dnevno.hr
dnevno.hr

KRAPLJANSKE MAJKE U ČAST GOSPINIM SUZAMA: Žene ‘čoviku’ nikada nisu dopustile veslati

Autor: dnevno.hr

Prizor s Krapnja za sjećanje: gajeta u kojoj vesla žena, muž sjedi skršenih ruku, a na 'provi' stoji tovar ili magarac...

Gospa je pustila suzu, negdje nad Italijom davne 1208. godine. Sveta suza pala je ravno na srce svetoga Franje i to upravo 2. kolovoza u crkvici Svete Marije od Anđela u Asizu gdje je jedan od najdražih svetaca doživio potpuno obraćenje.

Negdje malo dalje, ta ista tiha, samozatajna i ponizna Djevica Marija međutim, suzu čiste snage volje i neizmjerne ljubavi pustila je i na srca na žene koje već naraštajima, uporno prkose svim pravilima, pričama i filozofijama koje su nas učili: snažne ruke i pleća, gipki prsti, čvrsta leđa i neobjašnjiva količina volje svake godine na otoku Krapnju iznova pričaju priču o nepodnošljivo lakoj preobrazbi nježnih majčinih ruku u ruke težakinje koja oduševljava već naraštajima Krapnju, ali i šire te kojoj se u čast upravo na ovom malenom otoku održava peta po redu ženska regata pod nazivom Suze Gospe od Anđela.

Naime, otkako se piše i govori o povijesti ovog najnižeg hrvatskog otoka, poznato je kako su Krapljanke svakodnevno veslale u teškim gajetama do vinograda i maslinika: strpljivo i s osmijehom kojeg je možda ponekad bilo teško za primijetiti, ali znale su; nahranit će gladna usta pa su žuljevi na rukama manje boljeli.

Takav je bio njihov život: muškarci ako nisu plovili, bili su u kući, ali u polja nikada nisu išli. Vinogradi i maslinici na Brodarici, Donjem polju i Grebaštici poznavali su samo nježna stopala Krapljanki, a vrijeme koju su tamo provodile zemlja je nagrađivala bogatim plodovima kojima bi potom prehranjivale obitelj. Iako stara izreka kaže kako žene drže tri kantuna kuće, na otoku Krapnju sada je jasno zašto kažu kako drže sva četiri. Mnogi od krapanjskih muškaraca nikada se nisu vratili kući sa svojih putovanja što je razlog zašto im žene nisu dale veslo ili motiku u ruke…

”Zapravo je ženama danas, kao i nekada, isto. Uvijek brineš, čekaš, strepiš, ali moraš tako dalje dok se ne vrati… Težak je to život i njima i nama, ali tako je kako je..”, kazala je kapetanica prošlogodišnje posade gajete ‘Konoba Dalmata’, 70-godinja Kristina Gović koja je otkrila i kako su poslovima koji su započinjali u ranu zoru, žene na neki način odavale poštenje i ljubav svojim muževima.

Prošlosti u čast i ove godine, otočanke će ponovo obući tradicionalne krapljanske nošnje, plesati kolo, nositi krtole na glavi, a zatim se uhvatiti i veslanja i oživjeti duh nekih starih, danas se čini i pomalo nevjerojatnih vremena. Uz pjesmu i ples, podršku svojih najmilijih, ali i pokojeg turista pokazat će kako se to upravlja gajetama, a oduševljenja i zabave neće nedostajati…

No, pokušate li barem na trenutak sa strane ostaviti zasluženo divljenje, obucite njihove cipele: znate li što prolazi njihovim mislima i kakva sjećanja budi svaki novi zaveslaj? Silno more vrijedno svakog strahopoštovanja jedini je pravi svjedok priče i tihe žrtve ovih žena o kojoj, koliko god da znamo, vjerojatno znamo jako malo.

Kako kažu, ‘čoviku’ nikada nisu dopustile veslati pa je sigurno da njihovu priču može čuti i shvatiti jedino žena; ona žena koja odluči kroz život više ne brojati ožiljke i žuljeve na svojim rukama.

Pekasova brod 
Elza Curavić
Kristina Gović
Marica Tanfara
Milena Tanfara
Ana Palić
Ove godine pobjednička ekipa u Pekasovom brodu
Kapetanica ekipe Elza Curavi

Autor: dnevno.hr

ZADNJE VIJESTI