Zeljko Lukunic/PIXSELL

Kukavičko iživljavanje HRT-a nad pokojnim predsjednikom Tuđmanom

Autor: Marin Vlahović

U Hrvatskoj je već dulje vrijeme popularna nova sportska disciplina iživljavanja i ponižavanja mrtvih. Nedavno smo bili svjedoci, neciviliziranog i nehumanog likovanja nad herojskom smrti generala Slobodana Praljka. S druge strane, treba priznati da dio građana ima rigidne stavove i ne dopušta ni najmanju kritiku aktera naše bliže i daljnje povijesti. Iako postoji samo jedan objektivan pristup analizi nečije povijesne uloge i ličnosti, kod nas prevladavaju isključivi pogledi pa se tako stalno nalazimo između dviju krajnosti. Izgleda da nismo sposobni sagledati sve činjenice. Umjesto toga, radimo selekciju na temelju političkih uvjerenja i predrasuda. Uzimamo fragmente cjeline koji govore u prilog našem mišljenju, a pritom negiramo ili odbijamo dokaze i argumente suprotne strane, jer bi mogli poljuljati tu idealističnu sliku, koja nam je psihološki nužna, kako bi valjda lakše prihvatili svijet u kojem živimo.

Hrvatska televizija, kao i svake godine, obilježila je godišnjicu smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, formalno i hladno, ono što se kaže pro forme. Na isti način, ponašaju se i čelnici HDZ-a i Vlade koji se pojavljuju na grobu prvog hrvatskog predsjednika s vijencima i već poznatim floskulama o tome kako će vrijeme pokazati koliko je Tuđman bio velik državnik. Kako vrijeme odmiče, tim frazama oni zapravo kaljaju ugled pokojnom predsjedniku, jer što se više udaljavamo od vremena njegove smrti, time nam je gore. Povezivanje Tuđmana s današnjim stanjem u Hrvatskoj podvala je koju nam vazda podmeću antife i populisti, teoretičari zavjera i širitelji beznađa. Sustavnim ponavljanjem laži, uspjeli su dio javnosti uvjeriti u priču o 200 najbogatijih obitelji, kao nekakvom predsjednikovom ekonomskom projektu. Naravno, nikada se nisu usudili imenovati tih 200 obitelji, pošto se zna kako većina nisu nekakvi tvrdi Hercegovci ili „dinaroidi“, nego kao što Thompson pjeva, čudni ljudi, čudnog imena i prezimena.

Obračun s Tuđmanom

Dok je javna televizija šturo i suhoparno obilježila smrt prvog hrvatskog predsjednika, na Hrvatskom radiju, koji pripada istoj javnoj medijskoj kući, netko se odlučio za obračun s Franjom Tuđmanom, optužujući ga za autokratsko vladanje, poticanje rata između Bošnjaka i Hrvata, privatizaciju i pretvorbu te druge grijehe. Emisija „Dogodilo se na današnji dan“ emitirala je petominutni prilog koji se oslanjao na pažljivo odabrane fragmente njegove biografije i paušalne optužbe. Najopasnija objeda koju su iznijeli, svakako je tvrdnja o poticanju rata Bošnjaka i Hrvata. Od svih laži, najgore su one koje u sebi sadrže i nešto malo istine, poput ove. Franjo Tuđman definitivno je počinio niz političkih grešaka u svom odnosu prema Bosni i Hercegovini, ali pripisati mu krivnju za rat s Bošnjacima i to na HRT-u, čiju pretplatu svi plaćamo tendenciozan je, bezobrazan, a usudio bih se reći i protudržavan čin.

Također, u pitanju je veliki kukavičluk. Ohrabreni nepravednom haškom presudom, neki pojedinci na HRT-u su se očito okuražili. Da je kojim slučajem šestorka u Haagu oslobođena, nikada se ne bi usudili pustiti ovakav prilog na obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika. Istina je kompleksna i onaj tko joj se želi barem približiti, mora odvojiti dio svog vremena na proučavanje opsežne materije i dokaza. Potrebno je pročitati knjige Miroslava Tuđmana i Slobodana Praljka, ne zbog njihovih subjektivnih mišljenja, već radi velikog broja autentičnih dokumenata iz tog vremena. Nije zabranjeno, niti beskorisno proučavati i djela te materijale koje objavljuju promicatelji teorije o Hrvatskoj kao agresoru na Bosnu i Hercegovini. Treba razgovarati i sa svim akterima iz onoga vremena. Na takvim materijalima i širini dokaza te argumenata, može se graditi put prema istini. Jasno, i taj put je cjeloživotni proces, a ne konačni cilj.

Oko povijesne uloge Franje Tuđmana možda nikada neće biti nacionalnog konsenzusa, ali ono što mora postojati barem je deklarativno poštovanju sviju. Nema države na svijetu čiji je otac Domovine bezgrešni svetac, besprijekornog životnog puta i državnik koji nije počinio niti jednu grešku. A ipak, Hrvatska je jedina zemlja u kojoj se njen tvorac svakodnevno pljuje, čak i 18 godina nakon smrti. Pitanje odnosa prema Tuđmanu pitanje je našeg odnosa prema samoj državi. Građani, kao pojedinci, ne vole prihvaćati nikakvu odgovornost za postojeće stanje i zato im je lakše za sve kriviti nekoga drugoga. Kako se ta krivnja ne bi raspršila u previše smjerova, onda kažiprst često usmjere i na pokojnog predsjednika Tuđmana. Neki su to činili odmah nakon njegove smrt, a evo, ima i onih koji su ga sjetili poslije 18 godina. Za naknadnu pamet i hrabrost, čekali su gotovo dva desetljeća. Mora da im je bilo teško. Ako je i od HRT-a, previše je.

Poslušajte sada emisiju „Dogodilo se na današnji dan“. Prilog o predsjedniku počinje na 05:13.




http://radio.hrt.hr/aod/dogodilo-se-na-danasnji-dan-10-12/235651/

 

 




Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.