7dnevno
7dnevno

Jutarnji druka za HDZ po Plenkijevu receptu, kao i za Sanadera dok je cvjetao!

Autor: dr. Boštjan Marko TURK / 7dnevno / 26. kolovoza 2016.

pomoć udbo-partijskih središta u Zagrebu „prilagođava“ HDZ - najjaču snagu hrvatskog identiteta - anacionalnoj, bezličnoj i slaboj europskoj politici, bez vizije budućnosti. Eksperiment može preživjeti 11. rujna 2016., ali nakratko,

Hrvatski je etički sud 31. listopada 2015. godine u dvorani Vatroslava Lisinskog osudio Josipa Broza Tita za genocid nad Hrvatima. Iznad svečanog stola radnog ureda mogao se vidjeti veliki plakat s natpisom: Etički osuđeni J. B. Tito, totalitarizam i Zoran Milanović. U danima nakon toga presudu Suda predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog pokreta i sam Sud htjeli su objaviti u Jutarnjem listu. Urednici su bili protiv, unatoč tome što su predlagatelji bili spremni platiti maksimalan iznos za objavljivanje, kao kada se radi o komercijalnim reklamama.

Hrvatska neovisnost i Hrvatska demokratska zajednica koja ju je omogućila, najveća su suprotnost Josipu Brozu Titu i Zoranu Milanoviću.  Ako postoji pojam koji isključuje koncept moderne hrvatske države, naziva se titoizam. A samo deset mjeseci nakon toga Jutarnji list priprema HDZ Andreja Plenkovića za pobjedu na parlamentarnim izborima u koaliciji s Mostom, ili pak ambiciozno najavljuje stvaranje velike koalicije. Naslovnica 20. kolovoza 2016. donosi poruku: Pobijedit ćemo, Plenković će biti novi premijer, a vladu ćemo sastaviti s Mostom. Ovako govori Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a.

Tako je i dr. Ivo govorio

Trebamo biti svjesni činjenice da je sadašnja izborna kampanja dosad najnelogičnija, netransparentna i iracionalna, za razliku od prethodnih, ali ne smijemo zanemariti njezin temeljni smjer: HDZ se približava točki implozije, koja se u politici javlja svaki put kad se podudare dva proturječna čimbenika: udaljenost od društvene zbilje na jednoj strani, i vlastito uvjerenje da će takav položaj biti jamac maksimalnog uspjeha na drugoj. U svakom slučaju – šizofrena situacija.

Sjećam se istog  20. kolovoza od prije 13 godina (2003.) kada sam kao predavač Europske pučke stranke na Braču (tada su bili prisutni i ugledni diplomati iz Europe) predstavljen Ivi Sanaderu. Nakon toga održala se zajednička konferencija za novinare na kojoj je Sanader, na pitanje ima li potencijal za pobjedu na parlamentarnim izborima 23. studenoga 2003., odgovorio: „Pobijedit ćemo, nedvojbeno. Problem koji ostaje je, s kim ćemo ostvariti koaliciju“.

Sanader je stvarno pobijedio, a Hrvatska je izgubila: kao i svaki put kad pobijedi netko u ime nečega što nije izvorna jezgra hrvatskoga identiteta. Sanader je prvi započeo s eksperimentom kojeg sada ponavlja Andrej Plenković: detuđmanizacija HDZ-a, koja je u biti rashrvaćivanje Hrvatske. Kako je eksperiment „Sanader“ završio, znamo. Da u šest godina (2003.-2009.) nije napravljeno ništa ni približno vrijedno ostvarenjima iz Tuđmanovog doba jasno je i „pticama na grani“: i kroz tunel Sv Rok prvi se proveo osnivač moderne hrvatske države.

Partijski blefer partner, Hasanbegović ‘višak’

Sadašnja izborna kampanja provodi se u smjeru rashrvaćivanja najvažnije hrvatske stranke – HDZ-a. To se događa u ime briselskog multikulturalizma, koji je vis-à-vis temeljnih problema Europe – atentati, nasilje, muslimanska „soft“ i „hard“ invazija… – potpuno zakazao.  Europa bi trebala zamijeniti Bruxelles. Ali Bruxelles pokušava zamijeniti Europu, tj. zajednicu njezinih građana.  Andrej Plenković – tako je priopćeno ovih dana – ne namjerava uvrstiti Zlatka Hasanbegovića na listu ministara, kada i ako pobijede on i partneri.

A stvari moramo razumijevati u korijenu. Darinko Kosor, najbliži koalicijski partner „reformiranog HDZ-a“, izjavljuje: „Savez pučkih i liberalnih stranaka je gotovo pravilo. Vani se stranke ne dijele oko toga što misle o Drugom svjetskom ratu, jer su tamo svi antifašisti.“

Blef predsjednika HSLS-a je očit: liberalne i pučke stranke su prvo antikomunističke, a potom sve ostalo. Darinko Kosor je u intervjuu za Jutarnji list tu činjenicu glatko sakrio. To je loš potez malog demagoga. Sve su to alarmantni signali samouništenja hrvatske desnice, koja si sama reže granu na kojoj sjedi.

Od Manolića do Mesića – i natrag

Ali to nije ništa novo. Ljudi iz prethodnog režima, kojima je najveći interes prevladavanje (nekad komunističke) internacionalizacije nad zahtjevima naroda (u Hrvatskoj ide crta od Manolića do Mesića, koji se sada kandidira u stranci koje, osim u Ljubljani, nema na ovoj poziciji nigdje u Europi) su jednako radili i u Sloveniji u proteklih dvadeset godina. Ugušili su početke političkog pluralizma. Kršćansko-demokratska stranka, koja je pri osamostaljenju 1991. godine bila pandan HDZ-u (imala je premijera), je u drugom mandatu izvršila kastraciju identiteta kako bi dobila za sebe više medija i ujaka u pozadini koji sve orkestriraju. Provodila je lustraciju ljudi koji su bili iskreni demokrati, antikomunisti i antifašisti zajedno. Danas se to događa Hasanbegoviću u HDZ-u. Ubrzo nakon toga, slovenska kršćanska demokracija nepovratno je poražena. Danas te stranke više nema.

Andrej Plenković je manevar s kojim briselska oligarhija uz pomoć udbo-partijskih središta u Zagrebu „prilagođava“ HDZ – kao najjaču snagu hrvatskog identiteta – anacionalnoj, bezličnoj i slaboj europskoj  politici, bez vizije budućnosti. Eksperiment može preživjeti 11. rujna 2016., ali nakratko. U svakom slučaju, Hrvatska se sprema na golemi „pad položaj“.

Dr. Boštjan Marko Turk, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Autor: dr. Boštjan Marko TURK / 7dnevno / 26. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI