Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL
Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL

MARCEL HOLJEVAC: Poznata lica s hrvatskih potjernica!

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno / 29. srpnja 2016.

Primoštenski gradonačelnik Stipe Petrina "osudio je", što god to značilo, provokacije Jovana Ivića, unuka antifašističkog srpskog vođe iz devedesetih Jovana Raškovića, koji se tijekom ljetovanja u Primoštenu nasmijao u brk Hrvatima nazivajući Dalmaciju zapadnom srpskom pokrajinom. Malac inače ljetuje u kući naslijeđenoj od djeda, a kćerka Jovana Raškovića je zastupnica u parlamentu Srbije.

Da je Jugoslavija preživjela…

Svakog ljeta, u sezoni kiselih krastavaca, oni koji su najzdušnije rušili SFRJ (antifašisti i drugi četnici) krenu naricati kako bi ona danas bila velesila, vojno jača od Rusije i bogatija od Švicarske, samo da nije propala. Iluzije ex-jugoslavena izgubljenih u bespućima povijesne neozbiljnosti svako malo podgriju likovi poput Phila Butlera, koji u pravilnim vremenskim razmacijma izlazi s teorijom kako bi Jugoslavija bila najveće svjetsko ekonomsko čudo da je nisu uništili NATO i Amerikanci. Koji su inače kočili neovisnost Slovenije i Hrvatske dokle god su mogli, kako bi zaštitili to nesretno čedo britanskog imperijalizma, nastalo iza Prvog svjetskog rata kao brana njemačkom širenju na istok, no pustimo sad to po strani.

Dotični Amerikanac, autor brojnih tekstova o SFRJ poput “Europska priča o uspjehu (!) koju je zaustavio NATO”, koji u svojim tekstovima drži izrazito prorusku stranu i piše za ruski državni medij RT, hvaleći Putina i kritizirajući politiku SAD, ovaj put se uhvatio dokazivanja kako je SFRJ bila najuspješnija, najpametnija, najbolja i najpoštenija zemlja svijeta, a onda je došao veliki zli NATO i zbrisao je s lica zemlje. Iako je Juga već i davno prije rata propala i financijski, i ekonomski, i moralno i politički. Rat nipošto nije bio uzrokom propasti SFRJ: rat je bio posljedica njene propasti, prije svega moralne.

Ali stvarno, čovjeka slijedeća njegova rečenica tjera da se zamisli. “U alternativnom svemiru, što bi bilo da Jugoslavija i dalje postoji? Možete li zamisliti Europu u kojoj je Jugoslavija jedan od najvažnijih igrača? Ja mogu. Jugoslavija je zapravo bila jedan od najvećih kulturnih i ljudskih eksperimenata u povijesti.”

Ja sam se zamislio, i došao do poražavajućih otkrića. Jer, da Jugoslavija još postoji, zacijelo bi stari šefovi komunističke tajne policije poput Manolića bili ugledne starine, umjesto da sjede na doživotnoj robiji poput njihovih pandana iz sovjetskog bloka. Vladali bi nam iz sjene likovi poput Šeksa i Mesića. Lustracija nikad ne bi bila provedena. A ovako je potpuno drukčije.

A da ne govorim da bi mladi i dalje masovno iseljavali za Njemačku, kao što su radili sedamdesetih i osamdesetih. I da SFRJ vjerojatno ne bi dobrovoljno pristala Nijemcima izručiti antifašističkog ubojicu Perkovića, već bi je morali prisiliti. U Kumrovcu bi se i dalje slavio Dan Mladosti, u Srbu bi se četnički ustanak slavio kao antifašistički, a mladi bi masovno slušali srpski turbo-folk. Titov kult ličnosti bi i dalje živio. Jedino što u Vukovaru, da je Juga opstala, table ne bi bile na ćirilici. Jer u SRH to pismo nije bilo u javnoj upotrebi, i nije bilo ćirilićnih tabli po Slavoniji.

Zapravo, kad bolje razmislim… najbolje je o tome “što bi bilo” ni ne razmišljati. Jer ćete u konačnici doći do zaključka da smo 91., što bi se reklo, džaba krečili. Samo nam još fali jedan hrvatski Sloba da konstatira da Hrvati u miru gube sve ono što dobiju u ratu. Samo što bi ovdje ta tvrdnja, za razliku od Srbije, bila prilično istinita.

A Philu preostaje teoretizirati o tome tko to danas razara Belgiju, Britaniju, i Španjolsku. A tamošnji narodi baš jako žele živjeti svi zajedno. A NATO ne da.

Ustaše na Dubrovačkim ljetnim igrama

Nedavno sam pisao o aplauzu koji je dr. Zlatko Hasanbegović dobio na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara. Znate, to je onaj čovjek kojem Zrinka Vrabec Mojzeš spočitava da je neodgojen i stoka, i da su mu djeca neodgojena, kao da je on taj kojem su preci 45. došli u Zagreb iz šume. Zbog čega se morala posuti pepelom. Jer, dr. Hasanbegović je osoba koja aktivno živi kulturu i tako odgaja i djecu. Dok njegove kritičare s kulturom uglavnom povezuje državni proračun. Uostalom, i Zrinka se proslavila ponajviše multimilijunskim dugovima koje je ostavila iza sebe na stojedinici, a koje su u konačnici morali pokriti građani i porezni obveznici.

Zrinkinim bljezgarijama pridružio se Andro Vlahušić, pravomoćno zbog korupcije osuđivani dubrovački gradonačelnik i prijatelj i stranački suborac bivše ministrice kulture. On je ispalio da je Zlatko Hasanbegović dobio najveći pljesak na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara “zato što u ovome društvu, pa i u Dubrovniku, postoji veliki dio populacije kojem su ustaše važnije od moderne Hrvatske”.

Dubrovačko Gradsko vijeće usvojilo je u utorak izjavu kojom se osuđuje ta njegova izjava kao gruba uvreda građana Dubrovnika. “Gospodine Vlahušiću ta izjava nije bila korektna. Osobno sam svjedok odnosa ministra kulture Zlatka Hasanbegovića prema vama, koji je više nego korektan”, rekao je na sjednici Predsjednik Gradskog vijeća Franković i zapitao tko su sve te ustaše. Valjda svi oni koji ustaše i zapljeskaše kad je ušao Hasanbegović.

Ako je Vlahušić u pravu, onda ispada da su ustaše ipak vrlo kulturan svijet, koji pohađa igre, a ne partizanske derneke u šumi. No ipak bi bilo zanimljivo čuti što on misli o onima koji su prethodnih godina pljeskali njegovoj stranačkoj kolegici Andrei Zlatar Violić. Koja je ostala zabilježena uglavnom po padovima – što niza skale, što sa stolova, što s balkona kuće, a što po moralnom padu kad je odlučila peglati službenu karticu u privatne svrhe. Jesu li oni padavičari, ili jednostavno postoji dio populacije kojem je klijentelizam miliji od poštenja, a besplatan alkohol na domjencima jedini razlog zbog kojeg posjećuju kulturna zbivanja? Jesu li oni predstavnici te “moderne Hrvatske”? Ako je moderna Hrvatska ona koju zastupaju korumpirani Vlahušić i Violić, onda mi je draža ona Hasanbegovićeva “ustaška”.

Zapadna Srbija na srednjem Jadranu, ili redikul protiv redikula

Primoštenski gradonačelnik Stipe Petrina “osudio je”, što god to značilo, provokacije Jovana Ivića, unuka antifašističkog srpskog vođe iz devedesetih Jovana Raškovića, koji se tijekom ljetovanja u Primoštenu nasmijao u brk Hrvatima nazivajući Dalmaciju zapadnom srpskom pokrajinom. Malac inače ljetuje u kući naslijeđenoj od djeda, a kćerka Jovana Raškovića je zastupnica u parlamentu Srbije.

Za pretpostaviti je da će sad svi koji inače do Hrvatske ne drže ni koliko je crno pod notkom krenuti trenirati pokazno domoljublje na klincu od 18 godina. Koji je, naravno, četnik. Što je obiteljsko naslijeđe. A istovremeno, ti isti ljudi će osuditi pravaše koji u Srbu ometaju četničko-antifašistički dernek kojim se slavi dan ustanka Srba protiv Hrvata u Drugom svjetskom ratu! I pljuju i po Hrvaskoj i “antifašizmu” u koji se kunu, slaveći datum koji nije službeni, a nije ni pravi dan ustanka. Stvarno, ako dozvoljavamo da se po braniteljima pljuje kao po najcrnjim zločincima, ako smo imali (i imat ćemo vjerojatno opet) premijera koji Domovinski rat smatra građanskim, ako imamo bliske odnose s jednom Srbijom u kojoj su na vlasti najcrnji četnici, koji usto imaju drskosti Hrvatskoj spočitavati ustaštvo i “zatrpavanje srpskih grobova” jer se drznula poništiti komunističku presudu Stepincu, dok oni istodobno u Srbiji poništavaju presudu Draži pod geslom “antifašist a ne zločinac”, onda je stvarno licemjerno demonstrirati svoje domoljublje na jednom, u konačnici bezopasnom, balavcu koji provocira.

Ako hrvatski političari, skupa s Petrinom, nemaju hrabrosti i dostojanstva reći Vulinu, Vučiću, Tomi Nikoliću, Dačiću, i ostaloj bulumenti četnika na vlasti koji isto tako ne skrivaju da Dalmaciju smatraju privremeno od Hrvata okupiranom srpskom zemljom, što ih ide, ako nemaju hrabrosti reagirati na ovotjedne nebuloze savezna antifašista Srbije da Hrvatska dijeli iste vrijednosti kao i NDH, ako uostalom nemaju petlje ni znanja pred međunarodnu zajednicu postaviti Srbiju kao problem, kao zemlju u kojoj su na vlasti najgori Šešeljevi radikali umjesto što dozvoljavaju da ta i takva Srbija Hrvatsku proziva za “ustaštvo” i “desničarenje”, onda stvarno bolje da i tog balavca puste na miru. Domoljublje se ne dokazuje “osudom” malog četnika koji provocira po facebooku, nego osudom kompletne politike i vlade Srbije, u kojoj sjede veliki, pravi četnici. Puziti pred njima, pozivati se na “antifašizam”, slaviti “antifašistički” ustanak u Srbu iz 41., a onda najstrože osuđivati “antifašistički” isti takav ustanak iz 91., je licemjerno i promašeno. Ako šute pred Vučićem, ako dozvoljavaju Srbiji da se sprda s nama, da nas ucjenjuje pred cijelom EU, koje smo kao član a nemamo u njoj jednog jedinog saveznika, onda neka radije i balavog četnika puste na miru. Da ne glumimo ponos kad ga već nemamo.

Kako biti popularan u Hrvatskoj

Budimo realni. Mi o našim političarima znamo samo ono što nam mediji serviraju. Malo tko te ljude poznaje osobno, još manje njih ima uvid u njihovo naličje, ne samo lice koje pokazuju javnosti. A medije kontrolira, uz rijetke iznimke, kojekakav ološ. Kraljevi reketa i ovrha, utajivači poreza, patološki ideološki fanatici, mutni likovi povezani s mafijaškim strukturama, bivši članovi CK KPJ i raznih udbaških agentura, iz rasadnika istih tipa Poleta i Danasa, kasnije i Ferala.

Oni političare, neovisno o tome što oni stvarno zastupaju i rade, prezentiraju kao negativce ili kao pozitivce. Možete komotno biti kreten teže kategorije, krkan vulgaris domesticus, a mediji vas mogu prezentirati kao “simpatičnog narodnog tribuna koji je iskren i izravan”. Ono, govori čovjek što narod misli. Usput pokazuje onu stvar s barke ko da je doma. Ili, možete pokušati uvesti minimum poštenja i profesionalnih kriterija u recimo kulturu, i ispasti ultradesničarsko fašistoidno mučko đubre.

Pa tako ako ste prijetnja interesima onih koji gospodare medijskim i političkim prostorom možete ispasti najgori negativac, ako ste pak zaštitinik mafije koja taj javni prostor i prostor politike kontrolira, po svim istraživanjima ćete ispasti pozitivac i popularan. Ako pritom slijepo slijedite partijske direktive iz CK KP u Moskvi, ops, pardon, zadnjih tridesetak godina iz Washingtona DC via Buzin, i jedete ono što vam odande serviraju (a što inače nije za jelo) govoreći pritom da je ukusno, popularnost vam ne gine. Tim više što su dotični, pragmatični kakvi već jesu, u svoju službu stavili sve one strukture koje su se nekoć borile za drugu stranu, u neka davna vremena dok su SAD još stajale na strani demokracije, a ne njenog suzbijanja u ime “liberalizma” i “ljudskih prava”, koja se pritom tumače onako kako taj čas nekom tamo preko odgovara. Ako su mogli kao saveznici SAD nakon rata proći bivši nacisti, zašto uostalom ne bi i “bivši” udbaši?

Zato ni ne čudi da je novi favorit struktura, briselski tovljenik Andrej Plenković, jako visoko na listi najpopularnijih političara. Iako do sad ne samo da još nije uradio apsolutno ništa, nego i nije rekao apsolutno ništa. Bar ništa jasno i određeno. I iako vodi mrski HDZ, što je inače mjesto rezervirano za “najnepopularnijeg politčara” u svim istraživanjima. Ali, hej, čovjek je ipak odgajan od malih nogu tamo daleko da bi jednog dana bio političar ovdje, upravo zato i nije dijelio sudbinu, od devedesete na dalje, onih kojima bi trebao vladati.

A u istraživanju IPSOS-a i Cro Barometra kao najpozitivnija političarka vodi Kolinda Grabar-Kitarović. Koja dosljedno provodi politiku Buzina, bila ona suprotna interesima RH ili ne. Najnepopularniji je navodno Milanović koji je na tom mjestu zamijenio Karamarka, kao slijedeći za odstrel (jer je razočarao poslodavce nesposobnošću, izgleda). Milanović bi mogao i dobiti izbore koliko je nepopularan. Karamarko ih je dobivao redovito dok god je bio najnepopularniji političar. A pretežno nepopularan je i Petrov koji je s pojavom Plenkovića, izgleda, postao suvišan. A obojica su donedavno bili jako pozitivni i popularni u svim istraživanjima. Ali nomenklatura ima novog favorita, bez mrlje u životopisu, kojem popularnost nezadrživo raste.

A poznato je da, kad želite zaštititi sav mogući lupeški šljam, morate u izlog staviti nekog vrlo poštenog i bez mrlje u karijeri. Nipošto nekog poput onih koji se iza njega šuljaju i skrivaju. Plenković nije bio u ratu, pa mu se ne može prišiti ratni zločin. Nije uopće bio u Hrvatskoj zadnjih oko dvadeset i pet godina, pa mu se ne može prišiti kriminal u pretvorbi ili sudjelovanje u kakvoj aferi. Nema vlastiti biznis u Hrvatskoj, pa mu se ne može predbaciti iskorištavanje Hrvata za svoje bogaćenje. Nije uradio ništa u korist Hrvatske, pa mu se ne može prišiti da se kroz to zapravo okoristio, ili da je to zapravo bilo na štetu Hrvatske (a sve se uvijek da tako protumačiti). Plenković je, kao jedno veliko ništa, idealan kandidat za najpopularnijeg Hrvata u skoroj budućnosti. Bude li dosljedno služio onima kojima je i do sad služio, i dalje će biti neizmjerno popularan.

Samo još mora uvjeriti i desnicu u Hrvatskoj da glasa za njega, a to, znajući istu, ne bi trebalo biti preteško. Samo se mora zakleti majkom da nikad nije imao veze s udbašijom i da Šeksa uopće ne poznaje. Ako su isti povjerovali da je Karamarko udbaš zato jer su Manolić, Mesić i Šeks rekli da je, i to potkrijepili slikom s Mesićem iz 2000., nema razloga da ne povjeruju da je Plenković politički Hrvat. A mediji su eto tu da nas uvjere da je HDZ popularniji nego ikad od Franje Tuđmana. Sad kad više praktički nema HDZ-ovaca u njemu, osim Šeksa i sličnih.

Stupovi društva tako imaju novu generaciju političara, “umjereno konzervativnih”, umivenih, uljuđenih, savršenih biografija, koji će za sve vjeke vjekova “antifašizirati” i detuđmanizirati Hrvatsku i time zacementirati udbašku mafiju na vlasti. Doduše imali su i prije dr. Ivu pa je puklo. Ali njihovi interesi svejedno nisu bili ugroženi ni pod Milanovićem, naprotiv. U svakom slučaju, kog god vi birali, njihovi interesi su zaštićeni. Kao i savezništvo s lučonošama demokracije koji nas brane od zlih diktatora poput Putina.

Joker zovi Jadranku

Koliko god mi je Plenković nesimpatičan u svojoj diplomatskoj, uljuđenoj ispraznosti, toliko mi ga skoro bude žao kad ga Jadranka Kosor uzme braniti. Plenkoviću je Hanžekovićev “Globus” posvetio naslovnicu predzadnjeg broja, gdje on u poduljem intervjuu objašnjava kako nije projekt Vlade Šeksa, nego self made man. A u zadnjem broju na naslovnici je Jadranka Kosor, koja kaže, “Da nema Šeksa, Plenković nikad ne bi postao šef HDZ-a”. I da ga pokopa do kraja, dodaje: “Plenković nema iskustva. No zato ima Šeksa, koji ima golemo iskustvo. On će se, vjerojatno, držati u pozadini da bi se potpuno stvorio dojam kako novi predsjednik misli isključivo svojom glavom”. A zna se čijom se glavom u HDZ-u misli, zar ne.

Je li time Jadranka Kosor zatvorila vrata svom povratku u HDZ, nije poznato. Ali, ona kaže, “Da me Plenković pozove natrag u HDZ i ponudi mjesti na izbornoj listi, ne bih mogla odbiti”. Nakon ovog, neće biti ni potrebno. Upravo takvim nepotrebnim i glupim istupima je Kosor samu sebe i izbacila iz HDZ-a. A ono što je nejasno podvaljuje li Jadranka Kosor Plenkoviću, ili Globus podvaljuje Plenkoviću za kog po službenoj dužnosti moraju navijati a zapravo ga ne vole, ili Globus podvaljuje i njemu i Kosorici. Ili je Kosorica jednostavno beskrajno blesava i naivna.

Psihijatrima protiv terorizma, policijom protiv govora mržnje

Svjetski mediji, a za njima redom i domaći, došli su do zaključka kako islamskog terorizma u stvarnosti zapravo niti nema, i kako ISIL i nije neka opasnost za Europu. Čak je i na naslovicni Večernjaka osvanulo kako su teroristi zapravo osobe s psihičkim poteškoćama, koje zapravo i nemaju neke veze s ISIL-om. To je naime filozofija Europola. Radi se, naravno, o pokušajima da se umanje i zamaskiraju katastrofalne posljedice multikulturalizma u Europi, koje nisu ograničene samo na masovne pokolje već uključuju i policijsku totalitarnu državu koja svoje opravdanje nalazi u terorizmu, hraneći istodobno taj isti terorizam dovlačenjem milijuna “azilanata”.

Iskreno, da sam ja terorist, bio bih uvrijeđen takvim odnosom medija spram sebe. Zakunete se na vjernost ISIL-u, ostavite to snimljeno na videu, uredno se sastajete sa članovima svoje terorističke ćelije i ostavite policiji trag o tome na mobitelu, vičete iz petnih žila “Allahu Ekber” dok siječete glave nevjernicima, ISIL uredno preuzme odgovornost, a na kraju u novinama ispadne da je sve to zbog nesnosnih vrućina, neuzvraćene gay ljubavi, frustracije jer niste uspjeli uloviti Pokemona, nasilnih video igrica, i tako dalje. Što još ti jadni teroristi moraju uraditi da ih mediji konačno počnu shvaćati ozbiljno?

Ovako, po BBC-ju i onima koji ga prenose, ispada da globalno zatopljenje i vrelo ljeto nepovoljno utječu na psihu malo labilnijih među bliskoistočnim neurokirurzima, arhitekatima i inženjerima. Usto, tvrdnje da se radi o psihički poremećenim osobama, a ne islamistima, su i pomalo šovinističke, jer ispada da samo muslimani obolijevaju od psihičkih bolesti koje rezultiraju masovnim pokoljima. A i debilne, jer svakako nitko normalan i psihički zdrav neće pobiti masu ljudi koje uopće ne poznaje i potom se raznijeti dinamitom. Ali to i dalje ne znači da se raznio jer je lud. Jer se luđaci inače ne raznose i ne kolju svećenike po crkvama ni građane po vlakovima.

No, zahvaljujući mudrosti i dalekovidnosti Milanovićeve vlade, mi ćemo također ovih dana morati primiti oko 1.600 “azilanata” i osigurati im ne samo socijalu nego i udoban smještaj i posao, što je više nego što ova država (i praktički sve druge) osigurava svojim građanima. A pronalaženje posla nekom tko ima 4 razreda afganistanske osnovne škole, ne zna niti riječ jezika, a nije spreman raditi na farmi svinja iz vjerskih razloga bi mogao biti poveći izazov. Za ilustraciju, u zadnjih deset godina primili smo 160 azilanata. Od toga se zaposlilo sedam.

Istraživačko novinarstvo Mosta i Matije B.

Mediji su se konačno dohvatili određenih afera iz vremena SDP-a, koje su do sad nekako prolazile ispod radara. Problem je što te “afere”, poput one Jakovinine, nisu produkt nekakvog istraživačkog novinarstva, niti napadaja poštenja u medijima, već činjenice da su se Mostovi ministri, Orepić prije svega, bacili na prigodno predizborno dilanje svega kompromitirajućeg medijima. A na tapeti je naročito Tihomir Jakovina, kao najslabija karika. Općenito Most funkcionira po principu vučjeg čopora, obrušava se na onu jedinku u suparničkoj stranci za koju računaju da će je najlakše dotući.

Ovo je ipak zanimljivo, jer dok su sjedili u HDZ-ovo vladi, koju su dotukli zahtjevima na koje HDZ nije mogao niti je na njih smio pristati, nisu otvarali nikakve afere SDP-ove vlade, dapače su dobro pazili da se takvo što ne otvori: zato im je primarno bilo preuzeti cijeli represivni aparat, javnu upravu, policiju i pravosuđe, i spriječiti da Karamarko preuzme obavještajne službe.

A sad se bliže novi izbori, i nakon što je uništio HDZ, Most se bacio na uništavanje SDP-a. Reklo bi se, i nije neka šteta, no ipak jest. Jer Most, koji samo lamentira o svom poštenju i tome kako ih fotelje ne zanimaju, je zahvaljujući preuzimanju represivnog aparata preuzeo i fotelje u svim mogućim javnim poduzećima gdje god je mogao. I kao što je ta mafija iz Metkovića stavljala veto na svaki HDZ-ov kadar koji se njima nije dopadao, tako isto nisu dozvoljavali da se njima itko petlja u postavljanje polupismenih seljačina tipa Bulja na bitna mjesta, i da im pritom itko spočitne trgovinu utjecajem i prodaju kaznenih prijava u DORH-u.

Ipak, najzanimljiviji je u tome Matija Babić, za kog i dalje ne znamo je li ikad uplatio u državni proračun one milijune koje je utajio, što mu je bio uvjet da ne ide u zatvor. “Sorry drugovi iz SDP-a, ali Index će vas pokopati pred izbore”, kaže dokazani divljak Babić. “Pitate se zašto? Za HDZ znamo da su govna. Njihov polupismeni birački šljam nas ni ne čita. Jer ne zna čitati. Od vas smo ipak očekivali nešto više, a ako ste isti (a jeste) – onda znamo da HDZ ne možemo promijeniti, ali ćemo HDZ-u tražiti novu alternativu. Jer SDP je pokazao da nije alternativa HDZ-u, SDP je HDZ.” Kaže čovjek čija pismena i učena čitalačka publika inače voli klikati Severinin pornić, što ga je i proslavilo.

Time je on preuzeo retoriku Mosta, ali godinu dana prekasno, kad je više nitko ne kupuje. No ipak, ima istine da su SDP i HDZ u jednoj stvari isti. A to je da institucije ne rade ništa glede Matije i njegovih kriminalnih radnji, ni pod HDZ-ovim ni pod SDP-ovim vladama. I onda čovjek koji je pronevjerio šest milijuna kuna, i to pravdao time da “lopovskoj državi ionako ne treba platiti ni kunu poreza”, ima obraza prozivati Jakovinu za nekakve novce? I za štetu u državnom proračunu? Ako to nije licemjerje, onda ne znam što jest.

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno / 29. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI