Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Karamarko (i dalje) najmoćniji Hrvat: Vraća se u politiku da legalizira biznis s Rusima i osveti se Plenkoviću i Šeksu!

Autor: I.Delić/7Dnevno/17.03.2017.

Karamarko je najavio povratak u politiku, a dođe li do toga Plenković bi se mogao naći u problemima. No, valja znati da je osnivanje Instituta kojega najavljuje - već nekoliko puta viđen igrokaz.

Nikada Tomislav Karamarko u javnosti nije ostavljao dojam osobe koja bi u politici mogla ostaviti neki značajan trag. Da se radi o bezličnoj političkoj pojavi sugerirale su i ankete, koje su ga redovito svrstavale na vrh ljestvice najomraženijih političara u zemlji. Usprkos tome, on se poput krpelja, godinama držao na vrhu HDZ-a zahvaljujući ponajprije mreži lojalnih kadrova, kojima se okružio infiltrirajući ih na rukovodeće pozicije. Mahom su to bili ljudi upitne biografije i obavještajnog pedigrea. Isti ti bliski suradnici u konačnici su ga „stajali glave“, pa je s trona svrgnut pod okriljem noći. Reklo bi se, upravo onako kako je na čelo stranke ovaj povratnik i uzašao.

Njegov odlazak do danas nije u potpunosti razjašnjen, jer za njim su ostale afere, a svi smo i više no dobro upoznati s brzinom djelovanja naših institucija. Osobito kada su u pitanju velike političke njuške! Izuzev afera, ostali su za Karamarkom i nesređeni međuljudski odnosi, dugovanja, rasulo te nestabilan rejting HDZ-a. Svi ti problemi dočekali su novog predsjednika Andreja Plenkovića kojega je članstvo dočekalo s oduševljenjem, iako su plebiscitarno samo nekoliko mjeseci ranije na stranačkom saboru svi klicali upravo Karamarku a pljuvali Plenkovića koji se jedini drznuo kritizirati „velikog vođu“.

Kako i ne bi kada im je bruxelleski činovnik obećao jedinstvo i timski rad, kojega u eri njegovog prethodnika navodno nije bilo. Od jedinstva s drugim strankama nije međutim bilo ništa, jer Plenković s HDZ-om samostalno izlazi na ponovljene parlamentarne izbore, što se pokazuje kao jedan od njegovih najboljih poteza do sada jer iz te bitke izlazi kao (trenutni) pobjednik.

Unatoč Plenkovićevoj popularnosti u HDZ-u buja nezadovoljstvo

Novu politiku, novog predsjednika detektiraju i birači, pa je Plenković mjesecima najpopularniji političar, prema istim onim anketama koje su degradirale Karamarka. Paralelno s njegovim rejtingom raste i onaj stranački.

Sve to nije dovoljno, jer nikada u hrvatskoj politici ne možete istovremeno „nahraniti vuka i zadržati sve ovce na broju“. Bude se zato nezadovoljnici koji Plenkovićevu upravljačku moć dovode u pitanje još od vremena kada se odrekao Zlatka Hasanbegovića te ministricom kulture imenovao Ninu Obuljen. Mada je u pregovorima s Mostom tijekom sastavlanja Vlade bio principijelan, sada mu oporbenjaci iz njegovih redova spočitavaju popustljivost prema Boži Petrovu u gotovo svakoj mogućoj prilici.

Prema Mostu se Plenković ophodi podanički, a to HDZ kao vodeća stranka sebi ne smije dozvoliti, vjeruje dio članstva naglašavajući da njihov predsjednik olako ispunjava želje metkovskog psihijatra tolerirajući ultimatume koje ovaj postavlja. Nesuglasice u HDZ-u potvrđuje i posljednji, javni istup Josipa Đakića koji se opravdano obrušio na Mostova ministra uprave Ivana Kovačića, radi imenovanja SDP-ove Vesne Nađ i Višnje Tafre suradnicima u Ministarstvu uprave. Prkosio je Đakić ovim istupom i samom Plenkoviću, jer ovaj je javno izražavao potporu Kovačiću. Od nezadovoljne struje u stranci potporu zato ima Đakić, jer kako tvrdi, imenovanja u ministarstvima odvijaju se bez konzultacija, SDP-ovi kadrovi se ne miču, a odluke se ne donose na sjednicama Predsjedništva i Nacionalnog vijeća već u prisutstvu nekolicine ljudi a pod diktatom MOST-a.

Karamarkov veliki povratak – na mala vrata

Dok u HDZ-u ključa, nekadašnji predsjednik Karamarko putuje svijetom i „fejsa“, najavljujući povratak u politiku kao nešto spasonosno, inovativno i po hrvatski narod nužno. Kani poput svih ostalih HDZ-ovih, ali i političkih luzera uopće, nimalo orginalno osnovati insitut za javnu politiku, u koji bi ujedinio najbolje političke umove. Na ideju mora da je došao putujući od Londona do Washingtona, gdje se susreo sa senatorima, kongresnicima i drugim političarima. Kako bi samo sretni bili da je Karamarko ovakve susrete i takve umove okupljao u vrijeme kada je obnašao dužnost prvog potpredsjednika najneslavnije vlade u hrvatskoj povijesti.

„Ne laje pas radi sela, već radi sebe“, kaže stara narodna, pa se tako ni Karamarko u politiku očito ne vraća kako bi zadovoljio narodne interese, već potkožio ionako debelu kožu. Nije uzalud nastao kuloarski nadimak bivšeg šefa HDZ-a, kojega nazivaju „malim Manolićem“, opisujući ga kao jednoga od najmoćnijih ljudi u državi, što ne čudi obzirom na njegove veze s ruskim milijarderima, ali i činjenicu da je godinama blisko surađivao s tajnim službama. Uistinu, posljednjih sto godina hrvatska politika ne pamti toliko čudnovat politički uspon, koliko to bijaše onaj Karamarkov.

Ni Jadranka Kosor, koja ga je u HDZ vratila, u paleti svojih javnih nastupa nije uspjela odgonetnuti kako i zašto se u njezinu mandatu vratio u stranku. Šuška se da ga je u stranačkoj kampanji financirao prijatelj Jozo Petrović, ali to nikada nije potvrđeno. Kazivali su zlobnici tada, kako je prste u Karamarkovom povratku u politiku, točnije na mjesto ministra unutarnjih poslova u sanaderovoj vladi imao nitko drugi doli Stipe Mesić, s kojim je ratove vodio tek za naivnu naciju. Jer ruku na srce Karamarko je zanat stjecao baš u Stipinoj i Jožinoj političkoj radionici. Povod takvim glasinama dao je i Karamarko, jer primjerice baš u vrijeme kada je Mesić na njegovu adresu putem medija ispaljivao otrovne stolice, u Ministarstvo vanjskih poslova dolazi Mesićev prijatelj Amir Muharemi. A bijaše to u vladi kojom je kao prvi potpredsjednik ravnao Karamarko, a ministarstvom vanjskih prijatelj mu Miro Kovač.

Pravi prijatelji – na pravom mjestu i u pravo vrijeme

Imao je Karamarko u političkoj putanji mnogo dobro raspoređenih prijatelja. Kao mladić iz skromne obitelji sa zagrebačke Peščenice svojedobno upisuje zagrebački Pravni fakultet kojega nikada nije okončao, već diplomu povjesničara stječe 85-te na Filozofskom fakultetu. Zanimljivo, u eri velike krize, uoči sloma socijalizma, fakultetska mladež godinama bi čekala svoje prvo radno mjesto. No, ne i Karamarko. On se državnog arhive domogao za svega dvije godine, uz asistenciju tadašnje djevojke, a kasnije i supruge Enise Muftić, odnosno njezina oca, uglednog i utjecajnog muslimanskog intelektualca. Za vezu ovoga para zaslužan je kontroverzni Željko Malnar, s kojim je ovaj navodno sudjelovao na magijskim seansama, što se odrazilo i na njegovu budućnost, jer Karamarko navodno i danas po savjete odlazi kod tarot majstora.

Koncem 89-te aktivno se uključuje u stvaranje nove stranke- HDZ-a. Bio je jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini na Jarunu, a svjedoci vremena prepričavaju kako je tada bio očaraniji Manolićem nego li samim predsjednikom Tuđmanom. Intervencijom Vice Vukojevića, s kojim ga također upoznaje Malnar, Karamarko se angažira u procesu organizacije prvog općeg sabora stranke u Lisinskom.

Bila je to odskočna daska za prvi radni odnos kojega zasniva na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade Manolića, također na preporuku Vukojevića – i Josipa Perkovića. Na novom radnom mjestu brzo napreduje i postaje jedan od Manolićevih najbližih suradnika. Ubrzo zadobiva i Mesićevo povjerenje, a ne odriče ga se ni novi predsjednik Vlade Franjo Gregorić, koji ga ostavlja u svojoj vladi, povjeravajući mu i osobne aktivnosti. Kada je Mesić postao šef Sabora, Karamarko mu vodi kabinet, a na toj se poziciji zadržava do lipnja ’93.. Potom postaje načelnik PU Zagrebačke, stvarajući s te pozicije svoju mrežu ljudi. Dobra organizacija dovodi ga na poziciju pomoćnika ministra policije, ali njegovu karijeru definitivno obilježava Stipe Mesić kojemu je 2000. vodio kampanju za predsjednika zazivajući detuđmanizaciju Hrvatske. Mesić ga po dolasku na vlast imenuje savjetnikom za nacionalnu sigurnost, a u njegovim odajama zadržava se dvije godine te se začudo nakon toliko godina poznanstva razilaze zbog neslaganja u stavovima.

Tada Karamarko nakratko iz politike prelazi u privatni sektor. Vraća se već 2004., na ravnateljsku funkciju u Protuobavještajnoj agenciji, a dvije godine poslije toga preuzima upravljanje Sigurnosno-obavještajnom agencijom. Malo po malo, zahvaljujući Sanaderu domogao se fotelje ministra unutarnjih poslova, kao nestranački kadar. U HDZ ga vraća Jadranka Kosor, ne sluteći da time sama sebi kopa jamu. Nedugo potom Karamarko je ruši s predsjedničkom trona, a zatim izbacuje iz stranke. Nije dugo trajao niti njegov posljednji uzlet, jer iz politike ga ispaća mlađahni i energični Plenković.

Politički konzultanti – Granić, Sanader, Karamarko i Milanović

Nije tako dakle teško iz Karamarkove biografije steći dojam da je u politiku ulazio i iz iste izlazio kada i kako bi mu odgovaralo, pa ni ova posljednja fejs najava ne iznenađuje poznavatelja njegova lika i djela. S druge pak strane, valja znati da svi HDZ-ovi gubitnici djeluju po istom obrascu počevši od Mate Granića kojemu je politički azil dala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a kojoj ionako mnogi spočitavaju izbor najbližih suradnika. Imaju Granić, Ivo Sanader, Tomislav Karamarko pa čak i Zoran Milanović jednu dodirnu točnu, nakon što u politici nisu napravili ništa svi oni ili se okušavaju ili se pak pokušavaju okušati u takozvanom konzultantskom biznisu. Naime, po odlasku iz HDZ-a Granić osniva vlastitu stranku Demokratski centar. Kada je pak ta avantura neslavno okončala, ovaj pokreće tvrtku Magra d.o.o., koja se bavila političkim i gospodarskim analizama. A noćne analize po Mirogoju bile su predmetom policijske istrage jer se Granića sumnjičilo za primanje mita. Zagrebački Županijski sud oslobađa ga krivnje, Vrhovni sud odbacuje žalbu Uskoka zaključujući da u aferi Granić-Darinko Bago nije bilo valjanih indicija koje bi istragu učinile opravdanim. Granić nastavlja s konzultantskim poslovima pa se tako našao i u aferi Hypo, zbog sumnje da je za određene lobističke usluge od te banke naplatio 300 tisuća eura „crnog novca“ uplatom preko fiktivnog računa bankine tvrtke kćeri. Istraga austrijske policije pokazala je da je Granićevoj firmi spomenuta banka isplatila 200 tisuća eura posve zakonito.

–Koncentriramo se na inozemstvo, dakle nudimo usluge stranim kompanijama i investitorima koji žele ulagati u istočnu i jugoistočnu Europu. Imamo mnogo upita inozemnih kompanija za ulaganje u istok i jugoistok Europe, a nuditi ćemo usluge i hrvatskim kompanijama koje žele ići vani. Radim kao konzultant, riječi su još jednog bivšeg HDZ-ovca Ive Sanadera, čovjeka na čiju biografiju riječi ne treba trošiti, jer institucije su u ovom slučaju barem djelom odradile posao. Zanimljivo, i nadasve znakovito nevjerojatno slično zvuči i Karamarkova najava o povratku u političke vode, a ne treba zaboraviti da se konzultantskim poslom počinje baviti i njegov rival Zoran Milanović. Sjedište Milanovićeve tvrtke je u zagrebačkoj Miramarskoj ulici, a bivši premijer osnovao ju je dva mjeseca nakon poraza na lanjskih izborima, dok je istodobno preživljavao na saborskim jaslama. Milanović na ovom poslu namjerava zgrnuti ozbiljne novce, a pružati će konzultantske usluge državama iz ovoga dijela Europe koje su u različitim fazama pristupa EU. Ne treba zaboraviti da je i Milanović iz politike išetao kao sumnjivac, a ispratile su ga afere koje za sada nitko nije otvorio.

Nažalost, Karamarko je bio u pravu

Otvorene su zato tek djelom u medijima Karamarkove sumnjive radnje pa se valja zapitati je li osnivanje famoznog instituta tek paravan i pokriće za njegovu suradnju s Rusima? Podsjetiti valja da je Upravni sud potvrdio odluku Povjerenstva za sukob interesa kojom je Karamarko bio u sukobu interesa zbog poslovno-prijateljskih odnosa s Molovim savjetnikom Jozom Petrovićem. Priča je to sa znatno dubljim korijenima, jer glasine iz prošlosti kazuju kako je 90-tih oružje za Hrvatsku u ruskoj prijestolnici nabavljao Franjo Gregorić, i Stipe Mesić svim se snagama zalagao za projekt DružbeAdria – ruski naftovod koji bi išao preko Hrvatske. Karamarko je svojedobno bio njihov štićenik i jedan od ključnih ljudi u akciji obaranja međunarodno arbitraže Ine i Mola, a kada je o arbitraži riječ na žalost pokazalo se da je bio u pravu.

Teško će usprkos toj spoznaji u zaborav pasti donacija od 2,6 milijuna kuna koju je za HDZ-ov gospodarski plan u Karamarkovoj eri izdvojila stanovita Ruskinja a sve je to mirisalo na nuklearni lobi. Podsjetimo, HDZ je plaćanje proveo preko Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, a novac je stigao iz Zaklade nova pokoljenja registriranoj na Zagrebačkoj cesti 192, u glavnom hrvatskom gradu. Voditeljica zaklade, zadnjih nekoliko godina kao direktorica je vodila niz tvrtki s prefiksom Titan, ali i Migrit. Riječ je o malom poduzeću s temeljnim kapitalom od 21 tisuću kuna, za koju osim gradnje solarne elektrane u Orahovici malo tko može reći čime se bavi u RH. Tvrtka koja je 2014. imala dobit od 158 tisuća kuna otkupljuje nedavno devet posto udjela u projektu gradnje nuklearke u Finskoj snage 1200 MW. Riječ je bila o nešto manje od 160 milijuna eura a nakon javnih prozivki dotična dama pravdala se da će to biti pokriveno kreditima. Nedugo zatim finski parlament zaključuje da se radi o ruskom novcu, stopirajući tu sagu. Tajanstvenoj Ruskinji u ovim je tržišnim igrama asistirala višegodišnja voditeljica njenih korporativnih odnosa s javnošću preko tvrtke Drimia – Ana Karamarko, druga supruga bivšeg predsjednika HDZ-a. Supružnici Karamarko u srpnju 2015., putovali su istim letom za Helsinki sa direktoricom Dvynski koja je u finskoj metropoli dokazivala da je njen novac hrvatski, a ne ruski. Tu priča ne prestaje, jer gospođu Dvynski moglo se s Karamarkovima vidjeti i u izbornoj noći, a doznalo se i da je tvrtke koje je dotična vodila u kratkom posjetu Hrvatskoj preuzeo poslovni imperij milijardera Mihaila Gucerijeva koji je pak svjedočio u korist Ive Sanadera da novac kojemu je hrvatsko pravosuđe ušlo u trag nije Molov mito već njegov novac za guranje Družbe Adria.

Čudni su dakle putevi hrvatske politike, složit ćete se? Obzirom na godine, politički i životni staž , iskustvo te činjenicu da ga institucije nikada do sada nisu očešale, točnije niti ijednu njegovu aferu od famoznog Sobolija, Centra za vozila pa sve do famozne Drimije i Ine nisu ni načele, možemo konstatirati da Karamarko neće sjediti prekriženih ruku. Vrati li se u politiku, kao što najavljuje, HDZ-u slijedi obračun razjarenog Karamarka i njegovih preostalih kadrova koji su zgurani u stranačke margine, ali dovoljno glasni u Saboru, pred Plenkovićem su veliki izazovi. A pred nama zanimljiv period u kojem će se političari ponovno više baviti sobom, nego li narodom.

Autor: I.Delić/7Dnevno/17.03.2017.

ZADNJE VIJESTI