UNIZG / Pixel / MVEP
UNIZG / Pixel / MVEP

‘Gospar’ Gjivoje fantomskim je ugovorima 15 godina cicao milijune hrvatskih dolara!?

Autor: Tomislav KOVAČ / 7Dnevno / 4. studeni 2016.

Nakon 15 godina uspješnog izvlačenja više desetaka milijuna dolara iz Croatia Airlinesa, američka kompanija Networld u vlasništvu Dubrovčanina Davora Gjivoje, 2013. je tužila hrvatskog avio-prijevoznika zbog raskida ugovora o prodaji karata i marketinškom zastupanju CA u Sjevernoj Americi i Kanadi. Riječ je o još jednom slučaju pljačkanja Hrvatske koji bi trebao biti i predmetom Uskokovih ili Dorhovih istraživanja

Posljednji događaji oko hrvatske zrakoplovne tvrtke vezani uz rasprodaju slotova na londonskom Heathrowu, odnosno prodaju prava letenja s najveće zračne luke u Europi preko koje godišnje prođe više od 70 milijuna putnika – koju provodi trenutna Uprava na čelu s Krešimirom Kučkom – ponovno su stavili Croatiju Airlines u fokus hrvatske, ali i međunarodne javnosti. Kako neslužbeno saznajemo, mandat predsjedniku Uprave CA, gospodinu Krešimiru Kučku, istječe u lipnju 2017. godine. No, kao što je poznato, Krešimir Kučko, nekadašnji voditelj predstavništva domaćeg zračnog prijevoznika za Belgiju i Nizozemsku, još je prije izvjesnog broja godina bio bliži otkazu u Croatia Airlinesu, nego čelnom mjestu u kompaniji.

Sudski spor na štetu Croatia Airlinesa

Kako smo već i prije pisali, u domaćoj zrakoplovnoj tvrtki Croatia Airlines, u priličnoj je tajnosti 6. srpnja 2016. održana redovita Glavna skupština društva. Skupština nacionalnog prijevoznika imenovala je tada novi Nadzorni odbor – za predsjednika NO Croatia Airlinesa imenovan je Zlatko Mateša, trenutni predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora i bivši zet Franje Gregurića, alfe i omege hrvatske tranzicijske pretvorbe.

Četverogodišnji mandat novog NO-a počeo je teći 13. srpnja ove godine. Zanimljivost Skupštine CA, bila je i neizbor Olega Butkovića za predsjednika Skupštine društva, iako je ta funkcija tradicionalno pripadala svim dosadašnjim ministrima prometa RH. Osim tog zanimljivog podatka, također su se prošloga ljeta pojavile informacije o mogućim kriminalnim radnjama koje se skrivaju u dugogodišnjem ugovornom odnosu između Croatia Airlinesa i tvrtke Networld iz SAD-a, čije fantomske fakture i dalje redovito stižu poštom u sjedište domaće zrakoplovne tvrtke u Buzinu.

Tragom tih informacija, kontaktirali smo odgovornu osobu Croatia Airlinesa za poslovanje s agentima, gospođu Lidiju Šaban, koja je prilikom razgovora bila prilično uplašena i uznemirena, te je na konkretna pitanja o poslovanju s njihovim partnerom u SAD-u i mogućim pravnim posljedicama sudskog postupka, uglavnom davala nesuvisle odgovore u duhu Marine Lovrić Merzel ili blagajnice Pavošević – “Ne znam…” ili “Ne sjećam se…”

Naime, listajući opsežnu dokumentaciju sudskog spora koji se vodi u SAD-u između tvrtke Networld i Croatia Airlinesa, došli smo do frapantnih saznanja o tijeku i načinu na koji se vodi sudski spor i to na štetu dioničara domaće zrakoplovne tvrtke, dakle Republike Hrvatske.

Dio ukradenog novca i u ulaganjima u Hrvatskoj

Da podsjetimo – nakon 15 godina uspješnog izvlačenja više desetaka milijuna dolara iz Croatia Airlinesa, američka kompanija Networld u vlasništvu Dubrovčanina Davora Gjivoje, 2013. godine je tužila hrvatskog avio-prijevoznika zbog jednostranog raskida ugovora o pradaji karata i generalnog zastupanja u SAD i Kanadi, uz kojeg su bile vezane i enormne provizije. No, zašto je Croatia Airlines jednostrano raskinuo važeći ugovor?

Naime, prvi ugovor između CA i Networlda, sklopio je 1997. godine, dugogodišnji direktor CA, Ivan Mišetić, uz asistenciju tadašnjeg ministra turizma Nike Bulića. Za Bulića je to bio samo nastavak uspješnih kriminalnih poslova koje je ranije obavljao širom Europe putem predstavništava HTZ-a, što ga je na kraju i koštalo ministarske fotelje. Žalosno je da se takav mega-kriminal godinama skrivao od hrvatske javnosti i da za njega doznajemo tek zahvaljujući sudskom sporu u SAD-u između Networlda i CA.

A riječ je o još jednom slučaju pljačkanja Hrvatske koji bi, zbog više nego očitog pranja novca, trebao biti predmetom Uskokovih ili Dorhovih istraživanja. Zbog objelodanjivanja ljudske pohlepe, možda bi na neki način trebalo i zahvaliti “gosparu” Gjivoju na tužbi, jer da nije bilo tužbe, ne bi nikad doznali za obim tog kriminala i mnoge detalje iz dobro čuvanih ugovora. Inače,više podataka o sudskom sporu CA u SAD-u može se pronaći na ovoj internetskoj stranici.

Gjivoju možemo na neki način i razumjeti, jer je u pitanju gubitak milijuna dolara, koji su njemu i njegovoj obitelji, ali i mnogim ortacima, osiguravali lagodan i bezbrižan život sve ove godine. Prema nekim informacijama, postoje indicije da je dio pokradenog novca završio i u nekim ulaganjima u Hrvatskoj, naravno, na imena posrednika koji su nekada radili s njim.

Je li kriminal u CA začet u Vladi RH?

No, krenimo redom. Šest mjeseci prije isteka prvog ugovora, koji je bio na snazi od 1997. godine, predstavnici Croatia Airlinesa potpisali su 1. srpnja 2011. novi četverogodišnji ugovor, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. godine. Interesantno je da je u novi ugovor unijeta klauzula da se, ukoliko ga jedna od ugovornih strana ne otkaže šest mjeseci prije isteka, automatski produžava za sljedeće četiri godine. To je u ovakvim poslovima neuobičajeno, jer je riječ o mjesečnim višemilijunskim dolarskim iznosima provizije i drugim pogodnostima.

Žalosno je da o mnogim detaljima ugovora koji je bio na snazi od 1997. do 2012., dakle punih 15 godina, poslovna javnost malo zna, vjerojatno ni mnogi dioničari ne znaju ništa, pa ni saborski zastupnici. I dok su se godinama na teret državnog proračuna, odnosno novcem hrvatskih građana pokrivali višemilijunski gubici i saniralo poslovanje Croatia Airlinesa, istodobno su iz firme našeg zračnog prijevoznika izvučene stotine milijuna kuna u privatne džepove Davora Gjivoje i ostalih sudionika ove velike peračine novca.

Skandalozno je da ni Vlada, ni nadležna ministarstva koja nadziru rad Croatia Airlinesa nisu napravili ništa, pa čak ni za vrijeme “pravedne” Milanovićeve vlade. Međutim, sada je više nego očito da je ova međunarodna korupcijska hobotnica imala mnogo krakova, od kojih neki počinju, ali i završavaju u hrvatskoj Vladi.

Nesumnjivo je da su za taj kriminalni posao, još u vrijeme dok je nastajao, morali znati, ali ga i podržati, tadašnji premijer Zlatko Mateša i tadašnji ministar gospodarstva Davor Štern. A da bi se posao mogao neometano nastaviti, za vrijeme Sanaderove vlade je za predsjednika Nadzornog odbora imenovan Miomir Žuzul, kao jedan od sudionika u stvaranju ovog posla, a potom su se i Antun Vrdoljak, Bianka Matković, gospođa Čačić i ostali tim poslom i materijalno okoristili.

Nije im bilo dosta 17 posto megaprovizije

Iako je prvi ugovor, kojeg su pratili i neki naknadno potpisani tajanstveni aneksi, u pogledu visine provizije od 17 posto bio jedinstven u civilnom zrakoplovstvu, novi četverogodišnji ugovor je osiguravao Newtorldu velike pogodnosti koje drugi poslovni partneri nisu imali, pa su stoga očekivali više razumjevanja iz Networlda, kada su tražili izmjene ugovora prije odluke o otkazivanju.

Očito je da su korumpirani pregovarači iz Croatia Airlinesa bili prezadovoljni radom Networlda u proteklih 15 godina, pa su mnogo toga u novom ugovoru poboljšali na štetu Croatia Airlinesa i hrvatske države. Pritom nije za zamjeriti šibicaru Gjivoju da svim sredstvima, pa i onima izvan suda, želi dobiti desetine milijuna dolara na koje nema pravo, a uostalom zbog toga se i Mateša i Štern ponovno vrte oko Croatia Airlinesa kako bi pomogli svom kompanjonu Gjivoju.

Croatia Airlines je prije raskida ugovora zatražio od Networlda sporazumne izmjene Generalnog agentskog ugovora (GSA), tj. smanjenje provizije i ukidanje nekih pogodnosti, na što pohlepni Gjivoje i Networld – nisu pristali. CA stoga 30. srpnja 2013. obavještava Networld o prekidu Agentskog ugovora koji stupa na snagu 1. rujna 2013. godine.

Kako je vidljivo iz sudskog spisa putem interneta, sudski spor u SAD-u još nije završen i do sada su održane tri rasprave.

Prvo sudsko ročište

Iz dostupnih dokumenata vidi se da je Networld zastupao William D. Wallach, dok na strani Croatia Airlinesa nema imena odvjetnika, što je u najmanju ruko vrlo čudno!? Prva rasprava održana je na sudu u New Jerseyu 18. rujna 2014., a vodila se po tužbi Networlda, koja je dostavljena sudu 8. rujna 2013. i dopunjena 9. prosinca 2013., kojom Networld tuži Croatia Airlines navodeći u 10 točaka razloge i argumente za tužbu, od kojih su dvije najvažnije i to:

a) jednostrani raskid ugovora bez obrazloženja;

b) prekid ugovora s ciljem neisplate dužne provizije i ostalih pogodnosti koje je Networld prema ugovoru imao.

U dopuni tužbe Networld je tražio da se primjeni Zakon države New Jersey kojim su regulirani odnosi agentskog predstavljanja, koji u mnogočemu pogoduju Networldu u odnosu na hrvatsko zakonodavstvo, što je Croatia Airlines odbijala, tvrdeći da je za spor nadležan hrvatski sud.

Međutim, tužitelj Networld je tvrdio da država New Jersey ima veći interes da se suđenje održi pred njihovim sudom, a ne u Hrvatskoj, posebno navodeći da je ugovor potpisan u državi New Jersey, da su poslovi po ugovoru obavljeni u toj državi, kao i da je šteta koja je nastala raskidom ugovora, nastala u državi New Jersey. Ovo je posebno važno, jer američki zakon predviđa da se u slučaju raskida Agentskog ugovora, sve nastale obaveze moraju isplatiti najkasnije u roku od 30 dana od dana raskida ugovora ili dospjeća dugovanja.

Tijekom rasprave, izneseni su slični sudski slučajevi pred sudovima u državi New Jersey koji su išli u prilog toj tvrdnji. Networld je tražio isplatu provizije za prodane karte raznim travel kompanijama u SAD-u, zatim za prodaju u Kanadi, prodaje ostvarene preko Croatia Airlines web stranica, te tri ostale vrste neisplaćenih provizija.

Sam dragi Bog zna koliko je vrsta provizija imao Networld po novom ugovoru s CA. Na kraju je sud završio raspravu Odlukom da se udovoljava zahtjevu Networlda za primjenu traženog zakona i da to nije u suprotnosti i duhu zaključenog ugovora.

Drugo sudsko ročište

Drugo ročište održano je pod predsjedanjem sutkinje Susan D. Wingenton 23. rujna 2014. godine. Rasprava je opisana na 14 stranica i predstavlja prekretnicu u vođenju postupka, jer je sud na kraju donio konačnu odluku da se suđenje nastavlja pred sudom u državi New Jersey.

Rasprava je počela čitanjem članka 24. Agentskog ugovora, kojim je regulirano da je u slučaju spora nadležan sud Zagrebu, u Hrvatskoj, ali ne – ‚ekskluzivno‘. Ovo zadnje će biti presudno u odlučivanju oko nadležnosti suda i očito je da je hrvatska strana, potpisujući naknadno takvu klauzulu u ugovoru, zapravo izbrisala svaku mogućnost koji joj je trebao osigurati ovaj član ugovora u slučaju spora. Sud je zaključio, da kad ne bi bilo tog dodatka, suđenje u Hrvatskoj bi bilo – obvezno.

Bilo bi vrlo interesantno znati tko su bili pravnici na strani Croatia Airlinesa kada se sklapao ugovor i kako je bilo moguće potpisati tako kontradiktoran članak ugovora na vlastitu štetu!

Nakon obavijesti o podnijetoj tužbi u Americi, 24. veljače 2014. je Croatia Airlines podnijela zahtjev za isključenje nadležnosti suda u New Jerseyju. U razmatranju zahtjeva sud je analizirao raspoloživost alternativnog suda, značaj i utjecaj koji bi takva promjena imala za tužitelja, te faktor privatnog i javnog interesa u sporu. U razmatranju sudske nadležnosti navedeni su deseci sporova iz sudske prakse u SAD-u. Sud je utvrdio da član 24. ugovora dopušta odabir drugog suda osim onog u Hrvatskoj i da sud u Hrvatskoj nije isključivo sud koji bi trebao odlučivati u slučaju spora.

Hrvatska strana, tj. CA, je nastojala dokazati da je sud u Hrvatskoj adekvatan za procesuiranje spora i u tu je svrhu dostavila deklaraciju Danijele Šimunović, odvjetničke vježbenice iz odvjetničkog ureda Lovorke Kušan, danas novoizabrane sutkinje Ustavnog suda RH, koja je navela da bi suđenje bilo pred specijalnim Trgovačkim sudom u Zagrebu, posebno ističući da hrvatski zakon osigurava dolazak na sud svih svjedoka koji žive u Hrvatskoj, što amerčki sud ne može osigurati.

Međutim, tužiteljeva strana je to osporavala, ističući da se ne može osigurati efikasno i pravično suđenje u Hrvatskoj, jer su Hrvatska i hrvatski pravosudni sistem već desetljećima u krizi, pa bi suđenje trajalo desetak godina. Također je dodano i da je hrvatska Vlada većinski vlasnik CA, pa može utjecati na sud, te da hrvatski sud nema snage prisiliti partnere u sporu na dostavu traženih dokumenata.

U donošenju odluke, američki sud se posebno pozvao na pisano mišljenje prof. Alana Uzelca s Pravnog fakulteta u Zagrebu i odvjetnika Zorana Markovića. Pritom je prezentaciju profesora Uzelca značajno umanjilo isticanje tuženika CA, da je efikasnost hrvatskog sudstva značajno poboljšana nakon ulaska Hrvatske u EU, te da su mnogi zakoni promijenjeni i usklađeni sa zakonima EU-a.

Međutim, ostaje otvoreno pitanje – koji su bili motivi profesora Alana Uzelca i odvjetnika Zorana Markovića, inače velikog prijatelja Ive Sanadera, da pljuju po hrvatskom sudstvu i pomažu da se Croatia Airlinesu protuzakonito sudi u Americi?

Istodobno su mišljenja Marka Baretića s Pravnog fakulteta u Zagrebu, te zajednička deklaracija odvjetničke vježbenice Danijele Šimunović i zagrebačkog odvjetnika Ratka Žurića, u mnogome pobijale ono što je tvrdio profesor Alan Uzelac u korist Networlda. Tako su iznijeti i pozitivni primjeri sudskih sporova stranih kompanija u Hrvatskoj, kao Cortel Corp. v.v. Erste bank, Radeljak v.v. Daymler Craysler Corp. kao i pismena mišljenja Europske komisije o sudstvu u Hrvatskoj.

Na osnovu takvih podataka, sud je zaključio da suđenje u Hrvatskoj može biti alternativa, dok će konačna odluka biti donesena nakon što se rasprave i ostali elementi koji utječu na određivanje mjesta suđenja, poput faktora javnog i privatnog interesa. U razmatranju važnosti privatnog interesa, obje strane su iznosile razne argumente pokušavajući uvjeriti sud da bi suđenje u SAD-u ili Hrvatskoj štetilo njihovim privatnim interesima u sporu. No, sud je zaključio da su u tom pogledu i jedna i druga strana izjednačene bez obzira na mjesto suđenja, te da to ne može biti faktor koji bi odlučivao o tome gdje nastaviti sudski spor.

Javni interes presudan

No, bez obzira što je sud u New Jerseyu zaključio ranije da je Hrvatska prihvatljiva kao alternativno mjesto suđenja , sud je utvrdio sljedeće:

1. Zatrpanost komercijalnih sudova u Hrvatskoj je neuporedivo veća u odnosu na sud u New Jerseyu;

2. Država New Jersey ima veliki javni interes da se suđenje vodi u NJ, jer se radi o kompaniji koja ima tamo sjedište, a i ugovor je tamo potpisan, što je Gjivoje dokazao slikom s potpisivanja, iako je CA bezuspješno tvrdila da je to bilo – u Zagrebu;

3. Ugovor je realiziran u SAD-u i šteta je nastala u državi New Jersey, koja ima interes da se sudi u New Jerseyju, posebno kada se radi o šteti koja je nastala njenom državljaninu zbog raskida ugovora.

Networld se pozivao i na tzv. Foreign Soverenig Immunity Act, koji mandatorno zahtijeva suđenje u New Jerseyju, te da tamošnja porota ima interes sudjelovati u donošenju presude. Balansirajući važnost i utjecaj privatnog i javnog interesa na izbor suda, odbijen je zahtjev Croatia Airlinesa da se isključi američki sud, te je potvrđeno da je sud u New Jerseyju nadležan za spor.

Treće sudsko ročište

Posljednja rasprava je održana 1. lipnja 2015. godine. CA je tvrdila da je Networld upoznala, nekoliko mjeseci prije potpisa spornog ugovora, da se nalazi u velikim gubicima i kreditnim zaduženjima (deklaracija Marka Baretića). Naime, tri mjeseca prije potpisa otkazanog ugovora, kako bi se izbjegao stečaj kompanije, Nadzorni odbor CA prihvatio je plan financijskog oporavka i novi poslovni plan s naglaskom na restrukturiranje i smanjenje troškova. Networld je obaviješten za vrijeme pregovora da Croatia Airlines mora ići u financijsku konsolidaciju, ali, nažalost, nije zahtjevano da se u ugovor uvrsti posebna klauzula o mogućnosti otkaza ugovora.

CA je na ročištu tvrdila da su obje strane znale da će EU komisija postaviti, nakon ulaska Hrvatske u EU, strože financijske uvjete Croatia Airlinesu, što se i dogodilo. CA je podnijela EU komisiji krajem 2012. plan dokapitalizacije kompanije, koji je komisija odbila, pa je 27. lipnja 2013. donesen novi plan koji je tražio rigorozno sniženje operativnih troškova i to u visini iznosa državne potpore kompaniji.

Croatia Airlines je iznijela sudu da je e-mailom od 27. svibnja 2013. obavijestila Networld da mora značajno promijeniti kompenzacijsku strukturu ugovora i da mu nudi, kao i ostalim partnerima, odgovarajuće izmjene. Stoga su Networldu poslali aneks ugovora koji sadrži brisanje člana koji se odnosi na plaćanje stimulativne provizije vezane na obim poslovanja i brisanje dijela člana kojim se regulira fiksna mjesečna stimulativna provizija(!?), te da sve predloženo stupa na snagu 1. lipnja 2013. godine.

Gospodin Gjivoje je potvrdio primitak emaila i aneksa, a 9. lipnja 2013. je obavijestio CA da Networld priprema odgovor na primljeni prijedlog. Sljedećeg dana, Networld je poslao e-mail da ne može prihvatiti predložene izmjene, jer su mu u kompaniji porezni organi /revizori, pa bi mu to značajno promijenilo fokus i obim inspekcije. No, čini se da je ovo bila samo tek jedna dobra izlika Networlda da se odbije prijedlog izmjene ugovora s CA.

Croatia Airlines nije odgovorila na taj e-mail, ali je već 30. lipnja poslala pismo o raskidu ugovora koji je stupio na snagu 1. rujna 2013. godine. Samo 10 dana nakon raskida ugovora, Networld je podnio tužbu sudu u Newarku u državi New Jersey. Na posljednjem ročištu 1. lipnja 2015., CA je tvrdila da je otkazivanje ugovora bilo sasvim zakonito i u skladu s hrvatskim zakonima, pozivajući se na Zakon o obvezatnim odnosima, koji dopušta jednostrani raskid ugovora u slučaju važnih razloga, poput financijske konsolidacije kompanije.

Na toj raspravi je Networld predložio sudu donošenje Odluke djelomičnog plaćanja traženog iznosa, na što je Croatia Airlines došla s kontraprijedlogom, ali je sud oba prijedloga odbio s konstatacijom da do tada još nisu utvrđene mnoge činjenice vezane za tužbu. Ovdje se vjerojatno radi o dijelu iznosa iz tužbe, za koji Networld misli da je nesporan.

CA više nije strateška kompanija(?), a Milanovićev Dudek iz Buzina prodaje slotove na Heathrowu(?)

Potezi tehničke vlade govore u prilog tome da se vodila znakovita zakulisna igra oko nacionalnog avio-prijevoznika koji je izbrisan s popisa strateški važnih kompanija za Hrvatsku(!?). Tako se bez velikih rasprava mogu donositi odluke o imovini i privatizaciji, ali i lakšem isisavanju novca i osiromašenju Croatia Airlinesa

Što se događalo od 1. lipnja 2015. do danas, hrvatskoj javnosti nije poznato, ali prema raspoloživim informacijama, nakon što je imenovana Vlada na čelu s Tihomirom Oreškovićem, aktivirali su se “stari ortaci” – Davor Gjivoje se često u Dubrovniku sastajao s Davorom Šternom, koji je pak u Zagrebu nekoliko puta viđen u razgovoru s tehničkim premijerom Oreškovićem.

Naime, mnogi potezi tehničke vlade vezani za Croatia Airlines koji su u međuvremenu doneseni, govore u prilog tome da se vodila značajna i znakovita zakulisna igra oko te nacionalne tvrtke. Tako je Croatia Airlines izbrisana s popisa strateški važnih kompanija za Hrvatsku. Zar je to napravljeno slučajno? Nije bilo bez razloga, jer se tako jednostavnije i bez velikih rasprava i informiranja javnosti mogu lakše donositi odluke o imovini i eventualnoj privatizaciji, ali i lakšem isisavanju novca i osiromašenju Croatia Airlinesa…

Danas se već zna zna da je – koje li opet slučajnosti(!) – sada već smijenjena vlada Tihomira Oreškovića u tajnosti predložila imenovanje novog Nadzornog odbora Croatia Airlinesa na čelu sa Zlatkom Matešom. Istodobno i hrvatska javnost, za razliku od Bajića i Cvitana, vrlo dobro zna da su upravo za Matešina premijerskog mandata, u Hrvatskoj napravljene najveće protuzakonitosti u pretvorbi i privatizaciji o kojima se još uvijek i piše i javno govori.

Uostalom, analizirajući listu donacija i sponzorstva sa službene internetske stranice CA, vidljivo je da je Matešin HOO tijekom 2015. godine dobio pozamašnu financijsku injekciju od 600 tisuća kuna od dugogodišnjeg gubitaša Ca – tvrtke u fazi konsolidacije.

Imajući u vidu sve što je do sada napisano o malverzacijama u CA, nije trebalo dugo čekati na prve poteze novog Nadzornog odbora pod predsjedanjem Zlatka Mateše. Naime, poput bombe odjeknula je u dnevnom tisku vijest da je Croatia Airlines donijela odluku o prodaji slotova, tj. prava letenja s najveće zračne luke u Europi, londonskog Heathrowa, preko kojega godišnje prođe više od 70 milijuna putnika. Još je veću pozornost izazvao razlog prodaje – gubici na tim letovima od 1 do 3 milijuna eura godišnje, iako je popuna zrakoplova CA veća od 75 posto(!).

Iako CA ne daje puno informacija o prodaji slotova, doznaje se da se pregovori vode s Air Lingusom i da je, navodno, početna cijena – bagatelnih 17 milijuna eura za cijeli paket tjednih dnevnih slotova na Heathrowu. Za poznavatelje prilika riječ o čudnoj cijeni, a još je čudnije što se ne zna tko u ime Croatia Airlinesa pregovara o kupoprodaji slotova. Možda Matešini londonski prijatelji? Očito je u igri još jedna pljačka i kriminal s ciljem da se umanji vrijednost Croatia Airlinesa, te da na repu hrvatskih zrakoplova osvane dugo priželjkivani Mišetićev natpis – “CroHansa”.

Jedan od mogućih razloga dosadašnjeg neprocesuiranja korumpiranog Ivice Mišetića, njegova je dugogodišnja konekcija s izvršnom vlasti. Naime, Mišetić ima trenutno barem dva pojasa za spašavanje koji mu održavaju glavu iznad vode. Jedan je zasidren preko Tedeschija i Milanovića do Cvitana, koji je i postavljen na daljinski upravljač s Iblerovog trga, a drugi preko njegove kćerke Tene Mišetić, koja je prije nekoliko dana postala zamjenicom Davora Božinovića, predstojnika kabineta premijera RH, odakle je stigla direktno iz Plenkovićevog ureda u Bruxellesu. Dakle, i “Briselski lepi Cane” svoju Bianku ima! Gledajući pritom Plenkovićev poveći sat na ruci, isti onakav kakav je nosio i procesuirani Ivo Sanader, čovjek se ne može oteti dojmu da se u Hrvatskoj zaista baš ništa nije promijenilo…

I da zaključimo. Poznavajući mentalitet ljudi iz pretvorbene krčme i balkanski čopor uhljeba iz CA, slotovi na Heathrowu će se najvjerojatnije prodati uz paraf Milanovićevog Dudeka iz Buzina i to po nerealno niskoj cijeni, a razlika između prodajne i tržišne cijene – završit će na nečijim računima u inozemstvu.

Teško je povjerovati da se to radi slučajno ili iz pukog neznanja, pri čemu je još čudnije da CA najavljuje otvaranje redovne linije, dakle kupovinu slotova za susjedni londonski aerodrom Gatwick, s kojeg se povukla još 2013. godine.

 

Slika korupcije i neučinkovitosti hrvatskog pravosuđa

Odvjetnik Zoran Marković je bio uhićen zajedno s bivšim predsjednikom Vlade, Damirom Polančecom. Smatra se da je odigrao jednu od ključnih uloga u aferi Spice, financijski teškoj više od 400 milijuna kuna, čiji je konačni cilj bilo preuzimanje kontrole nad koprivničkom prehrambenom kompanijom Podravka. Zoran Marković je i bivši direktor tvrtke Fima Ami na Malti, a i vjenčani je kum Ivanu Šimonoviću, bivšem ministru pravosuđa RH i trenutnom pomoćniku glavnog tajnika UN-a, što cijelom slučaju daje posebnu notu.

Kada je već riječ o aferi Spice, teško je ne spomenuti i suspektnu ulogu oko OTP banke i njenog tadašnjeg direktora u Hrvatskoj, Damira Odaka, danas viceguvernera HNB-a i to posebno na okolnost da je tada generalni direktor mađarske OTP banke u Budimpešti priznao kako su svjesni toga da su financijski potpomagali kazneno djelo, zbog kojeg je skupina visokopozicioniranih menadžera Podravke završila u pritvoru.

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, sredinom 2016. godine, pola sudionika afere Spice je osuđeno na čelu s Damirom Marincem koji mora namiriti štetu od 65 milijuna kuna, dok je polovica optuženika oslobođena krivnje, među kojima se nalazi i odvjetnik Zoran Marković.

Ne ulazeći u detalje nepravomoćne presude, ostaje nejasno, kako su neki od sudionika osuđeni, a oni drugi koji su im „držali ljestve“ – oslobođeni. Stoga i ne čudi kako je Uskok podnio žalbu na presudu koja je tenutno na drugom stupnju odlučivanja pri Vrhovnom sudu RH.

Suprugu Zorana Markovića, Dubravku Plejić Marković, bivša je ministrica vanjskih i europskih poslova RH, Vesna Pusić, usred sudskog procesa afere Spice tijekom 2015. postavila za hrvatsku veleposlanicu i stalnu predstavnicu pri UN-u i OESS-u u Beču

Kada je Zoran Marković u pitanju, potrebno je istaći još jedan zanimljiv detalj. Naime, njegovu suprugu, Dubravku Plejić Marković, bivša je ministrica vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Vesna Pusić, usred sudskog procesa afere Spice tijekom 2015. godine postavila za hrvatsku veleposlanicu i stalnu predstavnicu pri UN-u i OESS-u u Beču.

Zasad nije poznato, je li Povjerenstvo za odlučivanju o sukobu interesa pokrenulo postupak u slučaju novoimenovane hrvatske veleposlanice u Beču, a ne zna se ni je li ona u zamjenu za imenovanje odrađivala poslove lobiranja pri UN-u za bivšu šeficu, koje je neslavno propalo.

Inače, Markovićev odvjetnički partner Miroslav Plišo u Istri je najpoznatiji kao vlasnik luksuzne stancije Menegheti kraj Bala, čestom boravištu i istarske političke „elite“. Ujedno, njegov se ured povezuje i s fantomskim turističkim projektom Brijuni rivijera.

Druga osoba koja je upletena u sporni događaj oko nadležnosti suda na štetu Croatia Airlinesa i Republike Hrvatske, je profesor Alan Uzelac iz Zagreba. Osim ovog pravosudnog skandala, Uzelac je ostao upamćen i po neuspješnom kandidiranju za EU suca pri sudu u Strasbourgu. Njegovu, možda, najbolju sliku lika i djela daje naziv knjige „Praznine u pravu“ iz 2002. godine u izdanju HHO-a, čiji je koautor s još nekolicinom ispraznih autora s Pravnog fakulteta, poput Ive Josipovića i Josipa Kregara. Na popisu autora našla se, poput lotto djevojčice, i Bajićeva dugogodišnja neupotrebljiva istražiteljica i vječni inventar Uskoka – Nataša Đurović.

Osim što se cijela Europska unija i svijet čude korupciji i neučinkovitosti hrvatskog pravosuđa, u ovom konkretnom slučaju imamo primjer gdje profesor koji reproducira novi kadar za popunjavanje najlošije karike hrvatskog društva, direktno sudjeluje u sudskom procesu u stranoj zemlji na štetu Hrvatske!

Obzirom na nejasne motive – zašto se baš on našao kao meritus na Gjivojevoj američkoj sudskoj baušteli – možemo li to nazvati korupcijom? Uostalom, korupcijska afera Spice ili ona s prodajom Plive, smrde jednakim intenzitetom kao i ova u Croatia Airlinesu…

Autor: Tomislav KOVAČ / 7Dnevno / 4. studeni 2016.

ZADNJE VIJESTI