Luka Stanzl/PIXSELL
Luka Stanzl/PIXSELL

Interesne skupine učinit će sve da spriječe nužne promjene!

Autor: Damir KRAMARIĆ/ 7 Dnevno/ 26. kolovoza 2016.

Dosadašnji model ekonomske politike koji su provodili SDP i HDZ, temelji se na rezanju, stezanju, prodaji državne imovine i otpuštanju radnika. Ceh za takvu politiku platili su najslabiji dijelovi društva: radnici, umirovljenici, studenti i đaci. Taj model je promašen i proizveo je ogromne štete. Oni isti taj model - u drukčijem pakiranju - sada opet žele prodati biračima

Što su bliže izbori, to su učestaliji napadi na dr. Ivana Lovrinovića, prvog ekonomskog stručnjaka koalicije „Jedina opcija“, koju čine Živi zid, Udruga Franak, Akcija mladih i Promijenimo Hrvatsku, ali i na ostale“’mete“ u toj koaliciji. Nije ni čudo, jer koalicijski sporazum su prije mjesec dana najavili riječima: „Pozdravljaju vas jake snage monetarne reforme“. A oni kane „zabadati nos“ u monetarna pitanja, koji se usude najavljivati dolazak državne revizije u HNB, te bez straha progovarati o protunarodnoj monetarnoj politici Hrvatske narodne banke i namjeravaju HNB natjerati da izdaje jeftine kunske kredite kako bi građani, poduzetnici i država mogli jeftinije se zaduživati, te tako pokrenuti razduživanje i rast gospodarstva, pa kao takvi moraju računati na niske udarce, najgrublja podmetanja i stalne pokušaje diskreditacije. U Hrvatskoj je, nažalost, lako naći medije i novinare koji će zdušno obavljati taj nečisti posao.

‘Suluda predizborna obećanja: Tiskanje novca koje obećava Lovrinović i Živi zid vode nas u kaos’ – naslov je nepotpisanog teksta koji je dugo bio na naslovnici jednog portala, dok je u isto vrijeme na drugom portalu napadnuta kandidatkinja Živog zida zbog poreznog duga. Kako komentirate tekstove u kojima se vi, Sinčić i ostali iz koalicije optužujete za ‘opasne namjere’, ’tiskanja novca’,’ šarlatanstvo’…?

-Samo ću reći – što više napadaju ekonomski program naše koalicije koji je izradio tim vrhunskih ekonomskih stručnjaka, to smo više uvjereni da smo na pravom putu. Znači, dirnuli smo središte onoga što ineresni lobiji žele pod svaku cijenu ostaviti netaknuto. A to je način funkcioniranja banaka, HNB-a, uvoznog lobija, rješavanje problema Franak, ovrha… Osamdeset posto ljudi u Hrvatskoj živi loše i žele promjene, a dvadeset posto ih živi dobro. Interesne skupine učinit će sve da spriječe nužne promjene.

Rade li mediji za te interesne skupine?

-Jedan od ključnih problema demokracije u Hrvatskoj je u tome što je dio važnih medija pod snažnim utjecajem ovih interesnih skupina. Jasno je zašto mene i koaliciju napadaju. Uostalom, upozorili smo javnost prije mjesec dana da će napadi na nas biti sve češći i sve žešći.

Mogu li ovakvi medijski napadi kod birača izazvati kontra efekt?

-Mislim da će izazvati upravo to, jer svaki dan sve više građana shvaća da smo otvorili prava pitanja i da nudimo prava rješenja koja su u interesu malog čovjeka i srednjeg sloja. Ljudi shvaćaju na čijoj su strani pojedini mediji, razumiju da diramo u zabranjene stvari. To vidimo po stotinama i tisućama mailova i poruka, telefonskih poziva. Građani nas mole da ne posustanemo, ne odustanemo i da se ne plašimo.

Tko se i zbog čega boji koalicije Živog zida, Udrruge Franak, Promijenimo Hrvatsku, Akcije mladih…? Čije interese ste ugrozili?

-Naša koalicija ugrozila je interese onih tristotinjak ljudi iz obje vodeće stranke koji su dosad vodili Hrvatsku. Oni u suštini vode iste politike. Cilj im je samo jedan – ponovno biti na vlasti. Hrvatsku su shvatili kao posjed koji su podijelili i svima drugima žele onemogućiti pristup. Imamo najgori oblik kapitalizma – povezanost podobnih poduzetnika i političara. To na zapadu nazivaju ‘chrony’ kapitalizam. Prvi drugima financiraju kampanje i ostanak na vlasti, a zauzvrat dobivaju privilegirane unosne poslove.

Možete li ukratko opisati osnove vašeg gospodarskog programa, te po čemu se on razlikuje od programa HDZ-a i SDP-a?

-Dvije velike stranke nude rješenja za koje nemaju izvore financiranja, pa su zato nerealne. Obećavaju tek da obećaju. HDZ i SDP su od 1993. godine do danas vodile isti ekonomski program. Stara je izreka da oni koji su nas uvukli u krizu, ne mogu ponuditi rješenja za izlazak iz nje. Naš ekonomski program je uistinu drukčiji, ima glavu i rep. Ponudili smo za svaku mjeru detaljno objašnjenje – kako ćemo riješiti izvore financiranja, što drugi nemaju. Ponavljam, ekonomski je program naše najmoćnije oružje u predizbornoj kampanji i jedina nada za pozitivan zaokret u gospodarstvu. Na njemu je radilo dvadesetak vrhunskih stručnjaka, najviše ekonomista, te ljudi iz akademske zajednice i biznisa.

Dosadašnji model ekonomske politike koji su provodili SDP i HDZ, temelji se na rezanju, stezanju, prodaji državne imovine i otpuštanju radnika. Ceh za takvu politiku platili su najslabiji dijelovi društva: radnici, umirovljenici, studenti i đaci. Taj model je promašen i proizveo je ogromne štete. Oni isti taj model – u drukčijem pakiranju – sada opet žele prodati biračima.

Na čemu se temelji vaš program?

-Naš ekonomski model polazi od povećanja agregatne potražnje (povećanje potrošnje). Potrošnja je svugdje glavni motor rasta BDP-a. Ona kod nas ne može rasti, kada imamo drastično više kamate u odnosu na ostale zemlje EU-a. Bez povećanja potrošnje, nema ni investicija. Nitko neće ulagati u nešto ako njegovu robu ili uslugu nema tko kupovati. Potom dolazi povećanje izvoza i nove tehnologije u proizvodnji. Pokazuje se da je taj prvi snažan impuls svemu – u domeni monetarne politike i središnje banke. O tome ovisi i seljak i ribar i obrtnik i svi drugi. Zato već 20 godina ističem važnost ovog segmenta i drago mi je da je danas stvorena kritična masa za promjene. Dosadašnji model ekonomske politike proizvodio je nezaposlenost, dugove i stečajeve. U prezaduženoj zemlji ne može biti demokracije, slobode i razvoja. Hrvatska danas ima niske stope rasta, a samo za kamate na javni dug, rast BDP-a morao bi biti 3,2 posto. Mi smo po definiciji u dužničkom ropstvu.

Zašto mnoge države u EU imaju komatne stope od oko nula posto, dok su istodobno u Hrvatskoj kamate između pet i osam posto?

-Na to pitanje bi vam mogao odgovoriti guverner HNB-a, jer je monetarna politika HNB-a od 2008. do danas, u odnosu na monetarnu politiku Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka u EU – nerazumna, suluda i razorna za hrvatsko gospodarstvo i društvo. U EU su središnje banke, dakle pandani HNB-a, čitavo to vrijeme nudile i nude kredite uz 0 ili blizu 0 posto kamate, dok su kamate u RH ostale na razini od 4 do 8 posto! Svakome je jasno da tako visoke kamatne stope ruše konkurentnost naših poduzeća, koja ne mogu izdržati tako skupo financiranje. U svemu tome se može isčitati namjera i interes HNB-a da pogoduje bankama, koje u ovako malaksalom gospodarstvu, jedine ostvaruju veliku dobit. Politika visokih kamata HNB-a je poticala uništavanje realnog sektora i ekonomije i time je ubrzana pojava dužničkog ropstva. Hrvatska narodna banka uopće, dakle, ne slijedi strategiju monetarne i kreditne politike središnjih banaka u EU. I zato sam ih nazvao – državom u državi. Značajan broj građana još ne shvaća da početak zahvata u gospodarstvu jest upravo u HNB-u, koji će bankama morati ponuditi kredite uz slične, vrlo niske kamatne stope.

Je li takva politika HNB-a na rubu veleizdaje?

-Ne znam kako bih to nazvao. To je toliko destruktivno i štetno, da nemam pravu riječ za to. Sjetimo se samo problema s frankom, zbog kojeg je oko pola milijuna ljudi godinama patilo i još uvijek pati. Sjetimo se uništavanja malih i srednjih hrvatskih banaka, 330.000 blokiranih, tisuća ovrha čiji je izvor u skupim kreditima…

Predstavljajući program vaše koalicije, otvoreno ste prozvali sve bivše vlasti da su radile protiv interesa građana i države Hrvatske, a u korist krupnog kapitala. Možete li to pojasniti?

-Do prije deset godina imao sam ozbiljan problem. Nisam shvaćao zašto se uporno provodi ista ekonomska politika, koja šteti Hrvatskoj. Mislim na visoke kamatne stope, nerealan tečaj, kriminalnu privatizaciju i pretvorbu. No, kada sam se pokušao staviti u poziciju člana interesne skupine, tada sam shvatio da je to, u stvari, idealan ekonomski model. On odgovara malom broju ljudi, a ostale iscrpljuje ili uništava.

Zašto su hrvatski mediji toliko skloni velikim strankama, koje niti ne pomišljaju promijeniti ulogu HNB-a i ograničiti svemoć bankara? Znate li, koliko su glavni mediji dužni bankama?

-Ne znam koliko su pojedini mediji dužni, ali teško je zamisliti da nisu dužni u ambijentu opće nelikvidnosti. Ruka koja prima, uvijek je ispod ruke koja daje. Jasno je zašto pojedini mediji promoviraju interes određenih skupina.

Mađarska i Poljska ograničile su moć bankara i MMF-a, te omogućile rast i razduživanje. Zanimljivo je da su te države, iako vrlo uspješne, u medijima prikazivane kao izrazito nedemokratske, nazadne, pa i totalitarističke. Kako to?

-Otpore primjenama u zemljama koje spominjete u najvećoj mjeri su pružale iste interesne skupine kao i u Hrvatskoj. No, te zemlje imaju sreću da su im na čelu ljudi koji štite, prije svega, nacionalne interese u gospodarstvu. Te zemlje imaju svoje vlastite valute i vodile su ispravnu tečajnu politiku, uz niske kamatne stope. Zbog toga su imale i najviše stope rasta u EU-u, srezale su nezaposlenost, a imaju i stalni rast izvoza. Baš zato određenim medijima u Hrvatskoj nije u interesu promovirati takav model ekonomske politike. Da građani što duže ostanu u zoni neshvaćanja i zablude.

Zbog čega ste izašli iz Mosta i na osnovu čega tvrdite da u Mostu kopiraju vaš program?

-Iz Mosta sam izašao jer je odmah nakon formiranja Vlade vrh te stranke odustao od ekonomskog programa čiji sam bio autor u pretežitoj mjeri, a na kojem smo osvojili oko 300.000 glasova. Nisam mogao prijeći preko toga i pogaziti obećanje koje smo dali. Žao mi je, bio je to dobar projekt, ali je proradila stara narodna: „Daj ljudima vlast, pa ćeš vidjeti uistinu kakvi su“. Sada s koalicijom Živi zid, Franak, Akcijom mladih i Promijenimo Hrvatsku želim ostvariti taj program, jer je on jedina nada za hrvatsko gospodarstvo. Zanimljivo je da je taj ekonomski program – nakon formiranja Vlade, dok sam još bio u Mostu – branio, uz mene, jedino Ivan Sinčić iz Živog zida, a da su čelni ljudi Mosta od njega odustali. Sada vidim da Most pojedine ideje i teze moga programa pokušava ponovno plasirati biračima. Ne razumijem takvo ponašanje i mislim da će takve loše stvari birači znati prepoznati.

Vaš kolega Juro Martinović tvrdi da je Petrov samoinicijativno, protivno odluci tijela Mosta, podržao Dinka Cvitana i DORH u trenutku kada su Most i HDZ namjeravali krenuti u smjenu Cvitana? Je li to točno?

-Slažem se s Jurom Martinovićem koji je sa mnom i Ivicom Mišićem napustio Most. Nacionalno vijeće Mosta je bilo donijelo odluku da se ne podrži Cvitan, a to je u saborskom Odboru za pravosuđe u ime Mosta prenio Juro Martinović. Zašto je Petrov samoinicijativno postupio drukčije, trebalo bi njega pitati.

Je li kaznena prijava protiv Petrova u Cvitanovoj ladici, zbog zloporaba položaja i ovlasti, bila razlog takvog njegovog ponašanja?

-Ne znam je li to slučajno!

Hoćete li i vi, ako dođete na vlast, kao i vlada Tihomira Oreškovića telefonski rasprodavati stratešku hrvatsku imovinu?

-(Smijeh). Takav način rada mi je stran i neprihvatljiv. Rasprodaja strateške imovine ne dolazi u obzir jer to nije i ne smije biti način rješavanja ekonomskih problema. Naš problem se može riješiti samo novom ekonomskom politikom, koju sam opisao.

Znate li danas, zbog čega je Petrov u jednom trenutku odbacio vaš program i priklonio se konceptu ‘telefonske rasprodaje’?

-Nije mi to jasno i tu sam se razočarao. Ne mogu shvatiti da danas govori kako se bori za nacionalne interese Hrvatske, a sjedio je pored čovjeka koji je telefonski prodavao stratešku državnu imovinu. Uistinu sam razočaran, jer sam u početku vjerovao tim ljudima.

Sinčić kaže da je program s kojim zajednički idete na izbore, na prošlim izborima dobio podršku 400.000 glasača, te da je Živi zid i tada bio za taj program. Zašto ste se razišli sa Živim zidom, a priključili Mostu?

-Objasnio sam da su od samog početka, mjere zajedničkog programa podržavali i Most i Živi zid. To je isti ekonomski program. Mislio sam da će ga Most biti u stanju promovirati i provesti, ali vrijeme je pokazalo da sam bio u zabludi. Sjećate li se kada su ključni ljudi u Mostu uopće poticali rješavanje gorućih ekonomskih problema? U fokusu su bili policija, pravosuđe, tajne službe, odnosno kadroviranje. Od reformi nije ostalo ni – ‘r’. No, da su barem proveli potrebne reforme u resorima koje su tako žarko željeli. Ni u policiji, ni pravosuđu, ni u tajnim službama… nije bilo reformi. Ne želim po njima bacati drvlje i kamenje, jer sam stvarao Most, vjerovao u zajedničke ideale i ciljeve. No, vidite da se ljudi mijenjaju.

Pojedini mediji vas optužuju da ste anarhisti, da donosite nestabilnost… Jesmo li za vladavine SDP-a i HDZ-a imali stabilno i uređeno društvo?

-Mislim da je riječ o zamjeni teza, jer mi proteklih 20 godina imamo kontinuiranu nestabilnost unutar sustava. Sada je onima koji su proizvodili takvo stanje, potrebno da nekoga drugog izaberu i prikažu krivcem. Jer, ako je ono što su oni provodili proteklih 20 godina red, onda mi, molim vas, objasnite što je to nered!

Tvrdite da je Most produžetak HDZ-a, odnosno HDZSDP koalicije, te da je ‘Jedina opcija’ treća po snazi politička snaga u Hrvatskoj. Na osnovu čega tako razmišljate?

-Mislim da je svima jasno da je Most praktično dio HDZ-ove koalicije, iako se u kampanji trude da to ne izgleda tako. Ističu da nisu ni uz SDP, ni uz HDZ i da Plenković – ako budu išli s njima – ne može biti premijer. To je ista retorika kao i za vrijeme prošlih izbora, iako je sasvim jasno da je cilj Mosta bio reforma HDZ-a. Mislim da to postaje sve jasnije. Ne smiju se podcjenjivati birači. Zato je uistinu točna teza da je glas za Most, u stvari, glas za HDZ.

Kampanju ste započeli u Vukovaru, pa ste istaknuli da ćete zaustaviti pustošenje i iseljavanje Slavonije. Kako?

-Mogu, nažalost, konstatirati da je poljoprivreda u Slavoniji skoro uništena. To je opće poznato. Krajnje je zabrinjavajuće koliko je ljudi otišlo i koliko se nekretnina prodaje. Više je ljudi iselilo iz Slavonije u inozemstvo, nego što je za rata pobjeglo od dušmanske puške. Kao da netko provodi specijalni rat u kojem želi isprazniti prostor bez oružane sile. Život me naučio da nešto što duže traje i ne zaustavlja se, ne može biti slučajno. Da bi čovjek ostao u Slavoniji i obrađivao zemlju, on se mora posvetiti samo proizvodnji. Do sada je morao obrađivati zemlju, voditi knjige, distribuirati svoje proizvode, morao se razumjeti u bankarstvo i rizike…, a nije imao zajamčenu cijenu za ono što proizvodi. Zato je nužno nametnuti ekonomiku malog posjeda, kao novi model poljoprivredne politike. Nužno je osnovati agro-banku, koja će nuditi kredite za proizvodnju po najnižim stopama – od oko jedan posto, jer ni jedna poljoprivreda ne može se financirati po tržišnim kriterijima. Namjeravamo uvesti međustopu PDV-a od pet posto na sav repromaterijal koji seljaci koriste. Promijenit ćemo kriterij dodjele poticaja, pa više neće biti prema površini, nego prema prinosima. Vratit ćemo sustav robnih rezervi, zbog stabilizacije cijena i nametnuti obavezu trgovačkim lancima da ustupe više prostora proizvodima OPG-a. OPG-i, osim toga, neće morati voditi knjige, već će plaćati paušal. Ovim mjerama, uz još niz drugih, stimulirat ćemo ljude da ostanu i da se vraćaju, te tako spriječiti daljnji demografski pad.

Kako mislite zaposliti nezaposlene koji bi htjeli raditi, a da to ne bude neizdrživ teret za proračun?

-To namjeravamo učiniti putem univerzalnog programa zapošljavanja. Nazivamo ga univerzalnim jer ćemo ga ponuditi svim radno sposobnim ljudima svih profesija, uz 3500 kuna neto mjesečno. Tu se oslanjamo na potrebe lokalnih zajednica, koje točno znaju koje su im struke i zanimanja potrebni – od održavanja vodne infrastrukture, zelenih površina, sezonskih radova, kulturnih i umjetničkih aktivnosti, usluga podučavanja i prekvalifikacije, manjih popravaka i još mnogo toga. Program bi se financirao ovako: već sada država troši oko tri milijarde kuna godišnje za pomoć ljudima koji su radno sposobni, a ne rade. Mislimo da je realno zaposliti 200.000 ljudi uz 3500 kuna neto, što je godišnje 8,4 milijardi kuna neto. Bruto nije bitan, jer ionako se vraća državi. Dakle, kada od 8,4 odbijemo tri milijarde koje sada trošimo, ostaje 5,4 milijarde nepokriveno. Od 8,4 milijarde kuna, koliko bi svi radnici dobili neto plaće i koje bi u cijelosti potrošili – jer oni ne mogu štedjeti – 25 posto će se vratiti u obliku PDV-a na sve što kupe, a to je 2,1 milijarda kuna. Kada od 5,4 odbijemo 2,1 milijardu PDV-a, ostane nepokriveno 3,3 milijarde kuna. Refinanciranjem kunskog dijela javnog duga (zamjenom kredita s visokim kamatama onima s niskim kamatama) ostvarit ćemo uštedu od 5,1 milijarde kuna i iz toga ćemo namiriti 3,3 milijarde. Kao što vidite, do u detalja imamo razrađen model zapošljavanja. Izgleda jednostavno. Pitaju me, kako to i drugi nisu već poduzeli. Odgovaram da je kod znalaca uvijek sve jednostavno. Neke će stranke ovo napadati i prikazivati kao bajku, eksperiment, skup želja, a ja ih pozivam pred kamere, da se sučelimo po ovim pitanjima.

Kakav rezultat očekujete na izborima?

-Očekujem vrlo dobar rezultat, jer je ovdje riječ o sinergiji mladosti, znanja i iskustva, te dokazanog aktivizma u borbi za opće dobro. Uvjeren sam da ćemo biti najveće iznenađenje izbora.

Jesam li što propustio pitati, a htjeli biste naglasiti?

-Osamdeset posto ljudi želi promjene jer teško žive, no te promjene neće biti moguće ako ne izađu na izbore i ne daju nam svojim glasom mandat za promjene.

Posljedice globalizacije i liberalizacije

Odgovor korporativizmu i bankarizmu bit će strašan!

‘Nikada u povijest nije bilo moguće da novac može rasti na drveću, a to je danas tako. Okidač koji će pokrenuti suprotnu reakciju samo što nije aktiviran i on će najvjerojatnije doći iz Azije…’

Prozivaju vas i zbog moneterne politike koju najavljujete. Poznajete li vaše kritičare, odnosno je li točna tvrdnja dr. Ljube Jurčića da je većina njih morala kod vas položiti ispite, da bi diplomirali ekonomiju? Na osnovu čega vas dojučerašnji studenti omalovažavaju?

-Slažem se s mišljenjem dr. Jurčića i uvijek ću braniti slobodu mišljenja pojedinca. No, takvu slobodu tražim i za sebe. Znate, monetarna ekonomija je najsloženiji dio ekonomije i ne mogu o tim pitanjima raspravljati s onima čije je znanje o tom području tanko. Nažalost, ponekad i dobri studenti moraju s nelagodom zastupati stavove u koje ne vjeruju.

Zašto?

-Zbog svoje karijere.

Kako je moguće da većina medija dopuštaju ‘stručnjacima’ koji rade za banke da kao ‘nezavisni analitičari’ komentiraju ekonomiju? Mogu li plaćenici banaka biti nezavisni?

-Već sam spomenuo da se financijski sustav u Hrvatskoj nametnuo svemu ostalome i mnogi ga moraju slušati. Nije to, nažalost, slučaj samo u Hrvatskoj. Puno je to šira pojava i dobar dio svijeta već je ušao u fazu kada shvaća da se pomiješani lončići moraju dovesti u red. To znači da su prioritet proizvodnja i stvaralačka ekonomija, a ne financijska tržišta i institucije koje moraju biti servis i potpora proizvodnji. Zamislite, kada papa Franjo govori o financijskom i ekonomskom terorizmu, kao krajnjoj podlozi svim ostalim terorizmima, onda se osjećam pomalo loše, jer su moje izjave kao kamilica u usporedbi s tim. Kada bi ljudi u dovoljnoj mjeri znali da svijet pliva u dugovima, da nitko više nema uvid u način stvaranja novca, a posebno o obujmu financijskih izvedenica, onda bi se istog trenutka svi dignuli na noge da stvari postave na svoje mjesto. Globalizacija i liberalizacija su dovele financijske institucije, zaslijepljene pohlepom, u poziciju da skoro zagospodare svijetom. U vremenu koje je pred nama, oni koji su posijali vjetar – brat će orkan. Jer, ovo se otelo kontroli i nadzoru, te prijeti uništenjem realne ekonomije regija, pa i većeg dijela svijeta. U svemu tome, izgubio se čovjek. Potisnut je na margine. U središtu je ostao korporativizam i bankarizam. Nikada u povijesti nije bilo moguće da novac može rasti na drveću, a to je danas tako. Okidač koji će pokrenuti suprotnu reakciju samo što nije aktiviran i on će, najvjerojatnije, doći iz Azije.

Što će se onda dogoditi?

-Nešto puno gore od financijske krize u SAD-u 2008. godine. Nastradat će puno više kompanija, država i društvenih skupina nego tada. Zato je važno da Republika Hrvatska ima financijski sustav koji će biti okrenut proizvodnji i stvaralaštvu, te poticanju razvoja poduzetništva

 

Autor: Damir KRAMARIĆ/ 7 Dnevno/ 26. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI