Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Hoće li ubuduće na vratima FFZG-a pisati ‘psima i katolicima ulaz zabranjen?

Autor:

Da Hrvati imaju svog Frljića, mogao bi se izvesti i zgodan "performance" na tu temu. Očekujem da u skladu s politikom tolerancije koju proklamira dio profesora na FFZG-u osvane natpis "psima i katolicima ulaz zabranjen, naročito studentima Bogoslovnog fakulteta".

Tko će biti idući dekan FFZG-a, Mate Kapović ili Hrvoje Klasić? Ne vjerujem da bi ovaj novi i sanitizirani HDZ pristao da to bude kakav “ekstremist”, samo ljudi umjerenih i razumnih gledišta u jednoj liberalno – demokratskoj državi mogu obnašati takvu dužnost! A “umjerena gledišta” su ovdje ljubav spram Tita i Jugoslavije, i nostalgija za komunizmom.

Ministar Šustar je presijekao čvor odlučivši da dekan Previšić mora u mirovinu, zbog godina. Iako, nigdje na svjetskim sveučilištima nije običaj da se u određenim godinama ide u mirovinu – katedre često Nobelovci drže doživotno, ako ne baš mjesto dekana. No to je zapravo nebitno. Kao i Previšićeve godine, jer one nisu razlog zahtjeva za njegovom smjenom. Trebalo je naći bilo kakav izgovor da ga se ukloni: njegov pravi krimen je nešto drugo, ugovor s Bogoslovnim fakultetom o višepredmetnom studiju. I to je ono što žulja kliku koja želi zadržati svoj svjetonazorsko-ideološki monopol, kako bi FFZG i dalje proizvodio pravovjerne i ideološki ispravno usmjerene ljude. Ili, kako je to Lenjin lijepo rekao opisujući svoje Boljševike, “mladoturke komunističke revolucije s nečim jezuitskim u sebi”. Jezuiti tu nisu slučajno: upravo je taj red bio poznat po revnosnom kršćanskom prozelitizmu. A kad smo kod toga, recimo onako usput da su upravo Jezuiti, Isusovci, i osnovali Sveučilište u Zagrebu, nekadašnju Isusovačku akademiju, i time utrli put širenju znanosti i kulture u Hrvata

Danas na FFZG-u imamo prozelitizam druge vrste. Kapović je ideološki fanatik, i kao takav opasan čovjek, potencijalno poguban po demokraciju. Osobina je fanatika da žele isključiti svako drugo i drukčije mišljenje, monopolizirati javni prostor. A monopoli su loša stvar, i u ekonomiji i u politici i u kulturi i obrazovanju, napose u potonjem. Na taj način ne dobivamo obrazovane, već indoktrinirane ljude. O pravim Kapovićem namjerama je najbolje progovorio on sam u potajno snimljenom videu na youtubeu, koji je kasnije je uklonjen jer se Kapović pozvao na – “autorska prava!” Zanimljiv postupak od nekog tko inače prezire kapitalizam i privatno vlasništvo, naročito nad kapitalom u što spada i intelektualno vlasništvo i autorska prava.

On u tom videu govori kako će manipulacijom stvoriti “revolucionarnu situaciju”, kako treba ljudima ogaditi određene pojmove i ljude (“neoloberalizam zvuči kao psovka”, kaže, i hvali prisutnog novinara jer je uspio ljudima ogaditi taj pojam), govori o postupnoj radikalizaciji pokreta i o tome kako namjerava preko svoje stranke “radnička fronta” u stilu mafije kontrolirati sindikate, a zanimljivo je što je spominjao “militantno ulično krilo”, koje bi činili  kako je rekao “neki malo rabijatniji tipovi” koji bi nasiljem na ulicama potkrijepili teorije uglednog profesora. “Ne mogu baš ići okolo i mlatiti kapitaliste, ali…”, kaže Kapović. Za to krilo partije kaže da “nije baš nebitno”.

Kapoviću je jasno da vlast ne može osvojiti na izborima, bar ako ne izazove situaciju kakva je postojala u Njemačkoj tridesetih: zato je on posvećen proizvodnji kaosa, uz po mogućnosti paravojne formacije na ulicama. Glasnović je spominjao “skojevke neobrijanih nogu”, no paravnojni SA odredi na Filozofskom, po uzoru na one Ernsta Rohma, već postoje: bande nasilnika su davno preuzele kontrolu nad fakultetom, i fizički su izbacivali s predavanja one koji su tijekom blokade fakulteta studirati ili održavati predavanja. To su, očito, ti “malo rabijatniji tipovi” koje je spominjao. A neki studenti, za razliku od napušenih propalica u štrajku, nisu na FFZG-u zbog dizanja revolucija, već znanja i diplome. I ne mogu si priuštiti propustiti dva ili tri mjeseca od akademske godine svake godine radi štrajkova.

Ukratko, radi se o čovjeku čije su namjere vrlo opasne po slobodu ljudi i demokraciju kao takvu, čovjeku kod kojeg mi je, kad se prvi put pojavio intervju s njim u jednim našim novinama, prije puno godina, palo u oči da na stolu, inače praznom, drži Gramscijevu knjigu. Gramsci je inače najpoznatiji upravo po tezi da komunisti, da bi revolucija uspjela, moraju ostvariti kulturnu hegemoniju preko infiltriranja u sve institucije društva – nešto što je Rudi Dutschke (njemački Kapović) kasnije definirao sintagmom “dugi marš kroz institucije”.

To je potrebno znati da bi se razumjelo Kapovića.  Kad on zbivanja na fakultetu objašnjava u tekstu naslovljenom “Crkva preko Filozofskog fakulteta sprema udar na društvo”, to treba čitati kao “ne smijemo dopustiti da nam se neprijatelji komunizma infiltriraju u obrazovni sustav, jer odgoj mladih generacija je nešto što smije biti povjereno samo psihopatima i sociopatima poput nas”.

U tekstu zasnovanom na više nego nategnutim tezama on zapravo izvrće tezu tvrdeći kako Kaptol želi infiltrirati svoje ljude u obrazovni sustav. Infiltracija svojih ljudi u sistem je upravo osobina ljudi poput Kapovića, ljudi koji zastupaju retrogradne ideje 19. stoljeća u 21., i oni ne mogu pristati na to da bi u sustavu radili ljudi koji nisu prošli postupak pranja mozga kod njih.

Podupirati sad već odbačeni ugovor o suradnji Bogoslovnog i FFZG-a je tako postalo na FFZG-u nešto kao podupirati Trockiste. Za to se ide na vješala! Za to partija odstreljuje! “Trocki” je u ovom slučaju upravo Previšić, čovjek koji je i sam potekao s te lijeve strane, ali je zbog “izdaje revolucije” osuđen na akademsku smrt, kao i svi koji ga podupiru. Na FFZG-u, tom rasadniku tolerancije i slobodne misli, svaki student koji bi podupro dvopredmetni studij i postavio logično pitanje “zašto mi od toga uopće pravimo problem, kad je svugdje u svijetu normalno da vi možete pohađati različite fakultete unutar istog sveučilišta” zacijelo bi bio trajno ekskomuniciran iz društva, i time bi mu  efektivno bio onemogućen završetak studija.

Da ta ekipa diktatorčića u svojim snovima ne preza ni od čega kako bi ostvarila ciljeve govore i napisi u njima sklonom tisku, gdje je čak prodana laž kako je Previšić htio spojiti Bogoslovni i Filzofski fakultet u istu ustanovu. A prodana je i priča kako bi se oni s Bogoslovnog upisivali na FFZG mimo uvjeta koje taj fakultet inače postavlja, i “bez prijemnog ispita”, što je također besmislica i izmišljotina (usput, “prijemni ispit” kao takav u Hrvatskoj ne postoji od uvođenja državne mature). U društvu gdje imbecili plješću ljudima poput Kapovića i sličnih uz povike, “bravo, crkva je zaostala, nećemo u 18. stoljeće!”, u društvu gdje su obrazovane budale produkt neobrazovnog sustava, zaboravlja se da na današnjim zapadnim sveučilištima praktički nema zasebnih fakulteta – sveučilišta su integrirana. Nisu toliko česti slučajevi double-major studija s dva odjela ili “fakulteta” na istom sveučilištu, ali se zato, naročito Bolognom, jako potiču double-major i dual degree studiji s dva različita sveučilišta! A kod nas je i “double major” s dva odsjeka istog sveučilišta nešto neprihvatljivo, jer bi moglo zaprljati ideološku čistoću onih koji sebe drže pripadnicima više kaste! A prema ideji da bi oni s drugog fakulteta na istom sveučilištu mogli zaći u njihove odaje gaje odnos kakav su gajili rasisti na američkom jugu prema ideji da bi crnci mogli jednog dana ulaziti u iste dućane u kojima kupuju bijelci.

I  dok vani nitko više ne razmišlja u smjeru upisa ovog ili onog fakulteta, već se upisuju programi a la carte na određenom sveučilištu, mi ovdje održavamo ekskluzivnost pojedinih fakulteta, što je obrazovni model napušten u prošlom stoljeću. Vani niste student nekog fakulteta, već prije svega određenog sveučilišta, i svi njegovi odjeli su vam na raspolaganju za istraživanja. Naša sveučilišta su, kao i Kapović, još u prošlom stoljeću i uopće nisu integrirana, s izuzetkom onog u Dubrovniku (tamo više nema pojedinih fakulteta, pa tamo Kapović ne bi mogao raditi cirkus kakav radi u Zagrebu). No tako bi malobrojnoj, ali jako glasnoj i jako isključivoj kliki s FFZG-a, bilo teže očuvati ideološku čistoću Filozofskog i svoju poziciju ideoloških gurua.

Nakon što se odustalo od mogućnosti dvopredmetnog studija nastavljeno je harangiranje protiv kontrarevolucionara, starim metodama nasilja, pritiska i ucjene. Previšiću je badava bilo pozivati se na to da fakultetsko vijeće nije imalo legalno izabrane predstavnike studenata – Senat sveučilišta je to potrudio, dao mu za pravo, ali kapitulantski HDZ, odnosno ministar Šustar, ga je svejedno odlučio smijeniti krajem školske godine, čime su jakobinci odnijeli još jednu pobjedu, na giljotinu stavili još jednu glavu, što jasno neće utažiti žeđ za krvlju. U boljševičkoj maniri, Filozofskim vlada “plenum”, koji je ime posudio iz staljinizma, u kojem je oko 300 ljudi od kojih su polovica NGO-aktivisti koji s fakultetom kao takvim nemaju veze, dok gotovo 7.000 studenata jednostavno nema pravo glasa niti ih tko što pita.

Tražit će se i glava svih koji ikad počnu razmišljati o ikakvom vidu integracije Filozofskog u Sveučilište, jer on mora ostati jezgra revolucionarne borbe, i nipošto se – bar odsjek filozofije – ne smije pretvoriti u normalnu obrazovnu ustanovu. A normalna bi bila ona koja je depolitizirana i dezideologizirana: ideja obrazovanja nikad nije bila, bar ne do pred stotinjak godina,  da promovira i jedan svjetonazor na uštrb bilo kojeg drugog, i jednu ideologiju, ideja obrazovanja nikad nije bila da favorizira religioznost ispred ateizma niti obratno, što je uostalom i temelj sekularizma, neutralan odnos države spram kako vjere tako ateizma, ne neprijateljski spram vjere i u korist ateizma.

A u međuvremenu, logika nasilja sve više preuzima filozofski, nasilničke grupacije od “plenuma” na dalje se sve više, u skladu  s filozofijom Kapovića i njegovih idola poput Gramscija služe nasiljem, rijeđe fizičkim ali i njime po potrebi, kako bi ideološki sanitizirali fakultet. Više pritiskom na studente kako bi u konačnici svi, pod prijetnjom ekskomunikacije i izloženosti agresiji vršnjaka, prihvatili “jedinu pravu ideologiju”.

Naime, sprječavanje studenata da pohađaju predavanja jest nasilje. Fotomontaže odrubljenih glava u stilu ISIL-a jesu zastrašivanje i nasilje. Pozivanje na lomljenje nogu zaštitarima od jednog od organizatora nasilnih prosvjeda nije retorička figura nego poziv na nasilje. Kao što je nasilje i iživljavanje plenumaša nad većinom studenata koji bi učili i nemaju vremena za prosvjede jer ne misle biti klošari i studirati dvadeset godina. Međutim, kad netko želi taj krug nasilja prekinuti intervencijom bilo zaštitara koji će spriječiti ilegalne centre moći na fakultetu da preuzimaju vlast bilo policijskom intervencijom, pokreće se cijeli kulturnjačko-medijski stroj. FFZG je tako postao fakultet-slučaj, trajni izvor nestabilnosti u hrvatskom političkom i obrazovnom sustavu. I to će još dugo i ostati. Depolitizacija i deideologizacija obrazovanja je nešto čega ćemo se još načekati.

Autor:

ZADNJE VIJESTI