Dusko Jaramaz/PIXSELL
Dusko Jaramaz/PIXSELL

KLASIĆ I JAKOVINA USTALI U OBRANU PARTIZANSKIH FILMOVA: ‘Partizanske jedinice jedna su od najsvjetlijih točki hrvatske povijesti’

Autor: I.Delić

Ozbiljna polemika povela se zbog partizanskih filmova na društvenim mrežama, a perjanice rasprave dva su povjesničara Klasić i Jakovina.

Zbog jednog posve običnog statusa na popularnom Facebooku zakuhala se u hrvatskom javnom prostoru žestoka rasprava koju je načeo potpredsjednik HHO-a Igor Peternel. -Partizanski RTL uveseljava i educira svoju publiku. Dok Slovenci iskopavaju kosti žrtava, kod nas partizani upravo oslobađaju Europu- napisao je u nedjelju Peternel na ovoj društvenoj mreži, a hitro je reagirao povjesničar Tvrtko Jakovina koji mu je poručio da proba službeno u ime HHO-a kontaktirati njemačko veleposlanstvo u Zagrebu kako bi izrazio neslaganje zbog partizanske pobjede nad fašistima u Drugom svjetskom ratu.

-To će biti minorno u odnosu na odgovor koji će dobiti od njemačke strane. Organizaciji i pojedincima koji su nesretni rezultatom odnosno pobjedom nad fašizmom zapravo ni film ne može biti od pomoći- poručio je Jakovina. Na Facebook status reagirao je ubrzo potom i povjesničar Hrvoje Klasić, jer bez njega očigledno rasprave ovoga tipa ne mogu proći.

-Partizanske jedinice na bitci na Sutjesci, u kojoj su masovno sudjelovali Hrvati, ponajviše iz Dalmacije, jedna su od najsvjetlijih točaka hrvatske povijesti. Te ljude nitko nije mobilizirao ni tjerao da se pridruže borbi. Ti ljudi su se odlučili boriti protiv zla u stravičnim uvjetima i umjesto da nam takvo ponašanje dijela hrvatskih građana postane uzor i nešto čime se ponosimo, jer gotovo da u svjetskim okvirima nije postojao tako jak pokret otpora, mi danas pokušavamo odreći svijetlog dijela povijesti- objasnio je povjesničar podsjećajući da je film Sutjeska s Richardom Burtonom u glavnoj ulozi bio blockbuster prikazivan od New Yorka, preko Pariza pa sve do Tokija, prenosi Tportal. Ovoj dvojci zatim se opet obratio Peternel kako bi detaljnije pojasnio viđenje cijele situacije.

-Jakovina i Klasić su me danas podučili važnosti bitke na Sutjesci. Postao sam i revizionist! Sad još čekam kritiku Markovine… i onda je moja životna misija ispunjena- napisao je Peternel na Facebooku te dodao još jednu novu objavu kako bi zaključio temu koja je izazvala ozbiljnu debatu. -Mogu ova gospoda mene podučavati što hoće , činjenica je da su se partizani borili na pravoj strani, ali jednako tako je činjenica da su počinili monstruozne i brojne zločine, neke otkrivamo još dan danas, da su uspostavili diktaturu, jednopartijski sistem koji je trajao skoro 50 godina, da su proganjali i neistomišljenike, a sve pod maskom antifašizma. Gospoda profesori se mogu postaviti na glavu, ali nikada neće uvjeriti moje bake i djedove kojima su ti isti partizani oduzeli kompletnu imovinu i uselili u njihovu imovinu nepoznate ljude, njih nikada neće uvjeriti da su ih partizani oslobodili- izrekao je Peternel.

Uistinu, tko je Jakovina hrvatska javnost veoma dobro znade, no profesor Klasić tek se nedavno pojavio u javnom prostoru časteći nas svojim briljantnim stavovima i zaključcima. Tako je svojedobno gostujući na javnoj televiziji po uhodanom obrascu opleo po kolegi Zlatku Hasanbegoviću konstatirajući da je njegov znanstveni opus diskutabilan.

-Spominje se Ivo Goldstein kao mentor – nije sve pod njegovom palicom. Izbjegavamo reći da je NDH bila odgovorna za holokaust nad svojim građanima, Hasanbegović je to mogao reći ranije, ali je to rekao danas. U sadržaju govori o ustašama herojima. Hasanbegović nije imao tada 16 godina. Imao je 23 i dobro je baratao činjenicama. Nigdje u svijetu nije mogao pronaći hvaljenje NDH i ustaša, ali on se opredijelio. Mislim da je znao što govori, a ovo što je danas rekao, ponovno nije osudio ustaški režim, već ustaške zločine. Što je s NDH? Jedno je osuditi zločine. Volio bih čuti od Hasanbegovića da osudi NDH- naveo je povjesničar komentirajući ministra na kojeg se digla hajka, ali s druge strane i Klasić je povjesničar upitnih stajališta jer za njega Tito nije bio diktator, a katolički svećenici poduoirali su ustaštvo, dok su na Bleiburgu ubijani neprijatelji države, a ne nevini ljudi.

Drugim riječima, u njegovom pisanju povijesti, evidentno je da se neki zločini mogu opravdati, dok oni drugi jednako monstruozni ne nailaze čak niti na dozu empatije. Klasić je inače rođen u Sisku, dok je u Zagrebu diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu, te istražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti. Suautor je dokumentarne serije Hrvatsko proljeće snimljene u produkciji Hrvatske radiotelevizije, a da mu je Jugoslavija velika strast svjedoči i činjenica da je autor knjige Jugoslavija i svijet 1968. Osrednji životopis, reklo bi se s obzirom na to da se radi o mladom povjesničaru, o čijem su profesorskom radu progovarali studenti tvrdeći da iz istoga pršti ideologija. Ideologija međutim pršti i iz njegovih brojnih javnih nastupa. Komentirao je jedne prigode tako rehabilitaciju Draže Mihailovića te rekao kako smatra da radi toga neće doći do zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Srbije. Po njemu se ništa spektakularno tim činom nije dogodilo. -Htjeli su pokazati da sudski proces nije vođen po zakonima. Sudac je rekao da se nije govorilo o tome je li Mihailović kriv ili nevin. On je zločinac, postoje dokazi, četnički pokret nije bio fašistički, ali je bio zločinački. Rehabilitacija četničkog pokreta u Srbiji je na snazi od 90-ih godina. Odnos prema njima u Srbiji je bitno drugačiji u odnosu na ostale zemlje u regiji. Sve informacije govore da je četnički pokret bio kolaboracijski te da su surađivali s Nijemcima- govorio je Klasić. Poput glasnogovornika Vesne Pusić, jedne je prigode izrekao kako je zbog ustaša razočaran obilježavanjem tragedije na Bleiburgu.

-Poslije Bleiburga i na Bleiburgu su počinjeni brojni zločini, govorimo o stravičnim zločinima partizana, dehumanizacija, o traumama u četveroredima do Makedonije. Danas ne možemo govoriti o nevinim žrtvama. Slušam propovijed Bozanića jučer i čudim se kako nitko nije spomenuo riječ ustaša ili ustaški pokret. Nacizam i fašizam imaju hrvatski termin, on se zove ustaše. Bilo je puno više vojske, bilo je puno civila i tu nemamo što reći, ti civili su uzimani u propagandi da se bježi, kao ljudski štit. Stalno se govori o zločinima ustaša, istrebljeni su i Srbi i Židovi. Kada se približavao kraj rata, kada je Pavelić bježao, i on je bježao kao civil. U hrvatskom društvu smo napravili paradoks. Svi ubijeni od strane partizana su žrtve i oni i jesu žrtve, ali ako su to bili stražari u Jasenovcu ne možemo govoriti o nevinim žrtvama- kazivao je nadalje. U Bleiburgu po njemu ne postoje nevine žrtve, te se o tome ne može govoriti.

-Dogodili su se strašni zločini i dehumanizacija, međutim, ne možemo govoriti o nevinim žrtvama. Nitko u govoru nije spomenuo niti jednu riječ ustaša, bilo je puno više vojske i nisu svi bili nedužne žrtve. Apsolutno osuđujem ono što se dogodilo poslije toga, ali ne zaboravimo vojsku. Paradoks je što su sada svi koji su stradali od komunističkog režima nevine žrtve. Mislim da u suočavanju s prošlošću svi trebamo dati obol, a Katolička crkva ima veliku važnost u tom procesu. Nikad ne čujemo kako je svećenstvo reagiralo na sve što se događalo od 1941. do 1945. godine. Komunizam im je bio prihvatljiv, ali nacizam ne. Bilo je nekih koji su sudjelovali u pokrštavanju Srba pa čak i svećenika koji su bili aktivno u ustaškom pokretu. U Bleiburgu nisu ubijani Hrvati, nego neprijatelji države- navodio je povjesničar. Osvrtao se i na katoličko svećenstvo, koje je takvima očito veliki trn u oku.

-Veliki dio katoličkog svećenstva aktivno je podržavao ustaški pokret. I to ne samo do 1945. godine, nego i godinama kasnije. Nažalost, kako vidimo, neki i dan danas. Znajući što se događalo za vrijeme NDH mislim da je u sagledavanju odnosa novih vlasti prema crkvi nezanemariv i aspekt ponašanja dijela katoličkog svećenstva tijekom rata. Osim toga, rijetki od onih koji pišu o odnosu prema crkvi nakon rata će spomenuti da je svećenicima godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo omogućeno da predaju vjeronauk u školama. Ili da, primjerice, časne sestre rade po bolnicama. U toj boljševičkoj, ateističkoj Jugoslaviji- jedan je od njegovih stavova. Stav dakako ima i o predsjedniku Tuđmanu kojega naziva partizanom s dna kace, komunistom i čovjekom od velikog povjerenja Ive Gošnjaka i Josipa Broza.

-Da ste 1943. ili 1945. godine pred Tuđmana stavili skupinu ustaša, gotovo je sigurno da bi oni okončali po kratkom postupku. Siguran sam da 1945. godine, kad se tim ljudima često presuđivalo po kratkom postupku, Tuđman nije dizao glas i borio se za njihova prava. To, međutim, samo pokazuje da važne ličnosti ne možemo gledati jednodimenzionalno i u samo jednom trenutku. Tuđman 1940-ih, 1960-ih i 1990-ih nije isti. Tuđman je osamdesetih imao jasnu viziju da želi postati predsjednik. Bio je svjestan da to ne može postati ako uvažava samo svoju prošlost, nego je, kao što rekoste, postao oportun. Bio je svjestan da mora dobiti podršku s onima protiv kojih je ratovao. To ne znači da je Tuđman počeo vjerovati da su ustaše mirotvorci ili plemeniti borci za hrvatsku ideju. Vidio je da će bez njihove podrške ostvarenje cilja biti nemoguće- objasnio je neupućenima Klasić za kojega s druge strane Broz nije diktator već autokratski vladar koji je imao moć koju je pak tako primjenjivao da nalikuje diktaturi.

-Tito je bio i ostao antifašist do kraja života. Sklapao je, primjerice, međudržavne odnose s Vatikanom i s Bijelom kućom, ali ne i s fašističkim Frankovim režimom. S druge strane, i Staljin je bio antifašist, ali i staljinist. I Churchill je bio antifašist, ali je jednom zapovjedi izbrisao 60.000 ljudi u Dresdenu. I Truman je bio antifašist, ali je naredio bacanje atomske bombe. Njihove poteze, dakle, treba gledati u kontekstu vremena u kojima su napravljeni- komentar je ovog povjesničara koji svoje znanje dijeli mladima. Domovinski rat za Klasića je bio agresija i građanski rat, a tu svoju tezu dodatno je argumentirao:

-U ljeto 1991. godine u Sisku sam obukao uniformu hrvatskog vojnika, a moj susjed i najbolji prijatelj s kojim sam odrastao u srpsku odoru. On nije bio građanin Nikaragve ili Makedonije, već građanin Hrvatske. Čak ni u Pečuh nije otišao. Otišao je u Petrinju. Par mjeseci kasnije u stan pored mog pala je granata. Ona nije poslana iz neke druge države, nego iz moje, od strane ljudi koji su pobunjeni protiv svoje države. Hrvatski Srbi tada su bili hrvatski građani, kao što su i danas. Osim toga, u redovima hrvatske vojske je bilo oko deset tisuća Srba. Ratovali su protiv svojih često bliskih rođaka. Često se koristi argument međunarodne agresije kojim se objašnjava nepostojanje građanskog rata. To je, međutim, nepoznavanje povijesti i pravnih definicija.

Poznat je Klasić i po svojim tvrdnjama iznesenim u Jutarnjem listu, a on nadasve stručno ističe kako jugoslavenski političari nisu znali ništa o političkim ubojstvima na njemačkom tlu, te da SDP nije skrivao dokumente CK SKH. Za njega ubojstva hrvatskih emigranata mogu se opravdati jer, kako je jedne prigode rekao radilo se o teroristima. Tek na koncu kao šlag na tortu, valja dodati još jednu zgodu iz Klasićeve biografije, naime ovaj povjesničar u mladosti je bio član SDP-a.

Autor: I.Delić

ZADNJE VIJESTI