Dino Stanin/PIXSELL
Dino Stanin/PIXSELL

Kolinda odlikovala antifašistu Ljubomira Drndića i antikomunista Nikolu Štedula!

Autor: dnevno.hr

Povodom europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, kojeg u RH obilježavamo 23. kolovoza, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je Redom Stjepana Radića dvojicu zaslužnih boraca protiv totalitarizama, posthumo Ljubomira Drndića i Nikolu Štedula.

U nedjelju popodne u Barbanu održana je tradicionalna 41. po redu Trka na prstenac. Događaju su nazočili brojnih gostiju iz hrvatskog političkog i gospodarskog života pri čemu su obilježena i dva jubileja, i to 320. godišnjica prve Trke, održane 10. lipnja 1696. te 40. obljetnica obnavljanja Trke 1976, piše HRT.

Istra je po mnogočemu osobiti hrvatsko kulturno-povijesni zavičaj. Istarski je čovjek njegujući svoju čakavsku riječ, svoj kanat, glagoljaštvo i običaje stoljećima čuvao i očuvao svoju hrvatsku nacionalnu svijest, rekla je Grabar-Kitarović, dodavši kako Istru s pravom možemo smatrati kolijevkom hrvatskog i europskog antifašizma.

Povodom europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, kojeg u RH obilježavamo 23. kolovoza, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je Redom Stjepana Radića dvojicu zaslužnih boraca protiv totalitarizama, posthumo Ljubomira Drndića i Nikolu Štedula.

Nikola Štedul preživio je naručeno ubojstvo zloglasne UDBE. Samim tim rijedak je svjedok i neprocjenjiv akter mračnih vremena naše povijesti, točnije poslijeratne Jugoslavije kada su plaćenici UDBE likvidacijama rješavali svaku domoljubnu, hrvatsku ideju.

U prilog tomu istaknula je hrvatskog domoljuba i borca Ljubu Drndića , dodavši da je u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima donijela odluku da će ga postumno odlikovati čime se, kako je rekla, ujedno odaje priznanje i zahvalnost svim istarskim domoljubnim antifašistima.

Po njezinim riječima županijski regionalni ustroj pokazao se dobrim, a Istra u njemu ima mogućnosti izražavati sve svoje posebnosti.

Tko je bio Ljubo Drndić?

Drndić, Ljubomir, antifašist, političar i diplomat (Pazin, 27. VII. 1919. – Zagreb 20. II. 2013). Obitelj je živjela u Karojbi, odakle su (majka, otac, Ljubo i brat Ante) emigrirali 1921. u Jugoslaviju. Živjeli su u Orebiću, Makarskoj i Splitu, gdje je završio gimnaziju. Godine 1938. otišao je u Beograd na studij elektrotehnike, ali mu je diplomiranje onemogućio rat koji je izbio u travnju 1941. Na studiju se priključio komunističkom pokretu, gdje je bio vrlo aktivan.

Povratkom u Split dobio je nalog da se kao Istranin vrati u rodni kraj i u njemu poradi na organizaciji narodnooslobodilačkog pokreta. Preko Trsta je došao u Pazin, smjestio se u rodnoj Karojbi i počeo uspostavljati kontakte. Stupio je u vezu s hrvatskim narodnjacima i talijanskim komunistima, organizirajući ilegalni rad, prve narodnooslobodilačke odbore na Pazinštini, a potom je sudjelovao i u širenju pokreta u druge dijelove Istre. U selu Marečićima je osnovao prvu ćeliju KPH u Istri 29. IV. 1942., a u Karojbi je 10. III. 1943. osnovano prvo partijsko rukovodstvo za Istru.

Uz brata Antu osnivač je i utemeljitelj Glasa Istre u srpnju 1943., njegov drugi urednik (prvi je bio Ante), čiji su ratni brojevi tiskani u ilegalnim tiskarama između sjeverne Istre i Gorskog kotara. Prvi tekst koji je napisao za prvi broj nosio je naslov “Duh Istre ostao je nepokoren”. Napisao je poznati Proglas narodu Istre 13. IX. 1943., koji je svojom ključnom rečenicom ‘Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom’ te s potpisom: Živjela hrvatska Istra!” postao ne samo vizija budućnosti tada okupirane Istre, nego i podloga za kasnije diplomatsko rješenje pripadnosti poluotoka. O tim je događajima objavio knjigu “Oružje i sloboda Istre 1941-1943” (Zagreb – Pula 1978), memoarska sjećanja o svom doprinosu organiziranju ustanka u Istri, u kojoj spominje stotine imena sudionika i brojne zanimljive detalje.

Poslije rata bio je kratko vrijeme pročelnik Upravnog odjela za propagandu Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru, sa sjedištem u Labinu. Poslije toga otišao je u Zagreb, gdje u početku radi u Agitpropu CKKPH, a potom obnaša niz partijskih, državničkih i drugih funkcija.

Pripadao je liberalnom krilu KPJ (SKJ), te je zbog toga u više navrata imao znatnih poteškoća. Bio je glavni urednik lista “Naprijed”, radio je u diplomaciji (bio je veleposlanik u Švedskoj i Sudanu, predsjednik Jugoslavenskog informativnog centra u New Yorku, Washingtonu i u diplomatskoj službi u Kairu), bio je savezni podsekretar za turizam zaslužan što je tadašnja Jugoslavija ukinula vize za strance čime se otvorila prilika za razvoj masovnog turizma.

Uvijek je održavao vezu s rodnom Istrom, u koju je povremeno navraćao, te davao podršku modernizaciji središnje istre (asfaltiranje nerazvrstanih cesta, probijanja cestovnog tunela kroz Učku, izgradnja Spomen doma u Pazinu). Poslije osamostaljenja Hrvatske vratio se najprije u Rijeku, a potom preselio u Zagreb, gdje je živio do smrti, piše Istrapedia.

 

Autor: dnevno.hr

ZADNJE VIJESTI