Hrvoje Jelavic/PIXSELL, Dusko Jaramaz/PIXSELL, wikipedia

MARCEL HOLJEVAC: Što kad ISIL otkrije da u Hrvatskoj može gaziti ljude i vaditi se na sinkopu?

Autor: Marcel Holjevac / 7dnevno / 20. listopada 2017.

Krivo je more

Sutkinja Maja Šupe presudila je da zagrebački poduzetnik Horvatinčić nije skrivio pomorsku nesreću u Primoštenu u kolovozu 2011., kad su poginuli talijanski supružnici Salpietro. Ni iz nehaja, ni iz neizravne namjere. Jer je bolovao od malo poznate bolesti, sinkope, od koje inače pobolijevaju samo odabrani. Sinkopa je dakle nešto kao talasemija minor. Oslobađa vas odgovornosti za prometnu nesreću ili obaveze služenja vojske. Pod uvjetom da pripadate nekoj od povlaštenih društvenih skupina.

Vrijeme je bilo lijepo, more mirno, gliser tehnički ispravan. Talijani su imali prednost, po pomorskim zakonima koji se nisu mijenjali stoljećima. Za nesreću, dakle, po sutkinji Šupe nije kriv nitko. Dogodila se sama od sebe. Krivo je more.

Ona je u jednom od najglupljih obrazloženja ikad danih zaključila kako je Horvatinčić kao iskusan pomorac uočio jedrilicu s velike daljine, i zaključio da će se sigurno mimoići s njom, ne može postojati drugo objašnjenje za nesreću osim medicinskog stanja, sad već čuvne sinkope. Kratke nesvjestice od par sekundi. Baš u trenutku dok je njegov gliser jurio s 26 čvorova prema jedrilici.

Mogućnost da se ta nesreća dogodila zato jer je Horvatinčić ostavio gliser na autopilotu i bavio se ljubavnicom joj nije pala na pamet. Isto kao niti to da uvaži i kao dokaz uvede skicu nesreće koju je sam Horvatinčić nacrtao neposredno nakon nesreće. Nije joj palo na pamet ni da sasluša neke vještake koji su tvrdili da gliser ne ide ravno ako nije na autopilotu a nitko njime ne upravlja, nije joj palo na pamet da je Horvatinčićeva obrana “sinkopom” suprotna izjavama o zaglavljenim komandama, čime ga je Anica Đerđa Dilber branila neposredno nakon nesreće. Nije joj palo na pamet ni da je Horvatinčić prvo rekao da je mahao Talijanima da se maknu, jer nije mogao upravljati brodom. A samo je sutkinja Šupe znala da je zapravo mahao dok je bio u nesvjesti. I da je to što je jedina svjedokinja mijenjala iskaz za 180 stupnjeva možda malo sumnjivo.

A nije joj palo na pamet ni to da je Horvatinčić morao vidjeti jedrilicu s bar pet milja, jedno deset minuta prije udara. Pa zato, čak i da je priča o sinkopi, koju su mu očito smislili odvjetnici objasnivši mu da je priča o zaglavljenim komandama glupa i prozirna, ne drži vodu. Jer ako je krivo procijenio i išao preblizu drugom brodu, to je opet teški nemar. A čak i da mu se ranije događalo stanje “sinkope”, opet se radi o teškom nemaru – ako znate da imate neko medicinsko stanje koje vas onemogućava da sigurno upravljate vozilom, a svejedno sjednete upravljač, jasno da ste krivi!

Dakle, dobili smo pravni presedan – nesreću za koju je kriv “nitko”. Ne kažem da za svaku prometnu nesreću mora biti kriv netko od sudionika, krivac može biti i tehnički kvar, neka nepredvidiva objektivna okolnost, puknuta guma, cesta, nevrijeme – ali netko ili nešto mora biti krivo.




Sad se vjerojatno kapetan Costa Concordie, Schettino, grize od jada u talijanskom zatvoru gdje služi 16 godina robije jer je razbio o stijenu brod od pola milijarde eura kako bi se pravio važan pred ukrajinskom sponzorušom od pedeset eura. Njemu sinkopa nije pala na pamet. Možda se sad Zagorci kad se malo onesvijeste za volanom pri povratku iz kleti i bubnu u auto ispred sebe počnu vadit na to da im je to od sinkope, a ne od gemišta. A možda i ISIL-ovci konačno otkriju ljepote Hrvatske. Kad shvate da se ovdje mogu zaletjeti šleperom na ljude u pješačkoj zoni, i, za razliku od Berlina, Nice i Stockholma, gdje ih smjesta upucaju, izvući se na sinkopu. Ako imaju dobrog odvjetnika.

Dodajmo ovom samo još i to da je Horvatinčić do sad u tri odvojene prometne nesreće, u dva režima i dvije države, ubio ukupno četvero ljudi, i da pritom nikad nije završio u zatvoru niti mu je ikad oduzeta vozačka dozvola. Režimi se mijenjaju, države propadaju i nastaju, ali stvari u pravosuđu ostaju iste.

Vrag nosi pravdu




Sutkinja Šupe je optužila novinare koji su je proglasili glupom i korumpiranom da su nestručni za pravnu problematiku, neobjektivni, needucirani, a na primjedbe da za svoj rad odgovara, uz ostalo, i javnosti, ustvrdila je: “Napali su me tvrdeći da sam odgovorna narodu, a ja im poručujem da to nije točno: nisam odgovorna narodu. Provjerite tko bira suce i na koji način. Ostavite se mog imena i prezimena i komentiranja mog profesionalnog rada”.

A što bismo trebali komentirati, njen privatni život? Pa valjda nas se tiče njen (ne)profesionalni rad! Nije odgovorna narodu? A nego kome! U demokracijama, svi državni službenici su u konačnici odgovorni narodu, jer je narod najviša instanca vlasti u demokracijama, suveren! To je elementarna pravna činjenica koju bi, kao sutkinja, trebala znati, svi koji rade za državu odgovaraju narodu, osim u Sjevernoj Koreji gdje odgovaraju dinastiji Kim! Istina, novinari često nisu pretjerano upućeni u stvari ni pretjerano objektivni, no to ne znači da nemaju pravo komentirati presude, to im je posao! Usto, kakva pravna stručnost treba da bi se vidjelo da je presuda Horvatinčiću i više nego sramotna? A o njenoj profesionalnosti svjedoči to što joj je Vrhovni sud već jednom srušio presudu u istom slučaju. O profesionalnosti pravosuđa pak govori to što je predmet ponovo dodijeljen – istoj sutkinji!

A oglasila se i Hrvatska udruga sudaca, HSU, koja kaže: “Povodom brojnih komentara u tzv. predmetu “Horvatinčić” koje iznose gotovo svi mediji, brojne nevladine udruge pa i političari UHS ističe da niti je točno, niti je pravedno, zbog jedne nepravomoćne presude općinskog suda (…), blatiti čitav sudbeni sustav i sve suce koji pošteno i vrijedno obnašaju svoju dužnost. Zbog takvog, u suštini nepravednog pristupa, ne oduzimajući nikome pravo da komentira konkretnu presudu i rad konkretnog suca ili sudskog vijeća ovim putem pozivamo sve koji kreiraju javno mnijenje, a u zaštiti sudaca i sudačke profesije, da jedan primjer ne koriste za napad na sudbenu vlast u cjelini”.

Izgleda da su u HSU-u prespavali zadnjih 25 godina, imali sinkopu! Jedna presuda? Ima ih takvih na stotine, pravdu i istinu nismo dočekali u stotinama slučajeva, jedino u slučaju psa Mede je pravda bila brza i učinkovita!

I što znači “nije pravedno zbog jedne nepravomoćne presude blatiti sustav i suce?!” Nepravomoćne presude spadaju u kategoriju “mi se samo šalimo”, ili što? Ne radi se o jednoj presudi, nego o kapi koja prelijeva čašu. HSU bi bolje uradio kad bi pozvao na odgovornost svoju članicu Maju Šupe i posuo se pepelom. Istina, donekle su se ogradili, nisu izravno stali u obranu njene presude, no svejedno. Trebali bi biti svjesni da je povjerenje u pravosudni sustav nikakvo radi sudaca poput Maje Šupe, ne radi novinara.

No umjesto toga oni su odlučili uraditi ono što institucije u Hrvatskoj inače rade kad se nađu na udaru kritika javnosti – zabiti kolektivnu glavu u kolektivnu guzicu. Dakle, na mjesto gdje možda smrdi, ali je bar toplo.

Napad na Todorićev dvorac

Uhićenja čelnika koncerna Agrokor su bila toliko tajna da su čak tri TV kuće u pet ujutro bile ispred vila i stanova uhićenih, s punom snimateljskom opremom. Zašto jednostavno nije upućen poziv na saslušanje, kako se radi kad se dižu optužnice protiv računovođa i direktora za knjigovodstvene malverzacije, nego je organiziran holivudski spektakl? Ili, zašto jednostavno nisu dvojica policajaca pozvonila i zamolila optužene da pođu s njima u stanicu? Spektakularna privođenja u stilu holivudskih filmova nisu uobičajena kad se ne radi o nasilnim zločincima, nego računovođama, pa neće valja oni pucati s prozora na policiju iz uzija!

Radi se, očito, o spektaklu za javnost u kom Plenković ispada pravednik, a napaćeni narod dobiva što je htio – Todorićevu glavu na pladnju. Što bi uopće moglo u ovoj zemlji biti dočekano s većim oduševljenjem i osjećajem da je pravda konačno zadovoljena od pohoda na dvorac Ante Todorića, kojeg će guslarska narodna predaja u desetercu zacijelo staviti uz bok Franje Tahija? Još je samo falilo da se u režiju dodaju i seljaci s bakljama i vilama koji kreću u pohod na Kulmerove dvore!

No ja nekako ne dijelim oduševljenje. Ne zato što mislim da Todorić nije kriv za krivotvorenje brojki, niti zato što mislim (a mislim!) da su uhićenja politička, tempirana i naređena od politike, ne pravosuđa, koje ionako desetljećima Todorića nije pitalo za zdravlje i brojke. Na to smo se u Hrvatskoj već navikli.

Ne čak ni zato što bih, kao većina ljudi, mislio da će se Todorić izvući, neće. Očito je da postoji politička volja da ga se osudi, pa će biti i osuđen. Ne, nego zato jer me jednostavno nije previše briga za Todorića. Krivotvorio je poslovne knjige? Trošio Agrokorov novac za svoj privatni luksuz?Vjerojatno jest. Koga je time oštetio? Porezne obveznike? Ne, porez je, kaže Ramljak, Agrokor preplatio, upravo zato jer je prijavio dobit a, kaže revizija, imao gubitke još od 2006. To će se Agrokoru vratiti, iz državne blagajne. Republiku Hrvatsku? Ne, da je prikazao prave brojke, ako su te revizijske prave, propao bi još davno, s njim i Agrokor, kao nekoć Agrokomerc Babe Abdića.

Ako je sve što mu se stavlja na dušu istina, oštetio je jedino ulagače, kreditore i dioničare Agrokora. Uglavnom Ruse. Za što me, iskreno, nije previše briga, ako im ne moram ja vraćati novac. No zanimljivije je pitanje, jesu li nove i najnovije brojke o Agrokoru točne, i koga su Plenković i Ramljak oštetili Lex Agrokorom?

Porezne obveznike i građane, jer je tim potezom otvoren prostor da se za dugove Agrokora tuži – Republiku Hrvatsku, što su Rusi već uradili. Jednostavno zato jer je ona tim zakonom spriječila vjerovnike da preuzmu koropraciju i pokušaju se naplatiti iz njene imovine. No za razliku od Todorića, oni za to neće odgovarati. A treba li vjerovati brojkama revizije? Ako je Todorić imao interesa prikazati imovinu većom nego što jest, Ramljak i Plenković i te kako imaju interesa prikazati je manjom. Tako mogu staviti, po isteku Lex Agrokora, vjerovnike pred svršen čin. Razlaz, nema novca! Otpišite 70% potraživanja, ostalo pretvorite u vlasnički udio, ili nećete dobiti ništa!

No kako Rusi nisu baš tako blesavi, u ovom trenutku je stečaj pa i likvidacija Agrokora po isteku zakona najizglednija opcija. A sudbina Agrokora, kao jedine hrvatske korporacije (skoro) dovoljno velike da se suprotstavi inozemnoj konkurenciji, kakvu sve vlade svijeta čuvaju kao oko u glavi i štite kao stratešku vrijednost države – kao što Nijemci štite Mercedes, Amerikanci Apple, Japanci Sony, Mađari MOL, iako su sve te kompanije privatne a često i u stranom vlasništvu, me zanima puno više.

Tri pinokija za druga Plenkovića

U sjeni spektakularnih uhićenja ostao je podatak da je Konzum u prvih 8 mjeseci ove godine poslovao s operativnim gubitkom od skoro 200 milijuna kuna. Dakle, gubitkom prije kamata i poreza. Ključna riječ je “kamate”, jer kad bi radio i milijardu operativne dobiti, to opet ne bi pokrilo kamate, i dalje bi u konačnici imao gubitak. A nakon ljeta iduće godine Agrokoru na naplatu dolaze milijarde eura kredita. Ne kuna. Eura.

Plenkovića to nije smetalo da u Saboru izvali: “Nekontrolirani stečaj i propast Agrokora imao bi nesagledive posljedice. Danas je svima jasno da takav scenarij Vlada nije smjela dopustiti. Imali smo odgovornost pronaći rješenje. Postupili smo koherentno i zakonito u skladu sa svojim ustavnim ovlastima. Spriječili smo tsunami na cjelokupno gospodarstvo.”

Dakle, rješenje je to da Agrokor i dalje gomila gubitke, vjerojatno veće nego ikad: Tko će radnicima isplaćivati plaće, i odakle, kad istekne 15 mjeseci “Lex Agrokora?” I koja je to “nekontrolirana propast” prijetila Agrokoru? U trenutku kad ga je država preuzela na čelu je bio Antonio Alvarez, kojeg su podržavale ruske banke, kao najveći vjerovnici! Nikakav nekontrolirani stečaj nije prijetio – on prijeti tek sad, samo odgođen za godinu dana! Ono što je stvarno prijetilo je bilo to da Agrokor preuzmu politički nepoćudni Rusi, iza kojih je stajao kapital kojim se Agrokor mogao restrukturirati i spasiti. Od restrukturiranja koje bi moglo spasiti Agrokor, sad je to jasno, neće biti ništa, Ramljak nema novca za to. I on sam uostalom govori da Agrokora nakon isteka prinudne uprave više neće biti. A to koliko je zakon u skladu s ustavnim ovlastima vlade će se tek vidjeti.

Što radi Cvitan u Rusiji?

Dosta teorija se isplelo oko toga zašto Dinko Cvitan ide s Predsjednicom u Moskvu. Stvar je čudna: u službene državničke posjete predsjednike i premijere često prate ministar pravosuđa ili državni tajnik pravosuđa, ali ne i državni odvjetnici. Jer su to političke funkcije, a državni odvjetnik nije politička već stručna funkcija.

Službeno objašnjenje glasi: Cvitan ide u Soči radi potpisivanja Programa suradnje između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Generalnog tužiteljstva Ruske Federacije za razdoblje 2018. – 2019. To objašnjenje je malo neuvjerljivo. Uvjerljivije zvuči ona teorija da to možda ima neke veze s Agrokorom i uhićenjem Todorića. Očito planiranim prije nego je odlučeno o njegovom putu u Moskvu.

Grabar-Kitarović će, s Cvitanom ili ne, imati velikih problema objasniti Putinu inicijativu tri mora, za koju Rusi smatraju da je američki trojanski konj uperen protiv politike Rusije i Njemačke, prvenstveno u vezi plina. Imat’ će problema objasniti i Plenkovićeve pokušaje izvoza “mirne reintegracije podunavlja” u Ukrajinu. No možda će najveći problem imati upravo oko Agrokora.

Naime, Rusi nisu nimalo oduševljeni Plenkovićevim potezom, izglasavanjem famoznog “Lex Agrokora” pot budnim okom američke veleposlanice Juliette Valls Noyes koja je za tu priliku osobno došla u Banske dvore, kojim je američkom lešinarskom fondu praktički prepisao potraživanja ruskih državnih banaka. Naime, Ramljakovim sporazumom s tim fondom, koji je do sad već s drugima sličnima upropastio nekoliko omanjih država i poveću Argentinu, Knighthead je dobio pravo prvenstva u naplati onog što će od Agrokora ostati nakon isteka Lexa. Uključujući i dug koji je za četvrtinu cijene otkupljivao na sekundarnom tržištu. Što znači da ruskim bankama koje su godinama kreditirale Agrokor neće ostati baš ništa. Čime Putin nipošto nije zadovoljan.

Problem za RH je što Rusi imaju dovoljno obveznica da mogu zatražiti stečaj korporacije po isteku zakona, čime automatski u stečaj idu i Belje, PIK, Konzum. A malo je vjerojatno da će pristati na velikodušnu Ramljakovu ponudu da budu američke kuje i otpišu 70% duga. Šteta da Plenković osobno nije otišao u Moskvu, ponoviti Putinu svoju mantru kako hrvatski porezni obveznici neće platiti ni kune Agrokorovog duga. Na što bi se Putin vjerojatno grohotom nasmijao i rekao “dobar, a jel znaš onaj o medi i zeki?”. Tko je medo je prilično jasno. A bojim se da ovaj zeko nije lukav kao onaj iz viceva. Partizanska diverzantska tehnika uništenja Agrokora da ne padne u ruke mrskog neprijatelja ovdje bi mogla i ne upaliti. Što ako se Putin i Trump lijepo oko svega dogovore dok im miss Krima u tangama nosi piće? A Hrvatska završi kao kusur u toj priči?

Sad treba udobrovoljiti medvjeda i nadati se da nije jako ljut na nas i da će pristati na nagodbu, zaboraviti uložene milijarde i to prepustiti američkim lešinarima, kako Agrokor ne bi u stečaj. Iskreno, ne vjerujem previše u taj optimistični scenarij.

Povratak ustaške zmije

Da nema Facebooka, na Ivu Josipovića bismo davno zaboravili, kao što bismo zaboravili Jadranku Kosor da nema Tweetera. “Ustaška zmija na djelu! Može zaprljati spomenik, ali ne i lik i djelo heroja Ive Lole Ribara!”, napisao je Josipović na Facebooku povodom vandaliziranja biste Ive Lole Ribara, koju je Bandić nedavno vratio na njeno mjesto.

Koja je zmija istovremeno, u petak 13. ovog mjeseca, vandalizirala i oštetila i kapelicu građenu 1875. godine, prevrnula križ te kip Isusa na njemu, na lokvarskoj Kalvariji kod Rijeke nije rekao. Valjda ima i nekih drugih zmija u Hrvatskoj? Uglavnom, taj slučaj nije dobio publicitet, valjda jer je Rijeka na periferiji zbivanja. Ali je tipičan za ponašanje onih na koje se često poziva Josipović.

A kad smo kod Lole Ribara, istina, dotični se nije ničim za razliku od Tita ogriješio o Hrvate, ne izravno. Ali je svejedno nejasno što radi njegova bista u Zagrebu, čime nas je on zadužio. Ili bilo koga, uostalom. Osim što je mučenik komunističkog katekizma. Volio bih da nam Josipović ukaže na neki herojski čin dotičnog, osim što je bio sekretar SKOJ-a i zbog toga robijao, te stradao u njemačkom bombardiranju. Je li imao kakve veze sa ZAVNOH-om, jer se Josipović često poziva na to da se odluke ZAVNOH-a spominju u Ustavu?

Do kad ćemo iz proračuna plaćati one koji misle da je katoličanstvo zločinačka ideologija?

Prosvjed protiv tzv. Vatikanskih ugovora je već postao tradicija u Hrvatskoj u ovo doba godine, nešto kao lokalni Oktoberfest. Obično privuče, uz standardnu antikatoličku postavu, hrvatomrsce i šoviniste poput Igora Mandića, i profesionalne prosvjednike poput Vilija Matule.

Najčešće taj prosvjed organizira antiteistička udruga hejtera Protagora, nazvana po antičkom sofistu i kvazifilozofu – danas bi se to zvalo “trol” – za kojeg danas znamo samo zato što ga je Aristotel ismijao u nekim svojim djelima, kao primjer svega onog što u filozofiji ne valja.

No svake godine slušamo iste priče, kako ti ugovori narušavaju sekularnost i kako plaćamo novac drugoj državi. Niti jedno od toga nije istina: ti ugovori uopće nisu sklopljeni s Vatikanom kao državom, nego sa Svetom stolicom, koja je zasebni subjekt međunarodnog prava, krovno tijelo katolika u svijetu. Ništa od tog novca koji se daje za crkvu ne ide izvan Hrvatske, ni kuna! A što se sekularnosti tiče, ja ne znam kako je ti ljudi shvaćaju i vide – no upravo su tim ugovorima jasno definirane i odvojene nadležnosti crkve od nadležnosti države!

Da se ukine financiranje crkve, tko bi onda vodio brigu o tisućama crkvi i svim katedralama u Hrvatskoj? Da damo Anki Mrak-Taritaš da ih obnavlja državnim novcem? Vjerojatno bi bilo jeftinije sagraditi ih ponovo, od 24-karatnog zlata! Što bi onda bilo s novcem koji se proporcionalno broju vjernika daje ostalim vjerskim zajednicama? Što ako se crkvi oduzme pravo na naknadu za otetu imovinu, treba li onda to pravo oduzeti i Židovima? Ne bi prošlo. To je čisto stvar ravnopravnosti pred zakonom.

Crkva je u Hrvatskoj osnivala gimnazije, sveučilišta i bolnice dok su svjetovne vlasti još bile pretežno nepismene i dok se vlast osvajala toljagama i buzdovanima. Bez nje, ne bismo imali kulturu ni povijest kao civiliziran narod. No najzanimljiviji detalj s “velebnog skupa”, koji je okupio otprilike onoliko prosvjednika koliko je i udruga sudjelovalo u njegovoj organizaciji bilo je spominjanje financiranja “zločinačke ideologije”. I ti ljudi za sebe misle da su obrazovani! Brkati ideologije, te ružne sekularne surogate religija, i religije koje su humus na kom su izrasle sve civilizacije, može samo netko posve neuk!

No ja ipak podržavam njihov prijedlog, da samo vjernici financiraju crkvu i da se uvede crkveni prirez. Ako će ga plaćati svi, s tim da svatko bira hoće li dati za crkvu, i koju, ili za BABE, Lezbor, Iskorak. I s tim da onda udruge također skinemo s proračuna. Jer ako nema smisla da nekatolici plaćaju za crkvu, nema smisla ni da homofobi plaćaju za gay udruge.

Autor:Marcel Holjevac / 7dnevno / 20. listopada 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.