Kolinda izravna: ‘Trebamo promjenu mentaliteta kako ne bismo završili kao Grčka’

Autor: Marcel Holjevac

Trebamo prestati posuđivati novac od svoje djece, trebamo odgovorno ponašanje svakog građanina i političku hrabrost. To su najvažniji naglasci izjave za novinare dane tijekom konstituirajuće sjednice Vijeća za gospodarska pitanja predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović.

Grčki slučaj i humanitarna katastrofa na pomolu trebali bi alarmirati Hrvate: prvi znaci razuma stižu s Pantovčaka. Iako Predsjednica ima vrlo ograničene ovlasti u ekonomiji, postoji određeni moralni autoritet koji ide uz funkciju. U više navrata sam posljednjih dana pisao kako je kriza u Grčkoj prije svega izazvana neodgovornim ponašanjem sviju u Grčkoj, prešutnim podržavanjem korupcije, neodgovornog ponašanja, trošenja nezarađenog novca, nepotizma, neplaćanja poreza, od strane svih segmenata društva. Svi smo mi navikli tolerirati korupciju dok god ne šteti našim osobnim kratkoročnim interesima, i u pravilu svi pristajemo sudjelovati u njoj ako od nje možemo imati kakve koristi jer “to ionako svi rade”, svi gledaju nešto ušićariti po vezi, ali ona uvijek šteti svačijim dugoročnim interesima, i zemlji i naciji u cjelini.

Govoreći u pauzi, rekla je kako se više ne može trošiti više nego se zarađuje i “živjeti na novcu posuđenom od naše djece”. Sličnu stvar je rekla pred tridesetak godina Margaret Thatcher, rekavši kako državne financije treba voditi kao i financije u vlastitom kućanstvu, i kako se ne može dugoročno trošiti više nego što se zarađuje: radišnost i štedljivost su uvijek put do stabilnosti i uspjeha, neodgovorno ponašanje i rastrošnost uvijek vode u propast. U poplavi novinarskih komentara koji krivca za situaciju s Grčkom, od koje Hrvatska nije baš daleko po iznosu javnog duga u BDP-u i nezaposlenosti, a ni po stupnju tolerancije u društvu na korupciju, traže u “banksterima”, i svim mogućim svjetskim zavjerama, osvježenje je čuti trezven komentar. Svatko tko želi riješiti svoje probleme, mora razmisliti prvenstveno kako i zašto se uopće u problemima našao. Ustrajati na istom ponašanju koje je do problema i dovelo, u očekivanju drukčijeg ishoda, je simpotom ludila. Brza rješenja i čarobni štapići ne postoje: promjena mentaliteta, odnosa prema korupciji, zaduživanju, usvajanje odgovornog ponašanja i činjenice da tuđi novac treba i vratiti onom tko vam ga je posudio, uz uvjete na koje ste pristali kad ste ga uzeli, su nešto što traje desetljećima, pa i stoljećima. No bez toga stvarnog napretka u Hrvatskoj ne može biti. Kao što je uspjeh i bogatstvo zemalja europskog sjevera, poput Danske, Švedske ili Njemačke, posljedica tamošnjeg odnosa prema društvu, radu, korupciji, i znanju, tako su i problemi Grčke i zemalja juga Europe odraz balkanskog prevarantskog mentaliteta, i mediteranske ležernosti.

Predsjednica je rekla da ne želi da  njeno Gospodarsko vijeće bude debatni klub, već želi aktivnu, operativnu i konkretnu ulogu iznošenja preporuka i smjernica. Koliko će to pomoći nije sigurno, no sigurno je da je potrebna snažna protuteža filozofiji ignorancije i neuspješnosti koja odgovornost za neuspjeh uvijek pokušava prebaciti na nekog izvana. Rezultate takvih neodgovornih zastupnika populističkih teorija o tome da se bez institucionalne i osobne odgovornosti može uspjeti, i da postoje laka i brza rješenja, samo promjenom uprave, vidimo ovih dana na slučaju Grčke. Na žalost, malo tko u Hrvatskoj, kojom i dalje caruje korupcija, radi nešto konkretno na tome.

Predsjednica je posebice naglasila potrebu uvođenja dualnog obrazovanja, te upozorila na činjenicu da Hrvatska ulaže samo 0,6 do 0,7 posto BDP-a u istraživanje i razvoj. “Učinkovitost administracije, nekorumpiranost, odnosno borba protiv korupcije moraju biti jedne od tema o kojima ćemo razgovarati u buduće vrijeme”, rekla je. Kao probleme je spomenula i nepredvidljivost sustava, odnosno česte promjene pravila igre koje tjeraju ulagače, velike poreze i još veće parafiskalne namete, potom loše demografske trendove, koji pored niskog nataliteta uključuju i potencijalni odlazak dvjesto tisuća mladih obrazovanih ljudi iz Republike Hrvatske do 2019. godine. No, najbitnije od svega, društvenu klimu i mentalitet koji ne potiču osobnu odgovornost, već korupciju.

” Činjenica je da se moramo mijenjati ako želimo izići iz pozicije u kojoj se nalazimo”, rekla je. Kao rezultate koje, ako ih ostvarimo, mogu samo pozitivno utjecati na naše živote navela je učinkovitu javnu upravu sa sustavom vrednovanja uspješnosti i izvrsnosti, porezni sustav kojem je cilj poticanje poduzetništva i zapošljavanja, a ne samo punjenja proračuna, obrazovanje prilagođeno potrebama poslodavaca, odgovornost i disciplina države, tvrtki i građana. “Da bi sve ovo postigli potrebna je promjena mentaliteta, posebno po pitanju odgovornosti, kako osobne tako i institucionalne”, smatra ona. Sve što je rekla upućuje da se radi o jedinoj ozbiljnoj političarki u Hrvatskoj, a to što je na ono što je rekla malo tko obratio pažnju upućuje da je Hrvatska i dalje jedna neozbiljna zemlja, koja očekuje nekakvog spasitelja koji će olako obećati brzinu i sletjeti u prvoj krivini, poput Tsiprasa. Jedino što mi novac ne posuđujemo samo od djece, nego i od unuka i praunuka. I sama njena ideja da okupi gospodarsko vijeće bila je predmetom čestih medijskih kritika, obzirom da neki smatraju da ekonomija nije u njenoj domeni, odnosno da tu nema formalnih ovlasti.

No, Hrvatska je po indeksu percepcije korupcije i dalje u europskom dnu. A korupcija je temeljni problem, i odraz upravo nediscipline i neodgovornosti. Gornja slika pokazuje gdje se nalazi Hrvatska: u rangu s Grčkom. Po Transparency internationalu, nalazimo se na 61 mjestu od 175 država za koje vode podatke, po korumpiranosti. Na vrhu ljestvice su zemlje poput Danske, Švedske, Finske, Norveške, a nisu daleko ni Njemačka niti Velika Britanija. Na dnu su razne afričke nedođije. Od nama bližih zemalja, Austrija se nalazi na 23. mjestu, Slovenija na 39., dok je Grčka tek malo lošija od nas što se korupcije tiče – na 69. mjestu. A upravo je korupcija u javnom sektoru, za koju se pretpostavlja da odnese i do 10% ukupnog BDP-a, jedan od temeljnih razloga propasti Grčke. I odraz upravo neodgovornog odnosa prema sugrađanima, sirotinji, EU, i svima ostalima. Slaba je utjeha što su Srbija i BIH na 78, odnosno 80. mjestu.

Korupcija izravno onemogućava funkcioniranje državnih institucija, razaranjem moralne vrijednosti društva, vodi u eroziju građanske discipline i raspad moralnih vrijednosti na kojima je društvo zasnovano, izravno ugrožena prava građana u najširem značenju te riječi. Ona je udar na društvenu jednakost i kočnica razvoja i poduzetništva. Tamo gdje nema društvene osude korupcije na svim razinama, ne samo osude političara nad kojima se svi zgražaju već korupcije na najnižim razinama, ona cvjeta i vodi ravno u grčki scenarij. U korumpiranom društvu nema poštenih političara, jer svi od njih očekuju da im “pomognu”, tuđim novcem. Ona je uvijek vezana na trošenje tuđeg novca i zaduživanje. Najgori vid korupcije nije trošenje tuđeg novca na vlastite potrebe, već upravo trošenje tuđeg novca na tuđe potrebe. Korupcija je stanje društva u kojem se ljudi brzo naviknu živjeti i postanu nesposobni za život u drukčijem društvu. Korumpirana sredina integrira korupciju u kulturu ponašanja i svakodnevnog djelovanja, i svi koji joj se odupiru nailaze na probleme. Upravo je taj mentalitet, koji se razvija još od pada Austro-Ugarske u Hrvatskoj, onaj mentalitet koji treba mijenjati. Korumpirano društvo nikad nije svjesno vlastite korumpiranosti, ono krivce za vlastitu korumpiranost uvijek vidi u “bankarima”, “svjetskim moćnicima”, “lopovima političarima”, što je odraz upravo nedostatka osjećaja odgovornosti. Korumpirano društvo uvijek podržava površnost i prevrtljivost, uvijek se uspoređuje s nekim, pravda, i poziva na ekstreme: karakterizira ga nezasitnost u zahtjevima za financiranjem iz tuđih izvora, neskromnost i odsustvo ikakve samokritičnosti. Prezire profesionalizam, a uspješne ljude unaprijed proglašava korumpiranima i lopovima jer kako bi drukčije u korumpiranom društvu itko uspio, ako i sam nije lopov?




Ako je ovo vijeće, ma kako male ingerencije imalo, prvi korak u promjeni načina razmišljanja, onda ga svakako treba pozdraviti, iako je jasno da će to većina ljudi okarakterizirati kao isprazno lamentiranje. No, jednog dana ćemo morati svi zajedno prihvatiti svoju odgovornost za sve što se događa u našoj zemlji, i bolje je da to počnemo raditi prije nego nas prilike natjeraju.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.