KLJUČNI ČOVJEK HDZ-A OTKRIVA ZA DNEVNO.HR sve o prvim potezima HDZ-a ako pobijedi, o Rimac, Kalmeti, ali i Sanaderu

Autor: Viktor Kodrič

Potpredsjednik Hrvatskog sabora, akademik i jedan od ključnih ljudi u HDZ-u Željko Reiner za naš je portal otkrio stajališta o gorućim pitanjima u zemlji, ali i HDZ-ovim planovima za izbore.

Stav HDZ oko izbjeglica iz Sirije u medijima je pomalo nedorečen, možete li nam Vi iznijeti svoje mišljenje o ovoj problematici?

Stav HDZ-a oko migranata koji nisu samo iz Sirije, već iz mnogih drugih zemalja nikada nije bio nedorečen, već je to jedan od medijskih „spinova“ SDP-a kojima javnost bombardiraju bliski im mediji. Razlog – prikri(va)ti sve bjelodane Vladine „grijehe“. HDZ je najprije dobronamjerno upozoravao da se za dolazak izbjeglica treba ozbiljno pripremiti jer je, ako već ne još prije 2 – 3 mjeseca, a onda kad su Mađari najavili dizanje žičane ograde na madžarsko-srpskoj granici, svakom razumnom bilo potpuno jasno da će se rijeka migranata „preliti“ u Hrvatsku. To su g. Milanović i njegova SDP-ova Vlada potpuno ignorirali tvrdeći da problem ne postoji, da smo paranoični, da će možda doći koja tisuća migranata koji će odmah otići dalje prema Njemačkoj. Izmišljanjem tzv. koridora prema Sloveniji – zbog čega smo dobili snažnu pljusku EU – premijer Milanović i ministar Ostojić de facto su zazivali migrante da još masovnije dolaze u Hrvatsku. Ali, kada su se katastrofalno nepripremljeni i neorganizirani morali suočiti sa 75 000 migranata, dakle najvećom takvom krizom nakon Domovinskoga rata, doslovno su izgubili glavu i trebalo je tjedan dana da bilo što organiziraju. Žalosno je da je Hrvatska početkom 1990-ih godina, kada se država tek stvarala i usred rata, bila neusporedivo spremnija zbrinuti deset puta više prognanika i izbjeglica nego što je to 25 godina kasnije kao navodno organizirana i uređena država sa svim potrebnim službama.

HDZ je od početka tražio da Vlada zatvori ilegalne, a otvori legalne prijelaze – no oni su učinili upravo obrnuto. Nakon osam dana lutanja zatvorili su legalne prijelaze, a istodobno bespomoćno promatrali kako tisuće migranata nekontrolirano preko kukuruzišta ulaze u Hrvatsku. Zbog prekida prometa robe dnevno je naše gospodarstvo gubilo milijun i pol do dva milijuna eura, što je izravno ugrozilo mnoga radna mjesta. Pa onda, nakon što se po svom starom običaju posvađao sa svima – Grčkom, Mađarskom, Srbijom, Europskom unijom, hrvatskim gospodarstvenicima… Milanović je pod pritiskom civilizirane Europe morao popustiti i otvoriti granični prijelaz. Morao je – kapitulirati. Uistinu, budimo pomalo ironični – dosljedno, promišljeno i državničko ponašanje. I sada on glumi velikog domoljuba, heroja, zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa?! Ovo je primjer kako se krajnja nesposobnost, kaos i neznanje mogu beskrupuloznim PR-om i pomoću sklonih medija za potrebe skorih izbora prikazivati kao uspjeh i sposobnost. Ipak, takvim opsjenama SDP duboko podcjenjuje hrvatske građane. Oni su premudri da bi nasjeli na takve prozirne podvale. U narodu je već zaživio vic da Vlada, kada god joj nešto propadne ili izjalovi, izmisli da je imala Plan B – kao što je to primjerice bilo u slučaju monetizacije samo kako ministar Hajdaš Dončić ne bi podnio obećanu ostavku. Deblokada granice vjerojatno je Vladin „Plan D“. Kako su krenuli, uskoro neće biti dovoljno slova u abecedi za sve te silne „planove“ koji svi propadaju.

Što Vi kao jedan od ključnih figura u HDZ -u mislite da bi moglo biti rješenje ove problematike? 

Jedino pravo i trajno, kvalitetno rješenje bilo bi stvoriti uvjete da se svi ti migranti mogu mirno i sigurno vratiti svojim kućama i tamo pristojno živjeti od svoga rada bez straha od rata i pogibelji. Naravno, za to je potreban napor i veliki trud čitave međunarodne zajednice. Hrvatska bi u tome morala sudjelovati, no u ovom trenutku zbog Vlade kakvu imamo, hrvatska vanjska politika zapravo uopće ne postoji.

Slažete li se sa stajalištem Bandića da građani Zagreba smjeste izbjeglice u svoje domove?

Jedna od niza sličnih populističkih izjava bez ikakvog pokrića, a na granici cinizma. Na tragu je onoga kada je na upozorenje da u Hrvatskoj pa i u Zagrebu ima mnogo gladne djece izjavio „Tko je gladan? Dopelajte mi djecu. Ja imam 20 kila kobasica, kupit ću i kruh.“ Rekao je i „Nitko nije gladan niti je bez krova nad glavom“ te nastavio da je reći nešto takvo „nekorektno, a najmanje hvala gradonačelniku koji 24 sata bdije nad ovim gradom“. To nalikuje kada je na upozorenje da u Hrvatskoj ima više od 17 000 gladne djece potpredsjednica trenutačne Vlade i ministrica socijalne skrbi Milanka Opačić najprije tvrdila da to nije istina pa zatim da se radi samo o djeci romske populacije (kao da to onda nije važno), a napokon to objašnjavala činjenicom da roditelji nemaju za hranu djeci jer „zapiju socijalnu naknadu ili kupuju markiranu odjeću“. Ima li većeg cinizma? No, zašto se čuditi? G. Bandić je uostalom nedavno u Nu2 priznao da je SDP „njegova stranka“, da „nikada neće protiv nje“, čime joj je izravno ponudio poslijeizbornu koaliciju.




Milanović je iz Bruxellesa poručio: Vladu napada “sveto trojstvo” – Budimpešta, Beograd i HDZ. Vaš komentar?

Neposobnost i neozbiljnost pristupa g. Milanovića problemu migranata najbolje je ilustrirala naslovnica jednog dnevnog lista prije nekoliko dana navodeći njegove izjave: 27. kolovoza – „Neće ni doći…“, 16. rujna – „Potpuno smo spremni…“, 18. rujna – „Izgubili smo kontrolu…“.

Bizarno je da se nešto takvo usuđuje tvrditi Vlada koja je srbijanskog ministra Vulina dovodila u Hrvatsku da vrijeđa naš narod i državu, da hrvatske generale naziva „ustašama“, Vlada koja je „mudro“ odšutjela kada je zapaljena hrvatska zastava na stadionu u Beogradu, koja je slala hrvatske udžbenike u Beograd na pregled četničkom vojvodi… Koja je uz podršku medijske kampanje službenog Beograda protuzakonito pod okriljem noći postavljala ćirilične ploče u Gradu Heroju, Gradu Žrtvi Vukovaru.




Mislite li da Europska komisija i Europa odobrava hrvatsko reagiranje na izbjegličku krizu?

G. Milanović je morao kapitulirati pred Bruxellesom i civiliziranim svijetom – to je već velikoj većini građana jasno – kao što je to morao i u slučaju Perković kojim je toliko naštetio Hrvatskoj. Ova nas je Vlada još jednom osramotila. Tko prati inozemne medije, mogao je i prije vidjeti kako su oštro i kritički ocijenili nepripremljenost i pogrešno reagiranje, zapravo nesposobno glavinjanje hrvatske Vlade. Naravno, u hrvatskim medijima sklonim vladajućima to je jednim upravo kopernikanskim obratom prikazano sasvim drugačije, takoreći uspjehom Vlade. Srećom, ipak nismo u Enver Hodžinoj Albaniji pa sam uvjeren da ljudi ne čitaju i ne vjeruju samo onim medijima od kojih su neki doslovno postali bilteni vladajućih. Navest ću samo kako je jedna od najpoznatijih svjetskih novina Frankfurter Allgemeine Zeitung o načinu upravljanja migrantskom krizom g. Milanovića – nastojeći biti suzdržana i pristojna – napisala da je njegova glavna osobina „optimizam koji graniči s odbijanjem stvarnosti“. Upozoravaju da je on „očekivao par tisuća izbjeglica“, ali da u Hrvatskoj prevladava kaos te da Vlada nije provodila svoju ključnu obvezu prema EU – registraciju migranata pa Hrvatskom u ovom času lutaju tisuće osoba o kojima se ne znaju niti temeljni podatci, nisu pouzdano identificirani, niti su im uzeti otisci prstiju. Vrlo diplomatski i ironično, ali svakome jasno, FAZ navodi također da „Milanović njeguje elastičan odnos prema zakonima EU“ još od slučaja Perković.

Antihrvatska histerija u srpskim medijima: “Banda ustaška uvodi blokadu, Milanović je luđak”m pišu neki od brojnih srpskih medija?

Žalosno, ružno i nešto što šteti prvenstveno građanima Srbije! Vrijeđanja i agresivni pristup uvijek najviše govore o onome koji ih izriče i sigurno ne doprinose rješenju nijednog problema. To sam rekao i g. Milanoviću kada se slično ponašao, to s još više uvjerenja mogu poručiti i nekim srpskim medijima koji tako pišu.

Zašto Milanovića dovodite u taj kontekst?

Zato što i on, nažalost, u nedostatku argumenata uvijek posegne za agresivnošću i vrijeđanjem. Evo, primjerice, prije nekoliko dana je o svojim političkim suparnicima i neistomišljenicima izjavio: „U Hrvatskoj nema konzervativaca, samo zatucanih desničara“. Iako stalno sam sebi oduševljeno tepa da je državnik, ne shvaća da je naprosto jedan neuspješni političar, a da se državnikom postaje tek ako te drugi političari, uključujući i one iz suprotnih stranaka, a posebice građani (a ne samo bliski novinari i medijski trbuhozborci), doživljavaju kao državnika. No, to svatko treba zaslužiti svojim rezultatima, ali i primjerenim, demokratskim, dostojanstvenim i obvezno uljuđenim, pristojnim ponašanjem.

Jedan ste od rijetkih političara koji već niz godina ukazuje na odljev mozgova, mladih ljudi i bijelu kugu, kada sutra dođete na vlast kakvo rješenje možete ponuditi građanima?

Uistinu, već odavno ukazujem na to, ali i HDZ kao stranka na to upozorava pa je rješavanje tog problema važan dio našeg predizbornog programa. Početkom prošle godine na aktualnom prijepodnevu u Saboru sam ukazujući na pogibelj koja nastaje za Hrvatsku odlaskom tisuća i tisuća mladih obrazovanih ljudi trbuhom za kruhom koji ne vide svoju budućnost u ovakvoj upropaštenoj Hrvatskoj i za koje nema radnih mjesta te negativnim prirastom stanovništva (2014. godine je rođeno najmanje djece u povijesti Hrvatske – manje od 39 000, a umrlo je više od 52 000 ljudi), postavio pitanje g. Milanoviću što misli učiniti u svezi s tim. Uz niz pomalo uvredljivih doskočica i floskula, po svom običaju, odgovorio mi je da će Vlada do kraja te godine donijeti Strategiju demografskog oporavka. Budući da je i to bilo samo jedno od lažnih neispunjenih obećanja, ponovno sam ga, godinu dana kasnije, početkom ove godine na aktualnom prijepodnevu pitao isto pitanje, no opet sam umjesto odgovora dobio agresivnost i floskule. Kad me pitate za rješenje, ključno je oporaviti gospodarstvo i tako otvoriti nova radna mjesta. Kada ljudi budu zaposleni (a u nas se, usprkos Vladinim obmanama, još i danas zaposlenost smanjuje), kada za svoj rad počnu dobivati primjerenu plaću i poveća im se životni standard, ne će odlaziti iz Hrvatske a time će se i najučinkovitije potaknuti natalitet. Naravno da se natalitet može dodatno poticati i različitim oblicima izravne financijske pomoći obiteljima s djecom, no osiguranje radnih mjesta i dostojnog životnog standarda je najvažnije.

Kako vidite Hrvatsku za 20 godina što se tiče ove problematike?

Uvjeren sam da ćemo nakon pobjede HDZ-om predvođene koalicije provesti svoj program ne samo gospodarskog oporavka i zapošljavanja, nego i demografske obnove i pronatalitetne politike pa neće, kako danas predviđaju demografi, do 2030. godine Hrvatska izgubiti 300 000 svojih građana (to je primjerice cijela Istra), da neće radno sposobnih u životnoj dobi od 15 do 64 godina biti 427 000 manje nego danas (to je primjerice cijela Zagrebačka županija), niti da do 2015. godine u Hrvatskoj neće živjeti samo 3 200 000 stanovnika.

Što ćete vi kao HDZ -ov kandidat ponuditi biračima u predizbornoj kampanji? Mislite li da HDZ ima rješenje za ovu krizu? Koje? O kojim je točno reformama riječ? 

HDZ će kad se objavi datum izbora ponuditi građanima svoj konkretni program. Mi držimo da je gospodarstvo ključno jer se nikako ne slažemo s trenutačnim premijerom g. Milanovićem koji je još davno sam za sebe rekao da ga gospodarstvo uopće ne zanima. Čini se da je barem u tome nažalost bio iskren, za razliku od mnogih drugih stvari, jer su valjda i zbog takvog njegovog stava on i njegova Vlada Hrvatsku gospodarski doslovno upropastili. Mi ne želimo niti, poput SDP-a zadnjih dana, građanima predizborno i lažno obećavati veće plaće i penzije, niže kamate na kredite i nove vaučere za plin, a onda nakon izbora odmah sva ta obećanja zaboraviti kao što su zaboravili i sva obećanja iz Plana 21.

Naš se program temelji na gospodarskom oporavku i otvaranju novih radnih mjesta, odnosno zapošljavanju koje mora biti temelj održivog rasta hrvatskog gospodarstva. Da bi se mogla stvoriti nova radna mjesta treba provesti niz strukturnih reformi koje imamo detaljno razrađene. Oporavak temeljimo na stvaranju poticajne klime za investicije, poglavito one privatne, uz poticanje osobito malih i srednjih poduzetnika koji su glavni oslonac koncepta socijalnog tržišnog gospodarstva, omogućavanju povećane konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i slobodi poduzetničkog djelovanja uz zajamčenu socijalnu pravednost. Osigurat ćemo i pravnu stabilnost države umjesto promjena zakona svakih nekoliko mjeseci zbog čega investitori uopće ne znaju što će se sa njihovom investicijom dogoditi. Držimo da država može i mora stvoriti uvjete u kojima se privatni sektor može razvijati i investirati, no ona ne može i ne treba biti glavni poslodavac. Posebni naglasak našeg programa je na poticanju poljoprivrede, osobito malih obiteljskih gospodarstava, i proizvodnje hrane te prehrambene industrije vezane uz poljoprivredu kako Hrvatska ne bi više trebala uvoziti 70 % hrane jer za to nema nikakvog razloga. Planiramo i uspostavu boljeg, učinkovitijeg, fleksibilnijeg i suvremenijeg sustava obrazovanja koji treba prvenstveno obrazovati kadrove kakve gospodarstvo uistinu treba. Ulaganje u obrazovanje, znanost i istraživanja je jedan od ključeva gospodarskog razvitka i to valja činiti upravo u vremenima krize kao što je to učinilo više drugih europskih država, a ne se „izvlačiti“ da su teška vremena pa nema novca za obrazovanje i znanost, što u nas radi trenutačna Vlada.

Koji će biti vaši prvi koraci ako HDZ dođe na vlast?

Prvi koraci kad preuzmemo odgovornost za državu bit će donošenje zakona i provedbenih dokumenata kako bi se što prije počele provoditi nužne strukturne reforme i kako bi se njihov pozitivni učinak ostvario čim prije te kako bi hrvatski građani napokon počeli bolje živjeti i standard im se što prije poboljšao.

Možete li nam reći vaš stav i mišljenje oko odluke Vrhovnog suda o konačnoj presudi HDZ-u u slučaju Fimi medija te osvrt da je to upravo tempirano u vrijeme kampanje, tj. održavanja izbora. Koliki bi to mogao biti problem HDZ-u ako se potvrdi  pravomoćna presuda za Fimi mediju te 30 milijuna kuna bez kojih bi HDZ mogao ostati. 

Prvo: nikada ne komentiramo postupke u tijeku, premda ćemo uvijek naglašavati da cijela stranka i njenih više od 200.000 marljivih i poštenih članova ne mogu biti krivi za eventualne grijehe pojedinaca. Drugo: Hrvatski su građani, o čemu svjedoče uzastopne pobjede HDZ-a na doslovno svim izborima otkad stranka ima novo vodstvo, prepoznali da je riječ ne o drugom ali drukčijem HDZ-u, s nultom stopom tolerancije prema kriminalu i korupciji. No što ćemo sa grijesima, skandalima i pravomoćnim presudama druge strane? Sabo i Vlahušić, ako se ne varam, nisu bili naši gradonačelnički kandidati.

Kakav mislite da će biti ishod za direktoricu kampanje Josipu Rimac, te za koordinatora u devetoj izbornoj jedinici Božidara Kalmetu. Protiv njih postoje određene sumnje i istrage. Kako se stranka misliti postaviti ukoliko se to pokaže izvjesnim?

Vrlo je zanimljivo da se zahtjev DORH-a da se gđi. Josipi Rimac, direktorici HDZ-ove izborne kampanje, ukine zastupnički imunitet radi nastavka istrage pojavio baš sada, neposredno pred izbore, te je izglasovan upravo posljednjeg dana zasijedanja ovog saziva Sabora, dakle na dan kad je on raspušten radi skorih izbora. Gđa. Rimac je jasno rekla da vjeruje u hrvatsko pravosuđe, da ju nije strah DORH-ove istrage, da se nije ogriješila o nijedan zakon te da bi voljela da to što prije završi jer je to samo jedan od predizbornih niskih udaraca suprotne strane. Gđa. Rimac je također najavila da će podnijeti ostavku na sve dužnosti ako se protiv nje podigne optužnica te potom potvrdi na sudu. Takve najave nismo mogli čuti iz SDP-a ili HNS-a što najbolje potvrđuju kandidature g. Sabe i g. Vlahušića.

Zašto se HDZ protivi ukidanju županija?

Mi smo naše razloge zbog kojih mislimo da županije imaju opravdanje već odavno iscrpno više puta objasnili. Bolje bi bilo pitati kako to i zašto SDP i g. Milanović koji su cijeli svoj mandat tvrdili da su županije bespotrebne, dapače štetne, da brojni činovnici u njima nepotrebno troše novce i sl. te se zalagali za stvaranje četiri ili pet regija umjesto postojećih županija, sada neposredno prije izbora odjednom tvrde drugačije. To je slično priči sa Pelješkim mostom protiv kojega su godinama vladajući s toliko žući bjesnili, tvrdili da je to samo iluzija za budale, spalionica novca i ne znam što još sve ne, da bi nekoliko mjeseci prije izbora iznenada potpuno promijenili svoj stav i počeli ga svesrdno zagovarati, dapače uvjeravati birače da je to zapravo njihov projekt.

Provedba lustracije. Ostaje li HDZ pri tome i što ste pod tim mislili?

 Zaprepašćujuće je s koliko su strasti i bijesa, zapravo prave histerije SDP, njihovi novinari i razni navodni „antifašisti“ napali g. Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a tvrdeći neistinito da želi provoditi u Hrvatskoj 2015. godine lustraciju, lažno ga optužujući da želi uhićenja, politička suđenja, progone i ne znam za kakve još izmišljotine. A sve to samo zbog njegovog intervjua u Glubusu u kojem je jasno rekao „Lustracija nije suđenje nekome ili zatvaranje nekoga, nego temeljita promjena opće društvene klime, cjelokupnoga vrijednosnog sustava, a naposljetku i provođenje rezolucija Europske komisije koje osuđuju sve totalitarizme.“ Zar se netko danas u Hrvatskoj boji osude svih totalitarizama i ako se boji, ne moramo li se svi vrlo zabrinuto upitati zašto? Zašto se toliko boje europeizacije Hrvatske?

Što biste Vi kao liječnik promijenili u zdravstvu Hrvatske?

Promijenio bih puno toga, poglavito način financiranja zdravstva tako da postane održivo što u ovom času nije. U tzv. sanaciju zdravstva trenutačna je Vlada utrošila gotovo 7 milijardi kuna, novca poreznih obveznika, a 2014. godinu je zdravstvo svejedno završilo sa 1,9 milijarde dospjelih, a neplaćenih obveza. Zar to nije strašno? Zar nije strašno da se i dalje svakih mjesec dana stvara u zdravstvu više od 150 milijuna novih obveza? Bolnice plaćaju dobavljačima umjesto u roku od 60 dana (bombastično najavljivali da će do kraja lipnja 2013. godine to sigurno biti postignuto) sa zakašnjenjem od 300 do čak gotovo 1000 dana. O uvjetima rada u zdravstvu najbolje govori činjenica da stotine liječnika napuštaju Hrvatsku a oko 1000 ih je zatražilo dokumentaciju potrebnu za rad u inozemstvu. Ovog časa Hrvatskoj nedostaje oko 2000-3000 liječnika. O stotinama medicinskih sestara koje napuštaju Hrvatsku da i ne govorimo, a njih još daleko više nedostaje po hrvatskim bolnicama nego liječnika. Što se tiče mita o uspjesima na smanjenju famoznih listi čekanja sve govore brojke – prema podatcima HZZO-a danas je na listama 574 000 bolesnika, a prije tri godine ih je bilo podjednako – oko 580 000!

Autor:Viktor Kodrič
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.