Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Je li Zakon o sportu donesen  samo za povlaštenu sportsku kastu?!

Autor: 7Dnevno/25. studenog, 2016./Igor MATIĆ

Kako i na koji način Plenkovićeva vlada  kani provoditi Zakon o športu, znat će se uskoro, no pravo je pitanje, je li se itko u Vladi, ali i u hrvatskoj javnosti, ikad zapitao je li taj Zakon  pisan ponajviše za dva naša najveća nogometna kluba Dinamo i Hajduk, te za dvije naše najveće navijačke skupine - udrugu 'Naš Hajduk' i Bad Blue Boyse, ali i za povlaštene sportske kaste u koje nesumnjivo spadaju i top tri sportsko-menadžerske obitelji Kostelić, Vlašić i Mamić

Što će se dobiti osnivanjem Središnjeg državnog ureda za šport, pitaju se mnogi sportski djelatnici nakon što je  Vlada Republike Hrvatske imenovala najbolju hrvatsku skijašicu svih vremena, Janicu Kostelić, prvom državnom tajnicom tog Ureda. I dok će neki, uglavnom oni iz redova povlaštene kaste sportskih djelatnika, reći kako je prvi put u samostalnoj Hrvatskoj,  osnivanjem samostalnog Središnjeg državnog ureda, sport dobio zasebno mjesto u državnoj administraciji, te pozdraviti Vladinu odluku da na njegovom čelu bude četverostruka olimpijska pobjednica i najuspješnija alpska skijašica u povijesti zimskih olimpijskih igara Janica Kostelić, dotle će ogromna većina onih drugih, koji su izvan dometa te privilegirane i medijski favorizirane kaste, skeptično zavrtjeti glavom.

Naime, pitanje sporta, odnosno športa, vruć je krumpir kojim se neuspješno bavi  već treća postava Vlade nakon što je bivši resorni ministar Željko Jovanović, u doba dok je još u Banskim dvorima stolovao Zoran Milanović, najavio isušivanje ponajprije nogometne močvare. Do raščišćavanja i isušivanja, unatoč nekim jalovim pokušajima, nije došlo,  a toga teškog i odgovornog posla se gotovo uopće nije prihvatio ni bivši ministar, HDZ-ov Predrag Šustar, čijom je pomoćnicom upravo Janica Kostelić bila imenovana krajem travnja ove godine.

Otprilike dva mjeseca prije njezina dolaska u vladu Tihomira Oreškovića, na snagu je stupio dugo čekan Zakon o sportu, ali njegovo provođenje baš i ne ide glatko, na što su  podsjetili i ondašnji i današnji HDZ-ovi partneri iz Mosta, kazavši kako su bili u stalnom sukobu s HDZ-om, zbog njegova neprovođenja, ali da vjeruju kako će ga provoditi nova Vlada.

Nečiji pijun

A kako i na koji način ga kani provoditi nova Vlada, znat će se uskoro, no pravo je pitanje, je li  se itko u Vladi, ali i u hrvatskoj javnosti, ikad zapitao je li Zakon o sportu pisan ponajviše za dva naša najveća nogometna kluba Dinamo i Hajduk, te za dvije naše najveće navijačke skupine – udrugu Naš Hajduk i Bad Blue Boyse, ali i za povlaštene sportske kaste spominjane na početku ovog teksta, u koje nesumnjivo spadaju i top tri sportsko-menadžerske obitelji Kostelić,  Vlašić i Mamić.

Jer,  te interesne skupine, obitelji, grupe i grupacije koje zakupljuju i zatupljuju medijski prostor, godinama maltretiraju cjelokupnu hrvatsku javnost. U tom kontekstu, samo neupućen netko bi mogao pomisliti da će se imenovanjem Janice Kostelić državnom tajnicom Središnjeg državnog ureda za sport, nešto  na bolje promijeniti. Svi koji našoj proslavljenoj sportašici – koja je u svojoj prebogatoj skijaškoj karijeri osvojila četiri zlatna olimpijska odličja i bila pet puta svjetska prvakinja – žele dobro, ne bi ju, poput premijera Plenkovića i oca Ante, ali i čelnika Mosta, gurali na tu funkciju  koja, ruku na srce, daleko nadilazi njezine sposobnosti u upravljanja tako odgovornim Uredom.

S tom konstatacijom slaže se i većina neovisne javnosti, koja se u povodu njezina imenovanja oglasila svojim komentarima na različitim portalima. U tim komentarima, između ostaloga, piše da je ona bila “vrhunska skijašica, ali s obzirom da ima samo nižu stručnu spremu, kako se vidi u svim  javno dostupnim podacima, teško je pretpostaviti da je dorasla novoj funkciji. Otac joj je svojedobno išao na sve ili ništa – il’ će biti svjetska prvakinja ili čistačica…

Takvih beskrupuloznih roditelja ima mnogo u nas, a djeca im, ako ne uspiju, ostaju anonimna i snalaze se kako znaju… Usporedbe radi, naš proslavljeni boksač Mate Parlov, završio je Ekonomski fakultet, a i legendarni Dražen Petrović je završio Višu ekonomsku školu, dok su sada sportaši sa diplomom – sve rijeđi. Janica, pak, na ovoj funkciji neće ni skijati ni trenirati mlade skijaše, već joj je opis posla posve drukčiji i tražit će vještine o kojima ona pojma nema. Ukratko, bit će nečiji pijun…”, piše u jednom od mnoštva sličnih komentara.

Domoljubi, a ne plaćaju porez u Hrvatskoj

I nitko u tim komentarima ne dvoji da je Janica naša najbolja sportašica svih vremena, no, ipak joj  zamjeraju što nije plaćala porez u Hrvatskoj, jer je bila prijavljena u drugoj državi gdje se porez nije plaćao,  pa  postavljaju pitanje – je li moralno da netko tko nije plaćao porez u svojoj državi, može biti na funkciji  visokog državnog službenika?

Istini za volju, sportska javnost nema ništa bolje mišljenje ni o obitelji Vlašić – tu se prije svih misli na oca Blanke Vlašić, koji  je Blanku  ekscentrično gurao do sportskih uspjeha. Zanimljivo je u ovom kontekstu spomenuti, da ni Janičin ni Blankin trener nisu uspjeli postići vrhunske rezultate s nekom drugom djecom, osim sa svojom rođenom.

Isto kao što je i Zdravko Mamić gurao svog brata za trenera, koji je dobio šansu puno prije nego netko koji je tu šansu zaslužio svojim znanjem i talentom, znatno  prije Zorana Mamića. Capo di tuti obitelji Mamić, legendarni Zdravko Maminjo, također je gurao i svoga sina za menadžera, koji se itekako dokazao, o čemu najbolje svjedoče ispražnjene blagajne maksimirskog kluba. Toliko o top tri obitelji, no što je  s onim brojnim, nevidljivim sportskim djelatnicima koji odgajaju na tisuće tuđe djece i s tuđom djecom osvajaju medalje na europskim i svjetskim natjecanjima, a čiji nas veliki sportski uspjesi također griju toplo oko srca? A što je s ljudima koji vode paraolimpijske sportove i koji se također brinu o tuđoj djeci?

No, čini se da se cjelokupni hrvatski sport  sveo na  tri favorizirane sportsko-menadžerske obitelji – Kostelić, Vlašić i Mamić, dva favorizirana nogometna kluba – Dinamo i Hajduk, te dvije navijačke skupine – Bad Blue Boysi i udrugu Naš Hajduk. A kad bi porezni Uskok malo bolje zagrebao u devizne račune spomenute tri obitelji, neke veće razlike u bogatstvima i ne bi bilo, a dok se svi busaju u prsa i natječu u domoljublju, isto su kao i Mamići ostavili pare u inozemstvu, jer porez ne plaćaju u Hrvatskoj.

U tom kontekstu, odluka o osnivanju Središnjeg državnog ureda za sport, više je nego brzopleta, te bi  uskoro na svjetlo dana mogli izaći i prvi problemi, posebno  za manje amaterske klubove koji su vezani uz školske objekte i sportske sale, kao i ustanove koje su bile vezane za Ministarstvo obrazovanja,  ali i neka druga ministarstva.

Zašto se stalno favoriziraju isti?

Jer, zašto stalno bombone moraju dobivati jedni te isti, dok se istodobno mnogi povijesni sportski klubovi i društva raspadaju naočigled cjelokupne sportske javnosti i države? Vjerujemo da će ovom problemu od sada revnije i odgovornije pristupiti urednici i sportski novinari  na HTV-u pa će, osim povlaštene sportske kaste, dragocjene tv minute ustupiti i njima.

S tim u svezi, bilo bi dobro da jedan Bruno Kovačević, kao što je snimio film o obitelji Kostelić, snimi film, primjerice o KK Splitu, bivšoj Jugoplastici, ili pak o splitskom velikanu Jadranu, POŠK-u, a može i o KK Ciboni, Vaterpolo klubu Mladost, RK Trešnjevci, NK Zagrebu. Također i o ostalim sportskim velikanima  i velikim   sportskim klubovima i kolektivima koji su godinama diljem Europe i svijeta svojim sportskim dostignućima pronosili slavu Hrvatske, a danas su propali ili su u fazi raspadanja, a koje famozni Zakon o sportu nije nimalo zaštitio.

I umjesto da se takvima posveti dužna pažnja i dio financija preusmjeri u njihovo revitaliziranje, novac se nekontrolirano troši za neke druge sportske potrebe. Tko može, primjerice, opravdati – a to si čak ni jedan Dubai ne može priuštiti – tolika ulupana sredstva za žensku slalomsku utrku Svjetskog skijaškog kupa, Snježnu kraljicu, koja se na zagrebačkom Sljemenu održava još od 2005. godine?

Pritom je nagradni fond koji se dodjeljuje na Snježnoj kraljici, najveći u ženskim utrkama Svjetskog kupa i iznosi 165.000 eura – pobjednici pripada 60.000 eura, dok je 2012. godine, podsjetimo, bio 120.000 eura… Izvorni naziv utrke u njenom prvom izdanju bio je Zlatni medvjed, ali je promijenjen u čast Janice Kostelić bez čijih sportskih uspjeha utrka ne bi ni mogla biti organizirana u Hrvatskoj i u Zagrebu.

Neki će reći i bolje da nije, pritom nipošto ne misleći na sami sportski dio tog skijaškog spektakla, nego na enormna ulupana sredstva za manifestaciju koja traje samo dva dana u godini, od kojih samo četiri sata otpadaju na aktivno skijanje. Insajdedri tvrde da je Snježna kraljica – “veš mašina” neviđenih razmjera…

Sljeme puno kemikalija

I dok odgovorni nisu u stanju, nakon toliko godina truljenja i propadanja staviti sljemensku žičaru u pogon, i to svih 12 mjeseci u godini, dotle se za dvodnevnu Snježnu kraljicu, izdvajaju enormna sredstva. Pogotovo, rekli bi zlobnici, za   burne noći uglavnom rezervirane za tulumarenje i razne bakanalije na trošak građana Zagreba.

Uz sve to, napokon bi netko trebao  priupitati i ministra za zaštitu okoliša i prirode, Slavena Dobrovića, zašto ne provjeri kako se i koje kemikalije uštrcavaju na Sljemenu, pri pravljenju ogromnih količina umjetnog snijega. Tamo bi  vrlo brzo moglo doći do trovanja izvorskih voda i urušavanja tla.

Ili, primjerice, kome je na pamet pala nova suluda ideja gradskih otaca da uvedu skijašku stazu od zagrebačke Katedrale do Trga bana Jelačića, gdje bi Bakačeva ulica služila kao staza sa spust? Zašto i kome je potreban takav hohštapleraj oko Svjetskog kupa na Sljemenu, pitaju se u čudu brojni Zagrepčani koji ne pripadaju onoj povlaštenoj kasti   koja ima privilegiju odgledati u živo sva četiri sata skijanja…

Istodobno oni koji imaju prigodu boraviti i na skijalištima diljem Europe, na kojima se također organiziraju vrhunska svjetska skijaška natjecanja, kažu da nigdje nisu vidjeli toliku rastrošnost, bakanalije i obijest, kao na Sljemenu u ona dva dana Svjetskog kupa. I dok na drugim  skijališIima, najbolji skijaši svijeta spavaju u planinarskim kućicama i domovima, dotle su za natjecatelje i ostalu skupocjenu svitu Snježne kraljice rezervirani najluksuzniji zagrebački hoteli.

Ovo je samo jedan u nizu sličnih primjera koji oslikava  trenutačno stanje u hrvatskom sportu, u kojem godinama dominira spomenuta povlaštena kasta. Može li novoosnovani Središnji državni ured na čelu s državnom tajnicom za sport Janicom Kostelić, na tome planu išta na bolje promijeniti,  teško je predvidjeti. No, s obzirom na njezinu (ne)kompetentnost u vođenju tog zahtjevnog posla, šanse su, za sada, nažalost, minimalne.

Autor: 7Dnevno/25. studenog, 2016./Igor MATIĆ

ZADNJE VIJESTI