Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

MARCEL HOLJEVAC: Hrvatska mulcokracija

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno / 30. rujna 2016.

Takav stav upućuje da u Hrvatskoj i dalje prevladava komunističko-rojalistički mentalitet, da postoji velik broj ljudi koji smatraju da negdje postoji suveren iznad naroda koji odluku naroda može poništiti jer se ona određenoj grupi ljudi ne dopada.

Peticijom protiv demokracije

Nakon sukoba studenata koji su si “privatizirali” fakultet, po tko zna koji put zadnjih godina, na internetskog stranici CitizenGO postavljena je peticija za opoziv mandata Željku Glasnoviću, novoizabranom saborskom zastupniku. Upućena je Predsjednici, Saboru, Vladi, i tako dalje. I potpisalo ju je dosad desetak tisuća ljudi.

Čemu se uopće obazirati na anonimnu internetsku peticiju, kad ona ionako nema nikakvu težinu, osim što su se lijevi mediji masovno raspisali o njoj? Jer bi od studenata i profesora jednog društvenog fakulteta čovjek nekako očekivao da razumiju osnove političkog procesa, i suštinu demokracije. U Hrvatskoj, kao i u svim demokratskim državama, narod je Ustavom definiran kao vrhovni suveren. U praksi to znači da su mandati onih koji su ih dobili na izravnim izborima neopozivi. Bezuvjetno neopozivi. Nisu obvezujući, izabrani zastupnik može se odreći svog mandata, ali ne postoji nijedna institucija niti osoba u Hrvatskoj niti izvan nje koja može “opozvati” mandat nekom tko je izravno izabran od vrhovnog suverena, tj. naroda, na izborima. To jasno piše i u Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor: mandat dobiven na izborima je neopoziv. Ne ako, ne možda, nego neopoziv. Čak i ako zastupnik završi u zatvoru tijekom mandata, poput Glavaša, on je i dalje – saborski zastupnik, ako se sam ne odrekne mandata.

Zato je pomalo zastrašujuće da postoji toliki broj ljudi, i to pismenih i s diplomama, koji smatraju da je na izborima demokratski izraženu volju birača moguće poništiti ili anulirati na bilo koji način, zato jer je dotični zastupnik rekao nešto što se njima ne sviđa, i što njih vrijeđa. I da skupe sedam milijardi potpisa, to i dalje ne znači baš ništa, jer su Glasnovića u Sabor birali birači iz njegove izborne jedinice, i nitko drugi osim njih ne može promijeniti taj izbor. A i oni to mogu tek po raspuštanju ovog saziva Sabora.

Takav stav upućuje da u Hrvatskoj i dalje prevladava komunističko-rojalistički mentalitet, da postoji velik broj ljudi koji smatraju da negdje postoji suveren iznad naroda koji odluku naroda može poništiti jer se ona određenoj grupi ljudi ne dopada. Odnosno, da postoje ljudi čije je mišljenje važnije od mišljenja onih koji biraju svoje zastupnike u Sabor. Čitava ideja demokracije je, naime, da o tome kakve će zakone država imati donose oni koji će po tim zakonima morati i živjeti, a ne netko drugi tko “zna bolje”. Zato demokracije rijetko rezultiraju izuzetnim ljudima, one promoviraju u najboljem slučaju mediokritete, ali još rjeđe tiranima.

Oni pak tome suprotstavljaju ideju mulokracije nalik onoj u Iranu, gdje narod ima pravo birati koga hoće, ali na kraju vijeće prosvijećenih, vijeće mula, odlučuje o tome tko je moralno-politički podoban sjediti u parlamentu i vladi. No dok mule provjeravaju jesu li stajališta kandidata usklađena s islamskim naukom, naši mulci provjeravaju jesu li stajališta izabranih zastupnika u skladu s njihovom svjetovnom “antifašističkom” religijom, i poštuju li kanone liberalizma onako kako ih propisuju lgbt, antifa, i ine pretežno od Sorosa financirane udruge.

Dakle, radi se o grupi samoproglašenih čuvara vjere, odnosno uvjerenja, koja smatra da im njihova indoktriniranost ideološkim floskulama koju smatraju prosvjećenošću daje za pravo da određuju drugima koga smiju birati. A to je proces kojem svjedočimo i u cijelom zapadnom svijetu, gdje se demokracija sve više poništava i korumpira u ime “ljudskih prava” i “liberalnih vrijednosti”, koja se pritom tumače kao ajeti u Kuranu u islamskim zemljama danas ili kako su Bibliju prije nekoliko stoljeća tumačili puritanci. Dakle posve proizvoljno, i onako kako dotičnoj kliki to toga časa odgovara. Pri čemu problem, naravno, nisu ljudska prava kao takva, ni vrijednosti koje se zagovaraju, već postojanje “antifašističkog” klera koji si je dao pravo biti njihov jedini ovlašteni tumač. Kao što su si ajatolasi dali za pravo biti jedini tumači Kurana. A taj proces je nešto što nas treba i te kako zabrinjavati.

Kapovićeva revolucija

Zbivanja na FFZG-u nije pokrenuo Glasnović svojom možda neodmjerenom, ali ne i netočnom izjavom na facebooku. Uostalom: spram izjava koje smo slušali od nekih profesora s tog istog fakulteta – Kapovića, koji je na tragu staljinizma-maoizma, ili Hrvoja Klasića, su bile kudikamo manje odmjerene. Ne, revoluciju je pokrenuo upravo Kapović, u strahu da bi se “nečiste sile”, ljudi s Bogoslovnog, preko dvopredmetnog studija mogle infiltrirati u hrvatski obrazovni sustav pa umjesto poslušnih vojnika partije izgrađivati ljude koji imaju ponešto drukčije gledište. Naime, FFZG je još od komunizma prvenstveno ustanova za partijsku indoktrinaciju, koja se onda preko obrazovnog sustava prenosi na mlađe generacije.
Ukratko, cilj je održati ideološku čistoću obrazovnog sustava, i spriječiti da se kojekakve heretičke ideje probiju u njega, što je Kapović u svom tekstu i posve otvoreno objasnio.

No, Glasnović je možda dolio ulje na vatru, ali tek reakcije na njegovu izjavu u kojoj je insinuirao da bi policija možda ipak trebala uredovati i omogućiti pohađanje predavanja studentima koji ne pripadaju glasnoj i vrlo agresivnoj manjini koja svako malo “okupira” fakultet otkrivaju koliko je licemjerja i dvostrukih mjerila danas u Hrvatskoj. Naime, profesor FFZG-a Borislav Mikulić je u svom statusu na facebooku i prije Glasnovića napisao “slomite im noge”, misleći na zaštitare, a potom se pridružio kliki koja piše peticije protiv Glasnovića i proziva ga za “poziv na nasilje”, što je nedopustivo. Što je poziv na nasilje? Poziv policiji da intervenira se nipošto ne može protumačiti kao “poziv na nasilje”, ali poziv na lomljenje nogu zaštitarima svakako može. No, Mikukić se eto jako naljutio na one koji su prenijeli ono što je javno napisao, jer je to, kaže, bio “lakonski komentar” i “retorička figura”. Ljudi su za takve “retoričke figure” znali dobiti i po par mjeseci zatvora kad su bile uperene protiv učesnika gay pridea. Usto, zašto onda Glasnovićev komentar nije lakonski, i retorička figura?

No možete li zamisliti kako bi javnost reagirala da su branitelji tijekom prosvjeda “okupirali” zgradu Ministarstva branitelja, i zabranili djelatnicima da obavljaju posao?! I ovako se sve pjenilo od poziva policiji da “prebije tu bagru” jer nisu prijavili prosvjed, kao da je prosvjed zakonski moguće zabraniti jer nije prijavljen! Kod studentskih prosvjeda, pitanje “dozvole” jasno nitko ne postavlja, niti treba postavljati, javni prosvjed je svačije pravo, prijavljen ili ne. Naravno, “okupirati” fakultet nije ničije pravo, i tu policija ima pravo intervenirati u slučaju potrebe, kao što bi imala da su branitelji zauzeli zgradu ministarstva.

Ali kako bi javnost reagirala kad bi policija stvarno opkolila studente, zabranila im prosvjed nakon 22 sata, kao braniteljima na Markovom trgu, kad bi se oni potom sklonili u kafić FFZG-a, koji nije javno mjesto (kao što to nije ni crkva), a policija svejedno upala za njima i pokušala ih mlatiti? Kad bi kakav bodibilderska mrga od 140 kila pokušao mlatiti studenta invalida od 60 kila, bi li se i tada pisalo po novinama “prosvjednici napali policiju i pokušali zadaviti policajca”, a policajca zvalo na HRT da ispriča svoju srcedrapateljnu priču?

Naravno, napad na branitelje koji su prosvjedovali na Markovom trgu je bio čin dostojan fašističke države, i kad biste na TV-u vidjeli kako policija pokušava upasti u crkvu negdje u Čileu i prebiti veterane, invalide, koji su se u nju sklonili nakon što im je javni prosvjed zabranjen, svi bi se zgražali i to osudili. Ali, to što je javnost mahom bila protiv braniteljskog prosvjeda, samo jasno pokazuje koliko je ona izmanipulirana. Uostalom, probajte sami povući paralele između studentskog i braniteljskog prosvjeda. I sad se oni koji su prizivali policiju da prosvjednike premlati zgražaju što netko priziva policiju da prosvjednike – premlati? Očito, pravo na prosvjed ne pripada svima, nego samo njima.

Pernar priznaje samo sud svoje partije!

Pernar će, izgleda, biti glavni izvor razonode u Saboru, ispunjenom prilično beskrvnim likovima. On se ovog tjedna ponovo nasmijao u lice građanima, napisavši: “Iako se godinama švercam u ZET-u, kao saborski zastupnik imat ću besplatan prijevoz, smatram to nepravednim jer ima puno drugih ljudi kojima bi to bilo više potrebno. Zapravo, javni prijevoz bi trebao biti besplatan i tako bi taj problem bio riješen za sve. Za to ću se zalagati na svim razinama vlasti”.

A još prije toga je sebe usporedio s Titom, rekavši da mu nije jasno zašto su ga mediji proglasili bahatim i arogantnim jer se oglušio na sudski poziv kad je to uradio i Tito. Pernar je naime rekao da je svojedobno drug Tito odbio sudsku presudu i dok su ga vezanog vodili ulicama Zagreba rekavši: “Ne priznajem ovaj sud, ne priznajem sud tiranije i ropstva”.

Nastranu što je to Tito rekao u sudnici, gdje se pozivu odazvao na uljudnu zamolbu žandarmerije s palicama. Nevjerojatno je da imamo saborskog zastupnika, dakle člana najvišeg zakonodavnog tijela u zemlji, koji se hvali nepoštivanjem zakona i poziva građane na nepoštivanje istog. Doduše, s obzirom da se radi o Pernaru, to je više zdravstveni, a manje politički problem.

A što se besplatnog prijevoza tiče, ja se tramvajem ne vozim, ali zašto onda gorivo ne bi bilo besplatno za nas koji koristimo automobile za odlazak na posao? I automobili kao takvi, uostalom? Pernar sad ima na raspolaganju službenu limuzinu, kao zastupnik, pa neka se zauzme da svatko dobije besplatno po jednu! I zašto svi ne bi ljetovali na Brijunima za sedam kuna, ili nula kuna? Nakon svega, ostaje krajnje nejasno kako se taj tip uopće prošvercao u Sabor. Valjda zato jer u državi ima puno onih koji bi da je besplatno sve i svima, jer ionako svoj novac ne zarađuju i nije ih briga tko će to sve od svog poreza platiti. Pernar može biti idol jedino takvima: uostalom, ni on dosad nikad u životu ništa nije pošteno radio. A ne radi ni sada, jer se posao saborskog zastupnika u našim uvjetima teško može smatrati poštenim zarađivanjem svog kruha. I tramvajske karte.

“Strukture” uzvraćaju udarac

Da za Hasanbegovića u novoj vladi nema mjesta, prilično je jasno. A Plenković je čovjek koji pazi na image, pa su u HDZ-u sretni što će, kažu, i bez Glasnovića imati dovoljno potpisa, njegov ne žele zbog stava o studentskom prosvjedu. Pupovčev potpis, međutim, žele pod svaku cijenu, jer on za razliku od navedene dvojice očito nije ekstremist. Naime, u antihrvatstvu u Hrvatskoj nema ničeg ekstremističkog, kao ni u često krajnje gadljivim tekstovima u Pupovčevim “Novostima”.

Za koga ima mjesta? Za Marka Milića, navodno. Riječ je o sinu novinara Gorana Milića koji navodno uživa veliko povjerenje Plenkovića, pa se spekulira da bi on mogao biti glasnogovornik Vlade. Njemu su tek 22 godine, ali je, kažu, vrlo aktivno radio na HDZ-ovoj kampanji.

A računa se u HDZ-u navodno i na suradnike koje je Plenković angažirao u svom uredu europarlamentarca u Bruxellesu. Spominju se Marijana Balić, Tena Mišetić, Miroslav Smetiško, Karlo Resser i Marko Milić. Resser je posinak Vladimira Šeksa, koji je Plenkovića i pogurao na mjesto premijera, nakon što je, nezadovoljan svojim izguravanjem iz HDZ-a u vrijeme Karamarka, odigrao ulogu u rušenju dotičnog. Tena Mišetić je kći Ivana Mišetića, bivšeg direktora Croatia airlinesa koji je trenutno generalni tajnik u Atlantic grupi Emila Tedeschija. Sve dakle ljudi s pedigreom. Očito, ova zemlja neće skoro vidjeti promjenu politike. Sve ostaje isto, pod strogom paskom američkog veleposlanstva i Bruxellesa, te istih struktura koje kombinacijom nepotizma i kronizma od osamostaljenja guše ovu zemlju. Da ne bude zabune, ja vjerujem da su to sposobni, mladi ljudi. Ali ovoj zemlji trebaju revolucionarne promjene, radikalan raskid s komunističkom i postkomunističkom prošlošću, i svim društvenim strukturama koje imaju ikakve veze s tom u osnovi udbaškom prošlošću. I zadnje što nam treba su ljudi, ma kako sposobni bili, koji su mjesta dobili “po babi i stričevima”, jer se tako reciklira sustav “veza i poznanstava” i izvaninstitucionalnih središta moći, koji bi mogao zemlju posve uništiti.

A ako se ova imena potvrde, to samo potvrđuje teze koje sam prije iznio o tome zašto je, zapravo, Karamarko otjeran. Neke strukture su jednostavno previše ukorijenjene, i imaju previše potpore na svim stranama, i u Hrvatskoj i izvan nje, po veleposlanstvima, da bi im se itko smio suprotstaviti.

Dirljivo pismo branitelja

U Hrvatskoj je od rata običaj u medijima povremeno objavljivati patetična pisma “bivših branitelja” koji su razočarani, koji kažu “nismo ni trebali ići u rat”, “sve je to prijevara”, “sve je to radi 200 obitelji”. Ideja iza toga je jednostavna, demoralizirati naciju kako bi ju se učinilo lakšim plijenom. Ta pisma se pojavljuju ciklički, često su anonimna, a ponekad su autori jednostavno “korisne budale”.

Zadnje u nizu je status koji je stanoviti Miroslav – Miki Čerek iz Bosanskog Broda stavio na facebook, zabrinut mogućnošću novog rata u BiH. On kaže ne da sina političarima, sinu je usadio ljubav prema svim ljudima, nije za dijeljenje ljudi po nacionalnoj osnovi. Sve je to lijepo, i ja vjerujem da je čovjek iskreno protiv rata. Ali problem je što je u nekim hrvatskim visokotiražnim medijima to predstavljeno kao “pismo hrvatskog branitelja”. Miki, međutim, nije bivši branitelj, nego – bivši pripadnik četničke vojske Republike Srpske. Je li nestalo branitelja koji bi pisali takva pisma pa sad imamo “branitelje” koji na facebooku poziraju s tri prsta?

A koliko je uspio sinu “usaditi ljubav” je, s obzirom na statuse sina, isto vrlo upitno. U jednom se žali da je nepravda da je Karadžić dobio 40 godina robije a Tuđman i Gotovina ništa, u drugom pozira s pištoljem, pa mu otac kaže trebao si uzeti veći, i raspravljaju kako “ćale” i dalje čuva haubicu. Da ne zahrđa. Usput, onako, sin stavlja ratnu fotografiju oca s tri prsta u zraku i kaže, “moj ponos”. To nikako nije moglo promaknuti onima koji su prenijeli njegov status kao “status hrvatskog branitelja”, pa se tako tu radi o očitoj podvali na njihov račun. Nije da se nismo navikli, ali bi tajne službe u drugim zemljama to ipak riješile na način na koji se to inače rješava.

Gospićka svadba

Pravo oduševljenje među “liberalima” u Hrvatskoj je izazvala vijest da je u Gospiću, inače vrlo konzervativnom gradiću sred Like, održano prvo istospolno vjenčanje. Doduše, mladenci su bili u lisicama, jer su obojica na odsluženju dugogodišnjih zatvorskih kazni. I s vjenčanja su vraćeni na izdržavanje kazne.

Kako mi nikad nije bio jasan ni smisao zatvorskih ni smisao istospolnih brakova, ne dijelim oduševljenje medija. No, i ovdje je medijima nekako promaknuo jedan zanimljiv detalj. Jedan od mladoženja služi 14-godišnju kaznu zatvora jer je iz ljubomore ubio svog 61-godišnjeg ljubavnika, potom iz njegovog stana ukrao nekih 7.000 kuna i zbrisao u Italiju. Neovisno o tome što je brak istospolni, koliki idiot netko mora biti da se uda/oženi/što god za nekog s takvim dosjeom? Stvar je tim besmislenija što su dosad mogli biti u istoj kaznionici, a sad će jedan biti prebačen u drugi zatvor – jer zatvorski sustav ne dozvoljava da bračni partneri služe robiju u istoj kaznionici. Tako da će prvu bračnu noć moći konzumirati za desetak godina. Kad se Erik i Mato nađu na slobodi.

No, hrvatskim medijima, pretežno oduševljenim idejom istospolnih brakova, ti detalji nisu zasmetali da obilježe velebni događaj, golemi iskorak u smjeru ljudskih prava. Ma kako zapravo besmislen i tragikomičan u svojoj biti bio.

Srbi žele u šume

Jedno zanimljivo pitanje na koje je odgovor očit, ali ga se nitko ne usudi izustiti, je zašto je Miloradu Pupovcu neprihvatljivo da Hasanbegović bude ponovo ministar kulture, ali mu nije neprihvatljivo da bude potpredsjednik buduće vlade?

Hasanbegović je, očito, ubo antifašiste u najosjetljivije mjesto. U centar u mozgu za dijeljenje moralnih lekcija “klerofašistima” i nazadnjacima, revizionistima, ali i u novčanik, koji se preko “kulture” i za nju rezerviranih sredstava i te kako može napuniti. O indoktrinaciji ljudi, naročito mladih, koja se provodi preko kulture da se i ne govori. I suptilnom, a ponekad i nimalo suptilnom, ispiranju mozga.

No, to nije sve. Pupovac je u razgovoru s Predsjednicom rekao da oni imaju i drugih apetita i zahtjeva. “Je li prirodno da u HEP-u nema predstavnika srpske zajednice, ili u Hrvatskim šumama, iako znamo da na tim područjima leže glavni rezervoari hrvatskog šumskog fonda”, pitao je. Ukratko, Pupovac bi da se manjinci smjeste tamo gdje se mogu musti pare. Doduše, ako ne bude odande krao on i njegovi, krast će netko drugi, pa to samo pokazuje zašto je bitno privatizirati, stvarno a ne kao dosad, sve od INA-e i HEP-a do Autocesta i Šuma (potonje dati u koncesiju). Jer javne tvrtke su u Hrvatskoj tek motor korupcije, a svaka ideja o njihovoj prodaji se dočekuje na nož od političkih elita i njihovih medija, pa se i sijeku glave političarima kojima tako nešto padne na pamet. Ideja da se sve privatizira nema podršku javnosti, zatrovane višedesetljetnom kuknjavom kako smo “sve rasprodali”, iako u biti nismo rasprodali ništa, i to što nismo rasprodali je generator javnog duga (da nemamo “svoje” autoceste i “svoja” brodogradilišta, po svoj prilici ne bismo imali ni spomena vrijedan javni dug).

A što se Pupovca tiče, sve se svodi na “mi vam ne želimo gospodariti, ali tražimo gospodarenje nad gospodarskim resursima”. Mene ipak najviše zabrinjava što bi Pupovac da Srbi uđu u Hrvatske šume. Znamo kako to obično završi kad Srbi uđu u hrvatske šume.

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno / 30. rujna 2016.

ZADNJE VIJESTI