fra Mario Knezović
fra Mario Knezović

Fra Mario Knezović: Milanoviću, prekardašio si, smiri se, sjedni

Autor: fra Mario Knezović

Stvorena je za predstojeće izbore „Narodna koalicija“. Ključno je pitanje koji je to narod u pitanju? Ako se Zoran Milanović odriče svojih donedavnih političkih istomišljenika Perkovića i Mustača, ako se odriče mnoštva koje slavi i obilježava Oluju, ako ne odlazi u svoj zavičaj na Alku, pitati se tko je onda ostao od toga naroda koji bi se mogao ugurati u taj „narodni tor“.

Vrag mi ne da mira! Ne. Ja ne želi na takve poticaje pisati. Meni savjest i logika praktičnoga uma ne da mira, a ne vrag. Za mnoge, pa i za Zorana Milanovića, imao sam razumijevanja i čak povremeno, ovisno o njegovim postupcima, podržavao njegove čine, ali sad je kap prelila čašu. Ma što kap! Slapovi vode su prelili čašu. Što je previše je previše pa taman i od Milanovića bilo. Hrvatski blaženik Miroslav Bulešić je djelujući u Istri kao svećenik bio ubijen jer nije htio ušutkati svoju savjest i nije htio prestati govoriti što je zlo koje čine tadašnji predstavnici komunističkoga režima. Ubili su ga. Ubili su Udbini tvorci i ideolozi čovjeka i svećenika jer je Istinu stavljao na prvo mjesto. Danas nam trebaju Bulešići koji će biti spremni iskrvariti za načela istine. Taj isti Bulešić, sada blaženik, je 45 godina i nakon ubojstva bio ozloglašen i etiketiran kao da je najveći klerofašist, neprijatelj naroda, lažov, čimbenik mržnje itd. No, istina je, tama presporo ipak stigla. Stigla bi ta istina i ranije da nije bilo represivnoga sustava koji je svaku klicu istine koja bi se začela ubijao i gušio.

Nama je nedavno došla istina iz Njemačke. I istinu smo počeli uvoziti. Ta istina se opet želi prigušiti, ubiti. Ta istina se želi čak zlorabiti i oplemenjena lažima krivo usmjeriti. To čini Zoran Milanović i njegovi politički istomišljenici i sinovi sinova koji nikako da shvate što je izvor zla. U ime naroda ubijalo se narod!

Što je svijet Zorana Milanovića?

Stvorena je za predstojeće izbore „Narodna koalicija“. Ključno je pitanje koji je to narod u pitanju? Ako se Zoran Milanović odriče svojih donedavnih političkih istomišljenika Perkovića i Mustača, ako se odriče mnoštva koje slavi i obilježava Oluju, ako ne odlazi u svoj zavičaj na Alku, pitati se tko je onda ostao od toga naroda koji bi se mogao ugurati u taj „narodni tor“. Za Perkovića i Mustača je Milanović kazao da to nisu njegovi. Time se, poštovani ljevičari, odrekao vaših sinova i kćeri koje politički želi zastupati. Slabić je. Zar ti narode možeš i pomisliti da bi sutra tvoje interese mogao zastupati čovjek koji se odrekao osoba zbog kojih je cijelu državu bio upregnuo kako bi im ostvari zakonske povlastice? Zbog Perkovića je zakone mijenjao i prilagođavao. A sad ih se olako odrekao. Ostali su politička siročad. Ako se Milanović takvih odrekao zbog kojih je sve bio spreman učiniti što će biti od „običnoga“ svijeta kojega ponovno ima nakanu voditi? Sutra će svakome od nas, kad mu zatreba, reći „to nije moj svijet“.

Ako se na vlast želi doći kao „Narodna koalicija“ kako je moguće da taj vođa bježi od naroda? On kaže da bi u Kninu bio izviždan. I umjesto da se Milanović trezveno zapita zašto bi bio izviždan on krivi narod koji bi u demokratskome sustavu iznio svoje negodovanje. Ako bježiš od naroda kako možeš sebe zvati „narodnim“? Gospodine Milanoviću, kao svećeni i fratar, kao osoba kojoj savjest ne da mira, svim silama ću se boriti za to da i vi mene možete izviždati i uputiti mi kritiku. Stojim na dispoziciji. Ali neću pobjeći od vas gdje god vas susretnem, neću vas izbjegavati. Ja sam i vaš duhovni pastir bez obzira što kao stota ovca lutate izvan stada. Branit ću vaša politička i moralna uvjerenja s kojima se ne slažem, ali nikada i nikako ne mogu braniti drskost, uvrede, neistine koje izgovarate.

Nisam „dernečio“ u Kninu

Ja sam bio u Kninu na obilježavanju 21. obljetnice slavne akcije Oluja. Tek sam od vas naknadno saznao da sam ja bio na „derneku“ HDZ-a. Tako ste vi obilježili, uvrijedili, prozvali sve koji su tog dana bili u Kninu. Eto, po vama, i ja sam „dernečio“. I mene i mnoge ste svrstali ondje gdje ne pripadamo. Ja sam i vas očekivao u Kninu. Vi ste predvodnik „Narodne koalicije“ i ja sam dio toga naroda – nisam i nismo valjda mi biološka vrsta koja se ne bi mogla narodom zvati? U Kninu je bilo šarenilo političke različitosti. Nisu tamo bili samo HDZ-ovci. Jer ako su u Kninu bili isključiovo poklonici HDZ-a onda ne treba na demokratske izbore ni izlaziti. Većina bi se već dana znala. U Kninu je bilo mnoštvo svijeta koje voli Domovinu. U Kninu na „derneku“ HDZ-a je bio i mladića, članova vaše stranke SDP-a. Ne želim im reći imena jer ćete uih „u ime naroda“ politički odstrijeliti. Vi očito, a to je stil i drugih vođa hrvatskih stranaka,ne podnosite drugačije. Ti vaši SDP-ovci su mi prišli. Zagrljeni s fratrom su pjevali stihove pjesme „Moja Domovina“. Nama je prišao i mladić u crnoj majici s križem. I njega smo zagrlili i pjevali. Bilo je tu osoba koji su me uvjeravali da je Mosta najbolje rješenje za Hrvatsku. Bio jer tu i onih, čuo sam ih, koji nisu sretni događajima i politikom HDZ-a. No, bez obzira na sve pjevali smo skupa i pjesme Hajduka i Dinama. U Kninu su bile osobe različitih uvjerenja i glazbenih ukusa. Zar to nije hrvatsko zajedništvo koje nam je potrebno? Dakle, u Kninu nije bilo jednoumno okupljanje niti je to bio nečiji predizborni skup. Ako je HDZ htio da to bude njihova promidžba sramim se te njihove nakane. Ali za to nemam dokaze. U Kninu je bila, ma koliko vam se činilo to nemogućim, svjesna Hrvatska, a ne zaluđena Hrvatska, koja je pjevala i plakala za Hrvatsku, ali i plakala nad stanjem pozicije Hrvata u BiH. Plakala je nad politikom i političarima koji su postali toliko sebeljubni da i najslavnije povijesne pobjede zlorabe u svrhu pridobivanja glasača i osvajanja vlasti. U Kninu je bila hrvatska mladost koja je unatoč serviranim lažima uspjela odrasti u istini o Domovinskome ratu. Da su slušali političke čelnike ti istinu ne bi očuvali!

Spalimo mržnju, a ne srpsku zastavu

Da. U Kninu je bilo i događaja kojih ne treba biti. To osuđujem. Paliti nečiju zastavu ne treba. Vrijeđati bilo koga ne treba. U Kninu treba spaliti antagonizam. Treba spaliti mržnju. Treba spaliti politikanstvo i populizam koje se gradi na krvi bojovnika. U Kninu treba spaliti mržnju. U Kninu se trebaju Hrvati, kao i 1995., zagrliti i pjevati „Zagrlimo se pred svima, neka vide da nas ima“. U Kninu treba s osjećajima progovoriti i o nevinome stanovništvu koje je zaluđeno vođama SAO Krajine svoj narod odvela u izgnanstvo. U Kninu treba izreći molitve za nevino stradale Srbe. U Kninu treba moliti za čin kajanja onih koji su iskočili iz sustava i činili zlo.

Gospodine Milanoviću, mogu razumjeti da vi ne doživljavate Hrvatsku kao mi. Vam je Hrvatska kronološki događaj i pitanje slučajnosti. Meni i mnogima je Hrvatska ispunjenje sna. Vi vjerojatno niste kao mi imali prigodu od svoga oca ili majke, djeda ili bake slušati o ubojstvima Udbe, o Golim otocima, Staroj Gradišci. Vi niste odrastali u nametnutoj šutnji o Kardinalu Stepincu. Vi ste možebitno slušali o ljetovanjima u Kuparima, Brijunima, Igalu itd. To razumijem. Padom Jugoslavije i stvaranjem Hrvatske kod vas su se promijenili samo faktografski podatci. Ostalo je uglavnom ostalo isto. Ne. Ja vam ne niječem da vi ne volite Hrvatsku. Također ne želim kazati da je ja volim više od vas. Ja samo postavljam pitanje kakvu vi i koju Hrvatsku volite?

Zato se pitam, ako smijem, molim: Zar nije čudno, e moj narode, da netko poput Milanovića želi voditi Hrvatsku a ne slavi njezinu najznačajniju vojnu pobjedu? Zar je moguće stajati na čelu države koja je i Olujom stvorena a tu istu pobjedu ignorirati, a one koji je slave nazivati „dernečarima“?

Tko se ne odriče Tita podržava djela Perkovića i Mustača

Bojim se da ćemo ritmom takve politike opet doći da nam se presuđuje „u ime naroda“. U ime naroda je Josip Broz Tito ubijao, zatvarao, progonio te raznim Perkovićima i Mustačima to naređivao. Možda će neki kazati pa nije to Tito činio? Ako to Tito nije naređivao i činio onda mu ne pripadaju nikakve zasluge, onda mu ne pripada politička veličina koju mu pripisuju njegovi. Ako nije naređivao onda nije imao vlast, a to znači ni značaja. On je, to je svima jasno, sve naređivao i za sve znao. Time se Jugoslavija dičila. Naređivao je gdje će se graditi ceste, tvornice, kombinati itd. To mu priznaju njegovi i to mu ubrajaju u uspjehe. Zašto mu onda ti isti ne priznaju da je naređivao i sve ostalo?. Zar se mogao netko u totalitarnome sustavu drznuti i samoinicijativno nešto učiniti?Dakle, tko god i dalje misli da je Tito pozitivna ličnost taj podržava izravno čin i zlodjela Perkovića i Mustača. Tu nema jalovih filozofiranja i razvodnjavanja stvari. Gospodo činjenice su na stolu. Ako se ne odreknete Tita, vi izravno podržavate djela koja su činili, što je i sud utvrdio, Perković i Mustač. Milanoviću je li i dalje za vas Tito pozitivna ličnost?

Zorane, smiri se, sjedni

Zorane, Zorane, smiri se, sjedni. To vam u je sabornici upućivao vaš stranački kolega Josip Leko. Tada vas je uhvatio nemir i strah. Strast je zavladala. Bili ste izgubili kompas. Ne znam jeste le li ga još pronašli? Očito niste. I ja vam ponavljam. Smirite strasti. Ostati bez vlasti nije kraj svijeta niti je osvajanje vlasti ispunjenje svih snova. Nemojte gaziti po ljudima koji kao ja i mnogi drugi drugačije promišljamo Hrvatsku. Godina je Božjega milosrđa. Kao grešan čovjek i nesavršen svećenik koji želi tražiti istinu, a vjerujem da je ta klica u vama još živa, uvijek ću vam stati na raspolaganje. Ispovjedaonice su pripravne. Kajanje je krepost i veliki dar. Griješiti je ljudski čin, a pokajati se je svetački čin koji poduzimaju samo veliki. Želim da idete putem svetosti i vi i svi drugi dužnosnici ma bilo kojoj političkoj opciji pripadali. Nije se grijeh pokajati. Zlo je u grijehu ostati.

Niste vi političari toliko važni

Draga politička gospodo. Nemojte si utvarati da ste prevažni. Rijetko vas je tko spominjao u Kninu. To je bio dan heroja, a ne dan političara. Toga dana ni Kolinda Grabar, ni Milanović, ni Plenković, ni Petrov nisu bili zvijezde. Zvijezde su, bar na jedan dan, bili branitelji kojima smo trajni dužnici.

I još ovo. Narode, zar nismo naivni i plitki. Srbi slave i obilježavaju poraz u Oluji, a mi svoju pobjedu prestajemo slaviti?

Autor: fra Mario Knezović

ZADNJE VIJESTI