Robert Anic/PIXSELL
Robert Anic/PIXSELL

Epehazija propada i s novim imenom! Hanžeković posudio 8 milijuna kuna od svog odvjetničkog ureda da isplati plaće novinarima!

Autor: Viktor Kodrič

U vrijeme otkaza, rezanja plaća, pada tiraže, te uopće neizvjesne sudbine cijele kompanije i njenih zaposlenika, Marijan Hanžeković besramno se dovozi na posao u nekakvom suludom ferrariju, s 'havana' šeširom na glavi. Pedesetak kilograma lakši, glumi bonvivana, a bori se za život protiv opake bolesti

Hrvatski novinski nakladnici su u nokdaunu; nekoć respektabilna medijska carstva glavinjaju u svakom smislu, zanatskom, financijskom, etičkom, tiraže apsolutno svih njihovih izdanja već su odavno dramatično pale, a trend poniranja se nastavlja bez ikakve naznake mogućega oporavka. Na stranu nemoguća utrka s nelojalnim konkurentom internetom, na stranu i kriza i skupi papir i distribucija, trivijalizacija sadržaja i podcjenjivanje čitatelja, vlasnicima nekad visokotiražnih i utjecajnih medija na naplatu su stigla dugogodišnja besprizorna savezništva s politikama i političarima svih boja te s nedodirljivim tajkunima.

Dokrajčio ih je vlastiti medijski reket kojim su gradili moć i osobna megabogatstva. Danas imaju kuće s bazenima i saunama na Tuškancu, vile na priobalju, imanja u Gorskom Kotaru, impresivne vozne i plovne parkove, sinove i kćeri odškolovane na prestižnim svjetskim sveučilištima kako bi jednom preuzeli carstva očeva, ali danas više nemaju – novine. Ni čitatelje.

Priča o početku kraja seže dva i pol desetljeća unazad, čime se u svojoj knjizi „Pad kuće Vjesnik“ temeljito bavi dugogodišnji novinar i urednik (nikad nije radio u Vjesniku) Miroslav Edvin Habek.

Na Vjesnikovom zgarištu

“Raspad najmoćnije novinsko-izdavačke kompanije jugoistočne Europe krajem osamdesetih, koja je u tom razdoblju zapošljavala gotovo 6000 ljudi i izdavala dnevnike Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti, ali i tjednike, polumjesečnike, mjesečnike, kao i velik broj povremenih izdanja, romana i stripova, zapravo je“, piše Habek, „simbol zloglasne hrvatske tranzicije i pretvorbe u toj političko-ekonomskoj žabokrečini devedesetih. Raspad kuće Vjesnik najefektniji je primjer onoga što se ovdje događalo. A to je: sprega politike, kaotičnih državnih intervencija i predatora hrvatske pretvorbe. Oni su uništili najjaču hrvatsku izdavačku kuću te je u tom procesu stvorena medijska scena s netransparentnim vlasništvom i s nedefiniranim medijima, uz veliku potporu tadašnjih garnitura vlasti bile one HDZ-ove ili SDP-ove.“

Na zgarištu nekad moćnog izdavaštva ostala je Vjesnikova najvrednija imovina, a to su njegove nekretnine i zemljišta procijenjene na 80 milijuna eura, a dio njih podijeljen je, odlukom Trgovačkog suda, između multinacionalnih korporacija i nekadašnjih novinskih izdavača, te njihovih nekretinskih tvrtki, nastalih na razvalinama Vjesnika. Vjesnik se, tako, uz udio države, dijeli između Ninoslava Pavića, austrijske Styrije, koja u svom portfelju ima Večernji list i 24 sata, te Ivice Todorića, a riječ je o vrijednosti od tridesetak milijuna eura.

Iza Pavićevog Europapress Holdinga, nekoć moćnog, bogatog i utjecajnog, izraslog iz razvaljene kuće Vjesnik, a kojeg je u međuvremenu preuzeo najbogatiji i najmoćniji hrvatski odvjetnik Marijan Hanžeković te tvrtki promijenio naziv u Hanza Media, neće ostati ni kamen na kamenu. Tako barem sugeriraju dramatične informacije o katastrofalnom stanju u Hanžekovićevoj nakladničkoj kući koja, za razliku od negdašnjega Vjesnika, nema nekretnina u svome vlasništvu.

„Epehazija je u dubokoj krizi. Nije bilo novaca ni za posljednje plaće, pa je Hanžeković posudio sam sebi osam milijuna kuna s računa svoje odvjetničke kancelarije da namiri ljude. Njegovi zaposlenici, koji su do prije nekoliko godina u bankama bili tretirani kao lordovi, sada su građani drugoga reda – banke im više ne odobravaju kredite. O dramatičnom stanju zapravo neodrživoga poslovanja, govori i podatak da su podigli cijenu Jutarnjeg lista na 8 kuna. Najprije su podigli cijenu za kunu samo za izdanje petkom, no vrlo brzo su shvatili da moraju ići sa osam kuna svakoga dana, neovisno o tomu što je njihov najveći konkurent, Večernji list, ostao na sedam kuna“, govori nam naš izvor blizak Hanza Mediji, za koju je Hanžeković, kaže, odlučio oglasiti prodaju u paketu.

U igri i srbijanski medijski mogul Robert Čoban

„Plati i nosi sve! Hanžeković je svjestan da to njegova kći Ana ne može voditi. Samo, tko će pametan kupiti tvrtku sa 600 milijuna kuna tereta, osuđenu na nestanak?“, pita se naš sugovornik.

Možda srbijanski medijski mogul Robert Čoban, čija je Color Press grupa u travnju ove godine preuzela srpsko izdanje popularnog tjednika Glorije, koji u Srbiji izlazi od 2003. godine? Čobanova Color Press Grupa izdaje još 68 časopisa u cijeloj regiji, drži 15 internetskih portala i organizira više od 80 raznoraznih konferencija godišnje.

Hanžekovićev Jutarnji list je prije mjesec i pol dana objavio da, osim što Europapress Holding mijenja ime u Hanza Media, da se prodaje zgrada kompanije u Koranskoj ulici. U ponudi se ističe da se objekt sastoji od dvije podzemne etaže s parkirnim garažnim mjestima, prizemlja s recepcijom, te sedam katova s uredskim prostorima. Navodi se i da se prodaje ukupno 10.376 četvornih metara poslovnog prostora i više od 3000 metara zemljišta kraj te zgrade sagrađene 2004. godine. Cijena nije istaknuta.

Ubrzo nakon što su brojni mediji prenijeli informaciju da Hanžeković prodaje zgradu kompanije, koju su u žargonu Pavićevi novinari prozvali Alcatraz, Jutarnji list objavio je svojevrsni demanti: „U nizu medija pojavila se informacija da Hanza Media d.o.o., odnosno sljednik Europapress Holdinga, prodaje svoju zgradu u Koranskoj 2. To je potpuno netočna informacija, jer Hanza Media niti nije vlasnik zgrade u Koranskoj.Tu zgradu, koju izdanja Hanza Media koriste kao najmoprimac, prodaje vlasnik, odnosno poslovna banka koja je preuzela tu nekretninu“, pisalo je u priopćenju.

Porazni financijski rezultati

U prvih šest mjeseci ove godine iz Hanžekovićeve je kompanije otpušteno 50-ak ljudi, uglavnom novinara i ostalih djelatnika vezanih uz proces proizvodnje novinskih izdanja. Preostalima su drastično srezana primanja, ne samo onima čije su plaće bezobrazno, pa i bolesno stršale još od Pavićeva doba, čak i 15-ak puta veće od mjesečnih primanja većinske novinarske vojske. Ipak, unutar kompanije postoji kasta kojoj ne nedostaje ni ptičjeg mlijeka, što nam potvrđuje naš izvor iz kuće:

„Najstrašnije je da unatoč poraznim poslovnim rezultatima Hanžeković hrpi direktora u administraciji (financije, pravo, ljudski resursi, nabava i sl.) koje je dovukao odasvud kao protuuslugu svojim klijentima, i dalje daje enormno visoke plaće, a voze lude automobile i koriste službene kartice! Istodobno novinarima i radnicima smanjuje ionako male plaće, drži ih u stalnom strahu od otkaza i moraju pisati po narudžbi – tzv. native marketing koji nekoć Pavićeva uzdanica Ana Plišićka grubo zloupotrebljava! Ona je najprije na Pavićev račun godinu dana studirala u Velikoj Britaniji taj tzv. native marketing, a onda se vratila i počela je od raznih ministarstava naplaćivati članke o njihovim uspjesima. U Jutarnjem je sve na prodaju!“, govori nam naš sugovornik.

Za svo to vrijeme rezanja plaća, otkaza, pada tiraže te uopće neizvjesne sudbine cijele kompanije i njenih zaposlenika, Marijan Hanžeković besramno se dovozi na posao u nekakvom suludom ferrariju, s „havana“ šeširom na glavi. Pedesetak kilograma lakši, glumi bonvivana, a bori se za život. Prije nekoliko mu je mjeseci dijagnosticiran rak gušterače, u Zagrebu je bio podvrgnut teškoj devetosatnoj operaciji, a potom je otišao na dodatne tretmane u SAD, u Houston, te je trenutno bolest u fazi mirovanja.

Njegova kći Ana, koja se u moru epehazijskih neprilika i spletki pogubila te zamjerila mnogima, trenutno s ljetovanja na jahti daje naredbe što i kako se ima pisati. A svoje je prste u uređivanje novina i poslovanje kompanije počela miješati i Hanžekovićava unuka koja studira medije i komunikaciju na prestižnom američkom sveučilištu u Švicarskoj, gdje je školarina jedna od najskupljih na svijetu!

Pavić, Karamarko i Novi list

A što se trenutno događa s donedavno najjačim novinskim izdavačem na Balkanu, Ninoslavom Pavićem? Neki kažu da se tek malo pritajio uoči nekog novog iskoraka, dok drugi smatraju da su mu izgledi za povratak u važno medijsko sedlo – jednaki nuli! Samo nekoliko mjeseci po pokretanju, ugasio je zbog neisplativosti svoj novi tjednik Telegram, objavivši javnosti da će je u svibnju dočekati na kioscima mjesečno izdanje Telegrama. U međuvremenu je otpustio 20-ak novinara i urednika, a mjesečnik se do danas još nije pojavio na kioscima.

Trenutno djeluje sa svojim sinovima na dva portala, telegram.hr i net.hr. kojeg je uspio s visokog trećeg mjesta čitanosti, srušiti na šesto. Pavić se jako pritajio otkako je preveslan u pokušaju kupnje Novoga lista. No, neki smatraju da će se nakon odlaska Tomislava Karamarka s političke scene i zbivanja oko Novoga lista, preko kojeg je Karamarko mislio ovladati dijelom medijskoga prostora, rasplesti bitno drukčije, osobito jer tzv. slovački ulagači žele što prije izaći iz dubiozne igre. Tamo je trenutni minus oko 30 milijuna kuna i Slovaci, odnosno Mol koji stoji iza njihova ulaganja, opet prodaju Novi list, te istodobno snube Ninoslava Pavića da ga kupi.

„Inače, cijelu medijsku hajku protiv Tomislava Karamarka orkestrirao je franjevački redovnik Ivan Tolj, vječni savjetnik Styrije, uz obećanje ponovnom pokretaču Nacionala, Berislavu Jeliniću, da će Styria kupiti Nacional! Za kopanje po prljavštinama, koje su potom servirane Nacionalu, bila je zadužena Sanja Mlačak, Toljeva prijateljica još iz mladih dana, bivša suradnica Ninoslava Pavića, te jedno vrijeme i supruga Davora Butkovića, godinama prvog Pavićevog pera u Globusu i Jutarnjem.

Inače,Tolj i Butković zajedno su služili vojsku u JNA, a Sanja Mlačak dovela ga je u EPH gdje je jedini sjedio na sedmom katu uz Pavića i bio mu savjetnik te posrednik prilikom prodaje udjela EPH-a njemačkom WAZ-u. A zašto bi Sanja Mlačak to radila? Zato što je to uvijek radila i za Pavića i jer je to jedino što zapravo zna raditi“, rekao nam je jedan od dugogodišnjih djelatnika u EPH-u, koji je iz neposredne blizine svjedočio usponu i padu Nine Pavića i njegovih ljudi.

 

Mjesečni prosjek naklada dnevnih i tjednih izdanja

Izdanje  09. 2015.  10. 2015.  11. 2015.  12. 2015.  01. 2016.  02. 2016.  03. 2016.  04. 2016.  05. 2016.  06. 2016.
24sata  100.466  98.554  93.466  100.293  95.958  92.769  89.836  88.059  89.936  85.600;
Jutarnji list  40.774  41.029  40.686  43.120  43.357  42.673  41.372  42.568  42.727  41.294;
Večernji list  47.834  49.014  46.194  47.504  45.497  44.856  43.974  43.619  42.304  42.143.

Izdanje  09. 2015.  10. 2015.  11. 2015.  12. 2015.  01. 2016.  02. 2016.  03. 2016.  04. 2016.  05. 2016.  06. 2016.
Story  19.852;
Gloria  43.767  35.295  47.495  36.796  37.766  37.069  34.786  42.653  43.420  41.848;
Globus  9755  9338  9144  9579  8992  8456  9975  9453  8946  9131;
24sata Express  8320  7674  8165  8899  8887  9216  9396  8634  8803  8409;
24sata Cafe  118.094  111.685  108.981  124.790  118.037  114.947  111.285  107.995  110.569  112.223;
Gloria IN  23.461  23.107  22.647  22.171  21.893  22.282  23.367  21.982  21.605  21.446.

Ispravak članka objavljenog na portalu Dnevno.hr 13. kolovoza, 2016.

Ispravak članka objavljenog na portalu Dnevno.hr 13. kolovoza, 2016.

Ispravak članka objavljenog na portalu Dnevno.hr 13. kolovoza, 2016.

Autor: Viktor Kodrič

ZADNJE VIJESTI