knezovic

‘Krist je odlučujući čimbenik moje politike!’

Autor: Z.K./I.M.

Glasati za one koji podupiru ubojstvo u majčinoj utrobi nije kršćanski, dapače ako smo svjesni svog izbora to je i grijeh. Upoznajte Matu Knezovića, predsjednika Obiteljske stranke.

Kroz ovu ali prethodnu političku kampanju jedna stvar je došla do izražaja – nitko od ovih što poprimaju svu medijsku pozornost, ‘ ne želi javno reći da nasljeduje Krista. Definitivno, jednog od najjačih ‘političara’ povijesti. Prvog. I posljednjeg. Onog koji je promijenio svijet. Nije li to čudno? U katoličkoj zemlji? Ok. Ali, još čudnije od toga je što će baš ti dobiti ‘sve’ glasove katolika. Pa gdje je zapelo, ljudi? U biskupijama, u župama, u znanosti?

Negdje sigurno je jer vlast od osamostaljenja Hrvatske ne drže katolici. Kako je moguće da katolička Hrvatska svojim ‘demokršćanskim’ pobjedama na izborima ne ide u smjeru jedne katoličke Poljske ili Irske već u smjeru ‘novo svjetske’ manipulacije. Koja očito uspijeva jer hrvatski katolici godinama glasaju za potpuno antikršćanske programe koje štite onu najodvratniju stvar – ubojstvo nerođenog djeteta, iako za svjesno podupiranje tog čina Kanon 1398 kaže: ‘Tko sudjeluje u vršenju pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno.’

Kako je moguće da u Poljskoj demokršćani zabranjuju abortus i pritom ulažu u edukaciju majki, a da u Hrvatskoj ministar demokršćanske stranke odobri pilulu za dan poslije bez recepta? Moguće je samo ako su katolici u Hrvatskoj naivni. Ako su u neznanju!

Ako nasjedate na odgovor poput: ‘to je svjetonazorsko pitanje, to nije važno’ ili, ‘ja sam osobno protiv ali…’ ili ‘Mi smo načelno protiv ali ne bi zabranili’.. – onda ste naivni. Jer kršćanin koji želi voditi narode jednostavno ne može zatajiti tako veliku istinu – ‘malene’.

Mate Knezović, odvjetnik i Predsjednik Obiteljske stranke koja na ovim izborima djeluje u koaliciji Pomak, te nositelj liste u I. izbornoj jedinici malene stavlja na prvo mjesto. Zato smo razgovarali s njim.

Vaša stranka vjerojatno jedina na sceni zastupa ‘kršćanske vrijednosti’ iako se mnogi pokušavaju dodvoriti kršćanima, kao jakom biračkom tijelu u Hrvatskoj. No, s obzirom na velike manipulacije tim pojmom možete li objasniti našim čitateljima koje su to kršćanske vrijednosti za koje se Vi zalažete?

Obiteljska stranka u biti promiče kršćanski nadahnutu politiku. Ona je uvijek u skladu s prirodnim zakonom i prirodnim pravom te općeljudskim vrijednostima. Moja kritika je vrlo često upućena upravo onima koji se smatraju kršćanima. Kršćanske vrijednosti su jednostavne. To je pravo svakog ljudskog bića na život, na dostojanstvo, na slobodu sklapanja braka, na zdrav okoliš, na vlasništvo, rad, zasnivanje braka.

Vi smatrate da je abortus ubojstvo, prema tome zalažete se za njegovu zabranu? Objasnite hrvatskom, katoličkom narodu zašto?

Svaki razuman čovjek zna da je abortus ubojstvo. To uopće nije, u biti, sporno. No, problem nastaje u tzv. pravu na svoje tijelo, u tzv. reproduktivnim pravima, pravu na spolni odgoj i sličnim glupostima kojima nas obasipaju. Ako je dopušteno ubiti dijete u utrobi majke, onda je dopušteno izvršiti eutanaziju. Ako je dopušteno eutanaziju, onda zašto ne bi bilo dopušteno ubiti nemoćne? Ako je dopušteno ubiti nemoćne, zašto ne bi bilo dopušteno i nemoćnima i slabijima one moćne. Abortus je zločin države, zločin majke, zločin oca, često i zločin članova obitelji. Nasilje rađa nasiljem. Pobornici abortusa su pobornici smrti. Abortus je pitanje za sve, a ne samo za katolike. Kršćanin oko toga ne smije imati nikakve dvojbe, no ni ateist, agnostik, inovjerac niti itko razuman. Jednom započet ljudski život nitko ne smije uništiti. Ja negiram pravo državi uopće donijeti zakon kojim se ubijaju nemoćni ljudi. Oni koji su to donijeli su zločinačka družina. Po tim kriterijima HDZ, SDP, Most, HNS, IDS i drugi koji donijeli ili održavaju taj zakon na snazi su zločinačke družine.

Koliko Isus Krist ima utjecaja na Vašu politiku? Smatrate li da bi političari posve trebali isključiti svoju vjeru iz političkog života (sekularizam) kao što svi čine, pa gotovo uvijek od ‘demokršćana’ dobijemo odgovor: ‘Osobno sam protiv ali…’ Koje je Vaše mišljenje o takvim političarima – onima koji će uredno obilaziti crkve , a onda zagovarati antikršćansku agendu?

Ja nastojim da politika, za koju se zauzimam, u cijelosti bude u skladu s Kristovim zapovijedima. Krist je odlučujući čimbenik moje politike. Bez iskustva mog života s Kristom ne bi bilo ni politike za koju se zauzimam. Demokršćanstvo je mrtvo. Ono je doživjelo svoj slom onog trenutka kada su demokršćani pristali na abortus, stvaranje EU bez kršćanskih temelja, kada su izbacili Krista i počeli rušiti temeljna načela na kojima počiva Europa. Oni koji su osobno protiv abortusa, a u politici su za „pravo izbora“ su licemjeri.

Vaša stranka dio je koalicije Pomak s kojom izlazite na prijevremene izbore u rujnu, kako je došlo do suradnje i što vas je motiviralo da Vi postanete djelom toga tima?

Obiteljska stranka trajno je u traženju hrvatskog boljitka. U taj boljitak spada i traženje zajedničkog političkog nazivnika. Uvijek tražimo stranke i grupacije bliskog programa i sustava vrijednosti. Dobar sam prijatelj s čelnicima tih stranaka, pa je već ta činjenica olakšala približavanje. S HSP-om i ABH smo bili u Savezu za Hrvatsku, kada smo bili blizu uspjeha. Odlučujuća činjenica je sustav vrijednosti. Svi smo suverenisti, štitimo hrvatske nacionalne interese i prava te trajne vrijednosti. Naša lista je pod br. 3. u cijeloj Hrvatskoj.

Obiteljska stranka osnovana je 2009. godine, zbog čega je Hrvatskoj potrebna stranka takvog imena, na čemu temeljite svoju ideologiju te je li i na koji način moguće očuvati hrvatske obitelji koje trpe udare sa svih strana?

Već samo naše postojanje je znakovito u ovim vremenima kada je obitelj mnogim političkim i svjetonazorskim projektima postala glavni neprijatelj. Nacije su, uglavnom, rastočene, vjerske organizacije vrše prilagodbe te je brak i obitelj, iako uzdrmani i mnogi slomljeni, posljednja obrana čovječnosti. Iako smo Obiteljska stranka obiteljska politika je samo jedna od politika Obiteljske stranke. Mnogi nas stavljaju u uski okvir no, ako se pogleda ono što smo radili, naši interesi su od socijalnih pitanja do sela, GMO, EU, Hrvata u BiH i Vojvodini, lustracije, vanjskih poslova itd. Smatramo da predstavljamo novu političku paradigmu. Smatramo da je zastarjela podjela lijevo-desno. Današnje politike će doživjeti slom jer ne odgovaraju na ključna pitanja, nego ih zamagljuju. Obiteljska stranka želi odgovarati na ključna pitanja.

Koje su ključne odrednice programa koalicije Pomak, po čemu ste vi drugačiji od svega ostaloga što se Hrvatskoj nudi?

Ključne odrednice su:

-Lustracija onih protunarodnih i protudržavnih elemenata koji su služili jugokomunističkom zločinačkom projektu. Lustracija onih koji su sudjelovali u zločinačkom velikosrpskom projektu kao vojnici, policajci, suci, političari, intelektualci i sl.. Lustracija onih koji su sudjelovali u pljačkaškom pohodu protiv hrvatskog naroda u pretvorbi, privatizaciji i na druge načine od 1987. godine do danas. To je srce i preduvjet bilo kakvog napretka Hrvatske države i hrvatskog naroda.

-Blokada Srbije na putu u EU sve do priznanja agresivnog rata i dogovora o ratnoj odšteti. Omogućavanje normalnog života Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi jer je Srpska pravoslavna crkva instrument velikosrpske politike i neprijatelj svake Hrvatske države.

-Stvaranje tržišnih uvjeta za jednakost svih gospodarskih subjekata. Hrvatsku vidimo kao raj za poduzetnike, a osobito za kapital naših ljudi i našeg iseljeništva. Monetarna suverenost i jednostavan porezni sustav bez zlostavljanja građana i poslovnih subjekata od strane Porezne uprave. Ukidanje Fine koja je postala pljačkaška organizacija građana i zaštitnica protuustavnih i nemoralnih ovrha u službi pljačkaša hrvatskog naroda kao što je HTV, Zagrebački holding, HT i sl, te uz njih vezanih Javnih bilježnika i odvjetnika. Novi ovršni zakon koji će biti pravedan, umjeren i efikasan, a ne Zakon koji je od Fine učinio Sud.

-Donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, reforma školstva i školstvo koje se diči našom poviješću, jezikom, književnošću, kulturom. Ulaganje u mlade talente i povećanje plaća nastavnicima.

-Ukidanje proračunskog davanja NGO udrugama, navodnim zaštitnicima demokracije, a u biti subverzivnim i antihrvatskim agenturama. Revizija partizanskih mirovina i mirovina jugooficira. Stvaranje sveobuhvatne pomoći obiteljima, majkama i djeci, kako financijske tako i raznih olakšica, pomoći i sl.. Utvrđivanje minimalne plaće koja je nužna za život. Zaštita ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

Stvaranje snažnih sigurnosnih službi i oružanih snaga te uvođenje obaveznog vojnog roka.

Na desnici imate jaku konkurenciju, okupila su se oko Đapića zvučna imena u koaliciju Desno. Zašto i vi niste dio toga tima te mogu li dvije takve snažne koalicije dovesti do rasipanja glasova?

Mi smo dva različita svijeta. Uglavnom me i ne zanima tko je sebe proglasio desnim, a tko lijevim. Zanima me sadržaj programa i jamstvo u ljudima koji se okupljaju oko programa. Mi to imamo, a oni to nemaju. Pogledajte samo imena koja smo okupili, uz nas iz stranaka. To su Mario Maks Slaviček, Ivica Ursić, Mario Filipi, Božidar Alić, Nada Prkačin, Dražen Đurović, Ružica Ćavar i dr.. Mislite li da bi ti ljudi stali na tu „konkurentsku“ listu?

Je li nakon izbora, u slučaju zapaženijeg rezultata, moguće proširenje koalicije i sa kime? Što mislite o novom predsjedniku HDZ-a, je li to put kojim želite ići?

Naš projekt nije samo za ove izbore. Ovo je početak okupljanja. Naš program je jasan i na programatskim osnovama može doći do proširenja ili koalicije nakon izbora. Interesantno pitanje je što mislim o Plenkoviću. U HDZ-u se mijenjaju predsjednici, no HDZ ostaje isti. Plenković je bez vizije, ideje, pa i političkog uvjerenja. Bez problema bi mogao biti i predsjednik SDP-a. Njegovo demokršćanstvo je, onima koji su uvjereni kršćani, za podsmijeh. Ako mu je, k tome, mentor Šeks, imamo već viđenu priču „novo lice stare navade“. S Plenkovićem Hrvatska nastavlja put u propast. Nema lustracije. Nema povratka kršćanskim temeljima. Nema obnove obitelji. Nema zaštite života od začeća do prirodne smrti. Nema povratka iseljeništva. Nema djelatne pomoći Hrvatima u BiH i njihove jednakopravnosti, a osobito njihovog entiteta. Ostaje vladati jugofašizam, bankarska i ovršna mafija, izmotavanja, nema zakona o hrvatskom jeziku, demografske obnove. Njegova politika je ispraznost i ispraznice.

Što mislite o problemima hrvatskih branitelja, koliko su oni ozbiljni i duboki i na koji se način moguće boriti s njima?

Hrvatske institucije se bore protiv branitelja ili, u boljoj varijanti, s braniteljima. Problemi su institucionalni. Institucije, a po njihovom primjeru mediji, udruge, pa i neki koji se predstavljaju kulturnim radnicima, branitelje odbacuju. Oni su izbačeni iz institucija, e da bi ostali oni koji su došli s iskustvima i znanjima stečenim u komunizmu. Branitelje su privilegirani proglasili privilegiranima. Zakon je od 2000., na ovamo, svaki put mijenjan na štetu branitelja. Nekim udovicama se uskraćuju mirovine, uz obrazloženje HZMO da „nisu članovi obitelji poginulog supruga“. Zakon o pravima hrvatskih branitelja je zakon koji uređuje prava stradalnika, a ne branitelja kao takvih. Uz sve to Zakon stavlja mine na koje se branitelji spotiču. Braniteljima je zabranjen pristup upravnom tijelu i sudu u dokazivanju statusa hrvatskog branitelja. Dakle, uskraćeno im je ustavno pravo na pristup sudu. Samo oni moraju svakih 6 mjeseci donositi potvrde da su branitelji. Mnogi su jednostavno brisani iz evidencija, pa su bili 20 ili više godina branitelji, a sada više nisu, a da nije proveden nikakav postupak, osim postupka „klik miša i branitelj manje“. Branitelji nemaju ni vlasnička prava nad svojim udjelima u Fondu hrvatskih branitelja. Vjerujem da se provede istraživanje da bi se pokazalo da najviše djece branitelja, a i samih branitelja, odlaze na rad u inozemstvo. Cijeli sustav treba mijenjati, od ministarstva, do bolnica, od upravnih postupaka, do javnog odnosa. Oni koji su provodili institucionalno i javno zlostavljanje branitelja treba lustrirati.

A gospodarski problemi: nezaposlenost, propast poljoprivrede, siromaštvo. Koga smatrate odgovornim i postoji li metoda kojom se moguće boriti s time?

Svjetonazorska koalicija HDZ/SDP, u koju se izvrsno uklopio Most, je odgovorna. No, oni su iz istog gujinjeg legla, a to je Partija koja je preuzela sve te korumpirani profesionalni Hrvati. Bez suočavanja nas s nama samima idemo u propast. Vođenje anacionalne, antiživotne, antiobiteljske politike ovih stranaka, uz stalnu podjelu naroda na MI i ONI, manje zlo i veće zlo, ustaše – partizani i sl. Za to vrijeme jedni drugima su štitili leđa. Ovaj narod je obescijenjen, opljačkan, ponižen. Zato mi nudimo promjenu biti politike, a ne tek pukih 1000 eura za svako dijete ili navodno otvaranje ovoliko ili onoliko radnih mjesta. Narod je na potezu. Pomak pravi zaokret.

Kao predsjednik Obiteljske stranke, jamačno ste upoznati i s demografskom krizom koja nam prijeti. Jesu li metode poput tisuću eura za svako novorođenče, što je nudila HDZ-ova vlada put za oporavak ili držite da je rješenje nešto drugo?

Hrvatska je odavno ušla u demografsku krizu. Ta kriza počela je od 70-tih godina prošlog stoljeća. Sada smo pred demografskom katastrofom, na što jednodušno upozoravaju naši demografi, a svjetonazorska koalicija HDZ/SDP/Most kaže „ne čujem dobro“. Narod bi rekao da je 1000 eura kikiriki, a i demografi potvrđuju da je to još jedna šarena laža našem dobrom, ali naivnom narodu. Stoga valja mijenjati mentalitet. Politika je samo jedan važan kreator društvenih procesa te nije svemoćna. Zato upravo namjeravamo donijeti zakone kojim će se stimulirati rađanje više djece, kojim će se majkama omogućiti status majke odgajateljice, olakšice poslodavcima zapošljavanje majki na kraće radno vrijeme, ranije stupanje u brak, stimulirati poduzetništvo i niz drugih poreznih mjera i intervencija u radno zakonodavstvo.

Što se tiče iseljeništva uspostavljat ćemo pokidane veze, stimulirati povratak i zapošljavanje povratnika, školovanje i studiranje djece iseljenika u Hrvatskoj, intenzivirati gospodarsku, kulturnu i svaku drugu suradnju. Iseljeništvo je naše neotkriveno blago koje čeka stvaranje povoljnog ambijenta u Hrvatskoj da bi ulagalo, vraćalo se i pomagalo na sve načine Hrvatskoj.

Moram priznati da ni ponašanje vjerskih zajednica, osobito Katoličke Crkve, nije na visini. Imamo tek poneku jadikovku i upiranje prsta na politiku. Međutim, i Crkva radi vrlo malo na području duhovne obnove, koja je usko povezana s demografskom obnovom. Slab je rad s obiteljima i mladima. Imamo tek pojedine zauzete svećenike (Ike Mandurić, Damir Stojić, p. Glogović i neki drugi), koji rade s mladima, obiteljima ili odbačenima. Koliko znam p. Glogović djelatno radi protiv abortusa i pomaže tim ženama i materijalno. Međutim, od HBK, ili pojedinih biskupa, nema nikakvih donacija, nego se snalazi da bi opstao. Pitam se zašto se ne ulaže u ljude, u mlade, u obitelj. Da je Stepinac tako postupao možda Hrvatske ne bi ni bilo.

Uz sve ovo važni su i mediji koji trebaju služiti odgoju mladih. I u to područje ćemo ozbiljno intervenirati da obitelj bide prikazana pozitivno, a razne druge životne zajednice koje se danas prikazuju pozitivno treba prikazati onakvima kakve jesu, bespoldne, egoistične i bez budućnosti.

Autor: Z.K./I.M.

ZADNJE VIJESTI