Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

Kako su branitelji spriječili tajkuna Ivana Topčića da prigrabi klub i SRC Grana Klaka?!

Autor: Dubravko Ježić/7Dnevno/7. siječnja, 2017.

U NK Dubravi se ne radi samo o pripremi grabeža više od dvadesetak milijuna kuna iz gradskog proračuna, nego još više o iznimnoj vrijednosti velike neizgrađene površine SRC-a Grana Klaka. Tom izazovu pohlepe nisu mogli odoliti neki članovi Uprave kluba, na čelu s predsjednikom Rokom Ivanovićem, te odnedavnim sponzorom kluba Ivanom Topčićem, vlasnikom firme Tim-Kabel

“Ovdje Radio Dubrava, dobro jutro Hrvatska…“ To je poznati refren glazbenog hita legendarnog Prljavog kazališta, koji je istodobno i himna sjeveroistočnog dijela Zagreba. Refren ima višestruko simboličko značenje, jer Dubrava po nizu odrednica predstavlja integriranu suvremenu Hrvatsku i hrvatstvo. Prije samo 70-ak godina, Dubrava je bila daleka i pusta zagrebačka periferija s prostranim šumama, livadama i poljima, te pokojom kućom. Dubrava je danas u svakom pogledu jedan od najvitalnijih urbanih dijelova, ne samo u Zagrebu, nego i u cijeloj Hrvatskoj. U Dubravi živi približno sto tisuća ljudi, od kojih dvije trećine u Gornjoj Dubravi.

Ubrzano naseljavanje i urbanizacija Dubrave započelo je nakon završetka Drugog svjetskoga rata, a pristizali su uglavnom Hrvati iz hrvatskih područja koja je na različite načine i posebno teško terorizirao i raseljavao jugokomunistički režim. Tako su u Dubravu, u potrazi za preživljavanjem, pristizali najviše Hrvati iz južne Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, s Kosova itd. Većina njih se za stalno obiteljski naselila u Dubravi. I tamo ih je zločinački režim tretirao kao građane drugoga reda, pa su mnogi morali “trbuhom za kruhom” krenuti dalje u europska bespuća na tzv. „privremeni rad u inozemstvo“. No, obitelji su im ostajale u Dubravi koja je rasla i bujala životom, zahvaljujući prirodnoj vitalnosti i pristizanjem novih sličnih hrvatskih prognanika.

U takvim je okolnostima razumljivo što je Dubrava, usprkos represiji režima, postajala sve brojniji i moćniji prostor koncentriranog hrvatskog domoljublja. To se očitovalo na prvim demokratskim izborima 1990., te posebno jasno tijekom hrvatskog Domovinskog rata. Pobjednička stranka, HDZ, imala je najveće otvoreno materijalno i političko uporište u Dubravi, pa je i Franjo Tuđman – igrajući na sigurno – odabrao Dubravu kao svoju izbornu jedinicu i potom kao mjesto najvećih proslava izborne pobjede.

Mnoštvo hrvatske mladosti iz Dubrave dragovoljački se uključivalo u obranu od srbijanske oružane agresije. Odlazili su na sva bojišta u Hrvatskoj i potom na bojišta u Bosnu i Hercegovinu. Mnoštvo ratnih prognanika iz Hrvatske i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine zbrinuto je u Dubravi, a veliki broj ih je tamo i trajno nastavio živjeti.

Nogometni klub Dubrava

Već 1945. na prostranim livadama puste istočne periferije Zagreba, osnovan je Nogometni klub Dubrava. Taj pothvat napravila je skupina članova bivših hrvatskih klubova HAŠK-a, Građanskog i Concordije, koje je, kao i svekoliko hrvatsko nasljeđe, pomela revolucionarna jugokomunistička metla. Novi klub je potom desetljećima dijelio tešku jugoslavensku sudbinu stanovnika Dubrave. Stapali su ga s aktivima komunističkih poduzeća, raspuštali ga, mijenjali mu nazive i igrao u trećerazrednim zagrebačkim natjecanjima.

Nakon 1990., NK Dubrava je natjecateljski oscilirala, a najveći je uspjeh bio u sezoni 1993./94. kad je igrao u 1. hrvatskoj nogometnoj ligi. Sada je vodeći u 3. hrvatskoj nogometnoj ligi – zapad, s velikim izgledima za ulazak u viši rang natjecanja. Perspektiva kluba je velika, jer je iznimno dobro organiziran i uspješan u mlađim kategorijama, u kojima je čak i organizator Međunarodnog memorijalnog turnira “Oluja 95”.

Posljednja egzistencijalna kriza u klubu bila je 2013., pa su članovi Uprave NK Dubrave podnijeli ostavke i predložili da rukovođenje klubom preuzme nekolicina hrvatskih branitelja. To se i dogodilo, pa je izabrana nova Uprava koja je bila kombinacija branitelja i poslovnih ljudi. Klub se financijski stabilizirao, te su brzo došli i športski rezultati, napose u mlađim kategorijama.

Napravljena je projektna i građevinska dokumentacija, te se ušlo u dovršetak dogovaranja s Gradom Zagrebom za financiranje obnove i modernizacije cijelog zapuštenog Sportsko rekreacijskog centra (SRC) Grana Klaka, u sklopu kojeg većinu čine tereni i prostorije NK Dubrave. I tada je, umjesto još bržeg napredovanja, u NK Dubravi pokrenut tipični hrvatski tranzicijski lom, u pozadini kojeg su se nalazili uobičajeni hrvatski kriminalno-korupcijski i politički hedonistički motivi i interesi.

Ne radi se samo o pripremi grabeža više od dvadesetak milijuna izvjesnih kuna iz gradskog proračuna, nego još više o iznimnoj vrijednosti velike neizgrađene površine SRC-a Grana Klaka, koja se ističe na karti gusto naseljene i izgrađene Gornje Dubrave. Tom izazovu pohlepe, očigledno nije mogla odoliti nekolicina članova Uprave NK Dubrave, na čelu s predsjednikom kluba, Rokom Ivanovićem, te odnedavnim sponzorom kluba Ivanom Topčićem koji je vlasnik i direktor velike firme Tim-Kabel, sa sjedištem u susjednim Sesvetama.

NK Dubrava Tim-Kabel

Zanimljivo je da Ivan Topčić nije član Uprave, ali je nazočan u svim skandaloznim protuzakonitostima koje proteklih mjeseci traju u NK Dubravi, što pokazuje da ima velikih osobnih interesa u iznimno vrijednoj zelenoj oazi SRC-a Grana Klaka. Topčićeva obiteljska firma Tim-Kabel d.o.o., pojavila se 2015. u NK Dubravi kao sponzor koji se obvezao da će u narednih pet godina, svakog mjeseca sponzorirati NK Dubravu s 10.000 kuna. Sponzorstvo je imalo jasan poslovni interes, jer je za taj ne baš veliki iznos, koji nije ni presudan za opstanak kluba, NK Dubrava promijenila naziv u nimalo atraktivni – NK Dubrava Tim-Kabel.

Sadašnja afera u NK Dubravi Tim-Kabelu, zanimljiva je zbog dvije osnovne dimenzije. Jedna je tipična hrvatska kriminalno korupcijska, a druga je šira, politička. U oba slučaja, skupina koju predvode Roko Ivanović i Ivan Topčić, prepoznala je hrvatske branitelje kao glavnu prepreku za ostvarivanje svojih mutnih interesa. Prvi trag nesnošljivosti interesne skupine prema hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu, prepoznao se krajem kolovoza 2016., kada interesna skupina nije sudjelovala u organizaciji, niti se pojavila na turniru “Oluja 95”, a turnir se organizira u čast poginulih hrvatskih branitelja iz Dubrave.

Ivan Topčić je u pokušajima ovladavanja s NK Dubravom, kod pojedinih članova Uprave najprije bahato zahtijevao da smijene hrvatske branitelje, govoreći da su “branitelji smradovi i ološ”. Pod tim je utjecajem i Roko Ivanović tražio da se na sjednicama Izvršnog odbora “ne spominju javno branitelji i Domovinski rat, jer to nekima u klubu smeta”. Kad to nije prošlo u tijelima kluba, predsjednik kluba Roko Ivanović je podnio ostavku, koja je prihvaćena na Izvršnom odboru.

‘Dok se ovi ne snađu!’

Većina u Izvršnom odboru je donijela odluku o potrebi sazivanja Izvanredne skupštine kluba. Međutim, Roko Ivanović – iako je bivši predsjednik i protivno drugim odredbama Statuta – na brzinu je sazvao nelegalnu Skupštinu, na kojoj se kršio i niz odredbi iz Pravilnika o radu Skupštine. Potom je rušilačka skupina promijenila brave na klupskim prostorijama i tako praktično uspostavila okupacijsku vlast nad klubom. Ovu cijelu operaciju blitzkriega protiv NK Dubrave, osmislio je Ivan Topčić, koji je petoj koloni u klubu e-mailom završno naredio: “Kad održimo Skupštinu hitno zapisnik treba dostaviti Gradu na verifikaciju – dok se ovi ne snađu!” Tako se i dogodilo.

No, uskoro (8. prosinca 2016.) većina u Izvršnom i Nadzornom odboru, te Sudu časti kluba, se snašla i zatražila pomoć od nadležnih gradskih i državnih institucija, dostavljajući im Prigovor i opsežnu prateću dokumentaciju. Tako se u novoj 2017. godini očekuje djelovanje pravne države u aferi koja plamti u NK Dubravi Tim-Kabelu.

Među dokumentacijom koja je stigla državnim tijelima, kao ilustracija kakvi su tipični hrvatski devijantni likovi proveli klupski udar u NK Dubravi Tim Kabelu, najslikovitiji je “Zapisnik o nadzoru u NK Dubrava Tim-Kabel”. U njemu je obrazložen niz različitih protuzakonitosti koje su se događale pod vodstvom predsjednika kluba Roka Ivanovića i sponzora Ivana Topčića.

Između ostalog je navedeno kako je klub u prvoj polovici 2016. tražio od Vodoopskrbe i odvodnje da im otpiše dug za vodu u iznosu od oko 85.000 kuna, jer je dug posljedica puknuća vodovodne cijevi. Međutim, problem je što je u vrijeme popravka kvara (u ožujku 2016.) firma Graditelj utvrdila stanje vodomjera od 20.442 m3 potrošene vode, a tri mjeseca kasnije (u lipnju 2016.) “od strane djelatnika Vodovoda i odvodnje očitano je stanje brojila 15.836 m3 utrošene vode, dakle 4500 m3 manje nego ranije!?

Glede toga je u Zapisniku o nadzoru navedeno: “Prema iskazu svjedoka, sponzor kluba Ivan Topčić i predsjednik kluba Roko Ivanović, angažirali su nepoznatu osobu da izvrši vraćanje brojila unazad ili su zamijenili brojilo, a što svakako predstavlja kazneno djelo (preslike dopisa za otpis dugovanja i računa za vodu).”

Je li to Dubrava?

Valja reći da je tajkunska nesnošljivost Ivana Topčića prema hrvatskim braniteljima zanimljiva psihološki i politički. Naime, njegova firma Tim-Kabel osnovana je u Sesvetama u kolovozu 1991., tj. u vrijeme kad su brojni dragovoljci iz Dubrave odlazili na bojišta od Vukovara do Dubrovnika. Tim Kabel je od tada do danas u 99 postotnom vlasništvu Ivana Topčića i njegove supruge, a članovi Uprave su sada Ivan Topčić i njegov sin Matija.

Tim-Kabel se bavi trgovinom na veliko svih vrsta kabela. Prema jednom ranijem medijskom Topčićevom iskazu, početak obiteljske firme je krenuo od nule i bio je slučajan: gradio je kuću pa nije mogao nabaviti odgovarajuće kabele, te ih je uvezao. I tako je postupno krenuo posao njegove obitelji u državi koju su stvorili i obranili hrvatski branitelji. Sada godišnji prihod ove obiteljske firme premašuje 200 milijuna kuna. Izgleda da je i Topčić u svojoj hrvatskoj tranziciji dogurao do psihološke i poslovne razine kada mu smrde i smetaju hrvatski branitelji, kao i druge vrijednosti i postignuća hrvatskog Domovinskog rata, jer mu je sve to na putu da postane gazdom NK Dubrave i svega što ide uz to.

Ali, nije riječ samo o tome. Na mrežnim stranicama tvrtke Tim Kabel d.o.o., u poglavlju “Vizija”, jasno se kaže da je cilj: “Biti prvi, najbolji i najveći dobavljač kabela u regiji.” U tu svrhu je prije nekoliko godina otvorena i tvrtka Tim-Kabel Beograd d.o.o., preko koje obitelj Topčić sve bolje posluje. Upućeni kažu da su obična ljudska pohlepa i regionalne aveti pomutile pamet i srce nekad hrvatskom čovjeku Ivanu Topčiću, te je stoga postao zarobljenik regionalne ideologije…

Na raspad hrvatske tranzicijske strukture ličnosti, upućuje i činjenica da u poglavlju “Korporativna odgovornost” Topčićeva društva s ograničenom odgovornošću stoji: “Društveno odgovorno ponašanje sastavni je dio naše poslovne strategije, što jača naš ugled i konkurentnost i pridonosi napretku društvene zajednice”. Naime, to je u potpunoj suprotnosti s onim što Topčić iskazuje u svojem “regionalnom” postupanju prema NK Dubrava.

Na kraju, možemo parafrazirati: “Dobro jutro Hrvatska, je li to Dubrava?”

Autor: Dubravko Ježić/7Dnevno/7. siječnja, 2017.

ZADNJE VIJESTI