Marko Lukunic/PIXSELL

MARCEL HOLJEVAC: Ustani (Or)bane, Hrvatska te zove, zove…

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno / 13.travnja 2018.

Metode novog HDZ-a, iste kao metode stare partije

HDZ je često bio prozivan za nedemokratičnost, često je promatran povećalom, no Andreju Plenkoviću se, izgleda, sve oprašta. I „diskretni“ pritisci na medije i novinare i partijske čistke i korupcijske afere u HDZ-u i sve ono za što bi nekog druguga već davno razapeli. Da, možda Plenković stvarno i nije namjestio rođacima posao u državnoj službi – ali, bi li mediji to povjerovali jednom, recimo, Karamarku?  Tako isto možete vjerovati, ili ne morate, da je slučajnost što su baš sad u medije procurile stare fotografije Franje Lucića, požeškog HDZ-ovca, koji se usprotivio ratifikaciji Istanbulske konvencije, snimljene u hotelu s prostitutkom ili ljubavnicom. A možete vjerovati i da je to opomena drugima koji su protiv Istanbulske, u stilu – „Partija zna sve o vama“. Dokazati je ionako nemoguće, špekulirati besmisleno.  Možete isto tako vjerovati kako je slučajnost da se ponovno izvlače u medije neki stari pedofilski i gay skandali koji uključuju kler, što nije praksa liberalnih medija još otkad je Ratzinger odstupio s mjesta Pape. Od onda vrijedi pakt o nenapadanju, a sad se to izgleda promijenilo. I to može biti slučajnost, a može biti i poruka Crkvi koja se protivi ratifikaciji, iako nas režimski mediji uvjeravaju da su Papa, Vatikan i biskupi, s izuzetkom možda kakvog katolibana, poput Košića, srcem i dušom za Istanbulsku.  A nakon što se i Stier drznuo kritizirati Plenkovićev stav oko Istanbulske, održavši nadahnut govor o ljudima koji glumataju katolike samo kad trebaju potporu Crkve, a tu potporu ponekad dobivaju i ucjenama, odnosno iznošenjem prljavština o kleru, njegov višenamjenski dupeuvlakač i duhovni nasljednik Jure Bilića, Gordan Jandroković, poznat i pod nadimkom „Njonjo“, u stilu Lavrentija Berije obrušio se na Stiera, poručio mu da će o njemu biti razgovora unutar HDZ-a i objasnio da on mora objasniti na koga je mislio kad je spominjao ljude koji ucjenjuju Crkvu.

„Čuli smo i dosta teške riječi, uvredljive za one o kojima je govorio kolega Stier. Bilo bi u redu da on objasni o čemu i zašto je to govorio“, rekao je Jandroković. Kao da i jazavcu s down sindromom nije jasno o čemu je, i o kome je, Stier govorio. „Treba objasniti je li govorio o nekome iz HDZ-a, bilo bi dobro da javno čujemo o kome se radi. Govoriti o tome da netko nekoga ucjenjuje u Crkvi je uvredljivo. Pričekat ćemo još koji dan, Stier je rekao da će o tome govoriti u raspravi u Saboru o Istanbulskoj konvenciji“, dodao je predsjednik Sabora i time me podsjetio na stari vic iz socijalizma o čovjeku koji se na policiji vadio da je, kad je čitavši novine opsovao majku onima što tlače narod, rekao da je mislio na one, tamo, kapitaliste u Americi. „Ne laži, znamo mi ‘ko tlači narod“.  Tako očito i Jandroković zna na koga je Stier mislio, a zna i onaj na koga je Stier mislio da je na njega mislio. U subotu su novinari pitali, je li izjavom o antiklerikalcima Stier aludirao upravo na njega, a on je odgovorio: “Ja mislim da je to nedopustivo. To nije točno. Nije mi jasno ako je aludirao na bilo koga u stranci… Mora se do kraja očitovati.“ A onda još dodao: „Mislim da smo s postupkom ratifikacije ove Konvencije, ušli u bit, želimo jaču zaštitu žena od nasilja, a ideološka pitanja smo adresirali Interpretativnom izjavom. Radi se o ispunjavanju predizbornog obećanja iz kampanje, nema promjene smjera. To je jedna vrsta demagogije i dezinformacije koja još nije viđena.“ Iskreno, jedina demagogija i dezinformacija koja još nije viđena je upravo Plenkovićeva priča o tome da je ratifikacija obećanje iz predizborne kampanje i da su ideološka pitanja adresirana pravno bezvrijednom interpretativnom izjavom.

Treba li onda čuditi što je Orban u Mađaskoj na izborima odnio dvotrećinsku većinu, a HDZ je u anketama na blago anemičnih 26 posto, unatoč tome što oporba praktički ne postoji, ili je jednostavno retardirana?  

Demokratski izbor kao prijetnja demokraciji

Hrvatski su mediji – a reklo bi se, i politika – ponovno u šoku i nevjerici nakon očekivane pobjede „diktatora“ Orbana u Mađarskoj. Orban je, tako, za njih diktator, autokrat, pa i – prijetnja demokraciji. Dobro, znam da uglavnom prepisuju od zapadnih „liberalnih“, prokomunističkih medija, ali i tu bi trebalo imati neke inteligencije. Valjda.  Najveća prijetnja demokraciji je prozvati demokratski izabranog čelnika države – prijetnjom demokraciji. Odnosno, demokratsku odluku naroda – „prijetnjom demokraciji“. Vi možete reći da je neki demokratski izabran političar neliberalan, da je nesposoban, pa i da je prijetnja miru u svijetu ili regiji, ili nekim ljudima u svojoj zemlji, da je prijetnja pravima ili „pravima“ ovih ili onih – ali ne, ne možete reći da je prijetnja demokraciji. Prijetnja demokraciji je kad se na izbore u jednoj zemlji pokušava utjecati pritiskom izvana. Druga je stvar što se i demokratski izabrani čelnici mogu služiti spletkama, medijskim spinovima i bizantinskim metodama koje često zovemo i „nedemokratskim metodama“ ili „socijalnim inženjeringom“ (preodgojem naroda) jednom kad su na vlasti, ali to se češće može pripisati upravo „demokratskim liderima“ poput Merkel ili Plenkovića.  Orban je odnio izbore velikom većinom, njegova popularnost u Mađarskoj je posve neupitna unatoč negativnoj medijskoj kampanji, a glavna mu je oporba desni „Jobbik“, s oko 20 posto glasova, a tek tad bivši komunisti s oko 12 i zelenje s oko 6,5. Po tome on, zapravo, i nije desničar kakvim ga predstavljaju, nego političar centra, odnosno onog što u njegovoj zemlji i jest centar. A valjda bi to, je li netko desno ili centar, trebalo suditi po tome gdje se nalazi u odnosu na ostale političke snage u svojoj zemlji, a ne u odnosu na Merkel, Tita ili Mao Ce Tunga. Orbanova pobjeda, kao i Trumpova i Putinova, ili Kurtza u Austriji i Salvinija u Italiji, jesu prijetnja, ali svakako ne demokraciji. Oni su prijetnja principima orwelovskog „liberalizma“ u kojem je ropstvo sloboda, a diktatura je demokracija. A principi tog „liberalizma“ sve češće dolaze u sukob s principima demokracije.

Zato i kod nas, brojni sve češće prizivaju jednog hrvatskog Orbana, koji će se htjeti, moći i znati suprotstaviti Bruxellesu i Buzinu kad traže nešto što nije u interesu Hrvatske, a bez da pritom sam strada kao žrtva namještenih afera i dvorskih spletki unutar HDZ-a. Nažalost, kako stoje stvari, njega nema na vidiku.




Račanov nasljednik

 Ako HDZ-ovcima nije jasno na koga je mislio Stier, nije sporno na koga sam ja mislio kad sam napisao da je oporba – retardirana. Davor Bernardić je dao intervju za slovenski „Dnevnik“ u kojem je ispalio kako arbitražu smatra – valjanom. Usto smatra da bi Hrvatska i Slovenija svoje probleme trebale riješiti diplomatski, razgovorom.  „Ni jedan zdravorazumski sporazum nije problem za mene. Svjestan sam da je Slovenija, poput Hrvatske, pomorska država i da mora imati izlaz na otvoreno more. Presuda Arbitražnog suda usvojena je u duhu dobre europske prakse. Ono što će biti konačni sporazum i kako će se provesti – bilo da će biti više ili manje od arbitraže – ovisi o obje zemlje. Najvažnije je u ovom trenutku zaštititi ribare koji rade na tom području i da i dalje nemaju problema u prekograničnom prometu”, izvalio je, i time dokazao da je pravi nasljednik Ivice Račana, koji je problem i stvorio, obećavši Slovencima, ničim izazvan – trećinu Piranskog zaljeva.

Bernardić je, da doda šlag na tortu, ustvrdio kako “desničarske vlade neće riješiti problem. Njihovi su problemi prikladni jer mogu mobilizirati biračko tijelo svojom pomoći. Što duže postoji taj problem, to se više može privući bilo kojoj predizbornoj kampanji”. Zanimljiv, dogmatski stav: dok se ljevica u EU-u ne može dogovoriti ni o čemu, dotle desnica lijepo surađuje. No, ovo da desničarske vlade (koja je to desničarska vlada u Hrvatskoj, molit ću, i koje je boje bila vlada u Sloveniji zadnjih godina?) neće riješiti problem je, možda, i točno. Ali, činjenica je da ga one nisu ni stvorile. Problem su stvorile lijeve vlade. Kad ljudi poput Račana i Bernardića ne bi stvarali probleme, desnica ne bi imala što raditi.  A što se Bernardića tiče, čudi me da ga uz takve izjave kojima uspijeva otjerati ono malo birača koji su preostali SDP-u, a Plenkoviću izmamiti zadovoljan osmjeh, njegovi stranački kolege već nisu vezali za sidro i bacili nasred Piranskog zaljeva.




Obrazovane budale iz neobrazovanih ustanova

U nacrtima novog obiteljskog zakona mediji stalno nalaze nešto nad čim se zgražaju, što im je nepojmljivo. Recimo, da obitelj čine roditelji i djeca. To je izazvalo šok i nevjericu, jer nije pisalo da su si muž i žena obitelj. Pa je nejasno, zašto vam je onda ženina obitelj jedno, a obitelj drugo. No, to je još imalo smisla.

Ovaj put je šok i nevjericu izazvao članak 108 u jednoj od radnih verzija, koji nosi naslov “Školovanje i obrazovanje djeteta”, a u kojem piše: “Roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima”.  U poetski nadahnutom, ali beskrajno glupom i neupućenom tekstu u Jutarnjem, Robert Bajruši piše: „POBAČAJ JE UBOJSTVO, JASENOVAC KOMUNISTIČKI LOGOR, A ZEMLJA RAVNA PLOČA – Prođe li novi prijedlog Obiteljskog zakona, to će učiti mnogi hrvatski učenici“. Pa dalje: „Nikada do sada, niti jedan zakonski prijedlog ili ideja, nisu u sebi nosili toliku količinu maligne opasnosti za budućnost Hrvatske, poput zahtjeva da roditelji odlučuju o tome što će učiti njihova djeca. Ideja koju promovira Dubravka Hrabar, ultrakonzervativna profesorica obiteljskog prava – kada bi bila prihvaćena – tom jednom jedinom rečenicom likvidirala bi, ne samo kurikularnu reformu, nego i posljednju šansu da se učenici u Hrvatskoj školuju na modernim principima koji vladaju u normalnim zemljama.“

No, Bajruši očito malo zna o principima u „normalnim“ zemljama (ja ovu zemlju, unatoč svemu, smatram posve normalnom, iako ne nužno najbistrijom: ako želite vidjeti nenormalnu zemlju, pogledajte Švedsku, zadnjih godina). A još manje o svemu ostalom.  Pa kao prvo, ne postoji niti jedna religija koja naučava da je zemlja ravna ploča. Unatoč predrasudama ljevičara kako bi „još uvijek vjerovali da je zemlja ravna ploča“ kad bi Crkva još uvijek držala školske ustanove, koje su usput rečeno i danas uglavnom kvalitetnije od državnih, nikad nije postojala u kršćanstvu dogma da je zemlja ravna ploča, a da je okrugla se manje – više znalo još u srednjem vijeku, iako gravitacija kao takva, nije bila objašnjen fenomen do mnogo kasnije. Turbokatolička kraljica Izabela od Kastilje je, uostalom, poslala Kolumba da pronađe zapadni put za Indiju – dakle, pretpostavljajući da zemlja jest okrugla. To što neki hiperobrazovani ateisti nerijetko brkaju heliocentrizam i teoriju o zemlji kao ravnoj ploči, problem je njihovog manjkavog obrazovanja, a možda i kognitivnih ograničenja.  Isto tako, ne postoji filozofija niti religija koja naučava da je Jasenovac bio komunistički logor, iako postoji prijepor među povjesničarima oko toga, je li on korišten i nakon 1945. za političke protivnike, a to nije niti bitno, jer je u osnovi sasvim svejedno jesu li partizani trpali svoje logoraše tamo gdje i ujkani ili negdje drugdje, na Goli, recimo. Uostalom, znanstveno, a ne ideološki, niti religijski gledano, Hitler je svoj sustav konc-logora preuzeo od Staljinovih gulaga, samo ga je bitno doradio i uveo, u njemačkom duhu, tehnološke inovacije, poput plina. A isto tako, ne znam koja to religija uči da je pobačaj ubojstvo: to je, naime, nesporna činjenica, a ne vjerska dogma. Fetus je, naime, živ i ne, nije dio ničijeg tijela. Ima svoje tijelo, svoj DNA i svoje organe. Fetus, što god ateisti vjerovali, je samo faza u razvoju ljudskog bića – jednog te istog i to znaju i mala djeca, samo ne neki „prosvijećeni“.  No, najzanimljivije od svega: Povelja EU-a o temeljnih pravima, članak 14. – Pravo na obrazovanje, točka tri, kaže: „(Ova prava uključuju) Slobodu osnivanja obrazovnih ustanova koje uvažavaju demokratske principe i prava roditelja da osiguraju poduku i edukaciju svoje djece u skladu s njihovim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima, koja trebaju biti uvažena u skladu s nacionalnim zakonima koji ta prava reguliraju“. Nešto slično piše i u povelji UN-a o pravima čovjeka, pa je nejasno što je tako zgrozilo naše „progresivne“ i obrazovane snage. Koje nikad nisu pročitale, niti osnovne dokumente EU-a, ali se kunu u europske vrijednosti o kojima nemaju pojma.

Naknadna pamet Ante Tomića

 Taj čovjek me uvijek oduševi. Kad god pomislite da je prešao sve ljudskom umu zamislive granice malicioznosti, netolerancije i gluposti, on oduševi. Tomiću samo treba dati vremena i prostora da se iskaže u punom sjaju i nikad vas neće razočarati.  Tako se sad uključio u anticrkvenu kampanju jer je Crkva odlučila, prvo, sama provesti istragu protiv svog župnika optuženog za pipkanje dječaka, a onda, ako nađe da su optužbe vjerodostojne, prijaviti sve policiji, odnosno pravosuđu. Nije to specifikum Crkve, tako u pravilu rade i škole i tvrtke – zataškavaju pedofiliju, ako mogu. Riješe stvar bez negativnog publiciteta.  Zanimljiva mi je ta latentna homofobija Tomića koji o svećeniku piše kao o „latentnom pederu“, iako me ne čudi. Ante je davno dokazao da je šovinist, nazivajući Hasanbegovića „retardiranim zagrebačkim muslimanom“: može Ante iz Glavine donje, ne može Glavina donja iz Ante nikako. Nije da Ante ne mrzi „pedere“, ali si smije dati oduška samo kad su crkvenjaci, onda je mrziti „pedera“ – OK. Inače je OK mrziti onog tko mrzi pedera.  No, još zanimljivije mi je ovo: „S fratrom što je prošli tjedan osumnjičen za pedofiliju zatekao sam se prije mnogo godina u jednom velikom društvu, za objedom na jednoj terasi pod lozom i znao sam, kao i svi za stolom, za priče da taj stari brat grabi mladiće za prepone. Pa i tad je bio u društvu jednoga golobradog, blijedog i šutljivog bogoslova. Svejedno, srkali smo bistru juhu s domaćim rezancima i viljuškama birali ljepše komade drhtave, masne goveđe potrbušine, dok je ocvali peder dolje na kraju stola samozaljubljeno lupetao nešto o sedam darova i dvanaest plodova Duha Svetoga…“  A onda u nastavku, pljus: „Po zakonu, hrvatskom kao i svakom drugom, to je građanska obaveza koju ne možete izbjeći. Znate li za kazneno djelo, dužni ste redarstvu ispričati sve o tome. I točka.“ I točka, Tomiću. Znači, Crkva je kriva što nije prijavila, a znala je. Ti nisi kriv što nisi prijavio, iako kažeš da si znao. I što kažeš? Crkva je licemjerna, jel’da?

Pametna Marijana

Prepametni splitski bračni par Puljak je opet ispao puno pametan, pogotovo njegova… pa, neću reć’ kakva polovica, da ne ispadnem seksist.  Marijana Puljak je ovaj put komentirala vijest da će dio taksista i autoprijevoznika besplatno voziti građane na splitski prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. „Udruga Radio taxi Split 12. travnja 2018. građane će besplatno dovoziti na prosvjed ‘Hrvatska protiv ratifikacije Istanbulske konvencije’. Isto tako, Clissa d.o.o. ustupa pet svojih autobusa za besplatan prijevoz građana na prosvjed. Pretpostavljam da će vožnje na Marš za znanost, u subotu, 14. travnja, naplaćivati duplo“, objavila je predsjednica stranke Pametno na Facebooku.  Koliko je pametno, ako već imate stranku i kandidirate se na izborima, na ovakav način izvrijeđati i otjerati par stotina, možda tisuća potencijalnih glasača, taksista? Ne baš, zar ne? Bandić je, recimo, divan primjer – on već 20 godina vlada Zagrebom prije svega zato jer radi suprotno od pametne Marijane, jer zna da se kao političar, prije svega, ne smije zamjeriti nikom, pogotovo se ne smije zamjerati biračima, nepotrebno. Zato je Bandić pametan. A stranka mu se ne zove Pametno, jer nije pametno stranku nazvati Pametno. Ispadate pametnjaković, a pametnjakoviće nitko ne voli. Smart-ass, rekli bi Ameri.  A dodatno pada u oči da riječi “marš” i “znanost” ne idu zajedno; znanost ne maršira niti se za nju maršira. Maršira se za ideološke gluposti koje se, možda, prikazuju znanošću i kojima se pametna Marijana, zapravo, bavi, ali to nije znanost, nego pametovanje.

Steve nije Sale

 Steve Kuštro je prošle godine pješice krenuo na put dug 1100 kilometara. Od Dubrovnika do Vukovara. Steve je hodao 36 dana, a ne četiri ili pet. Steve je krenuo na put samo s jednim ciljem – skupiti novac za bolesnu djecu. Steve nije pitao zašto država troši na ovo, a ne troši na ono, Steve nije prosvjedovao protiv kupnje aviona i to pokrivao brigom za djecu. Steve nije glumio mučenika, ni facebook-ranjenika već nakon 50 kilometara šetnje. Steve nije nosio križ, jer bi to bilo patetično; glumatati Krista i uspoređivati se s njegovim mučeništvom je, uostalom, nekršćanski.  Steve je skupio preko sto dvadeset tisuća kuna, nije puno i nije milijun koji je planirao. Ali, to je i dalje preko sto dvadeset tisuća kuna više nego što je skupio Sale. Za Stevea stvar nije završila, pokrenut će on još akcija. Zašto pisati o nečem što je bilo prošle godine u Tjednom pregledu? Zato što Stevea nije popratio niti jedan veći medij, niti jedna TV kamera, jer Steveu nije u režiji Maje Sever i portala Index organiziran doček na Markovom trgu. Stevea nitko nije pratio, jer Steve nije protiv naoružavanja Hrvatske, nego za djecu. A to medije, zapravo, ne zanima, ma što oni glumili. I jer nije iz antifašističke Rijeke, nego iz ustaške Australije. I jer nije dobio gradski stan od Obersnela, a da i je, vjerojatno bi ga dao djeci, a on sebi zaradio svoj, jer je takav etos onih odgojenih u australskom kapitalizmu. On nije nezaposlen, fotograf je. A kad bi bio nezaposlen, vjerojatno bi zaključio da, ako može nositi križ od 20 kila, može i vreće cementa na baušteli, pa ne bi bio nezaposlen i na teret drugima.

Ne, skrivati se iza bolesne djece u svrhu samoreklame nije humano, nego pokvareno. Ne pomoći nikome, ne dati niti prikupiti ni kune za bolesnu djecu, a prikazati se kao svetac i mučenik njihov zaštitnik, nije kršćanski, nego upravo suprotno. Toliko o svetom Saletu i medijima koji ga beatificiraju, a koji su lani Stevea posve – odignorirali…

Autor:Marcel Holjevac / 7Dnevno / 13.travnja 2018.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.