Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Hoće li Bajić – zbog ‘Orašja’ – završiti iza brave?!

Autor: Odvjetnik Hrvoje Pezelj / 7Dnevno / 25. studenog 2016.

Čelni ljudi obrane Orašja uhićeni su na temelju brojnih nezakonitih radnji koje su provedene na temelju Protokola kojeg je Mladen Bajić, tada glavni državni odvjetnik RH, 2013. potpisao s Goranom Salihovićem, glavnim tužiteljem Tužiteljstva BiH. Bajić je postupao protivno odredbama Zakona o tajnosti podataka, Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Zakona o državnom odvjetništvu - i protivno Ustavu RH. Dakle, počinio je više kaznenih djela. Tko će ga pozvati na odgovornost?!

 

Početkom ovog mjeseca uhićena su i pritvorena desetorica pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane koje je Republika Srpska optužila za ratne zločine nad srpskim zarobljenicima i civilima u Orašju tijekom 1992. i 1993. godine.

Iz sadržaja priloga objavljenih u medijima moglo se je utvrditi da je za to uhićenje od presudne važnosti bio Protokol koji su u Sarajevu 3. lipnja 2013. potpisali Mladen Bajić, tada glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, i Goran Salihović, glavni tužitelj Tužiteljstva BiH.

“Državno odvjetnišvo Republike Hrvatske, na temelju zahtjeva Tužiteljstva BiH, naložilo je Hrvatskom državnom arhivu i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru da dostave povjerljivu vojnu dokumentaciju vlastima Bosne i Hercegovine. 17. srpnja 2014. SDP-ovo Ministarsvo pravosuđa je zaprimilo zamolbu bosanskog tužiteljstva od 7. srpnja, kojom moli uvid u Hrvatski državni arhiv. Nakon toga su bosanskim vlastima predani dokumenti 106. brigade HVO-a, Operativne zone Bosanska Posavina”, javljeno je 3. studenoga 2016. na portalu Kamenjar.com. “Istražitelji iz BiH počeli su još 2005. dolaziti u Hrvatski državni arhiv (HDA), gdje su proučavali, ali i fotokopirali dio građe vezane uz HVO i Domovinski rat, doznali smo u HDA. U zadnje vrijeme nisu dolazili, ali su prije nekoliko mjeseci u HDA bili suci s područja istočnog Sarajeva kojima je Arhiv bio samo servis, gdje su proučavali građu koju su prije toga naručili u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata koji je smješten u istoj zgradi bivše Sveučilišne knjižnice gdje je i Hrvatski državni arhiv”, objavio je Jutarnji list istoga nadnevka.

Bajić je znao da radi nezakonito, ali je radio kako je radio

Iz činjenica koje su prenijeli mediji proizlazi da je Mladen Bajić kao glavni državni odvjetnik RH potpisivanjem navedenog protokola te svojim radnjama u njegovoj provedbi počinio više nezakonitih radnji, i to:

– postupao protivno odredbama Zakona o tajnosti podataka;

– postupao protivno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima;

– postupao protivno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i protivno Ustavu Republike Hrvatske.

Dakle, time je počinio više kaznenih djela.

Naime, dokumentacija koja se sačinjava tijekom ratnih operacija uvijek je označena kao tajna (vojna tajna, vrlo tajno…). Da je tako bilo i u slučaju dokumentacije vezane za obranu Orašja pokazuje dio članka u kojem stoji: „Protokol koji su u Sarajevu 3. lipnja 2013. potpisali Mladen Bajić, kao glavni državni odvjetnik RH, i Goran Salihović, kao glavni tužitelj Tužiteljstva BiH, regulira upravo suradnju dvaju tužiteljstava. (…) Među ostalim, obje su se strane obvezale da će jedna drugu obavještavati o stanju predmeta i čuvati tajnost podataka, ako to zatraži druga strana“. (Jutarnji list, 3.11.2016.)

Dakle, Mladen Bajić već pri potpisivanju Protokola zna da se radi o dokumentaciji koja ima oznaku tajnosti (zbog toga se i dogovora obveza čuvanja tajnosti podataka), tj. da se na tu dokumentaciju obavezno mora primjenjivati Zakon o tajnosti podataka.

Iako se radilo o dokumentaciji koju je RH predao HVO, a takva je dokumentacija u RH zaštićena Zakonom o tajnosti podataka, Bajić svjesno i namjerno postupa protivno tom zakonu – a vezano za vlasnika dokumentacije s oznakom tajnosti te postupak deklasifikacije (skidanja oznake tajnosti):

U čl. 2, uz ostalo, stoji:

klasificirani podatak je onaj koji je nadležno tijelo, u propisanom postupku, takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak kojeg je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje;

(Pri tome se treba uzeti u obzir i da je tijekom obrane Orašja postojala suradnja HV-a i HVO-a, zbog čega se ista dokumentacija s oznakom tajnosti može odnositi i na HV, te u tom smislu odvjetnik prvoosumnjičenog  Đure Matuzovića ističe da su vojne nadležnosti tijekom rata na ovom području imali zapovjednici regularne vojske Hrvatske. „Kad se zna činjenica da na ovom prostoru u ono vrijeme djeluje regularna hrvatska vojska, sa svojim komandnim kadrom …. Mi imamo kod sebe imena, vremenski kontinuitet, naredbe. To je poznati dio istorije, ali u ovom krivičnom predmetu, u kojem sad radim, taj dio je izostavljen. …. Zapovjednici iz Hrvatske su imali i naredbodavnu i efektivnu kontrolu, pa nema dileme oko toga ko je odgovoran za konkretan slučaj“), izjavio je za radio Slobodnu Europu 4. studenoga 2016.

– deklasifikacija podatka je postupak kojim se utvrđuje prestanak postojanja razloga zbog kojih je određeni podatak klasificiran odgovarajućim stupnjem tajnosti, nakon čega podatak postaje neklasificiran s ograničenom uporabom samo u službene svrhe;
– vlasnik podatka je nadležno tijelo u okviru čijeg djelovanja je klasificirani ili neklasificirani podatak nastao

DORH je protuzakonito deklasificirao dokumente

Dakle, jasno je da je vlasnik u trenutku nastanka predmetne dokumentacije i podataka sadržanih u njoj HVO (moguće za određene dijelove i HV), te je jasno da DORH (i glavni državni odvjetnik RH) niti je vlasnik te dokumentacije niti smije, sukladno Zakonu o tajnosti podataka, provesti postupak deklasifikacije.

Zakon o tajnosti podataka jasno propisuje i pristup podacima i – što je vrlo važno – pristup podacima druge države. U čl. 20 stoji: „ (1) Pristup klasificiranim podacima bez certifikata imat će u okviru obavljanja poslova iz njihovog djelokruga državni dužnosnici određeni odredbama Zakona o sustavu državne uprave, zastupnici u Hrvatskome saboru, pučki pravobranitelj, suci, glavni državni odvjetnik, zamjenici glavnog državnog odvjetnika, ravnatelj Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te zamjenici ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su, prije pristupanja klasificiranim podacima, potpisati izjavu Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost kojom potvrđuju da su upoznati s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita klasificiranih podataka te se obvezuju raspolagati klasificiranim podacima sukladno navedenim propisima“.

A u čl. 22 navodi se: „(1) Pristup klasificiranim podacima druge države i međunarodne organizacije imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga, te kojima je izdan certifikat propisan međunarodnim ugovorom ili sigurnosnim sporazumom.
(2) Certifikat iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju zahtjeva nadležnog tijela.
(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo za osobe kojima je prethodno izdan odgovarajući certifikat u postupku iz članka 18. ovoga Zakona.“

Je li „preskočio“ Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost?

Vidljivo je da glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić ima pravo pristupa klasificiranim podacima bez certifikata samo u okviru obavljanja poslova iz svog djelokruga, što znači da on nema bilo kakve ovlasti da nekome drugome omogući pristup tim podacima, odnosno nekome ih preda ili učini dostupnim.

S obzirom da je Bajić bio obvezan prije pristupanja klasificiranim podacima potpisati izjavu Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost kojom potvrđuju da je upoznat s odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita klasificiranih podataka te se obvezuju raspolagati klasificiranim podacima sukladno navedenim propisima, to ponovno potvrđuje njegovo svjesno i namjerno postupanje protivno Zakonu o tajnosti podataka.

Ujedno, s obzirom da bi glavnom državnom odvjetniku RH Mladenu Bajiću za pristup klasificiranim podacima druge države i međunarodne organizacije (ovdje podaci HVO-a), prethodno morao biti izdan certifikat propisan međunarodnim ugovorom ili sigurnosnim sporazumom, a koji izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, to se postavlja pitanje da li je glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić uopće imao taj certifikat, odnosno je li on i u tom dijelu prekršio Zakon o tajnosti podataka.

S obzirom da se navodi da je tijekom obrane Orašja postojala suradnja HV-a i HVO-a, zbog čega se ista dokumentacija s oznakom tajnosti može odnositi i na HV, to je glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić posebno morao obratiti pažnja na čl. 20 Zakona o tajnosti podataka koji propisuje „da će pristup klasificiranim podacima bez certifikata glavni državni odvjetnik imati u okviru obavljanja poslova iz svog djelokruga“ te da su „osobe iz stavka 1. tog članka dužne, prije pristupanja klasificiranim podacima, potpisati izjavu Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost kojom potvrđuju da su upoznati s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita klasificiranih podataka te se obvezuju raspolagati klasificiranim podacima sukladno navedenim propisima“.

Dakle, svako ponašanje suprotno Zakonom propisanoj izjavi predstavlja kazneno djelo.

S obzirom da mi nije poznat sadržaj navedene dokumentacije koja je predana istražiteljima iz BiH, niti daljnje postupanje HVO-a u odnosu na tu dokumentaciju, ne znam da li je HVO postupao na način da bi vlasnik te dokumentacije sada bila Republika Hrvatska, MORH ili neko drugo državno tijelo. U svakom slučaju, to nije DORH niti glavni državni odvjetnik RH.

Tko je sada vlasnik predmetne dokumentacije, bitno je jer Zakon o tajnosti podataka, uz ostalo, propisuje i sljedeće:
• Ako se klasificirani podatak uništi, otuđi ili učini dostupnim neovlaštenim osobama, vlasnik podatka poduzima sve potrebne mjere za otklanjanje nastajanja mogućih štetnih posljedica, pokreće postupak za utvrđivanje odgovornosti i istodobno izvještava Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost.
• Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima, vode evidenciju o izvršenim uvidima i postupanju s klasificiranim podacima.
• Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost provodi nadzor nad postupcima klasifikacije i deklasifikacije podataka, načinom ostvarivanja pristupa klasificiranim i neklasificiranim podacima, provedbi mjera za zaštitu pristupa klasificiranim podacima te izvršavanja obveza proizašlih iz međunarodnih ugovora i sporazuma o zaštiti klasificiranih podataka.
• U provođenju nadzora predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost ovlašten je:
– utvrditi činjenično stanje,
– dati upute u svrhu otklanjanja utvrđenih nedostataka i nepravilnosti koje su nadzirana tijela dužna u određenom roku ukloniti,
– pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti vlasnika podatka,
– poduzeti druge mjere i radnje, za koje je posebnim propisima ovlašten.
• U Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost ustrojavaju se registri izdanih certifikata, rješenja o odbijanju izdavanja certifikata, potpisanih izjava iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona te obavljenih upoznavanja sa standardima iz članka 28. ovoga Zakona.

Očito je da je sve što je potrebno za zaštitu dokumentacije iz rata 1991.-1995. kvalitetno riješeno Zakonom o tajnosti podataka, samo ga treba dosljedno primijeniti.

Postupanje protivno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima

Kada se ukaže potreba da pravosudna tijela radi obavljanja poslova iz svoje nadležnosti na neki način ostvare suradnju s pravosudnim tijelima iz druge države, tada se to može učiniti samo i jedino sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

To se vidi iz odredaba tog zakona, kojima se, uz ostalo, propisuje:
• Ovim se zakonom uređuje međunarodna pravna pomoć u kaznenim stvarima, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

• međunarodna pravna pomoć u kaznenim postupcima koji su u tijeku u RH ili u stranoj državi (pribavljanje i prosljeđivanje predmeta koji će biti predočeni kao dokazi, dostava sudskih akata i odluka, pristupanje sudu osoba radi davanja iskaza i druge radnje potrebne za vođenje kaznenih postupaka).

Tijela nadležna za pružanje međunarodne pravne pomoći

Članak 6.

(1) Zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć i informacije iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona domaća pravosudna tijela upućuju stranim nadležnim tijelima putem Ministarstva pravosuđa.

(2) Ministarstvo pravosuđa nadležno je za zaprimanje zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć stranih nadležnih tijela, koje bez odlaganja upućuju domaćim pravosudnim tijelima, osim ako je očito da zamolbu treba odbiti.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, domaća pravosudna tijela mogu zamolbu za međunarodnu pravnu pomoć izravno uputiti stranom pravosudnom tijelu, kada je to izričito predviđeno odredbama ovoga Zakona i uz uvjet uzajamnosti, ili kada je takav put predviđen međunarodnim ugovorom (neposredna komunikacija).

(8) Stranoj državi s kojom RH nema zaključen međunarodni ugovor, kao i kada je međunarodnim ugovorom izričito predviđen diplomatski put dostave, Ministarstvo pravosuđa dostavlja i zaprima zamolbe za međunarodnu pravnu pomoć putem MVP-a.

Dosljedna primjena ovog zakona obavezna je za sva pravosudna tijela, pa tako i za DORH, a iznimke su moguće jedino ako je međunarodnim ugovorom drukčije određeno, ali je tu presudno bitno tko može potpisati takav međunarodni ugovor, jer se iz čl. 6. st. 8 vidi da samo RH može sa stranom državom zaključiti međunarodni ugovor, te je jasno da glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić za zaključenje međunarodnog ugovora nema ovlasti.

Protuustavno postupanje

Time dolazimo i do postupanja protivno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i protivno Ustavu RH. Naime, Ustav RH u čl. 139, 140 i 141 propisuje:

• U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade RH.

• Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH.

Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava RH Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka.

Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada RH.

• Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Iz gornjeg je vidljivo da potpisivanje navedenog Protokola nije u suglasnosti s citiranim odredbama Ustava RH, te da je do toga došlo bez sudjelovanja Hrvatskoga sabora, predsjednika Republike i Vlade RH.

Zoran Milanović shvatio što se događa, arhiv HVO-a zatvoren

Iako su sukladno Ustavu RH međunarodni ugovori po pravnoj snazi iznad zakona, kolika je stvarna važnost Protokola koji je potpisao glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić (i koji bi navodno trebao biti međunarodni ugovor) pokazuje dio objavljen u novinama “nakon što je tadašnji premijer Zoran Milanović upozoren što se događa, tvrde insajderi, nakon nekoliko mjeseci arhiv HVO-a je zatvorena ne samo istražiteljima iz BiH nego svima, da bi u lipnju 2015. Milanović i javno kazao kako “nakon 20 godina političke optužnice dopustiti nećemo… Upozoravam, prije svega susjede (BiH) da gledaju svoj posao, a mi ćemo gledati svoj posao”. (Večernji list 3.11.2016.)

Jednostavno zatvaranje arhiva bolje od ičega pokazuje da je Protokol koji je potpisao glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić bez ikakvog pravnog značenja i važnosti, te da je potpisivanje, a osobito njegovo provođenje, bilo protivno svim citiranim zakonima kao i Ustavu RH.

Kolike su ovlasti glavnog državnog odvjetnika RH da uopće bilo što sam donosi ili potpisuje, a što bi predstavljalo izvor prava, najbolje pokazuje čl.28. st.1. Zakona o državnom odvjetništvu koji propisuje: “Ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi Poslovnik državnog odvjetništva na prijedlog glavnoga državnog odvjetnika”.

Dakle, glavni državni odvjetnik RH nema čak niti ovlasti da sam donese Poslovnik državnog odvjetništva, nego je to ovlast ministra pravosuđa.

Ovo sve pokazuje da je stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetništva, pa tako i glavnog državnog odvjetnika RH vezana samo za područje RH i djelatnost pred sudovima, što je i propisano Zakonom o državnom odvjetništvu.

Iz svega proizlazi da je glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić (moguće i druge osobe iz RH) počinio više kaznenih djela, pri čemu su određena kaznena djela počinile i osobe iz BiH koje su došle u RH i potom iz nje iznijele fotopreslike dokumentacije koja ima oznaku tajnosti, a koju oznaku tajnosti nije prethodno skinuo vlasnik te dokumentacije.

Rezultat svega su – nezakoniti dokazi!

U konačnici, s obzirom na sve opisano što je protivno citiranim zakonima i Ustavu RH, radi se o nezakonitim dokazima, jer Zakon o kaznenom postupku RH propisuje:

Članak 10.

(1) Sudske se odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi).

(2) Nezakoniti su dokazi:

1) koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja,

2) koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, osim u slučaju iz stavka 3. ovog članka,

3) koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom,

4) za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

(3) Ne smatraju se nezakonitima dokazi pribavljeni povredom prava i sloboda iz stavka 2. točke 2. ovog članka u postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti Županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava.

(4) Sudska odluka ne može se temeljiti isključivo na dokazu iz stavka 3. ovog članka.

I Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH u čl. 11 propisuje nezakonite dokaze i da sud svoju odluku ne smije zasnovati na njima.

Stoga bi Republika Hrvatska trebala pokrenuti kazneni postupak protiv svih osoba koje su sudjelovale u predmetnim radnjama, te tražiti utvrđenje kaznene odgovornosti i za osobe iz BiH, jer su i one iste radnje počinile na području RH, te je kroz kazneni postupak potrebno utvrditi i nezakonitost tako pribavljenih dokaza, jer upravo to može pomoći obrani uhićenih pripadnika HVO-a.

Je li Bajić čitao ove zakonske odredbe?

• Zlouporaba položaja i ovlasti

Članak 291.

(1) Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina.

• Uništavanje ili prikrivanje arhivskog gradiva

Članak 321.

Tko protivno propisima uništi, prikriva ili učini neuporabljivom arhivsko ili registraturno gradivo, ili ga iznese iz RH bez odobrenja nadležnog državnog tijela, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

• Odavanje tajnih podataka

Članak 347.

(1) Tko tajne podatke koji su mu povjereni učini dostupnim neovlaštenoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Tko pribavi tajni podatak s ciljem da ga on ili druga osoba neovlašteno upotrijebi, ili tko drugome učini dostupnim takav podatak u čiji je posjed došao slučajno, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Autor: Odvjetnik Hrvoje Pezelj / 7Dnevno / 25. studenog 2016.

ZADNJE VIJESTI