Sanjin Strukic/PIXSELL
Sanjin Strukic/PIXSELL

MARCEL HOLJEVAC: Pregovori u Daytonu su trajali kraće!

Autor: Marcel Holjevac

U prvih dvadeset dana studenog 1995. Franjo, Slobo i Alija su postigli dogovor o podjeli BiH i zaustavljanju rata u toj zemlji. U manje od tri tjedna sporazumjeli su se o ustavnom okviru zemlje, teritorijalnoj podjeli, i još koječemu. HDZ i Most pregovaraju dulje od toga o tome kako podijeliti dvadesetak ministarstava i izborni plijen koji se sastoji od nešto javnih poduzeća i državnih funkcija.

Razgovor neugodni naroda slovinskoga

Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, je prihvatio poziv iz Srbije za sastanak bivših neprijatelja. Taj potez je ne samo iznimno štetan i glup, već i kapitulantski.
Tolerancija je lijepa stvar, i pomirba. Ali besmislena i kontraproduktivna ako na drugoj strani ne postoji minimum svijesti o vlastitoj odgovornosti za rat. Ako se negdje, na individualnoj razini, i pojavi, brzo bude ugušena. Kolektivna svijest u Srbiji je ta da su za njihove izgubljene ratove krivi Hrvati, NATO, Albanci, svi osim njih. I da oni taj rat nisu izgubili, nego su “izdani” ili što već. Srbija nije pretrpjela potpuni poraz kao Njemačka svojevremeno, zato su se tamo održali ne samo ostaci Miloševićevog režima već se ni društvena klima nije promijenila, samo što su četnici postali euročetnici, po sličnom receptu po kojem su naši udbaši i njihov ideološki okot postali najveći zagovornici ljudskih prava i NATO pakta.

S druge strane, u Hrvatskoj se preuveličavaju i medijski do besmisla recikliraju “zločini u Oluji”, branitelje se ocrtava kao krezube alkoholičare i lažne invalide, dostojanstvo ljudi koji su se borili u obrani svoje zemlje se gazi od 2000. na sve mile i nemile načine, kao i Domovinski rat kao takav.

U takvoj situaciji, ići Srbima “na noge” znači praktički amnestirati Srbiju. Pred domaćom i međunarodnom javnošću bi ispalo da je to bio neki građanski rat koji su zakuhali neki tamo političari, takoreći svađa među prijateljima, pa idemo se sad malo bratimiti po sistemu “ko nas bre zavadi”. A da ne govorim da je suludo, u situaciji kad Srbija masovno diže optužnice protiv hrvatskih ratnih veterana kao da je ona ta koja je dobila rat, i kao da je Hrvatska ta koja je izvršila agresiju na njih i srušila Čačak te etnički očistila Kragujevac i Niš od Srba, a ne obratno, slati tamo delegaciju veterana. Tko im jamči da odmah na granici neće biti uhićeni? Srpski ratni veterani takvo jamstvo ne mogu dati, a četničkom vojvodi Vučiću, Šešeljevoj desnoj ruci, se tu daje prilika da ispadne mirotvorac.

Ne, dok su u Srbiji na vlasti notorni četnici i hrvatomrsci, i dok je stanje duha u Srbiji takvo kakvo jest, u obzir dolaze samo službeni razgovori dvije strane, nikakvi razgovori bivših veterana. To bi izgledalo kao da britanski ratni veterani idu u Njemačku razgovarati s bivšim nacistima, dok je na vlasti bivša Hitlerova desna ruka.

A treba postaviti i pitanje, odakle u Srbiji ratni veterani iz rata s Hrvatskom, kad Srbija službeno tvrdi da nikad nije sudjelovala u tom ratu? I što se naši veterani imaju nalaziti s onima koji ne priznaju da su počinili agresiju i etničko čišćenje, ne priznaju genocid u Vukovaru, ne priznaju postojanje logora u Srbiji niti stratišta gdje su mučeni i ubijani zarobljeni branitelji? I koji i dalje krivicu za sve žele prebaciti na žrtve agresije, ili “na sve jednako”? Dok se Srbija nedvosmisleno ne očituje o vlastitoj odgovornosti za rat, ovakve inicijative nemaju smisla i mogu samo biti štetne. Susret se može organizirati samo kad to bude moguće na principu “mi smo pobijedili, vi ste izgubili rat koji ste sami skrivili i nitko vam drugi nije kriv ni za što”.

A ako Klemm želi otići u Srbiju na roštilj, na volju mu, ali samo kao fizička osoba, ne u ime hrvatskih ratnih veterana.

Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Pernar, kupi mi auto, bicikl i romobil…

Mediji su se dohvatili Živog zida, koji se u međuvremenu pretvorio u živo blato. Istina, ne volim ciljane medijske harange protiv bilo koga, a izgleda da tu ima i toga. Ali, činjenica je da Živi zid svojim diletantizmom zapravo zaslužio da ga mediji čereče. Pernar se sad žali na žuti tisak, ali upravo je žuti tisak i stvorio Pernara, kad je on bio tupo oruđe u harangi protiv Jadranke Kosor i poslužio im kao korisna budala!

Prvo se pojavila snimka u kojoj se Vladimira Palfi izderava na supruga i stranačkog lidera, Sinčića. Koji nešto muca i djeluje liderski otprilike koliko i mr. Bean. Dok Vladimira zvuči kao ženska verzija Normana Batesa s PMS-om. Što je potvrdilo brojne navode članova stranke o njenim čestim ispadima bijesa, i o tome da je praktički uvela osobnu diktaturu u stranku. Potom je izašlo na vidjelo da dotična, koja se predstavlja kao dipl. ing. građevine, nije sa studijem stigla dalje od prve godine. A da stvar bude gora, izgleda da nije ni vraćala kredit koji je njen otac dignuo da bi joj omogućio studij, pa čovjeku koji mu je bio jamac prijeti gubitak stana zbog ovrhe.

Da stvar bude gora pobrinuo se uvijek nadobudni Ivan Pernar, kojeg bivši stranački suradnik Runtić optužuje da je koristio novac doniran stranci kako bi kupio bicikle sebi i svojoj djevojci, za nekih 11.500 kuna ukupno. S obzirom da je Pernar nezaposlen, a da u račune stranke navodno nitko osim Sinčića, Pernara i Palfi nije imao uvid, optužbe zvuče dosta ozbiljno. Stranka naime nema organizirano knjigovodstvo, što s obzirom na dosad demonstrirano nepoznavanje financijskog poslovanja i ne čudi. Čitav koncept Živog zida je dobrim dijelom zasnovan upravo na nepoznavanju funkcioniranja financijskog sustava. Kad bi u stranci znali išta o vođenju poslovnih knjiga, vjerojatno bi bolje razumjeli i financijsku stvarnost.

Koliko istine u svemu ima, upitno je, s obzirom da mediji koji su se najviše raspisali o tome pripadaju medijskoj grupi koja uglavnom ne objavljuje ništa što nije naručena hajka protiv osobe ili plaćeni oglas prezentiran kao objektivni članak. No, nesporno je da u Živom zidu nije sve čisto. Isto tako je nesporno da je ta stranka nakupina potpunih diletanata i neznalica, koji nisu u stanju ukrasti ni deset tisuća kuna a da ih se ne ulovi s prstima u pekmezu, a vladali bi Hrvatskom, gdje je sposobnost krađe stranačkog i državnog novca i dijeljenje istog onima koji vas mogu doći glave u medijima i drugim centrima moći preduvjet opstanka na vlasti.

Oni stranačkim novcem kupuju – sebi bicikle! Koji klošari! Pa stranačkim novcem su se u Hrvatskoj kupovali blindirani BMW-i od 4 milijuna kuna, plaćale večere od nekoliko desetaka tisuća kuna, od stranačkog novca neki godinama svakodnevno večeraju jastoge u Asu i Taču! Očito, vrijeme lopova sa stilom poput Sanadera, pa i grebatora – bonvivana tipa Milanovića je prošlo, u politici nam ostaju samo sitni kokošari, i kradljivci radio-kazetofona. Ne znaju ni krivotvoriti magistarski, niti kupiti diplomu, nego slažu da su završili faks a nisu dali ni prvu godinu, kao da se to ne može provjeriti! I sad bi u Saboru učili kako se krade i laže? To se uči prije nego što se dođe na vlast! Bar je u Hrvatskoj do sad bilo tako.

Slavko Midzor/PIXSELL
Slavko Midzor/PIXSELL

Dayton u Draškovićevoj

U prvih dvadeset dana studenog 1995. Franjo, Slobo i Alija su postigli dogovor o podjeli BiH i zaustavljanju rata u toj zemlji. U manje od tri tjedna sporazumjeli su se o ustavnom okviru zemlje, teritorijalnoj podjeli, i još koječemu. HDZ i Most pregovaraju dulje od toga o tome kako podijeliti dvadesetak ministarstava i izborni plijen koji se sastoji od nešto javnih poduzeća i državnih funkcija. Sad se već pitam hoće li za prvu godišnjicu pregovora Božina baba iz Metkovića poslati pregovoračima tortu, da proslave. A onda, kad završe pregovori, Božo će vjerojatno još morati sve prvo usuglasiti sa svojima doma, pa odnijeti papire na ovjeru javnom bilježniku, a taj ne radi subotom, pa dok nabavi taksene marke, pa dok potpiše, pa opozove svoj potpis, pa… to bi moglo i potrajati. Bar koliko i Santa Barbara. Rundi pregovora je već bilo toliko da bi sudac, da se radi o boks meču, čitavu stvar već davno prekinuo i obojicu poslao u svlačionicu.

Dakle, ratni neprijatelji su se mogli dogovoriti u malo više od dva tjedna, a izborni saveznici se očito neće dogovoriti niti unutar mjesec dana, što već pomalo postaje neozbiljno i ostavlja dojam da se sve svodi na grabež fotelja. U priče Bože Petrova da “stručne skupine usuglašavaju program vlade” malo tko vjeruje, jer se detalji programa ne usuglašavaju na koalicijskim pregovorima, a niti Most ima stručne skupine. Tko bi ih činio, Bulj, Grmoja? Za što su ti ljudi stručni? Most nije stranka poput HDZ-a i SDP-a koja bi imala desetke tisuća članova i raspoložive stručnjake iz svih područja, a do sad su se stručnima pokazali tek u prodavanju magle.

U međuvremenu mediji pokušavaju unijeti bar nešto drame u tu sapunicu od pregovora, pa smo mogli čitati naslove o dramatičnim prekidima pregovora u kojima na kraju nije bilo ničeg dramatičnog, a svaki dan se predstavlja javnosti kao dan odluke. No, ako im toliko treba da se dogovore oko elementarnih stvari, koliko će im tek trebati vremena da usuglase odluke jednom kad formiraju vladu? Da je Petrov bio u vladi 1995., vjerojatno bi još usuglašavao s HDZ-om stav o tome trebamo li krenuti u Oluju. Koja je inače trajala samo sedam dana.

Do dogovora će vjerojatno ipak na kraju doći, osim ako Božo Petrov ne oduči da opet želi nekog drugog na mjestu čelnika HDZ-a. A to se pak neće dogoditi jer ovaj put neće imati podršku stranih centara moći za takvo nešto, naprotiv. Može li vlada s Božom Petrovim uopće biti funkcionalna, kad znamo da je prošli put uspješno minirao sve planirane reforme u MUP-u, SOA-i, i drugdje?

Ovaj put doduše takvih promjena, naročito kadrovskih, vjerojatno neće ni biti, pa oko toga možda ne treba niti brinuti. A zemlja i dalje nema vladu. Što doduše i nije neka šteta, jer je davno dokazana ekonomska istina da je za zemlju najbolja ona vlada koja najmanje vlada, a još bolja je ona koje ni nema. Zato nam otkad nemamo vladu dobro ide.

Marko Prpic/PIXSELL
Marko Prpic/PIXSELL

Psima i katolicima ulaz zabranjen!

Bivši dekan FFZG-a, protiv kojeg su “filozofi” dignuli pobunu, predvođeni Kapovićem i sličnima, mora otići. Njegov krimen, koji mu “plenum” – nakupina od tristotinjak ljudi koje nitko nije birao i za koje se ne zna koga predstavljaju, a od kojih velik dio nema nikakve veze s FFZG-om već su predstavnici NGO-klera – nije oprostio je taj što je svojevremeno potpisao ugovor s Bogoslovnim fakultetom, kojim bi studenti Bogoslovnog, ukoliko zadovoljavaju uvjete za upis na smjer, mogli dvopredmetno studirati, jedan studij na jednom a drugi na drugom fakultetu unutar istog sveučilišta.

To je nešto što je na zapadu posve normalno, dapače se potiču i studiji gdje se razni kolegiji slušaju na različitim sveučilištima. Vani su sveučilišta uglavnom integrirana, tako da zapravo unutar njih ni nema striktno odvojenih fakulteta, a tako je urađeno i kod nas sa sveučilištem u Dubrovniku, a na tom tragu su i Pula i Zadar. Dakle, studentima vani nitko ne može zabraniti da nešto studiraju zato jer studiraju i nešto drugo na nekom drugom fakultetu. Ne postoji elitizam kao na FFZG-u, gdje se boje da će im oni s Bogoslovnog zagaditi fakultet, narušiti ideološku čistoću, donijeti heretičke ideje. Najbolje bi bilo da Kapović i ekipa na ulaz u FFZG izvjese natpis “psima i katolicima ulaz zabranjen, naročito studentima Bogoslovnog!”

Oni su naime otvoreno rekli što ih muči – u obrazovni sustav RH bi se mogli infiltrirati ljudi koji su vjernici i kršteni, što je po njima nedopustivo. Oni bi završivši smjer na FFZG-u mogli predavati, primjerice, vjeronauk i povijest, a zna se da povijest smiju na školama predavati samo ljudi koji su prošli proces indoktrinacije i pranja mozga kod ideoloških fanatika poput Klasića!

No, revolucija nije gotova, jer na mjesto dekana dolazi kao v.d. dr. Željko Holjevac. Čim je do studentskih ušiju došla informacija da je dotični stao u obranu dr. Hasanbegovića, da su bili kolege na institutu Ivo Pilar, čak i da su osobni prijatelji, dakle da je lijevog ali neposlušnog Previšića zamijenio ne baš lijevi Holjevac, bivši član u osnovi prohrvatskog, a ne projugoslavenskog, HSLS-a, odlučeno je da se revolucija mora nastaviti dok na mjesto dekana ne dođe netko moralno-politički podoban.

Najpodobniji bi bio Kapović, koji je pred članstvom svoje sad već propale stranke govorio kako planiraju političku borbu voditi, među ostalim, organiziranjem odreda uličnih batinaša, “nekih malo rabijatnijih tipova” kako je rekao na skupu koji je nazvao “našim malim Kumrovcem”, i preuzimanjem kontrole nad sindikatima. Takvi odredi zapravo na FFZG-u već postoje, i zaduženi su za nasilje nad studentima koji ne žele u tom cirkusu sudjelovati i koji nemaju vremena štrajkati svake akademske godine dva-tri mjeseca i studirati 20 godina. Odnosno, za njihovo izbacivanje iz predavaonica kad god “revolucionari” odluče blokirati fakultet.

Jakovina i Markovina u Otvorenom

Zamislite emisiju o Holokaustu u kojoj bi Jakovina i Markovina tražili od Židova da njihova stradanja stave u “svjetski kontekst”, uz osvrt na prethodnu “vlastitu povijesnu krivicu” bez koje ih Hitler sigurno ne bi pobio. Ili, da ostanemo bliže, jesu li Markovina i Jakovina kad pravdali ratne zločine u Domovinskom ratu ili nakon Oluje “kontekstom” ili prethodnom agresijom Srbije. Probajte si zamisliti da su Hrvati pobili dvjestotinjak tisuća ljudi koji su nakon Oluje bježali u Srbiju, vratili ih s granice, zatukli, i potrpali u jame, a potom desetljećima sve zataškavali?

Bi li ti ljudi i tada rekli “među njima nisu svi bili nevini, bilo je i ratnih zločinaca”, ili bi li to pravdali “krivicom Srbije za rat”? Ne, naravno.

Ali žalosno je da takvi ljudi predaju povijest na hrvatskim fakultetima. Još je žalosnije da Roman Leljak, Slovenac, pokazuje kudikamo više senzibiliteta za hrvatska stradanja od Hrvata.

Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Dan velikih planova

Upravo tako – “Dan velikih planova” – se zove međunarodna konferencija koju organizira časopis “Lider”, a na kojoj je ovog tjedna bio i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. On je tamo predstavio pet stupova na kojima će se, kaže, temeljiti ekonomska politika nove Vlade. Bude li je.

Nema tu ničeg novog, sve su to stare izlizane priče o olakšavanju poslovanja poduzetnicima i ulagačima (koje Hrvatska mrzi i oni to znaju), restrukturiranju javnih poduzeća, tog vječnog generatora javnog duga i izvora novca za političare i njihove prijatelje i obitelji (umjesto da ih se privatizira), povećanju učinkovitosti institucija (jer učinkovitost sudova u Hrvatskoj je takva da je ionako nije moguće smanjiti), smanjenju deficita… uz tih pet stupova, tu je bio i šesti stup HDZ-ove nove politike, Jandroković. On nije ekonomski stup, nego samo stup.

No gdje je pravi ekonomski problem otkrio je susret Plenkovića i Junckera u Bruxellesu. “Očekujemo od Europske komisije da ima razumijevanja za hrvatska objašnjenja i stavove o Zakonu o konverziji kredita iz švicarskih franaka “, rekao je. Naime, Hrvatskoj prijete velike kazne zbog tog imbecilnog zakona. Zašto imbecilnog? Jer, umjesto da smo poput Orbana jednostavno sve kredite s valutnim klauzulama u dogovoru s bankama konvertirali u kunske, što ne bi bilo zakonski sporno, i ukinuli klauzulu kao takvu te odriješili ruke Narodnoj banci da vodi monetarnu politiku u skladu s interesima države, a ne samo dužnika u francima, mi smo donijeli zakon koji pogoduje samo jednoj grupi. I to onoj koja je godinama vukla veliku korist od toga što su plaćali manje kamate od onih koji nisu htjeli riskirati sa Švicarcima, pa su ti drugi na kraju ispali budale.

Sad zato Plenković mora moljakati kolege u Bruxellesu za razumijevanje. Kako tamo do sad razumijevanja za hrvatske probleme nisu imali, nije za očekivati da će ga imati i od sad. Uostalom, Plenković je tom prilikom rekao, “Junckeru je drago da je u HDZ-u sada vodstvo koje razumije i koje se bavi europskim problemima.” Ja bih radije da imamo vlast koja bavi hrvatskim problemima, nego vlast koja se bavi europskim problemima i moljaka okolo za razumijevanje za svoje probleme.

capture

Ratna propaganda

Nevjerojatan je način na koji hrvatski mediji izvješćuju o svjetskim zbivanjima. Nekidan smo mogli pročitati kako su zli Rusi, Putin, i još gori Assad, uništili u mjesec dana čak 42 bolnice u istočnom Alepu! To je dio grada koji drže glavosječe i ljudožderi iz al-Qaide, a kojima zapadni mediji tepaju “umjereni pobunjenici”. (Ovo s ljudožderima nije pretjerivanje, jer su sami na Youtube stavljali snimke kanibaliziranja ubijenih neprijatelja). Sav taj islamistički šljam koji je pokrenuo rat protiv proruskog predsjednika sada se na poticaj SAD-a kroz medije prezentira kao nedužne žrtve “režima” i “diktatora” Assada, inače demokratski izabranog s preko 80% glasova. Mislim da nikom ne treba objašnjavati da ni Ženeva nema 42 bolnice, kamoli istočni dio bliskoistočne zabiti! A svaka tri dana se pojavljuje vijest da su Rusi u bombardiranju uništili posljednju bolnicu u istočnom Alepu (već preko mjesec dana).

Ah, da, i Rusi su spalili grad napalmom! Na tu vijest je reagirao novinar Robert Valdec, koji je već neko vrijeme upravo u Alepu. Vijest naslovljenu “RAT – KRVAVA OFENZIVA NA ALEP – Rusi i Asad nemilice gađaju grad napalmom i fosfornim bombama” komentirao je svojom fotografijom i riječima: “Inače, ova je fotka snimljena u ‘staroj gradskog četvrti’. Toliko o vjerodostojnosti izvora i onog tko takve ‘informacije’ prenosi.”

Ali što tek reći o izvješćivanju o Orbanu, kojeg naši mediji napadaju gore nego svojevremeno Karamarka? “SRAMOTAN PORAZ VIKTORA ORBANA Propao referendum o migrantima, čelnik Mađarske najavio izmjene Ustava kako bi postao valjan”, kaže tipičan naslov! Poraz? 98% glasova za Orbanov prijedlog je poraz, uz izlaznost od 45%? Za Orbanov prijedlog o neprihvaćanju kvota imigranata je glasalo više Mađara nego za ulazak u EU, kad je to bilo “briljantna pobjeda!” Da ne govorim da je na referendumu u Hrvatskoj za ulazak u EU glasalo samo nešto više od četvrtine biračkog tijela, pa je svejedno bio valjan – jer se glasovi onih koji nisu izašli ionako ne broje!

Referendum “nije valjan”!? Da je izlaznost bila preko 50%, rezultat referenduma bi automatski morao rezultirati zakonom, a ovako ima “samo” savjetodavni karakter. Kakav savjet je 98% Mađara koji su izašli na referendum dalo Orbanu, valjda je jasno.

A naslov “Trump je pljunuo na svetinju američkog naroda! Nakon što su objavljeni tajni dokumenti, može se spasiti jedino ako Hillary fizički kolabira!”? Što tek reći o tome? Istina, sve je po zakonu, kažu, ali eto Trump je iskoristio zakonske mogućnosti da plati manje poreza! Mučko đubre! A to što Hillary radi to isto, kao uostalom i svatko normalan? Ne, tada novinari jasno razlikuju poreznu evaziju, koja je legalna i posve moralna, od porezne utaje, koja je kriminal!

Mediji su se u Hrvatskoj pretvorili u transmisiju Washingtona. Sve je po sistemu “SAD je svjetlo slobode, Putin je veliki sotona”, što gadno podsjeća na najgore trenutke komunističke i nacističke propagande, samo s obrnutim ulogama. Vijesti iz svijeta izgledaju kao da ih uređuje otpravnik poslova u Buzinu. Ali ti i takvi mediji su nam skrojili i rezultate izbora, kroje nam svjetonazor, politiku, pa i kulturu, i to je ono što je zabrinjavajuće. Jer, isti rukopis se može prepoznati i kad se radi o ljudima i zbivanjima u Hrvatskoj.

Autor: Marcel Holjevac

ZADNJE VIJESTI