HDZ je uz europsku desnicu već mogao pobijediti!

Autor: Petar Mandarić/7Dnevno/30. listopada 2015

U Poljskoj je pobijedila jaka desna stranka, dok ujedinjena ljevica nije prešla ni prag. U Hrvatskoj bi jedna prava desna stranka prema raspoloženju naroda bez problema pobijedila na izborima i pomela ljevicu, ali mi takve stranke nemamo, dok HDZ uporno odbija biti desna stranka.

Pobjeda stranke Pravo i pravda (PiS) u Poljskoj na više načina upućuje poruke Hrvatskoj kako stvari treba posložiti do sljedećih izbora. PiS po prvi put u postkomunističkoj Poljskoj ima mogućnost samostalnog sastavljanja vlade, bez traženja koalicijskih partnera i postizborne trgovine što za zemlju predstavlja predah. Jer, postizborne koalicije i kasnije održavanje stabilne koalicijske vlade, često znači bjesomučnu trgovinu kako bi se zadovoljili zahtjevi koalicijskih partnera za foteljama i bogatim transferima iz proračuna.

Poljska stranka PiS je konzervativna desna stranka koju vodi Jaroslaw Kaczynski, brat tragično preminulog Lecha Kaczynskog, čiji se avion srušio u Rusiji. Stranka je euroskeptična, tradicionalna i posvećena očuvanju vrijednosti poljskog društva. Njen glavni suparnik je Građanska platforma (PO) koja se smatra strankom desnog centra, iako je to zapravo upitno, jer promiče liberalnu politiku po pitanju homoseksualnih brakova, abortusa, manjinskih prava i sličnih pitanja financiranih iz Sorosevih fondova.

Vlada, koju je dosad predvodio PO, glasovala je za kvote EU-a o rasporedu migranata. Time je iznevjerila svoje prijatelje u Višegradskoj grupi i pokazala da se ne zauzima za vrijednosti koje srednjeeuropske zemlje nastoje gajiti. Poljski predsjednik Duda (dolazi iz PiS-a) na nedavnom je summitu Višegradske grupe obećao svojim višegradskim partnerima, da će iduća vlada koju će sastavljati PiS – povući poljski glas za tu odluku.

Europska desnica uzvraća udarac

Dakle, u Poljskoj je jaka desna stranka koja gaji prave desne vrijednosti, pobijedila kvazidesnu stranku koja ne baštini nikakve vrijednosti desne misli. Zanimljivo je da u Poljskoj ujedinjena ljevica nije prešla ni prag i njenih predstavnika neće biti u parlamentu, što znači pravi veliki poraz ljevice.

U Hrvatskoj, nažalost, nije slična situacija, iako su okolnosti slične. Jedna prava desna stranka bi prema raspoloženju naroda bez problema pobijedila na izborima i pomela ljevicu, ali mi takve stranke nemamo, dok HDZ uporno odbija biti desna stranka. Na desnici imamo neprofilirane stranke koje se udaraju u domoljubna prsa, ali ne znaju definirati vrijednosti desnice, pa ih često miješaju s totalitarizmom, nacionalizacijom i kontrolom svega, čime su sličnije socijalističkoj partiji, nego modernoj desnici Europe. Većina malih desnih stranaka je izgubljena u tom neredu definiranja i ne znaju za koje se vrijednosti zalažu, dok HDZ kao deklarativno desna stranka, izbjegava dati jasne odgovore na moderne izazove desnici u Europi i tako se opire modeliranju kojeg bi za nju izveli sami događaji i odgovori na aktualne izazove.

HDZ je objavom svoje izborne liste razočarao mnoge, a naročito one koji su vjerovali da će se u stranci isprofilirati nekoliko mladih i uspješnih ljudi koji su dosad pokazali da znaju raditi i koji su tim kreditom mogli HDZ-u donijeti premoćnu pobjedu. Isto tako, u novim geopolitičkim okolnostima, HDZ propušta šansu približiti se ideološki pitanjima koja muče države srednje Europe slične nama i povijesno i po izazovima s kojima se suočavaju.




Tako Mađarska, a sada i Poljska, pokazuju jak trend očuvanja nacionalnih vrijednosti i prkose strukturama EU-a koje teže federalizaciji i očuvanju fantomskih “europskih vrijednosti”. Obje te zemlje definiraju europske vrijednosti kao skup vrijednosti svake zemlje koji se onda kolektivno unosi u europski prostor i zajednički te vrijednosti čine europske vrijednosti, specifične za svaku državu ili narod. Dotle neki u Europskoj uniji žele napraviti neki set univerzalnih vrijednosti, koji će onda nametati ostalima.

Sve zemlje srednje Europe odbacuju i opiru se takvom nametanju fantomskih nepostojećih EU vrijednosti i to su jasno pokazale u najnovijoj migranstkoj krizi. Time Mađarska i Poljska najavljuju rađanje nove ideje u prostoru srednje Europe, koja čak i ljevičare, poput Fica, potiče da pokažu prkos prema Bruxellesu.

Nažalost, zasad se iz HDZ-a ne nazire znak da će krenuti tim prkosnim putem i da želi briselskim birokratima objasniti da mi europske vrijednosti već imamo i da ih moraju prihvatiti jer smo ih unijeli u EU i da neke druge ne želimo.




Danas je takva desnica u naletu u gotovo svim zemljama Europske unije i na izborima dobiva velike postotke. Jer, europski građani su umorni od nametanja raznih manjinskih prava i liberalnih lijevih ideja, pa su sve takve stranke, bilo (kvazi)desne ili lijeve, same sebi iskopale jamu i na posljednjim izbornim ciklusima diljem Europe upadaju u nju.

U Hrvatskoj se, nažalost, bitka još uvijek vodi na starim i dosadnim ideološkim pitanjima iz Drugog svjetskoga rata, pa HDZ nije shvatio moderna europska gibanja i iz njih izvukao uvjerljivu pobjedu bez mogućnosti ugroze dezorijentirane ljevice. Trenutna situacija je takva da će već izmoreni hrvatski birač izaći na birašte samo ako ga HDZ uvjeri da Kukuriku koalicija mora otići zbog svog štetnog djelovanja.

Tko sve fali na HDZ-ovim listama?

Opet će se u Hrvatskoj ponoviti situacija da se glasuje protiv, a ne za nekoga. HDZ je računao da će ljudi umorni od Milanovićevih ispada i koalicijske nesposobnosti glasovati protiv, pa je jako malo radio na unutarnjoj profilaciji stranke i etabliranju novih mladih ljudi. Tako će glasači HDZ-a na izbornim listama tražiti ispod 5. ili 7. mjesta kako bi pronašli nekoga koga mogu preferencijalno zaokružiti. Jer, činjenica je da na listama na prvim pozicijama stoluju stari, isluženi kadrovi koji se već ponavljaju u nekoliko ciklusa izbora i koji više nikoga ne mogu potaknuti da izađe na izbore. To su ljudi bez novih ideja koje diljem Europe nose nova moderna kretanja, ljudi koji nemaju potrebnu “istisninu” u moru problema.

HDZ i dalje računa na svoje glasačko tijelo koje je veliko i dovoljno da bude prva stranka po broju glasova, ali ne i za natpolovičnu većinu u Saboru (dvotrećinska je u domeni bajke) i samostalno sastavljanje vlade bez postizbornih i prijeizbornih kalkulacija i trgovine koja će samo koštati Hrvatsku i u početnim transferima i u kasnijem ometanju vlade da samostalno i suvereno donosi odluke. Odluke će se donositi kalkulantski i zadovoljavajući za neke male strančice čije su ideje upitno korisne za društvo.

Vremena koja su pred nama donose nova pitanja – preustroj Europske unije, jačanje migrantske krize i njenih posljedica na europske države, odnosi između Rusije i zapada, srednjeeuropska inicijativa Jadran – Baltik (- Crno more) i svi elementi koje ta inicijativa uspostavlja. Pred nama su izazovi i opredjeljenja za ili protiv federalizacije EU-a, za ili protiv liberalne ideje koju guraju prosorosevski kadrovi uzgojeni u posthladnoratovskoj Europi, za ili protiv korporativne okupacije država putem banaka i velikih korporacija i još mnogi kojih nismo ni svjesni.

Imati koalicijsku vladu u takvim turbulentnim vremenima samo je omogućavanje poluga za destabilizaciju onima koji to budu željeli, pa je HDZ morao raditi na tome da njegova vlada bude sastavljena samostalno na vrlo tvrdim vrijednosnim obrascima. Nažalost, ljudi na listama nisu jamstvo toga i prije će biti da će se u postizbornoj noći morati pregovarati s mnogima o micanju ove nesposobne i u nekim dijelovima antidržavne vlasti. Tako HDZ uvrće ruku svojim biračima kako bi glasovali za njih, ali ne potiče ih se da to naprave zdušno i od sveg srca.

Za one neodlučne ni taj element neće biti dovoljan da bi ih dovukao do birališta i njihovi glasovi će ostati nedodijeljeni ili dodijeljeni po D’Hondtu svima podjednako. A upravo oni su mogli biti privučeni jasnim opredjeljenjima za pojedine vrijednosne obrasce i s njima bi pobjeda HDZ-a bila neupitna i blistava.

Prema mnogima, imena koja fale na listama HDZ-a su: Andro Krstulović Opara, Davor Josić, Katica Miloš, Marija Boban, Dragan Perić, Tomislav Milčić, Tomislav Đonlić, Berislav Gašo, Pjer Šimunović, Krešimir Marušić, Siniša Krajnović, Dino Dogan, Domagoj Kero, Jadranka Jureško Kero, Ivana Prodan, Josip Milički, Silvana Oruč Ivoš, Stjepan Šterc, Marijo Bekić, Bruna Esih, Joe Šimunić, Igor Kanižaj, Dražimir Jukić, Goran Soldo, Ante Deur.

Ima ih još mnogo koji su sjajni. Svima im je zajedničko da nikad nisu bili vezani uz strukture bivše države i da su potpuno novi ljudi, svaki u svom djelokrugu izuzetno uspješni i kvalitetni. Nadamo se da će, ukoliko HDZ pobijedi na izborima, ti ljudi dobiti svoja zaslužena mjesta u sustavu, kako bi svojim sposobnostima pridonijeli razvoju i boljitku države. Ujedno će kroz sustav moći stvarati svoje pozicije kako bi se upravo zbog svojih kvaliteta našli na listama u sljedećim izbornim ciklusima.

Autor:Petar Mandarić/7Dnevno/30. listopada 2015
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.