Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

Iskreno pismo Hanžekoviću od jedne od 350 tisuća ovršenih!

Autor: Jedna od korisnica usluga odvjetničkog ureda Hanžeković - silom prilika

Eto Vam Vaša lova. Tamo gdje ćemo svi završiti ona ne treba, zaključak je pisma upućenog Hanžekoviću jedne od 350 tisuća ovršenih.

Poštovani gospodine Hanžeković!

Iako je autorica rečenice “Ako nemate za kruh, jedite kolače.”, koja se u medijima izjednačava s Vašom iz naslova, završila na giljotini (i to zaslugom ljudi koji su radi njene oholosti bili gladni, što je dodatna analogija s Vama), ja to Vama naravno ne želim. Dapače; želim Vam se samo zahvaliti!

Život me nije mazio niti prije no što sam postala “jedna od 350.000”, ali bez sumnje je to bilo nedovoljno da bi se naučila vještini preživljavanja u nemogućim uvjetima. Znam da ne opstaju najkvalitetniji već najprilagodljiviji i to je prva stvar na kojoj Vam zahvaljujem. I Vi ste opstali prilagodbom no ciljevi a naročito načini opstanka nam se “ponešto razlikuju”…

Nikada nikome izvan obitelji nisam bila dužna a posudila sam i pomogla svakome tko je dopro do mog srca. Nikada u životu nisam digla kredit. Moj najveći životni strah je bio -“biti dužnik”. Sada znam pouzdano, da nas sve ono od čega prestravljeni bježimo, sačeka i iskoči iz mraka, kad se tome najmanje nadamo. Suočenje s mojim strahom je drugo na čemu Vam zahvaljujem. Ja se više ne bojim ničega.

Možda bi uljuljana u uživanje u plodovima dugogodišnjeg rada danas bila dokona domaćica uronjena u ispraznost konzumerističkog života. Danas sam fajterica kojoj je svaki dan života -borba. To me održava spremnom izdržati sve gadosti koje mi život (još uvijek) može poslati, i to ne samo “na nogama” već s borbenim gardom. U svakom momentu mi mozak funkcionira sto na sat; jer znam da više nema vremena za greške. Na tome sam Vam ipak -najzahvalnija!

U svakoj sekundi koju provedem ne razmišljajući o tome što me čeka sutra (a ima ih sve više) i grcajući od smijeha okružena prijateljima, osjećam se slobodno i uzvišeno u isto vrijeme. Slobodna sam od materijalnog a uzvišena jer sam zdrava; jer me moja borbenost održava zdravom i jer se veselim prijateljima na način na koji sam se kao dijete veselila lokvicama nakon kiše. Svaka je bila moja! Danas je svaki trenutak tako proveden -esencija svega što želim u životu. Ona koju bi, da je drugačije, zauvijek ostavila u djetinjstvu.

Zahvaljujući Vašem predanom radu da akumulirate vlastiti kapital (i po cijenu da svi drugi oko Vas plaču), ja danas živim s osjećajem da sam akumulirala ogromnu snagu i da sve mogu, jer JOŠ SAM ŽIVA. I na tome Vam hvala! Da nema Vas i takvih poput Vas, velim, bila bi anesteziran čovjek. Niti tada se ne bi penjala dok drugi padaju, vjerujte -da se i drugačije no svakako je to malo sporije.

Istina, bilo je puno situacija u kojima mi je bilo teško pogledati djecu i majku u oči. Djecu jer sam kumovala njihovom konzumerizmu, koji više nisam mogla podržavati a majku jer sam uvijek davala ja njoj a ne ona meni, što se zaslugom Vašeg načina akumulacije kapitala izmijenilo. No moram reči da uopće ne dvojim da će moja djeca biti puno kompletniji, kompetentniji i bolji ljudi od Vašega. Jer i Vi i ja znamo da su moja u praksi (dakle, ne može bolje) svladala lekciju “novcem se ne može sve kupiti” a životno je najvažnija. Moja djeca će napredovati bez skokova, naučena ulagati ogroman i ustrajan trud. Polako. Vaša kćer će ovisiti o istom vražjem sustavu o kojem ovisite i sami. Ja to svojim kćerima ne bi poželjela nikada! Moje kćeri su voljene radi sebe a ne radi mene. Živjeti će slobodno. Ne znam postoji li išta vrijednije što čovjek može dati svojem djetetu nego mogučnost izbora da živi kako želi.

Provela sam dosadašnji radni vijek birajući ljude s kojima radim, vrijeme kada radim i mjesto… I nitko me nije proklinjao! Nije me držalo niti mjesto. Moje mjesto je bio svijet. Sada je tako više no ikada u mom životu, dijelom i Vašom zaslugom; jer ste u javnosti percipirani kao sinonim za post-tranzicijsku gramzljivost pa Vas i ja tako doživljavam. Danas, ako posla nemam u svojoj zemlji, ne muči me ego kvazi-intelektualnosti, već spakiram nešto robe u kofere i idem gdje ga ima. I opet sam svoja. Slobodna i svoja.

Radila sam puno i zadarila mnogo. Ne kao Vi; jer moj izbor nikada nisu bili interesni lobiji već -zanimljivi ljudi. Oni su mi donijeli više glavobolje nego materijalnog napretka, no od svakog od njih sam točno znala što mogu očekivati. Vi na Vašu žalost -ne znate. Mene nitko nije uvjetovao. A ucjenjivati me mogao samo jednom. Na posljednjem navedenom se u odnosu na Vas osjećam blagoslovljenom. Naime, oni prijatelji s kojima održavam odnos i koji su ostali, su istinski i pravi. Svaki od njih bi mi dao krvi. Istina, Vi imate lovu. Ja je nemam jer se slila Vama i Vašim kolegama i partnerima, državi… Pokrila je nečije lopovluke i krađu… Ma šta me briga gdje se slila, ja sam je oplakala! A sad joj i plazim jezik. Plazim joj jezik jer mi ne treba da bi živjela smisleno i slobodno. A pogotovo joj plazim jezik jer je ne trebam da bi njome kupovala nečiju naklonost ili šutnju… Ali bi uvijek dala ono što mi je ostalo da prijatelja izvadim iz zatvora! Ali prijatelja. Ne poslovnog partnera. Moji poslovni partneri se sami vade.

Ljudi me vole zbog toga što jesam a ne zbog toga što imam. I po prvi puta u mom životu caruje istinska bezazlenost. Svi moji prijatelji su bezazleni, na način da svoju snagu i moć nikada ne bi okrenuli protiv mene. Način na koji ste Vi zaradili ogroman novac, me okružio upravo takvima. Muka nas je dodatno povezala. I Vi ste dio nje. I na tome Vam hvala!

Zato, ne dijelite poučke na javnoj televiziji od koje nam je svima zlo i radije biramo sto puta gledati “Dva i pol muškarca” nego hladne i nadmene tipove poput Vas, da nas uče životu i blebeću o našoj sadašnjosti i budućnosti, jer poučiti nemate čemu! Vi ustvari ne znate ništa i ono o čemu pričate da bi opravdali svoju pohlepu, su me učile još tete u vrtiću. Stvarno nije neko znanje da bi čovjek pao u nesvijest! No ako ste se osjećali bolje nakon tih na državnoj televiziji izrečenih riječi, meni je drago jer se ja stalno tako osjećam.

Eto Vam Vaša lova. Tamo gdje ćemo svi završiti ona ne treba. A ako slučajno Vi želite biti poučeni kako bez nje živjeti da Vas nitko ne proklinje -zdravo, iskreno i smisleno a i smijati se iskreno a plakati isto tako, spavati mirno, bez tableta, stojim Vam na raspolaganju. Cijena milion eura po satu. Sorry, nismo prijatelji. Ni Vi baš niste bili nježni.

Članak je preuzet s portala Ladylike. hr

Autor: Jedna od korisnica usluga odvjetničkog ureda Hanžeković - silom prilika

ZADNJE VIJESTI