Ured Predsjednice RH

MARCEL HOLJEVAC: Hoće li i Tuđmanovo ime biti zabranjeno spominjati na društvenim mrežama?

Autor: Marcel Holjevac

Plenković nisko leti

Plenkovićev pokušaj glumljenja suverenista odbacivanjem presude po kojoj je Hrvatska isključivi krivac za rat u BIH (a Srbija nevina poput novorođenčeta) trajao je otprilike dan i pol. Radi se o, za ovaj i ovakav HDZ, uobičajenom domoljubnom igrokazu, gdje je domoljublje uglavnom pokaznog karaktera i ima ga onoliko koliko dozvole gospodari u Bruxellesu i drugim gradovima na B, poput Buzina. Samo što ovaj put nije ispoštovano pravilo da prođe bar tri dana od pompozne najave nekog domoljubnog čina do kopernikanskog obrata.

Da je Plenković izdržao od srijede, kad se Praljak ubio, do vikenda, bio bi u medijima proglašen Putinovim plaćenikom, Trumpovim trolom i vjerojatno bi već krenula kampanja njegovog rušenja s vlasti, jer bi netko našao da mu je žena prije 20 godina radila za nekog tko je radio za nekog tko je u sudskom sporu s DNRH. Šteta što nije.

No, veleposlanstvo je dalo svoje mišljenje odmah, preko stranica londonskog Guardiana, inače (dez)informacijskog kanala britanske tajne službe, lista koji je na zapadu izrazito ugledan i utjecajan, a inače je malo lijevo od Mao Ce Tunga. Taj križanac Lupige, Indexa, i Komsomolskaje Pravde iz 1954, je od njih nešto perfidniji, ali i profesionalniji.

Okupacijski namjesnik Plenković se, dakle, prvo išao igrati domoljuba, u što mu nitko nije povjerovao. Ali, lijepo je zvučalo! Dapače, dok je bešćutni idiot od malteškog suca u Haagu pokazao nedostatak empatije i bilo kakve ljudskosti nastavivši čitati presudu dok mu je Praljak umirao pred očima, a zatim, nakon što je ovaj umro, nastavio čitati presudu u drugoj sudnici kao da se ništa nije desilo, Plenković je izrazio sućut obitelji Slobodana Praljka. “Izražavamo nezadovoljstvo i žaljenje zbog današnje presude”, rekao je Plenković.

Podsjetio je na par činjenica – stvarno, koja zemlja napadne susjednu, a onda primi pola milijuna izbjeglica iz nje? Jesu li izbjeglice iz Poljske i Češke u Drugom svjetskom bježale u Berlin? Ili muslimanske izbjeglice iz BIH u Beograd?

Tuđman je možda vodio dvostruku politiku prema BIH – ali, on dijelio BIH? S kim? S Miloševićem, za kog je na tom istom sudu utvrđeno da nije dijelio BIH? Ja sam do sad mislio da su BIH u stvari dijelili Vance, Owen, Clinton, i slični!

I Tuđman je to mislio, pa je zato gledao imati nešto s čim može pregovarati. Političari nakon Tuđmana ne razumiju da se ne može pregovarati ako nemate nešto u ruci. Quid pro quo, RSK za HRHB, drukčije ne ide.

Rekao je upravo ono što je bitno: “Hrvatska će ovo pitanje problematizirati pred Vijećem sigurnosti koje je i utemeljio Haški sud. Državni vrh nije mogao biti povezan s onim činjenicama i interpretacijama kako je navedeno u presudi. Apsurdno je da niti u jednoj pravomoćnoj presudi nije utvrđena odgovornost Srbije za udruženi zločinački poduhvat u BiH”. I dodao kako je ‘Hrvatskoj neprihvatljiva današnja drugostupanjska presuda’.

No kasnije je medije optužio za pogrešnu interpretaciju svoje vlastite izjave i skočio sam sebi u usta te rekao kako ćemo poštivati presudu. Takav razvoj sam u prošlom pregledu i najavio, pretpostavljajući da će njegov prosvjed Vijeću sigurnosti UN-a završiti kao i kupovina INA-e od Mađara. Kad nemate muda, neće vam narasti tek tako. To znaju i na zapadu.

Zaključno, Plenkovićevi izleti u zaštitu vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa – a to je svakako prije svega da Hrvatska ne bude proglašena agresorom u BIH, naročito kad je Srbija posve amnestirana, traju dok ne dobije po ušima od svojih šefova koji su ga i postavili tu gdje jest, srušivši prethodno mekim državnim udarom preko udbaških glasila i priglupih provincijskih političara prethodnu vladu. Time je samo dokazano da je Republika Hrvatska suverena država otprilike koliko su to bile i SRH i NDH, možda i malo manje.

Facebook ratovi

“Što je ovo zadnjih dana?!? Takve cenzure nije bilo ni kod Tita, možda kod Staljina… Muž je uslikao portal crkve Svetog Marka sa svijećama i slikom Praljka , normalan status bez ikakvih ekstrema. Status uklonjen. On stavi drugi u kom pita zašto je uklonjen, oni i to maknu i blokiraju mu fejs. Uz prijetnju da ako više išta u vezi te teme objavi blokirat će ga trajno”; piše supruga kolege iz Večernjeg, inače izrazito kulturnog čovjeka kojem je vrijeđanje posve stran pojam.

Stanje na facebooku sve više poprima obilježja sjevernokorejske diktature. Kakav Voltaire, kakav Prvi amandman ustava SAD! Danas na društvenim mrežama imamo algoritme koji po uzorku traže određene riječi, slike ili fraze za koje je netko, negdje, iz nekog razloga, odlučio da su zabranjene. Nekoć su se, kažu, spaljivale i zabranjivale knjige. Danas se zabranjuju i same riječi, jer riječi u stvarnom svijetu imaju značenje. Riječi, dok god se stvari nazivaju pravim imenom, služe kao brana sili i nepravdi, tko kontrolira upotrebu riječi kontrolira i način razmišljanja. Cenzuriranjem jednih riječi i forsiranjem drugih je uvijek moguće od ljudima prirodno odvratnih stvari napraviti poželjne osobine, od poroka i oholosti romantično buntovništvo, od vrlina i kreposti predmet gađenja i ismijavanja.

Ovo čak nije cenzura kakvu je provodila inkvizicija, i tamo ste imali pravo odgovarati na optužbe, braniti svoj stav kao legitiman. Algoritam je tupo oružje koje ne gleda kontekst ni smisao, samo traži jeste li gdje upotrijebili riječ ili sliku koja nije podobna, i na kafkijanski način uklanja s facebooka korisnike koji su, primjerice, podijelili novinski tekst sa slikom generala Praljka. On je na popisu onih čije se ime ne smije spomenuti u javnosti. Niti spomen na njih smije postojati na društvenim mrežama. Glupo, nehumano kao i presuda, ali bez prava na obrazloženje i obranu. Mi smo ZuckerBorg, otpor je uzaludan, kaže facebook.

Neki i u Hrvatskoj brane takav pristup, kažu, to je privatna kompanija, takav ste ugovor s njima potpisali. Smiju izbaciti kog hoće. Smijem li ja otvoriti kafić i napisati “crncima i Židovima ulaz zabranjen”, ili izbaciti nekog tko nije prekršio nikakav zakon, nego tek interna pravila koja sam ja postavio? Spomenuo neko ime koje se meni iz nekog razloga ne dopada? Pitanje je retoričko, facebook bi trebao potpadati pod zakone koji jamče slobodu govora. Da je Zola danas živ, slučaj Dreyfus ne bi smio ni spomenuti javno! Ipak je Dreyfus bio osuđeni izdajica, zar ne? I što s izdvojenim mišljenjem jednog od sudaca Haškog suda, smije li on javno iznijeti svoje izdvojeno mišljenje da nije postojao nikakav “udruženi zločinački” ili je i to kažnjivo?

Stvarno, kako se Amerika od zemlje slobode govora pretvorila u zemlju koja upravo tu slobodu najviše guši? Ako je logika društvenih mreža i onih koji ih programiraju da je Praljak “osuđeni ratni zločinac” i da ga se kao takvog ne smije spominjati ni u kakvom kontekstu, pa se primjenjuje instant-pravda, znači li to da će sutra isto biti primijenjeno na Tuđmana, jer on je taj koji je u Haagu osuđen kao vođa udruženog zločinačkog pothvata? I zašto onda nije zabranjeno stavljati slike Hillary Clinton, koja je pokrenuvši arapsko proljeće prouzročila smrt milijuna i milijuna muslimana, uništila cijele države poput Sirije? Jer njoj nitko nije sudio za udruženi zločinački pothvat u cilju uništenja jedne drževe, i neće?

Zato ovaj segment teksta ima sliku Vojislava Šešelja. Jer, Haag je potvrdio da on nije ratni zločinac.

Discipliniranje Hrvatske

Guardian je već spomenut u kontekstu discipliniranja Premijera i Predsjednice, a facebook u kontekstu discipliniranja ostatka Hrvata. Presude suda, kažu, treba bezuvjetno poštivati čak i kad su nakaradne: kakva zapovjedna odgovornost ako Praljak nije izdavao zapovijedi da se nekog muči ili smakne? Takvo tumačenje nikad nigdje nije primjenjivano. Kakav vražji “udruženi zločinački pothvat”, što je to?

U sve se na radost hrvatskih medija poput Nacionala, koji je presretan što je Guardian nagazio Plenkovića, uključila i liberalna Švedska, pa je tako Aftonbladet, švedski Večernjak, u doslovce rasistički (spram Hrvata, ali i Rumunja, Poljaka i Mađara) intoniranom tekstu napao Plenkovića jer je izrazio sućut obitelji generala zaboravivši da je izrazio sućut i svim žrtvama rata u BIH. Je li sad zabranjeno i izraziti sućut nečijoj obitelji? Je li to taj humani, vrli, novi svijet?

“To se događa u zemlji Europske unije, usred naše civilizirane demokratske zajednice”, pišu oni o postavljanju cvijeća za Praljka. “To je sramota. Kult mrtvog ubojice potvrđuje zastrašujući nedostatak demokratskih instinkata. Tužno je da je zemlja poput Hrvatske puštena u Europsku uniju. Ali nije riječ samo o Hrvatskoj”, kaže autor Kadhammar i dodaje kako Poljski režim ‘pljuje u lice demokracije’ te da je Mađarski režim ‘ruganje’.  A za Rumunjsku i Bugarsku kaže da su poznate po korupciji i izvozu prosjaka, zanemarujući da se tu ne radi o Rumunjima nego – Romima (što je pak u Švedskoj nedozvoljeno spomenuti: po Arapima, Romima i drugim “žrtvama opresije” se ne smije, po Slavenima se smije lupati). Kaže i da sve te zemlje vole europski novac. U zemlji u kojoj bi završio u zatvoru da kaže da imigranti iz Pakistana vole europski novac, ipak je to rasizam.

Dakle, spali smo na to da nam packe dijele novinari jedne zemlje koja sve više liči na ratnu zonu – i sama javna tužiteljica Švedske Lise Tamm je jučer rekla za švedski radio kako “Rinkeby izgleda kao ratna zona”, i kako tamo policija postupa kao vojska, kao oružane snage te rekla kako Švedska promatra kako su zemlje poput Kolumbije i El Salvadora riješile problem gerile poput FARC-a.

Njih ne treba kriviti, za njih smo svi mi primitivci i ratni zločinci, njihov rasizam puca na nama jer na došljacima s bliskog istoka ne smije, zabranjeno je. Oni ne vjeruju, niti mogu vjerovati, da jedan zapadni sud može biti jednako politički i korumpiran kao i bilo koji “naš” balkanski, naročito kad sudi nekim tamo Hrvatima. Niti mogu shvatiti da se tu ne radi o glorificiranju ratnih zločina i zločinaca, nego prije svega protivljenju logici da Milošević nije imao ništa s ratom u BIH, ali je Tuđman bio taj koji ju je dijelio (a ne Vance, Owen i ekipa). Iako u jednoj stvari imaju pravo, mi stvarno nemamo što raditi u njihovom civilizacijskom krugu koji se svodi na klečanje pred vehabijama.

No za nadati se je da ćemo imati priliku vratiti milo za drago, kad se pred međunarodnim sudom u Teheranu bude sudilo nekom generalu Larsu ili Svenu za zločine u građanskom ratu protiv Somalijaca u Rinkebyju koji je, da bi obranio centar Stockholma od ratnika iz Mogadishua, srušio most između arapske četvrti i ostatka grada.

Hibridno-ratni premijer

Plenković je ostao dosljedan u svojoj nedosljednosti. Kad su ga mediji podsjetili da je skočio sam sebi u usta nakon dva-tri šamara iz smjera zapada, odnosno da je odlučio pojesti ono što nije za jelo, i to vlastito, on je optužio novinare (doduše, srpsko-američke i izazito lijeve) N1 televizije za izvrtanje njegovih riječi.

“Vi očito se ubrajate u one koji izvrću teze, idite na web stranicu Vlade, poslušajte moju izjavu od tog dana i pročitajte izjave Vlade i vidjet ćete da takvo spinanje nečega što se nije izgovorilo nije dobro, nije primjereno”, odgovorio je premijer novinarki te TV kad ga je upitala zašto sad govori da presudu šestorici treba prihvatiti, a prije šest dana je govorio da je ona u osnovi neprihvatljiva za Hrvatsku, naročito u segmentu gdje se kriminalizira Franju Tuđmana i hrvatski narod i državu.

“Smatramo da je dio presude koji se odnosi na neuvažavanje žalbi šestorice Hrvata iz BiH, kojim ih dovodi u vezu, u prvostupanjskoj presudi, s vodstvom RH u cijelosti nepravedan, neutemeljen, kosi se s povijesnom istinom i činjenicama. Stoga je u političkom smislu takav segment tumačenja ove drugostupanjske presude Hrvatskoj neprihvatljiv”, rekao je tada premijer, i dodao: “Odbacujem i ne prihvaćam takve ocjene”

A kad ga je novinarka podsjetila na to što je govorio tada, rekao je: “Možete pitati sami sebe kakva je vrsta djelovanja ovo vaše pitanje”, aludirajući naravno na hibridni rat. Koji, je li, Rusi vode protiv Zapada. Pa je američka N1 TV valjda isto u službi hibridnog Putina.

“Nema nikakve promjene stava, on je vrlo jasan, presuda se poštuje”, izjavio je Plenković i rekao kako nisu reterirali. “Vidim da je došlo do tumačenja izjava Vlade oko haške presude koje ne odgovaraju činjenicama. Kad je riječ o prihvaćanju ili neprihvaćanju presude, RH je članica UN-a i jedna od zemalja koja je predlagala uspostavu ICTY-ja i dilema za prihvaćanje presude nema”, rekao je premijer i zaradio tri Pinokija u ovoj rubrici.

Dakle, premijer nije radikalno promijenio stav, samo ga je malo modificirao. I nije reterirao u stavovima, nego se povukao na rezervni položaj. Ali, vjerujte, zauzeo je čvrst stav oko Haaga. Stav u pornićima poznat i kao “doggy style”. Kad vidim kako ga njegovi zapadni saveznici i prijatelji razvlače i što mu sve rade, pornografija je prva asocijacija. Skoro da ga čovjeku bude žao kad to vidi.

Skoro. Nemoguće je ne primijetiti: Da su nas takvi beskičmenjaci i klimoglavci vodili u ratu umjesto “ratnog zločinca” Tuđmana, Srbija bi bila ako ne do Tokija a ono bar do Trsta i Graza. A šamari bi premijeru stizali s istoka, ne sa zapada. Ispada da je to jedino za što smo se u ratu izborili. Valjda i šamar manje boli kad je od prijatelja i saveznika, nego od mrskog srpskog neprijatelja. Koji sad likuje, a ima i zašto.

Ugrožena novinarska nejač

Kako sam pisao u prošlom pregledu, neki su novinari smrt Praljka iskoristili kako bi pokazali koliko maliciozni i primitivni mogu biti. U vrhu je Matija Babić, kojem su naravno oni koje je u statusima i porukama nazivao – citiram – “bezvrijednim šupcima kojima se netko narugao guzicom”, komentirajući Tomićev tekst o nekom trashu iz Vukovara, “ocvalim nakazama”, “bezvrijednim gadurama”, “šljamom”, “profesionalnim šatorašima”,  i tako dalje, uzvratili ljubaznost u svojim statusima i porukama.

Cilj njegovih provokacija obično i jest isprovocirati ljude da ga steraju negdje, pa da može plakati kako “oće da ga biju”, ustaše, branitelji, i naravno Holjevac. Zašto ja? Mene je spomenuo radi onog što sam o njemu napisao u prošlom pregledu, samo je za razliku od ostalih gdje je stavio snimke psovki i prijetnji prepričao moj tekst i slagao da sam zaključio da nije otišao iz Hrvatske, za koju tvrdi da iz nje svi normalni bježe, zato jer mi nismo normalni što ga nismo otjerali. Pa ispada da bi ja njega protjerao, jadnog. Bih, takve agresivce u svojoj kući ne želim, ali moj zaključak je bio da nije otišao jer u drugim zemljama se za pronevjeru gotovo milijun eura ide u zatvor, a ne na mjesec dana guljenja krumpira. Kamoli za krađu autoskih sadržaja, fotografija, videa. Zato i nije stavio screenshot, ne voli taj mali sinjski vlaj koji glumi vrlo urbanog tipa (i određuje tko smije a tko ne u Zagreb, kao da je njegov privatni!) da ga se podsjeća da je zapravo kokošar, sitni krimos i provincijski primitivac, posve isti kao i razni Mamići protiv kojih piše.

No licemjerje njegovog plakanja o ugroženosti je u tome što ja nikad nisam prijetio njemu, ali on jest – meni. I to bez da sam mu za to dao povoda. Naime, jednom je napisao kako sam ja za njega isti kao i ratni zločinci i masovni ubojice, na što sam mu poručio da me tuži ako tako misli, pa mi je poručio “za tebe imam puno bolji plan od tužbe”. Što, naravno, po HND-u nije prijetnja. Kao ni ono kad je jednoj mojoj facebook prijateljici poslao SMS kojeg mi je proslijedila, ni brojni drugi slični agresivni ispadi, vjerojatno potaknuti supstancama. Prijetnja novinarima je samo kad se prijeti njihovim novinarima.

Ugroženi Stipe

Novinari nisu jedini kojima se prijeti batinama, tu je i Stipe Mesić koji je dobio policijsku zaštitu jer mu, kaže, prijete nakon što ga je njegov kolega Šeks optužio u svojoj knjizi da je udbaš i da je radio protiv Hrvatske. Što je uglavnom od prije dobro poznato i još bolje dokumentirano.

Na Šeksove tvrdnje da je lažno optuživao Hrvatsku u Haagu, Mesić kaže kako “svjedok ne smije biti ni na čijoj strani… već na strani istine i tako sam se ja uvijek postavljao, da govorim istinu”.

I zemlja se nije otvorila, strop mu nije pao na glavu! Da samo nabrojimo koliko je puta Stipe ulovljen u laži, trebale bi još pune dvije stranice novina. Podsjetimo samo na ono kako nikad nije bio svjedok u Haagu, kako nikad čak nije niti bio u Haagu, da bi isplivale snimke njegovog tajnog svjedočenja. Podsjetimo na ono da nikad nije pjevao ustaške u Australiji, da bi ga opet snimke demantirale, pa je prešao na priču da nije pjevao nego samo otvarao usta. Podsjetimo na njegovo ustašovanje u Jasenovcu 1992. što je također negirao dok nije isplivala snimka. Podsjetimo na laži da nije zvao direktora Podravke da da kredit njegovom prijatelju i da dotični nije bio kod njega u uredu, da bi ga demantirao ispis telefonskih poziva i upisi gostiju na porti, i tak…

No Stipe se stvarno ne mora bojati da će ga netko ubiti. Da je netko to mislio napraviti, već bi to i napravio. Jedino ako ga možda Manolić ne odluči ušutkati.

Novi stari predsjednik

Vukovarski SDP ima novog predsjedika. To je ujedno i stari predsjednik istog i bivši gradonačelnik. On je 2015. proveo sedam mjeseci u zatvoru zbog pokušaja podmićivanja nekadašnje vijećnice HDZ-a u Gradskom vijeću Vukovara Marije Budimir. Usto, prisvajao je novac malih Vukovaraca koji su trebali tim novcem na more. I tim novcem kupovao viagru, bar je tako pisalo u optužnici.

Zanimljivo je da je tada Sabu USKOK-u prijavilo osam – SDP-ovaca, koji su željeli račistiti s kriminalom u vukovarskom SDP-u. Pet ih je zbog toga izbačeno iz stranke, ostali su opomenuti. Kad je Sabo i optužen, nitko im se nije ispričao niti ih zvao nazad u stranku, a Milanović je Sabu branio do zadnjeg tvrdeći kako ne želi komentirati presudu dok nije pravomoćna.

A gore od samog kokošarenja, Sabo je, kad su ga ulovili i optužili, cmizdrio u kamere, molio, pokazivao šavove, poput prosjaka na ulici pokušavao izazvati sažaljenje pričajući kako ima pacemaker, a još ga, o strahote, čeka i operacija kamenca. Sve samo da ostane na vlasti! Kakva crna ostavka? Onda se vadio na to da je branitelj i logoraš! Iako ga ostali branitelji nisu podržali.

Sabo je sad na unutarstranačkim izborima – pobijedio. A zbog ponovnog dolaska Sabe na mjesto predsjednika vukovarskog SDP-a, ostavku na sve funkcije u stranci podnio je predsjednik vukovarskog Foruma mladih SDP-a Dejan Gemeri.

“Budući da ne želim nikakvu suradnju s novim rukovodstvom ni dana nakon što je izabrano, podnosim neopozivu ostavku na sve funkcije unutar SDP-a Vukovar”, rekao je. Utješno je da u hrvatskoj politici ima poštenih ljudi koji ne žele sjediti s lopovima. Manje je utješno da takvi moraju izaći iz politike, jer inače nemaju s kim sjediti.

Autor: Marcel Holjevac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.