Boris Scitar/VLM/PIXSELL
Boris Scitar/VLM/PIXSELL

Filijala velikoga Dinama opljačkala malog poduzetnika

Autor: Kristijan Zubović

Usporedno s radovima na Kajzerici, direktor Gudasić dogovorio je s malim građevinarom i radove na svojoj obiteljskoj kući, sve naravno na trošak kluba, a zapravo, ispostavili se, na račun nezaštićenog malog poduzetnika

Mali Mamić više ne sluša velikoga! Božidar Šikić, alfa i omega Dinamove filijale, sestrinskoga kluba Lokomotiva, otrgnuo se kontroli velikoga šefa koji je zaokupljen teškim optužnicama i strategijom obrane ne bi li zbog pronevjere Dinamovih više od 280 milijuna kuna robijao manje od sedam godina.

Posljednjih se tjedana u kuloarima prepričavalo da se Šikić u predizborno vrijeme sastajao i s nekim viđenijim ljudima iz HDZ-a i SDP-a te da je i s jednom i s drugom stranom pregovarao o preuzimanju Dinama poslije izbora. Koji bi bili Šikićevi motivi da izda Mamića? Prije svega, jasno, novac. Šikić može imati mnogo razloga da sumnja da nije osobito dobro prošao u raspodijeli silnih milijuna, a ne tako davno se pohvalio da je on na neki način zaslužan za barem 50 milijuna eura što ih je Mamić obrnuo prodajom Dinamove mladosti. Šikić, naime, tvrdi da je upravo on prepoznao veliki potencijal većine kasnije unosno prodanih igrača.

Premda Zdravko Mamić i dalje iz sjene, s pozicije savjetnika, vuče sve bitne poteze u Dinamu, a njegova se riječ godinama sluša poput Božje zapovijedi i u Lokomotivi, Mamićevi su dugogodišnji suradnici, pa i prijatelji kakvim se predstavlja Božidar Šikić, osjetili da je veliki vladar oslabljen, izvana i iznutra, da na važnim polugama vlasti više nema svojih saveznika, pa su pored „ranjenoga lava“ započeli svoju igru miševa. Zdravko Mamić mora biti spreman na izdaju, jer je i sam popločio svoj put prema nedodirljivom nogometnom bossu brojnim izdajama ne maloga broja ljudi, Dinamovih legendi, ponajprije Velimira Zajeca i Ćire Blaževića, te bivših prijatelja i saveznika, ali i izdajama principa, morala i ideala te nadasve zakona.
Prema onoj staroj „sve se vraća, sve se plaća“, Mamića tek čeka teška naplata: javna pravosudna te osobna, intimna s kojom se već suočava kako se sve više njegovih dojučerašnjih saveznika, pa i prijatelja distancira od njega. Još za vrijeme drugog boravka u Remetincu, u prosincu prošle godine, suočio se s najbolnijom izdajom unutar vlastite obitelji. Nije, naime, imao pojma da je njegov sin Mario, koji je tada također bio pritvoren u remetinečkom istražnom zatvoru zbog pranja Dinamova novca preko off shore računa, svojedobno zapravo pokušao sakriti od oca Dinamu otuđenih 10-ak milijuna kuna. Mamić junior jednostavno je desetak milijuna kuna prebacio na račun svoga šogora, brata svoje supruge Monike Kravić, u Bosnu i Hercegovinu. Insajderi tvrde da je ta višemilijunska akrobacija njegovog sina toliko pogodila Zdravka Mamića da je u pritvoru pao u tešku psihološku krizu i bio je spreman podići ruku na sebe.

Potresen i pomalo obeshrabren prvom optužnicom te višestrukim istragama što se još uvijek vode protiv njega, Zdravko Mamić pomalo ispušta uzde iz svojih ruku, pa se tako govori da ideja o izgradnji novog Dinamova stadiona negdje na gradskoj periferiji uopće nije njegova ideja nego da je izašla iz radionice stalne sive emimencije mnogih vlasti i negdašnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Mladena Vedriša i bivšeg dekana Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Darka Tipurića. Tipurić, koji danas potpisuje projekt privatizacije Dinama, prije nekoliko se godina našao na udaru Državnoga odvjetništva zbog svoje pozamašne imovine (sedam stanova), a na udaru istražitelja bile su i njegove tvrtke. U Vedriš-Tipurićevoj viziji bilo bi nužno da Dinamo bude vlasnik stadiona koji bi potom ušao u temeljni kapital prilikom privatizacije kluba.
No, otom-potom, premda već sad možemo potvrditi da Bandić, dokle god bude gradonačelnik, neće dozvoliti da se Dinamo iseli sa maksimirskoga stadiona na čiju je obnovu u 17 godina Grad Zagreb već potrošio više od sto milijuna eura. Bandić će Dinamo privezati za Maksimir vrlo prizemnom metodom, jednostavno neće dati klubu gradsko zemljište na kojem bi Dinamo vlastitim sredstvima podigao vlastiti stadion.

I dok se oko Dinama pletu velike igre, Lokomotiva nekako uvijek ostaje ispod radara interesa javnosti, ali i državnoga odvjetništva, no i u Dinamovoj filijali cirkulira popriličan broj milijuna kuna, a posljednjih nekoliko godina bilo je i pozamašnih građevinskih zahvata na uređenju domicilnog staništa „lokosa“, na Kajzerici, pa je bilo i dosta prilike da se na sasma specifičan način naplate i ljudi iz drugog Mamićevog ešalona.

U stadion na Kajzerici prije tri godine uloženo je oko deset milijuna kuna, izgrađena su četiri nova nogometna terena, obnovljene prostorije za igrače, a proljetos se pristupilo i uređenju okoliša za što su čelnici Lokomotive angažirali   jednog malog građevinskog poduzetnik (ime poznato redakciji). Pa su se direktori Lokomotive, prije svih Denis Gudasić, dosjetili da s malim građevinarom osim uređenja okoliša na Kajzerici, dogovore i usporedni posao gradnje obiteljske kuće za Gudasića, na Branovečini, na zagrebačkoj periferiji, naravno, o trošku NK Lokomotiva. Imao je Gudasić od koga učiti, nekad su se usporedno s obnovom stadiona u Maksimiru, na podsljemenskim brežuljicima „stambeno obnavljali“ važniji Dinamovi ljudi, recimo tadašnji direktor Damir Vrbanović, koji u dvorišu svoje kuće ima i malo umjetno jezero s mostićem. Pa, kad može Vrbanović, može i Gudasić, pomislio je ovaj markantni 48-godišnjak rođen u Australiji. On se 1991. vraća u Hrvatsku i priključuje se redovima Hrvatske vojske.
Za vrijeme Domovinskoga rata u sastavu je 160. Osječke brigade. Od 1993. Radi u Fondu za privatizaciju, od 1996. jedan je od direktora u kasnije propaloj Glumina banci, seljako se još preko nekoliko tvrtki dok se, kao jedan sa široke palete Mamićevih prijatelja, nije utvrdio uz Božidara Šikića u Lokomotivi. I sve je teklo kao med i mlijeko dok Gudasić nije ugrozio malog građevinskog poduzetnika, koji je, osim što je Lokomotivinom direktoru zidao i obiteljsku kuću, Gudasiću na ruke vratio u dva navrata po 10.000 kuna od 50.000 koliko je u dva navrata naplatio na ime izdanih faktura. Sve to mali je građevinar opisao u kaznenoj prijavi koju će ovih dana predati državnom odvjetništvu.

Kada ga je Denis Gudasić zatražio da nastavi uređivati njegovu obiteljsku kuću, on na to nije pristao, pa ga je Gudasić potjerao s Kajzerice, a NK Lokomotiva mu ne želi platiti pošteno odrađeni posao. Kako je svijet ipak mali, tako je ubrzo Zdravko Mamić bio upoznat s Gudasićevom akrobacijom i nevoljama malog poduzetnika. Pa je veliki šef, iznimno osjetljiv na nepravdu spram maloga čovjeka, nazvao glavnog Lokomotivinog direktora Božidara Šikića te mu naredio da se ima platiti odrađeni posao. Po Mamićevoj zapovijedi Šikić prima građevinara koji mu 16. lipnja ove godine ispostavlja fakture na ime kojih potražuje 309.000 kuna. Šikić mu obećava sve platiti u roku odmah, najkasnije do 20. lipnnja. Ubrzo, međutim, Šikić ponovno poziva građevinara te ga traži da razdvoji fakture, tj. troškove koje je ima za poslove odrađene na Kajzerici za Lokomotivu, od troškova za gradnju obiteljske kuće Denisa Gudasića, koje će Šikić navodno odbiti Gudasiću od plaće.

Ni do danas nesretni građevinar nije naplatio svoj posao ugovoren s dvojicom Lokomotivinih direktora. A budući da je 16. lipnja 2016. izdao fakturu na 309.000 kuna, mjesec dana kasnije snašlo ga je obavezno plaćanje PDV-a po izdanom računu. Naravno, građevinar nema 80.000 kuna da plati PDV na zaradu koju zapravo nije ostvario, jer su mu Šikić i Gudasić odbili isplatiti novac, pa sada ima blokiran račun i ovrhu nad glavom. Stoga je već napisao kaznenu prijavu DORH-u protiv čelnika Lokomotive, a na ovaj javni istup odlučio se kako je rekao „da prokaže male miševe koji kokošare nad teškim radom malog poduzetnika te odbijaju poslušnost velikom mačku Zdravku Mamiću, jer eto misle da sad oni kolo vode“.

Autor: Kristijan Zubović

ZADNJE VIJESTI