logičnije slagati misliti. No, svjesno idu na najnižu razinu retorike, nimalo se ne zamarajući istinom, jer im želja i nije objašnjavati, nego potpirivati najniže strasti. Nema kod njih nikakve težnje za istinom, pa su zato i tako vješti u njezinu prikrivanju.

No i oni, baš kao i Karamarko, imaju pravo i slobodno se nadmetati na izborima i isticati svoje marionete, pa i mahati pri tome stijegom koji su im njihovi pradjedovi časno dali u ruke. S koliko časti će ga predati svojim unucima, u ovom se trenutku ne zamaraju previše. Možda su i sebe uvjerili u svoju mesijansku ulogu, postajući apostoli Karamarka i njegovih marioneta. Možda će se unucima moći pohvaliti da su pripomogli fijasku HDZ-a u Zagrebu, demontaži Plenkovića, ostanku Bandića i povratku „moralne uspravnice“ Karamarka. Ako se dogodi to povijesno čudo, njihovi će unuci biti osigurani, pa im barjak neće ni trebati.

Autor: Vice Borić/7Dnevno/14. travnja 2017.

ZADNJE VIJESTI