Photo: Anto Magzan/PIXSELL
Photo: Anto Magzan/PIXSELL

Kastrirani ‘protivnik’ idealan je Milanovićev ‘partner’!

Autor: Dr. Boštjan Marko Turk / 7Dnevno / 19. kolovoza 2016.

Čini se da je HRT odabrao samo predsjednika HDZ-a i SDP-a kako bi se testirala ideja velike koalicije najmoćnijih hrvatskih stranaka među publikom. Mediji, koji su naklonjeni mitologiji titoizma, odgovorili su na isti način

Mnogi su očekivali da će se Andrej Plenković u sučeljavanju na HTV-u sa Zoranom Milanovićem vratiti HDZ-u, osiguravajući tako vlastitoj izbornoj bazi sigurnost koja joj toliko treba. No, ispostavilo se da je taj povratak samo pro forma, ako i toliko. Dale su to naslutiti i rečenice koje je Plenković u međuvremenu iznio u javnost. Najviše nelagoda uzrokovala je ova „paralela“: „Svi oni koji su se u jednom trenutku stavili u službu hrvatske države, kao Perković i Mustač, jer je opstanak Hrvatske bio ugrožen, dali su doprinos“. Opstanak samostalne i neovisne Hrvatske bio je ugrožen upravo zbog ljudi kao što su Perković i Mustač. Istina je da je dio Udbe prešao u tijela nove hrvatske vlasti, ali samo zato kako bi se osiguralo da se ne dogode političke promjene. Kao i u Sloveniji.

Skrnavljenje spomenika, neverbalne poruke Plenkoviću

Kakav doprinos je dao Josip Perković Domovinskom ratu znamo iz priče koja je postala crnom legendom u srpnju 1991. godine. Josip Perković je zajedno s KOS-om JNA organizirao likvidaciju Mira Barešića, prema povijesnim izvorima. Spomenik u Dragama ne bješe otkriven niti nekoliko dana, a već je oskrnavljen. Kao spomenik Jeanu Michelu Nicolieru u Vukovaru, kojeg su protivnici na mjestu gdje je nesretni Francuz ubijen zalili crvenom bojom, preko lica. Poruka ne može biti jasnija: učinili bi to još jedanput živom čovjeku, ako bi im se ukazala prilika za to! Ovakav neverbalni jezik Plenković bi morao razumjeti.

Poruka koju Plenković šalje biračima u dubokoj je vezi s njegovom identitetom kao dužnosnika u Bruxellesu. To znači da je potrebno mijenjati što je manje moguće, kako stabilna ravnoteža moći ne bi propala. Tako kastrirani „protivnik“ je idealan „partner“ Zoranu Milanoviću. Pozorni promatrač ne može zanemariti veliki naslov u jednim novinama, koje su agresivno suprotne ideji na kojoj je zasnovan Tuđmanov HDZ: „Plenković i Milanović: bivši suradnici u radu za birače“. Dakle, oni su, i jedan i drugi, ujedinjeni do te mjere da sada pripadaju „istom izbornom bazenu“. Svi znamo da je to realno nemoguće. HDZ je HDZ, a SDP je SDP, stranka reformiranih komunista. I nikada reformirane Udbe. Tko su zakulisni urednici koji to objavljuju?

Milanović i „sirotinja“ Domovinskog rata

Isto tako, nitko ne može ignorirati izjave sad već kontroverznog premijera koji obavlja tekuće poslove, Tihomira Oreškovića, da su Plenković i Milanović kao dva brata. Ovaj bi argument bio istinit, jer su im i očevi bili važni funkcioneri bivšeg režima, a također i prijatelji. Zato Plenković od djetinjstva ima blagi stav prema zločinima prethodnog režima, što je u suprotnosti s izbornom bazom koju bi trebao zastupati. Posljedično tome, nema ni pravi odnos prema nezavisnosti, jer bi u suprotnom a priori odbio Milanovića, čovjeka koji je ocijenio da je u Domovinskom ratu s oružjem u ruci sudjelovala samo „sirotinja“, što je objavljeno TV „Bujici“.

Čini se da je HRT odabrao samo predsjednika HDZ-a i SDP-a kako bi se testirala ideja velike koalicije najmoćnijih hrvatskih stranaka među publikom. Mediji, koji su naklonjeni mitologiji titoizma, su odgovorili na isti način (Jutarnji list).

SDP kupuje vrijeme za „bivše“ vladare iz sjene

Posljednjih mjesec dana pojavljuju se dva scenarija: jedan je taj da će Most dobiti puno i postati članom koalicije: nastala bi nova vlada HDZ-Most (najvjerojatnije), koja bi omogućila da nekadašnji komunisti zadrže uzde u rukama jer bi jedan i drugi partner snage gubili u međusobnom iscrpljivanju, kao i do sada. U Hrvatskoj se tako do sljedećih izbora ništa ne bi promijenilo. I oni bi bili prijevremeni, jer koalicija HDZ-Most ne bi potrajala. Drugi scenarij je velika koalicija, koja bi blokirala HDZ u provedbi bilo kakvih reformi koje je bivša Komunistička partija (koja sa svojim aparatom stoji iza Milanovića) ocijenila kao prijetnju vlasti. Velike koalicije nastaju u reguliranim demokracijama kakve Hrvatska i Slovenija – zbog ostavštine titoizma – nisu. Pomislimo samo da sud u Njemačkoj u slučaju Perković ni nakon četvrt stoljeća neovisnosti Hrvatske i Slovenije nije donio presudu… Kakvu demokraciju onda imamo? A Plenković je format političara koji bi sigurno prvi popustio. I u prvom i u drugom scenariju Milanović i njegovo zaleđe kupuju si potrebno vrijeme, kako bi mogli vladati iza scene. Kao što je to slučaj od 1945. godine, s izuzetkom desetljeća hrvatske samostalnosti.

Sve je to loše: političke je komentare gotovo nemoguće pisati, jer ključni igrači mijenjaju stavove iz mjeseca u mjesec, i to radikalno. Dovoljno je pogledati Tihomira Oreškovića. Ni u Europi, ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj, danas nema političara od formata koji bi uspio pokazati jasan smjer za budućnost. To je najveći nedostatak sadašnjice. Da je izvorni HDZ 1989. godine počeo na takav način ostvarivati ideju samostalne hrvatske države – i pritom svakoga mjeseca mijenjao stajalište i smjer, Hrvatska danas ne bi bila ni protektorat UN-a. Jednostavno bi nestala pod Miloševićem, iza crte koju je nacrtao Memorandum SANU-a – a ta je Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

Dr. Boštjan Marko Turk, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Autor: Dr. Boštjan Marko Turk / 7Dnevno / 19. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI