Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Hoće li se napokon načeti Zmajlovićeve i Mullerove afere i pranje novca?

Autor: I. Delić

Da su ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Sven Muller doista uigran tandem za “pranje love” pokazalo se i u još jednoj velikoj aferi...

Ovih dana svi se izrazito intenzivno bave preplaćenim računima, no izgleda da je pored hrvatske političke elite preplaćeno ljetovanje tehničkog premijera tek kap u moru suludih troškova. Da je tome tako svjedoči najava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji će od Vlade zatražiti suglasnost za odobrenje prekoračenja po transakcijskom računu u iznosu do sto milijuna kuna radi rješavanja trenutne likvidnosti. Tema je to kojom će se pozabaviti v.d. direktor Fonda Ljubomir Majandžić, koji sasvim sigurno nakon bivšeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića i prijatelja mu Mullera direktora Fonda ima puno rupa za pokrpati te mnogo afera čije repove valja srezati. Naime, osim mutnih i sumnjivih poslova po nacionalnim parkovima i zapošljavanja podobnih u cipelama bivših SDP-ovih kadrova vuče se mnogo tvrdih stjena.

Mnogi još uvijek pamte da je upravo Zmajlović jedan od ministara s najviše afera u Milanovićevoj vladi (što nije jednostavan zadatak), zapošljavao iliti ga uhljebljivao po ministarstvu susjede, rodbinu i prijatelje, a kada mu to nije bilo dostatno, odlučio se na cirkus sa seljenjem ministarstva u Zagreb Tower koje je pak bilo praćeno gomilom nelogičnosti. Uz njega je u priču uključen Sven Muller iz Fonda za zaštitu okoliša te tadašnji zamjenik ministra Hrvoje Dokoza. Primjera radi, dogovorom i prijateljskim linijama, točnije preko treće osobe, Muller je pomoću Fonda svojoj supruzi sredio subvenciju od 30 tisuća kuna za kupnju hibridnog vozila, nakon što je Fond objavio natječaj za kupnju istih. Postoje indicije da je tada Muller znao tko je osoba koja će dobiti subvencije te koja će nakon toga prepustiti subvencioniranu Toyotu ministru Zmajloviću. Idejni začetnik natječaja za subvencije jest Dokoza koji je na mjesta zamjenika došao iz autoindustrije. Je li se time pogodovalo Toyoti i to planski jer imaju najveću gamu hibridnih i električnih vozila, pitanje je na koje bi ovih dana odgovor trebale ponuditi zainteresirane institucije. Niz afera koje se vežu uz Zmajlovića duži je od popisa radnih mjesta koje je ovaj imao, ali takvo što ne iznenađuje, budući da je odmah po završetku fakulteta zasjeo u fotelju direktora tvrtke Komunalno Jastrebarsko, nakon toga postaje gradonačelnikom toga grada, a vrlo brzo i najmlađim ministrom u Milanovićevoj vladi. Uistinu, već spomenuto preseljenje trebalo se ostvariti pod krinkom ušteda, dok više od 700 prostora u vlasništvu države, kojima je tada rukovodio SDP-ov Mladen Pejnović, zjapi prazno. Da Zmajloviću i nije pretjerano stalo do ušteda svjedoči podatak o vlastitoj egzotičnoj kupaonici koju si je ministar osigurao u uredu. Slučaj preseljenja javnost je tada podsjetio na aferu Planinska, ali umjesto krađe u razlici u cijeni kvadrata, u Zmajlovićevu slučaju preseljenja ministarstva u zgradu Zagreb towera, naveliko bi se kralo na razlici cijene najma po četvornom metru. U svemu tome Zmajlović je planirao uzeti ogromnu proviziju pogodujući prijatelju Mulleru koji je također planirao uzeti novac na ovaj način, a k tome, selidba je čisti sukob interesa jer Muller je sudjelovao u gradnji Zagreb towera.

A da su ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Sven Muller doista uigran tandem za “pranje love” pokazalo se i u još jednoj velikoj aferi. Riječ je, podsjetimo, o aferi u kojoj je Zmajlovićevo ministarstvo odobrilo enormna financijska sredstva Mullerovu Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u, kako je službeno navedeno, svrhu marketinških i oglašivačkih aktivnosti. I ništa u toj informaciji ne bi bilo intrigantno, da nije riječ o gotovo pedeset puta većim sredstvima od svih prethodnih. Tada se po kuloarima Zmajlovićeva ministarstva, ali i u središnjici vladajuće stranke na Iblerovu trgu već uveliko počelo govoriti da je takva odluka donesena kako bi se najveći dio tih odobrenih sredstava mogao koristiti u SDP-ovoj izbornoj kampanji za parlamentarne izbore. Dakle, radilo se o SDP-ovom crnom fondu za crne dane, kakav se koristio i u izbornoj kampanji HDZ-a za vrijeme vladavine Ive Sanadera, tvrdili su naši izvori iz Ministarstva. Ali, to nije bio jedini gaf tog ekološkog dvojca bez kormilara, jer se u nizu afera na vodećem mjestu našla i ona u kojoj su Zmajlović i Muller prevarili svog šefa Zorana Milanovića za više od 500 000 eura.

Naime, njih dvojica su iza leđa danas bivšeg premijera i u četiri oka bez svjedoka potpisali i aneks ugovora po kojem se cijena preseljenja u zgradu Zagreb towera povećava za novih, minimalnih, 500 000 eura – muke su Zmajloviću zadavala i parkirna mjesta koja su porezni obveznici umjesto 61 tisuću kuna platili enormnih 612 tisuća kuna jer ministarstvo nije iskoristilo pravo na kupovinu povlaštenih parkirnih karata. Državni ured za reviziju utvrdio je da za tri automobila u vlasništvu ministarstva ne postoji putni nalog pa se ne zna tko ih vozi. Priča je ovo koja je ubrzo pala u zaborav jer javnost je više od toga tko ih vozi zanimalo tko to krade automobil glasnogovornice ministarstva za koju se šuškalo da je ministrova prisna prijateljica. Službeno vozilo na koje nema pravo ukradeno joj je pred kućom, a navodno ga je koristila i na godišnjem odboru.

Osim nabavke novog automobila za glasnogovornicu, iz proračuna se financiralo i 80 posto troškova nabave skupih hibridnih i električnih automobila za parkove prirode i nacionalne parkove, čija je cijena 24 milijuna kuna. Putnih naloga za sve automobile u vlasništvu ministarstva nije bilo. Ali ostale dokumente arhivirati je trebao Pismohrana servis za koji je pak lobirao Milanovićev brat Krešimir, u čemu moguće i jest tajna njegove potpore ministru. Rastrošnosti bivšeg ministra tu nije kraj. Zmajlović je rasuo 914 tisuća kuna na internetski portal čija je cijena prema stajalištima brojnih stručnjaka znatno manja. Riječ je o internetskoj stranici za ljubitelje prirode Državnog zavoda za zaštitu prirode za čiju je izradu Ministarstvo izdvojilo 914 tisuća kuna.

Riječ je o stranici Bioportal koja se ne nalazi na istoimenoj adresi već na internetskoj stranici  www.iszp.hr, što je kratica Informacijskog sustava zaštite prirode. Izrada ovih portala dogovorena je ugovorom s izručiteljem izabranim na javnom natječaju. No, tu je i drugi interni sektorski portal tako da su u cijenu obuhvaćene izrade dvaju portala od kojih drugi sektorski omogućava upravljanje prostornim podatcima, ali je i važna aplikacija Upisnik zaštićenih područja za koji je nadležno Ministarstvo. Jednostavno dizajnirana stranica kao najnapredniju funkciju nudi pregled nacionalnih parkova na mapi RH. Ne postoje tu nikakve dodatne informacije, pa čak niti funkcije koje bi mogle služiti turistima željnim posjeta ovim hrvatskim turističkim atrakcijama. Nameće se stoga posve legitimno pitanje je li i u ovoj priči netko pokušao oprati novac te za koga je uopće dizajniran portal čija funkcija i nije pretjerano jasna. Najveći iznos za izradu ovoga portala mogao je iznositi oko 20-ak tisuća kuna, procjena je stručnjaka.

Autor: I. Delić

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI