Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Linić privatnoj tvrtki poklonio 500 hektara građevinskog zemljišta, Jadranka Kosor još 250.000 metara!

Autor: Pišu Damir Kramarić i Jakov Zlatica

Zbog malverzacija s vlasničkim udjelima u Industrijskoj zoni, čija vrijednost danas doseže iznos od preko 500 milijuna eura, podnesene su brojne kaznene prijave državnim odvjetništvima, policiji kao i tužbe nadležnim sudovima. U koordiniranim odgovorima nijedna institucija nije mogla pronaći nikakve nepravilnosti, iako je država nedvojbeno oštećena za više od pola milijarde eura!

Da bi se formirala Industrijska zona Kukuljanovo u Rijeci, koja je u vlasništvu istoimene tvrtke prvo je bilo potrebno oduzeti ovaj ogromni prostor od stvarnih vlasnika, a to je, prema informacijama koje imamo, osmislio i proveo tadašnji gradonačelnik Rijeke – Slavko Linić. Čak 5 milijuna kvadratnih metara trebalo se oduzeti od tvrtki koje su bile vlasnici industrijskog platoa, i to je učinjeno još devedesetih godina.

Nakon provedene pretvorbe, 1993. godine tadašnji gradonačelnik Rijeke – Slavko Linić okuplja poduzeća – osnivače Industrijske zone, odnosno direktore privatiziranih poduzeća: Antikorozija, Automotor, Autopromet, Bratstvo, Brodomaterijal, Elektrolux, Etilen, Ina trgovina Zgb., INA Rijeka, Instaler, Jadranmont, Ličilac, Metalogradnja, Metalografički kombinat, I. Marinković, Osijek, Luka Rijeka, Drvo, Soboslikar, Stakloplastika, Transjug, Torpedo, Rikard Benčić, Tvornica papira Rijeka, Vulkan, Zanatkomerc, Metalpromet, Brodokomerc i Tapetar iz Rijeke i pod nepoznatim okolnostima, sredinom 1993. godine potpisuje se Ugovor o ustupanju udjela u Društvu i anex ugovora o međusobnim pravima i obavezama suosnivača. Tim ugovorom osnovano je Javno poduzeće za upravljanje i izgradnju privrednim zonama Škljevo, Kukuljanovo i Cernik – Čavle sa sjedištem u Rijeci. Svi potpisnici se obavezuju da istupe iz društva te da Gradu Rijeci ustupe u cijelosti i bez naknade cjelokupne svoje uloge i udjele u društvu, što podrazumijeva i ustupanje zemljišta na Kukuljanovu. Nakon potpisa ovog ugovora Grad Rijeka, postaje 100 postotnim vlasnikom kompletne industrijske zone koju su Gradu Rijeci poklonila riječka poduzeća za 0 kuna. Nakon što je Grad Rijeka preuzeo plato Industrijske zone, taj prostor Industrijske zone, čiji nije vlasnik, poklanja Gradu Bakru, s kojim formira privatnu tvrtku – Industrijska zona d.o.o.

Zbog ovih malverzacija s vlasničkim udjelima u Industrijskoj zoni, čija vrijednost danas doseže iznos od preko 500 milijuna eura, podnesene su brojne kaznene prijave državnim odvjetništvima, policiji kao i tužbe nadležnim sudovima. U gotovo koordiniranim odgovorima i reakcijama nijedna institucija nije mogla pronaći nikakve nepravilnosti, iako je država u ovom slučaju, kao što je navedeno, oštećena za više od pola milijarde eura.

Nakon što je teritorij Zone – Kukuljanovo prisvojio Grad Rijeka, taj prostor ponovo se nelegalno poklanja novoj tvrtki „Privredna zona“ u kojoj je većinski udjelničar Grad Bakar, uz ostale osnivače – Općinu Čavle i Grad Rijeku. Kao pokriće ovog nelegalnog posla iskorišteni su potpisi i odobrenja načelnika riječkih općina: Marijana Losa, Mladena Valjana, Ivoslava Bana, Sonje Grozdanić – Cuculić, Borisa Grizinčića, Milana Ćubrića, Branka Anića i Borisa Detana. Kako bi se prostor industrijske zone mogao pretvoriti u novac, što je i bio krajnji cilj ove cijele imovinsko-pravne i vlasničke akrobacije, trebalo je osnovati privatnu tvrtku koja će moći sklapati ugovore i voditi prodaju i naplatu zemljišta. Stoga je registrirana tvrtka „Industrijska zona d.o.o.“ iz Bakra koja će inkasirati enorman novac od prodaje ili iznajmljivanja otetog zemljišta. S obzirom da poslovanje tvrtke, koja je došla na nezakonit način do vrijednih nekretnina, prerizično za samu tvrtku i njezin menadžment, jer se lako mogu utvrditi i dokazati nevjerojatne manipulacije nezabilježene na ovim prostorima, trebalo je, čini se, potražiti rješenje u inozemstvu.

Zorko Badnjak – direktor Industrijske zone i Tomislav Klarić – gradonačelnik Grada Bakra, 2008. godine sklapaju nagodbu s privatnom tvrtkom SBE d.o.o. kojoj su prenijeli bez naknade nekretnine Industrijske zone površine oko 100.000 kvadratnih metara, mimo obaveznog javnog natječaja po cijeni od 40 eura po „kvadratu“. Propisana minimalna cijena objavljena u javnom natječaju nije smjela biti manja od 80 eura po kvadratnom metru. Time su gradonačelnik i direktor Industrijske zone omogućili stjecanje nezakonite dobiti od oko 100 milijuna kuna. Neposredno nakon te nagodbe, tvrtka SBE, u vlasništvu židovskih poduzetnika, uknjižuje se na poklonjene nekretnine i započinju s prodajom, čime je došlo do realizacije nezakonite dobiti. Osim što je ovom nezakonitom nagodbom oštećena Industrijska zona, ali prije svega one tvrtke čije je to bilo zemljište, oštećen je i državni proračun u koji nije uplaćeno 5 posto poreza na promet nekretnina, odnosno oko 5 milijuna kuna.

Vlasnik tvrtke SBE d.o.o. je Židov Amir Shlomo, protiv kojeg je pokrenuta kaznena prijava zbog kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava, kao punomoćnika tvrtke SBI – EFGAD INTERNATIONAL B. V. iz Nizozemske, koja je bila većinski vlasnik i osnivač tvrtke SBE d.o.o. kojoj je poklonjeno zemljište. Shlomo je sklopio ugovor o prijenosu vlasničkih udjela te tvrtke na druge pravne osobe iako nije imao punomoći ni ovlaštenja. Ovaj pravni posao je ništavan iz jednostavnog razloga – naime, tvrtka SBI EFGAD INTERNATIONAL B. V. ugašena je 6. listopada 2004., dok su prijenosi udjela izvršeni 22. ožujka 2015. godine, pa je očito da su te transakcije odrađene protuzakonito putem krivotvorene i nevažeće punomoći. Izvadak iz sudskog registra pokazuje da je nizozemska židovska tvrtka prestala postojati 2004. godine. S obzirom da su tvrtka osnivač nije postojala, nije mogla postojati ni tvrtka kćer koja je preuzela riječka nekretnine, stoga su i sve kupoprodajne i transakcije, po svemu sudeći, protuzakonite!

Državno odvjetništvo, koje je zaprimilo kaznene prijave protiv sudionika u ovoj prijevari vrijednoj oko pola milijarde eura, u obrani osumnjičenih protiv kojih je podnesena kaznena prijava, tvrdi da je porez na promet nekretninama u cijelosti plaćen iako ne navode datum ni broj pod kojim se ta uplata vodi. Državno odvjetništvo ne spori da je tvrtka osnivač prije potpisanih sporazuma bila likvidirana, pa su time nevažeće i sve punomoći nakon toga datuma, međutim, izlaz Odvjetništvo nalazi u zastari. Tvrde da zbog zastare nije bilo moguće pokrenuti kazneni progon, pa ispada da su prema Općinskom državnom odvjetništvu, i svi ugovori i sporazumi koji su u ime nepostojeće tvrtke sklopljeni legalni i pravno valjani!

Kakve vrste ugovora su se potpisivale prilikom manipulacijom zemljištem Industrijske zone najbolje ilustrira Ugovor o prijenosu poslovnog udjela iz 2005. između židovskih tvrtki gdje su prenositelja i stjecatelja potpisale iste osobe, s time da je jedna od tvrtki koja sudjeluje u ugovoru likvidirana godinu dana prije. Za policiju i Državno odvjetništvo tu nema ničeg spornog.

I konačno, 2011. godine, kao da ova poklanjanja nisu bila dovoljna, premijerka tadašnje vlade Jadranka Kosor potpisuje novi ugovor s Gradom Bakrom prema kojem Bakar dobiva besplatno još 247.388 četvornih metara prostora na Kukuljanovom, koji je do tada bio u vlasništvu države. Kako se navodi u ugovoru, Republika Hrvatska kao vlasnik, prenosi Gradu Bakru nekretnine bez naknade, u svrhu izgradnje Industrijske zome Kukuljanovo. Grad Bakar prenosi ove nekretnine privatnoj tvrtki – Industrijska zona d.o.o., a ona taj prostor prodaje zainteresiranim kupcima po tržišnim cijenama i ostvaruje neviđene ekstraprofite.

Zašto je bivša premijerka darovala 250.000 metara kvadratnih državnog zemljišta Gradu Bakru bez naknade, da bi potom i to zemljište pripalo privatnim vlasnicima koji su ostvarili veliku financijsku korist, htjeli smo upitati Jadranku Kosor, ali ju, na broj telefona kojega imamo, nismo uspjeli dobiti.

Je li DORH postupao na temelju kaznenih prijava u vezi s protuzakonitim otimanjem (ustupanjem) zemljišta poduzeća koja su imale zemljište na ‘industrijskom platou’ kod Rijeke – da bi se kasnije formirala Industrijska zona Kukuljanovo?

Zašto se ne istraže malverzacije koje su državi nanijele štetu od oko pola milijarde eura?

Znaju li u DORH-u da su vlasnici tvrki koje su također imale zemljište na istom platou, a koji nisu htjeli svoje zemljište pokloniti, reketareni nametanjem basnoslovnih komunalnih naknada od strane Grada Bakra (18.200 DEM mjesečne naknade za zemlju na ledini početkom devedesetih godina – kada su plaće iznosile 200 maraka, na što Radovan Smokvina, primjerice, nije pristao…)?

 Je li DORH postupao zbog činjenice da je i bivša premijerka Jadranka Kosor tijekom 2011. godine darovala 250.000 metara kvadratnih državnog zemljišta Gradu Bakru bez naknade, da bi potom i to zemljište pripalo privatnim vlasnicima koji su ostvarili veliku financijsku korist? Je li istraženo tko je imao koristi od ovako suludih nekretninskih transakcija – gdje se dragocjeno zemljište besplatno daje – da bi netko na njemu mogao basnoslovno zaraditi? 

Jesu li istražene i druge malverzacije koje su se pojavile u ovom vrlo sumnjivom poslu?”, upitali smo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, ali i glasnogovornicu DORH-a, Martinu Mihodrin.

Do objavljivanja ovog teksta, njihove odgovore nismo primili.

Pogledajte za kakvo smetlište su tražili komunalnu naknadu od 18.200 DEM mjesečno!

”Godine 1994. komunalna naknada za prikazano zemljište iznosi 18.200 DEM mjesečno. Takvo rješenje je donijela zločinačka organizacija Grada Bakra, što je odgovaralo iznosu od 91 prosječnom mjesečnom plaćom (1994. Godine prosječna plaća je iznosila 200 DEM). Tvrdim da zločinačka organizacija tog gradića i danas djeluje.

Institucije RH (DORH, USKOK, trgovački sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, Vrhovni sud, Ustavni sud i policija) tvrde da je sve po zakonu i to nakon urudžbiranih 500 dopisa i 100 sudskih predmeta”, ističe poduzetnik Radovan Smokvina, koji je kao dokaz apsurdne odluke Grada Bakra priložio i fotografije zapuštenog zemljišta, za koje su ‘gradski oci’ tražili 18.200 njemačkih maraka komunalne naknade mjesečno(!), očito s ciljem da se vlasnika prisili da zemljište vrlo jeftino proda, ili prepusti onima koji su naumili masno zaraditi na malverzacijama sa zemljištem.

Naknadno se Smokvina obratio Saboru i Vladi RH sa slijedećim ironičnim prijedlogom:

‘Veleuvaženi, Županija Primorsko-goranska, odnosno Grad Bakar, imaju znanja i načina kako se legalno i legitimno stvaraju nove vrijednosti i zarada. Ustavni sud je potvrdio legalnost rješenja. Hrvatskoj, stoga, nije potreban rebalans, a niti MMF koji uskoro slijedi.

Za RH, koja ima 56.500 km2 površine, komunalna naknada bi prema znalačkom bakarskom receptu iznosila oko 154.250 milijarde € na godinu! Kako onda RH nije bogata?!! A Proračun RH iznosi samo nekih 16.5 milijardi €

Genijalci Grada Bakra su izračunali komunalnu naknadu za livadu bez infrastrukture, a te cifre su zadane prema rješenju Grada Bakar od 26. ožujka 1996. Klasa UP/363-03/94-12/1 Ur. Broj 2170/02-07-96-02/MM i prema tom rješenju je i naplaćeno (oduzeto otimačinom).

U nadi da će se Vlada RH ipak urazumiti i prihvatiti genijalna rješenja Grada Bakra, prije nego sklapa ugovore s MMF-om, srdačno Radovan Smokvina”, ironično je Vladi i Saboru sramotni skandal s reketarenjem razarajuće skupom komunalnom naknadom opisao ugledni švicarski poduzetnik, koji je devedesetih godina želio ulagati u domovinu Hrvatsku i vratiti se, no koji se tada, kao i mnogi drugi hrvatski domoljubi iz dijaspore, grdno razočarao shvativši da državom Hrvatskom (za čiju obranu je izdvojio velik novac) vlada zločinačka organizacija, koja je i njega pokušala reketariti!

 

Autor: Pišu Damir Kramarić i Jakov Zlatica

ZADNJE VIJESTI