Ivo Cagalj/PIXSELL

Glas istine: Samo tuga ostaje

Autor: Marin Vlahović

Posljednjih mjeseci Meri Cetinić, putem objava na društvenoj mreži Facebook razotkriva antihrvatsku kampanju u dijelu medija te se sasvim otvoreno svrstava uz vrijednosti Domovinske Hrvatske.

Kampanja diskreditacije

Zbog njene karizme, ljevičarski mediji su izbjegavali prema njoj upućivati otrovne strelice, ali nakon njezinog  zadnjeg reagiranja u kojem je osudila premještanje spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a iz Jasenovca u Novsku, započela je kampanja diskreditacije, možda i  naše najveće pjevačice, ne samo Hrvatske, već i bivše države.

Zapravo, ako ćemo iskreno, Meri Cetinić karijeru je već ostvarila za vrijeme Jugoslavije pa i tijekom vladavine Josipa Broza Tita i ta činjenica trebala bi sada poslužiti kao argument da se njena potpora braniteljima i zaštiti Domovinskog rata, široj javnosti predstavi kao obično licemjerje.

„Slobodna Dalmacija“ pronašla je tako i stihove pjesme koje je Meri Cetinić pjevala u slavu maršala. Meri Cetinić pjevala je tada:

“Bježe Njemci, bježe i ustaše,
crne horde sve se Tita plaše.
On je heroj kome nema para
iz grupica on armiju stvara”.

Na web stranici „Slobodne Dalmacije“ stavljena je i poveznica, odnosno, video s youtuba, kako bi se otklonila svaka sumnja, je li Meri Cetinić ikada pjevala ovakve pjesme. Da su se više potrudili, našli bi još mnogo podataka koji svjedoče o statusu Meri Cetinić za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Primjerice,  ona je jedna od rijetkih pjevačica koje su radile turneje i po Sovjetskom Savezu.

Meri Cetinić rođena je u Splitu, a obitelj joj je porijeklom s Korčule gdje i danas živi mnogo Cetinića. Otac, po zanimanju električar, prvi je primijetio njen talent. U školi ju je zapazila njena učiteljica Marija Franetović. Vrlo rano, tijekom samog školovanja počela je nastupati u školskim predstavama, obično u glavnoj ulozi. Završila je srednja glazbenu školu i Pedagošku akademiju, smjer glazba, u Splitu. Veliki utjecaj na njen glazbeni izričaj imali su blues i gospel, vrsta glazbe koja se često sluša i u Crkvi.

Kao čudo od djeteta, u Sovjetski Savez je prvi puta otputovala sa 17 godina, kao vokal grupe „Delfini.“ Nakon toga, Meri nije prestala pjevati sve do 1990, kada je iz obiteljskih razloga odlučila pauzirati karijeru. Dakle, od ranog djetinstva, Meri Cetinić bavila se isključivo glazbom. O Bleiburgu, komunističkim zločinima i Golom Otoku, nije znala ništa. Kao i milijuni drugih građana tadašnje države, živjela je u iluziji bratstva i jedinstva te socijalne pravde.

Trebala je ne vidjeti

I sada, po logici nekih, ona je trebala ostati slijepa čitavog života i nikada ne progledati. Morala je valjda, kao neki lunatik, plakati što se miče ime Trga maršala Tita. U tom slučaju, Meri Cetinić bi postala heroina jugo-nostalgičara i antifa, omiljeni gost kod Stankovića i Šprajca. Jer inzistiranje na nepogrešivosti, jedna je od glavnih karakteristika svake osobe koja je oboljela od komunističke doktrine. Kada se takvi suoče s istinom i činjenicama, oni ih prosto zanemare.

Kada je Meri Cetinić postala svjesna pune istine, ne možemo znati, ali to i nije ključno za ovu priču. Kod nekih se to dogodilo doslovno preko noći, kada su shvatili da im spodobe s petokrakom na šljemovima ubijaju sugrađane i pale kuće. Drugima je to proces, dugo buđenje koje je trajalo godinama, a nažalost, dosta ima i onih koji nikada nisu htjeli progledati i kojima sve te smrti, razaranja i patnja hrvatskog naroda, ne znače ništa. Takvi nisu samo ostali vjerni ranijim zabludama, već su izgubili i humanost, neku suštinsku ljudskost, a sve radi patološke potrebe da zaštite osobnu viziju lažne prošlosti.

Marko Prpic/PIXSELL

Samim time što je Meri Cetinić bila glazbena ikone Jugoslavije, njene današnje poruke ne umanjuje, već ih,naprotiv, produbljuje te im daje dodatnu težinu. Također, bilo bi korektno da su se njeni progonitelji sjetili i ranih devedesetih. Meri Cetinić, tada je zajedno s Tomislavom Ivčićem, Đanijem Maršanom i Draženom Žankom, održavala brojne humanitarne koncerte u Hrvatskoj i Australiji. Iako je stopirala pjevačku karijeru, kada je Hrvatska trebala, Meri Cetinić je ponovno zapjevala. Između pjevanja hvalospjeva Titu i podrške domoljubnoj Hrvatskoj, imala je dug put prema istini i spoznaji. Za takav put treba imati  hrabrosti.

Možda je za umjetnike bilo lako biti domoljub devedesetih, ali danas su neka druga vremena. Dovoljna je samo jedna rečenica i već će te sutra proglasiti fašistom. Kako pripadamo različitim generacijama, nisam je imao prilike slušati u njeno zlatno vrijeme, kada je bila vodeća pjevačica Jugoslavije. Čuo sam je mnogo kasnije, kada se nakratko vratila i dobro pamtim njenu pjesmu „samo tuga ostaje.“ Iako je melankolična i sjetna, ta pjesma, u stvari način na koji je Meri Cetinić pjeva, daje tuzi čudnu snagu. Možda je tim stihom i najavila ovo naše vrijeme. Samo nam tuga ostaje. Sve ostalo su nam već uzeli.

Autor: Marin Vlahović