Sloboda.hr
Sloboda.hr

Ivan Pandža: ‘U prvom planu nam je gospodarska i ideološka lustracija jer ona je majka svih reformi u Hrvatskoj’

Autor:

Novi predsjednik HČSP-a Ivan Pandža predstavlja planove svoje stranke za parlamentarne izbore.

Ivan Pandža novi je predsjednik HČSP-a, ali to je tek jedan detalj u njegovoj biografiji jer riječ je o dragovoljcu Domovinskog rata, bojniku HV-a u mirovini te bivšem predsjedniku zagrebačke HVIDR-e, koji bez dlake na jeziku progovara o planovima svoje stranke za rujanske parlamentarne izbore, problemima branitelja, ali i problemima hrvatske države.

Nedavno ste izabrani za predsjednika HČSP-a, kako je došlo do kandidature i izbora te od kada ste u pravaškim vodama?

Izabran sam sukladno stranačkom statutu, na X. Općem saboru HČSP-a, 11. lipnja 2016. Od 1991. sam član HSP-a, odan idejama i načelima oca Domovine, dr. A.Starčevića. U HČSP-u sam jer ta stranka ne odstupa od svojih načela. Kao ranjeni hrvatski ratnik gajim posebnu ljubav prema svojim prijateljima braniteljima, posebno HOS – ovcima. Svi mi pravaši imamo načelno iste odlike, državnotvornost, samobitnost, borbu za državu i pravo, no u nekim sitnicama se razlikujemo, te onda te iste sitnice odrede osobu kamo će radije. Mene određuje taj borbeni duh i jasnoća načela koje ima HČSP te naravno neka malo jača veza prema novijoj hrvatskoj povijesti dvadesetog stoljeća.

Pred nama su parlamentarni izbori, što HČSP priprema, možete li nam predstaviti ljude s vaših lista, hoće li se tamo naći neka mlada imena?

Teško mi je sada govoriti o imenima, jer ovaj put smo se odlučili s partnerima pristupiti izborima nešto drugačije. U prvi plan smo stavili načela, program i zajednički nastup. Liste i imena smo ostavili za drugi korak, koji tek sad usklađujemo s kolegama. Imam na umu već neka imena i siguran sam da će, što se našeg dijela tiče, a vjerujem da je tako i kod kolega, na listama biti ljudi koji su kadri i voljni ostvariti naš program u interesu hrvatske nacije, države i naravno pravaštva. Bit će nekih novih imena, ali i starih, iskusnijih, jer sam uvjeren da je kombinacija bolja od naprasne jednoobraznosti.

Ima li u HČSP-u uopće mladih?

HČSP ima jednu od najboljih organizacija mladih. Naši članovi su uglavnom studenti koji, kao nekada, služe na ponos stranci, svojim pristupom nas starije izazivaju da se ni mi ne uspavamo. Mladi pravaši u HČSP-u imaju uvijek otvorena vrata, spremni smo na nove ideje, ali nam je jasno da smo mi kao stranka u medijima poprilično blokirani, nemamo potporu koja bi bila neophodna da se mladi ljudi više zanimaju za naš program. Pravaštvo je nekad bilo rasadnik nacionalnih ideja, mjesto okupljanja najboljih intelektualaca i obrtnika. Uvjeren sam da će se to vrijeme opet vratiti.

Kako komentirate stigmatizaciju vaše stranke u djelu javnosti i medija?

Ako mislite na percepciju da smo mi glavni promotor činjenice da je NDH bila hrvatska država, a ustaše hrvatska vojska, onda to za mene nije loša stigma nego nam služi na ponos. Mislim da živimo u slobodnoj državi, za koju sam se i ja borio, stoga bi bilo vrijeme da prestanemo s jugoslavenskim odnosom prema našim očevima i djedovima. Upravo zbog te Jugoslavije, protiv koje su se borili naši preci, smo se borili i mi, pa mi je zgražavajuće da naš narod još uvijek mora imati osjećaj da živi u doba jugofašističke diktature.

Koje su ključne reforme na koje ćete se bazirati s vašom strankom?

Ovisno što se smatra reformama, ali mi smo svakako u prvi plan stavili majku svih reformi, a to je duboka i temeljita gospodarska i ideološka lustracija. Zakon o lustraciji je početak svih početaka za bilo kakvu reformu jer nema reforme dok našem narodu za vratom sjede nekadašnji nositelji udbaškog i jugoslavenskog terora. Osim toga ne smijemo zaboraviti da su se ti nekadašnji pripadnici jugoslavenske elite obogatili za vrijeme rata. I to je dio lustracije. Ostale reforme su sigurno radikalna reforma državne uprave, kroz lustraciju i kroz optimiranje procesa, reforma ovršnih zakona, poreznog sustava i naravno lokalne samouprave. Reforma izbornog zakona i ukidanje posebnog glasa za manjine je dio tog paketa. No to su opširne teme. U našim reformama ćemo se voditi načelom: „najprije hrvatski narod“.

Kako komentirate sve veći broj pravaških stranaka i desnih koalicija u Hrvatskoj, zbog čega ste vi drugačiji?

Pravaštvo krasi raznolikosti i normalno je da pravaši imaju više stranaka, iako je to nepraktično. Razlog ovakvoj raznolikosti je djelomično u samim pravašima, pravaš je slobodan čovjek koji slobodu vidi kao najveći doseg uz sigurnost pravnog sustava, drugi razlog je ciljana destrukcija od strane naših suparnika, uglavnom postkomunističkog HDZ-a, koji dan danas čini sve da na hrvatskoj sceni ne zaživi nacionalna politika. Ne znam jesmo li drugačiji, ali svakako nismo ničiji, pogotovo ne HDZ-ov projekt, vjerni smo načelima Ante Starčevića i ne trgujemo načelima za pozicije. To ja mogu reći za nas, je li to drugačije, to neka prosude čitatelji.

Koji je vaš stav o novom predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću, je li i pod kojim uvjetima moguća suradnja s njima?

– Pravaš kao ja, a mislim i drugi kolege, će surađivati sa svima kojima je na prvom mjestu samostalnost, suverenost države Hrvatske i boljitak hrvatskog naroda. Nama je dokaz te namjere spremnost na provedbu lustracije, razjašnjavanje privatizacijske pljačke, oduzimanje tako stečene imovine i proglašavanje partizana i Tita okupatorima. Ako HDZ potpiše i garantira da će to provesti, mislim da bismo se lako dogovorili jer nama nije do fotelja. Andrej Plenković je potomak komunističke elitističke obitelji i kao takav je potpuno deplasiran na čelu neke stranke koja tumači da je demokršćanska, ali to nije naš problem, to neka kolege iz HDZ-a riješe sa sobom. Mene kao nacionalista i domoljuba veseli što Plenković očito stvara novu hrvatsku ljevicu. Mislim da je Plenković dobro počeo s centrom i da će na kraju učiniti dobro za hrvatsku državu jer će konačno stvoriti hrvatsku ljevicu. U tom kontekstu ga smatram određenim bogatstvom, iako mi je izrazito odbojna njegova anacionalna i proeuropska politika. Ona je propast za naš narod. Nismo vodili rat za izlazak ispod beogradskih opanaka da bismo završili pod Merkeličinom suknjom.

Kako komentirate izbjegličku krizu koja potresa Europu, a kojoj smo nedavno svjedočili i u Hrvatskoj?

Nama treba demografska obnova, ali ne pomoću Arapa i onih koji se očito ne snalaze u demokratskim i kršćanskim zemljama. Imamo mi svojih Hrvata koje treba motivirati da se vrate natrag u svoju zemlju. Izbjeglička kriza nije od jučer, Izrael poznaje dobro problem terora. Sve je to viđeno, ali kada državu vode izdajnici i oni koji su je do jučer mrzili kao mogući projekt, onda nije čudno da mi nemamo nikakvo rješenje za eventualne opasnosti. Naš stav je jasan; izbjeglice da, ali ne kao masovni pokret, već planirano i vremenski ograničeno, financijski ne smije biti opterećenje. Mi nemamo novaca za vlastite obitelji pa mi nije jasno kako imamo za izbjeglice. Naši branitelji se ubijaju jer su ostali bez ičega, a SDP i HDZ daju novce za agresorsku četničku vojsku i za sirijske dezertere a nisu riješili potrebe hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, što smatram apsolutno nelogičnim. Inače dužnost je države da štiti svoj narod i građane, dakle i vojska na granici ako je to neophodno.

Dragovoljac ste Domovinskog rata, kakav je po vama položaj hrvatskih branitelja u našem društvu?

Katastrofalan zahvaljujući jugofašistima, neprovedbi lustracije i stalnoj trgovini ranama naših ratnika. HDZ i SDP su tisuću puta dodali sol na ranu naših branitelja, posebno ratnika i invalida. To je sramotno. Naš stav je da moramo redefinirati položaj ratnika i invalida, moramo ukinuti zakon o aboliciji i uvesti američko načelo da onaj koji se borio protiv države Hrvatske ne može ni on ni njegova djeca raditi u državnoj službi ( XIV. amandman Sjedinjenih Američkih Država). Republika Hrvatska je nastala na Domovinskom ratu i sramotno je da SDP, predsjednica Kitarović i Plenković danas nama opet poručuju da je temelj ove države neki jugoslavenski antifašizam. Kao prvo to ne piše u Ustavu, a kao drugo upravo protiv tih smo i vodili Domovinski rat. Ja to kao dragovoljac i ranjenik smatram izdajom, pljuskom i dostojnim kaznenog progona. Dosta nam je više tih uvreda, Vukovar su razorili vojnici s petokrakom, Plenković nam kaže da je ta petokraka temelj države. Zamislite kako nam je ovih dana čitati i slušati da se netko ispričava radi Oluje u naše ime. Prije obnove Države Hrvatske 1990. vladao je SUBNOR, pa pitam gdje je antifašizam u toj skraćenici. Zar to nije sramotno i ponižavajuće? Eto to je status nas dragovoljaca. Moramo slušati takve uvrede svaki dan.

Sve veći broj ljudi napušta Hrvatsku, prijeti nam demografska kriza. Može li se protiv toga boriti i na koji način?

Hrvatski narod je raseljen po svijetu: treba učiniti sve da se Hrvati vrate i nasele opet domovinu. To je dugoročan proces, ali je moguć uz nekoliko bitnih pomaka: moramo omogućiti investicije po slobodnom tržištu, a ne po administrativnim propisima iz Jugoslavije, moramo davati prednost Hrvatima, a ne drugim narodima, moramo podupirati hrvatske obitelji i djecu.

A što s nezaposlenošću, kako se s time obračunati?

Nezaposlenost u Hrvatskoj je posljedica kriminalne privatizacije komunističkog mentaliteta da država daje posao i dužna je sve odraditi. Ujedno je ona plod raširene nepodnošljivosti naspram onih koji rade kao poduzetnici i obrtnici, tipična jugoslavenska zavist je uzela previše maha. Kad tomu dodamo parazitsku administraciju, FINU i druge izmišljotine jugokomunizma imamo točne razloge zašto se u Hrvatskoj ne isplati raditi i druge zapošljavati. Zahvaljujući megakoncernima koji su nastali krađom narodnog blaga mi smo u nekoj vrsti dužničkog ropstva tih koncerna, uglavnom nastalih običnom pljačkom. Takvi koncerni su motor neplaćanja, nelikvidnosti i glavni uzročnik visoke zaduženosti, ogromnih kamata na kredite, što opet znači nemogućnost financiranja. Ako tomu dodamo sustav ovrha, predstečajnih nagodbi i vlasništvo banaka, onda možemo reći da je s pravom gospodarski program koalicije Pomak na prvom mjestu. Mi bismo deblokirali državu, uveli drastične kazne za neplatiše, naplatu iz imovine, dokapitalizaciju državnih poduzeća da mogu zapošljavati i oslobodili gospodarstvo administrativnih utega, kao što je recimo obvezno članstvo u komorama. Smanjili bismo PDV na 18%, ukinuli sve namete koji nisu izravan porez i olakšali zapošljavanje i otpuštanje. Istovremeno bismo omogućili radnicima da se naplate iz imovine poslodavca koji im ne plaća plaću. Ako npr. poslodavac radniku duguje jednu plaću, taj radnik ima pravo uzeti računalo i prodat ga na Jakuševcu da se naplati. Obrazovanje moramo prilagoditi tržišnoj privredi inače ćemo školovati nepotrebne kadrove, što i činimo sada.

 

Autor:

ZADNJE VIJESTI