HINA/ Daniel KASAP/ ua, HINA/ Dario GRZELJ/ dag

Kolinda Grabar Kitarović dobila je zeleno svjetlo za rušenje Plenkovića?

Autor: Marin Vlahović

Kao što smo ranije najavili, predsjednica Republike Hrvatska Kolinda Grabar-Kitarović nastavlja žestoko kritizirati Vladu te se pritom služim jezikom oporbe, odnosno bavi se dijagnostikom stanja, bez konkretnih prijedloga i rješenja.

Ona se zapravo potpuno odvojila od Vlade i premijera Plenkovića jer da postoji ikakva međusobna suradnja, onda bi vodili razgovore iza zatvorenih vrata, ili bi makar organizirali zajednički stol, na kojem bi se raspravljalo o svim bitnim pitanjima. Doduše, treba priznati kako premijer Plenković nikada nije previše uvažavao Predsjednicu, iako sada izbjegava otvoreni javni sukob. Politička pozicija mu je znatno oslabljena i ne može sebi dopustiti javnu polemiku s Predsjednicom Republike. Zato pokušava između redova plasirati tezu kako je Predsjednica podlegla kolektivnoj atmosferi beznađa za koju su krivi oporba i naravno, mi novinari.

Aktivirala se

Zapravo,  Plenković se opet pravi “blesav”, a “kasno paljenje” Kolinde Grabar-Kitarović motivirano je početkom njene izborne kampanje. Ali to nije jedini razlog opetovane kritike Vlade.

Kao što je poznato, Kolinda Grabar-Kitarović članica je Trilateralne komisije. Također, ona je nesumnjivo i eksponent američke politike na Balkanu. Činjenica da je krenula u ovako žestok obračun s Plenkovićem, govori i o tome da premijer više nema podršku svjetskih sila za upravljanje Hrvatskom. O nekakvoj neovisnoj politici i suverenosti, bespredmetno je uopće raspravljati. Hrvatska država nema vanjsku politiku, niti su joj dopušteni vlastiti stavovi. Dobar primjer je Katalonija kojoj smo po svakoj logici trebali dati nekakvu, barem mlaku i dvosmislenu potporu, ali takozvana hrvatska Vlada nema za to mandat. Njen zadatak je uspješno provođenje Hrvatske kroz zadnju fazu njene državne dezintegracije.

E sad, ako Plenković uspješno provodi plan koji je kreiran izvan granica naše zemlje, zašto ga onda sada ti isti krugovi moći žele smijeniti? Razlog je banalan. Njegova priča jednostavno više “ne drži vodu” i ne može se nikome prodati. Hladnokrvnost i komunikacijska vještina, dakle neke osnovne vrline premijera Plenkovića, postaju mu sada mane i veliki teret. Nitko više ne želi gledati, niti slušati čovjeka koji priča bajke.

Šef europske komisije Juncker  uštipnuo je premijera Plenkovića za stražnjicu. Većina analitičara taj je čin krivo protumačila. Jedni misle kako Juncker simpatizira Plenkovića, a drugi da se radi o svojevrsnoj degradaciji njegove političke važnosti. Nema dvojbe da je Juncker ponizio premijera, ali zašto je to učinio javno? Štipanje za stražnjicu je metafora “noge u guzicu”. U smislu, nećemo više glumiti, jer postao si nam problem. Zato ćemo te poniziti pred tvojim Hrvatima, kako ne bi bilo nikakvih dvojbi tko si, što si, i za koga stvarno radiš. A onda ćemo naći nekog boljeg glumca. Tako otprilike razmišljaju vodeći europski političari, birokrati, masonerija i bjelosvjetska mafija.

 Tko će ga zamijeniti

Plenković već sada pripada političkoj prošlosti i jedini razlog zbog kojega je i dalje ne vlasti je taj što ga nitko ne može zamijeniti. Dovoljno je baciti pogled na saborske klupe, tu galeriju neuvjerljivih likova koji se više nikome ne mogu prodati, a kamoli napaćenom, opljačkanom i opravdano paranoičnom narodu. Zato postoji i rezervna varijanta koja je u trenutnim okolnostima i najlogičnija. Umjesto da Plenkovića zamijene Jandrokovićem, ili Bernardićem, paralizirat će i de facto poništiti državu kroz vječno stanje političke krize i bezvlašća. Mijenjat će se Vlade, ali niti jedna Vlada neće vladati već će predstavljati tek dio formule potpunog kaosa. Taj kaos dovest će do daljnjeg egzodusa naroda te pojačati uvjerenje kod građana kako u Hrvatskoj nikada neće biti bolje. Populisti će te iste građane mentalno i duhovno hraniti galamom, koja će robove održavati na životu, onoliko koliko je potrebno da se stvori iluzija kako u zemlji uistinu ima zdravih snaga koje su voljne i spremne preporoditi Domovinu.

A kvaka je u tome što mi više nemamo dovoljnog kvalitetnog ljudskog kadra za izlaz iz ove duboke moralne i gospodarske krize. Hrvatskoj najviše mogu pomoći Hrvati koji žive izvan Domovine. Političari i gospodarstvenici iz Amerike, Njemačke i Australije, dakle osobe koje su uspjele unutar društava gdje partijska iskaznica, kumstvo i rođačke veze ne vrijede ni približno koliko znanje i marljivost. Samo ti ljudi nisu ludi da se vraćaju ovdje kako bi ih ponovno prevarili udbaši i lažni domoljubi. Ako želimo da nam pomognu, prvo moramo pokazati kako smo zaslužili pomoć. Drugim riječima, trebamo dokazati kako ova nacija i dalje ima kičmu.

Autor: Marin Vlahović