Goran Stanzl/PIXSELL

Matica Hrvatska: ‘Nismo krivi i nećemo se dati ponižavati!’

Autor: Marin Vlahović

Prvo što nam je predsjednik Damjanović rekao bilo je: “Predsjedništvo mi je zabranilo davati izjave!”

U utorak oko 12.40 sati došli smo u prostorije središnjice Matice Hrvatske na dogovoreni intervju s predsjednikom Stjepanom Damjanovićem. Naime, nakon objave članka o sporu između Matice hrvatske i društva Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, stigao nam je poziv predsjednika Damjanovića za razgovor.

Dok Srbija gradi i otvara obrazovno-kulturne centre ‘Vuk Karadžić’, Hrvatska izbacuje A.G. Matoša!

Poziv je stigao telefonski i putem službenog e-maila. Zbog toga smo se našli neugodno iznenađeni kada nas je u predvorju predsjedništva zaustavila mlada tajnica te nas obavijestila kako neće biti nikakvih izjava. S obzirom na to da smo službeno pozvani, nismo prihvatili ovaj odgovor, već smo tražili dodatna pojašnjenja. Tajnica nam je rekla da se možemo obratiti glavnom tajniku Zorislavu Lukić. Ujedno nam je predala dva papira koji predstavljaju službenu izjavu predsjedništva. Tada smo ponovili činjenicu da nas je pozvao predsjednik Damjanović te kako ga molimo da nas bar nakratko primi. Tajnica je onda ipak otišla po njega. Prvo što nam je predsjednik Damjanović rekao bilo je: “Predsjedništvo mi je zabranilo davati izjave!”

Nakon naše zamolbe, ipak smo sjeli za stol i razgovarali petnaestak minuta. Predsjednik smatra da je Matica hrvatska trebala javno istupiti te zauzeti jasan stav oko spora s društvom A. G. Matoš, ali mu predsjedništvo to ne dopušta. Privatno, on se čitavo vrijeme zalaže za kompromisno rješenje te nam je potvrdio kako bi idealno bilo da je društvo A. G. Matoš platilo barem glavnicu duga.

Skrenuo nam je pozornost i na inertnost Ministarstva kulture koje je imenovalo osobu koja bi se trebala baviti ovom problematikom, ali se navodno ništa ne događa. Ministarstvo kulture formalno je podržalo projekt, ali stvarnih zbivanja i praktičnih rezultata nema.

Stjepan Damjanović član je i Vijeća za suočavanje s prošlosti. I u Vijeću su mu isto zabranili davati izjave. Neovisno o toj zabrani, Damjanović nam je otkrio neke detalje o trenutnoj atmosferi i radu ovoga Vijeća. Damjanović tvrdi da je atmosfera korektna te da nema povišenih tonova. Vijeće je sastavljeno od eminentnih povjesničara, pravnika i tri predstavnika institucija, s predsjednikom HAZU-a Zvonkom Kusićem na čelu. Po riječima Stjepana Damjanovića, u Vijeću su se najbolje razumjeli povjesničari, dok među pravnicima postoji problem radi sudske prakse koja ovisi od svakog pojedinog suca. On strahuje kako bi moglo doći do raskola u Vijeću kada se bude sastavljao završni dokument, jer bi tada mogla nastati rasprava i neslaganje oko svake pojedine rečenice i tvrdnje. Sve navedeno predstavlja njegovo osobno mišljenje i ne može se smatrati službenim stavom Vijeća.

Što se tiče stava Matice hrvatske oko spora s društvom Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, pismenu izjavu predsjedništva prenosimo u cijelosti:

“Vijeće Županijskog suda u Vukovaru na sjednici 7. travnja 2014. potvrdilo je odluku Općinskoga suda u Vukovaru od 25. siječnja 2012. da Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika mora Matici hrvatskoj platiti iznos od 239 277,01 kuna sa zakonskom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 81.203,75 kuna.

Ogranak Matice hrvatske iz  Tovarnika započeo je još 1998. raditi na tome da se kuća na mjestu rodne kuće Antuna Gustava Matoša kupi i uredi kao spomen-kuća u čast velikoga hrvatskoga pisca. U razgovorima s Družbom sestara Kraljice svijeta (koje su u  tom trenutku bile vlasnice kuće) da odstupe kuću i da im se zauzvrat napravi druga u Tovarniku sudjelovali su tadašnji predsjednik Matice hrvatske Josip Bratulić i tadašnji glavni tajnik Matice hrvatske Stjepan Damjanović i vrlo mnogo pomogli da odgovor Družbe sestara Kraljice svijeta bude pozitivan. Ogranku Matice hrvatske iz Tovarnika nedostajala su inicijalna sredstva i zatražio je pomoć od Središnjice iz Zagreba. Središnjica i ogranak zaključili su 13. ožujka 2002. ugovor kojim se središnjica obvezala isplatiti ogranku kunsku protuvrijednost od 26.884,00 EUR i za taj iznos se kreditno zadužila kod Zagrebačke banke. Ogranak se obvezao vraćati anuitete kredita kada budu dospijevali po računima koje će dostavljati Središnjica, ali to nikada nije učinio, nije otplatio ni kune unatoč brojnim upozorenjima koje je dobio. Vodstvo tovarničkog ogranka ugasilo je ogranak, a projekt spomen-kuće prebacilo na novoosnovano Društvo Antuna Gustava Matoša. Slijedila je tužba Središnjice koja je završila kako smo u prvom odjeljku napisali.

U razgovorima o tome kako da se problem riješi, Matičnina upravna tijela su više puta nudila da se dogovorimo na način da Društvo Antuna Gustava Matoša vrati iznos koji je posudilo i plati sudske troškove, a da se Matica odrekne dijela pripadajućih joj kamata. U razgovorima smo višeput pokazali pripravnost da se dug isplati u nekoliko obroka.

Matica je na mnogo načina pomogla projektu spomen-kuće i ne pristaje da se na nju svaljuju problemi koje je stvorio netko drugi. Postavljamo pitanje: Kako to da se u potrošenih 11 milijuna kuna nije našao skroman iznos da se vrati Matici dug? Kako to da i u planiranih novih 11 milijuna nema stavke koja bi predviđala povrat Matičinog novca?

Matica hrvatska pripravna je za razgovor, očekujući da se u rješavanje problema uključe nadležne državne institucije, ali ne prihvaća prijedloge koji imaju samo jedan cilj: ponižavati Maticu hrvatsku i pokazati joj da mora postupati onako kako hoće oni koji su stvorili problem.

Autor: Marin Vlahović