screenshot

MLADIĆ OSUĐEN NA DOŽIVOTNU KAZNU!

Autor: dnevno.hr/Hina

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se suočava  s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izriče od 10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS). Srbijanski mediji objavili su da je Ratko Mladić uoči čitanja presude izjavio da je spavao mirno i jutro dočekao spokojan. Međutim, ICTY donio je presudu prema kojoj je Ratko Mladić osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.

Tijek presude pratite ovdje:

11.59 Vijeće tvrdi da Ratko Mladić nije kriv za točku jedan. Kriv je za različite UZP-e sukladno točki 2, genocid, točki 3, progon kao zločin protiv čovječnosti, 4, istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti, 5: ubojstvo, 6: ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, 7: deportacija, zločin protiv čovječnosti, 8: nehumana djela prisilnog premještanja, zločin protiv čovječnosti, 9: teririziranje, 10: protupravni napadi na civile, te 11: uzimanje taoca.

Utvrđujući kaznu, uzeli su u obzir razdoblje i zločine koji su počinjeni – među najtežim su zločinima počinjeni u čovječanstvu. Olakšavajući čimbenici koje je obrana navodila su različite okolnosti, dobar tretman prema nekim žrtvama, njegov dobar karakter, smanjene mentalne sposobnosti, loše zdravstveno stanje i starija starosna dob, većina elemenata koje obrana navodi zapravo nema nikakvu ili ima vrlo malo vrijednost. Osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.

11.43 Sudac Orie ističe da je optuženi ograničio isporuku humanitarne pomoći civilima od 10. travnja 1994. nalažući svim jedinicama VRS-a da blokiraju sve humanitarne organizacije na teritoriju bosanskih Srba.

Namjerno je davao izjave kojima je navodio medije na krivi zaključak vezano uz počinjene zločine. Bez njega zločini ne bi bili počinjeni na način na koji su počinjeni. Vijeće je utvrdilo da je optuženi značajno pridonio ostvarenju zajedničkog cilja – trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i Hrvata s teritorija.

Vijeće smatra da je Mladić imao značajnu ulogu u provedbi UZP-a.

11.32 Vijeće je odlučilo nastaviti čitati presudu. “Od liječnika smo čuli da zdravstveni razlozi nas ne sprječavaju u tome da nastavimo, nastavit ću čitati presudu. Čini mi se da se Mladić želi posavjetovati sa svojim braniteljima. Možete to učiniti, ali ne ometajte druge, molim Vas da sjednete. Gospodinu Mladiću, ako nastavite ovako, morat ću vas izvesti iz sudnice”, rekao je sudac jer je Mladić počeo divljati u sudnici i vikati, otvoreno negodujući. Mladić je udaljen iz sudnice, a sudac je nastavio s čitanjem presude.

11.30 Sudionici su se vratili u sudnicu. Mladić ima izrazito visok tlak za koji obrana kaže da je opasan po smrt pa se tražilo preskakanje čitanja objašnjenja i izravno čitanje presude. Suci se konzultiraju o tome.

11.15 Pauza se odužila jer Mladiću navodno nije dobro.

MLADIĆU POZLILO, PAUZA PRODUŽENA: ‘Vojvoda se usrao, neka se usrao’

10.40 Vijeće se osvrće na odgovornost optuženog za zločine počinjene sukladno ovoj optužnici. Vijeće smatra da je njegovo djelovanje uz VRS između svibnja 1992. i 1995., optuženi je izdao naredbe kojima se postavio i organizirao VRS i njegova tijela. Usko je surađivao u radu VRS-a, što pokazuju razni podnesci. Sudac je odredio kratku pauzu, nakon što je ona zatražena za odlazak na toalet.

10.37 Vijeće prelazi na odgovornost svih ovih postupaka. Optuženi je pomogao Jugoslavenskoj narodnoj armiji. BIo je komandant glavnog štaba VRS-a i na tom je položaju bio barem do 28. 11. 1996. Što se tiče sveobuhvatnog zločinačkog pothvata, između 1991. i 1995. postojao je udruženi zločinački pothvat koji je pokušavao provesti istjebljenje, nečovječno postupanje i deportaciju. Uvažavajući izjave i ponašanje optuženog, kao i radnje koje su poduzete, Vijeće smatra da nije dokazano da je genocid

10.34 Prelazi se na drugu točku optužnice. Vijeće je analiziralo namjeru počinitelja i potvrdilo da su fizički počinitelji namjeravali uništiti bosanske muslimane u Srebrenici. Vijeće ustvrđuje da zločin genocida, ubojstva jest počinjen nad bosanskim muslimanima u i oko Srebrenice.

Vijeće opisuje konkretne primjere.

Oko 1000 nenaoružanih bosanskih muslimana ubijeni su u Kravici, u skladištu. Dana 16. 7. oko 1000 bosanskih muslimana likvidirani su. Prisiljeni su da mole “na muslimanski način” u Vranjevu. Također, u Domu kulture u Pilici ubijeno je oko 500 muškaraca, među kojima su bili žene i djeca. Pripadnici VRS-a pokušali su prikriti zločine premještajući žrtve iz masovnih grobnica u druge općine. Međutim, nisu uspjeli. Vijeće je utvrdilo da su poduzete mjere ubijanja, neselektivno, kako bi se istrijebili stanovnici. Nekoliko zločina za koje se terete predstavljaju zločin prilsilnog premještanja, nehumanog postupanja.

UZNEMIRUJUĆE: Tjerali Bošnjakinju da liže krv sa zaklanog djeteta

10.19 Vijeće prelazi na prvu točku optužnice – genocid u šest općina. Genocid u šest općina – obuhvaća nezakonite radnje u cilju eliminacije određene skupine. Te nezakonite radnje mogu obuhvaćati ubijanje pripadnika te grupe ili nanošenje lakših i težih ozlijeda. Vijeće je utvrdilo da je velik broj muslimana u tim općinama ubijen ili su teško ozlijeđeni. Vijeće je utvrdilo tko su bili počinitelji u Foči, Priejdoru, Sanskom Mostu i utvrdilo da je njihova namjera bila ukloniti stanovništvo na tim prostorima. Zaključilo je da su bosanski muslimani koji su bili žrtve u tim općinama činili mali dio skupine stanovnika zato Vijeće nije smatralo da su fizički počinitelji imali doista namjeru uništenja bosanskih muslimana.

Što se tiče Sarajeva, od 1992. do 1995., Vojska Republike Srbije namjerno je granatirala i snajperom pucao po Sarajevu po mjestima koja nisu imala vojnu važnost. Stotine su ubijene tijekom svakodnevnih aktivnosti, hodanja po ulici, kada su išli po vodu, hranu… Primjerice, ustrijeljena je muslimanka koja je hodala po cesti s djecom. Ubijena je i ona i dječak od 7 godina. Pripadnici romanijskog korpusa granatirali su tržnicu na kojoj je poginulo 68 civila, žene, djeca, stariji. Sarajevsko-romanijski korpus napao je iz zraka modificiranim avionskim bombama. Vijeće je razmotrilo prirodu, način, vrijeme, lkaciju i trajanje tih snajperskih napada i utvrdilo namjeru počinitelja svih članova sarajevsko-romanijskog korpusa da ubiju civile i unište grad.

10.11 Što se tiče općina na koje se odnose zločini, Vijeće je utvrdilo da je u nekoliko općina došlo do ubojstava i zločina. Utvrđeno je i da su ubijeni mnogi civili u okrutnim okolnostima. Oni koji su nastojali obraniti svoje domove susreli su se s mnogim nasilnim radnjama. Mnogi su pretučeni, ubijeni, a prema njima nije pokazana nikakva milost. Sudac Alphons Orie opisao je stravične zločine u Sanskom Mostu.

10.10 Vijeće će najprije iznijeti svoje zaključke na odgovornost optuženog.

10.06 Navedeno je pet točaka zločina protiv čovječnosti, kao i po četiri točke kršenja zakona i običaja ratovanja, a to su nasilna djelovanja čiji je glavni cilj bio nasilje, optužen je i za genocid. Tužiteljstvo navodi da je optuženi sudjelovao u četiri zločinačka pothvata, rekao je sudac Alphons Orie.

KLESAO JE GRANICU NOVE SRPSKE DRŽAVE: Evo za što se sve sudi Mladiću

10.05 Čita se sažetak. U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Radovan Karadžić.

10.00 Počinje izricanje presude Ratku Mladiću.

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

“Ja sam onaj kojeg tražite”

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu.

Autor: dnevno.hr/Hina