FaH

Dramatično i važno! Obavezno pročitajte ovaj hrvatski očaj

Autor: Iva Međugorac

Ministrica Nada Murganić u čijem je resoru i opisu posla između ostaloga i bavljenje socijalnom politikom, mjesecima je u fokusu pažnje hrvatske javnosti radi niza poteza koje je povukla, a koji su iz djela javnosti protumačeni kao pogrešni. No, kada govorimo isključivo o socijalnoj politici tada valja reći kako je to stara hrvatska boljka, u kojoj se rješenje godinama ne uspijeva iznaći već se vrtimo u začaranom krugu iz kojega, po svemu sudeći, ne postoji izlazak. Pravnici i eksperti koji prate Hrvatsku po tome pitanju u više su navrata istu kritizirali tvrdeći da je ona zastarjela te da naša država po tome pitanju kaska za ostatkom uređenog svijeta i Europe.

Problem, naime, leži u tome što se hrvatska socijalna politika bazira na sitnim naknadama koje dobivaju osobe iz ugroženih skupina društva. Suprotno tome, umjesto sitnih i trivijalnih naknada potrebno je ranjive skupine uključivati u društvo, s posebnim naglaskom na osobe s invaliditetom. Njima je naime osobna invalidnina uvjetovana dohodovnim cenzusom, i stoga je kompleksno uključiti ih na tržište rada, jer i oni sami u strahu su od gubitka naknade.

U uređenim državama, u kojima je socijalna politika uređena, osobe s invalitidetom te ostali socijalno osjetljivi građani involviraju se u društvo ne samo kroz socijalne već i kroz obrazovne programe. Da je tome tako potvrđuju i riječi stručnjakinje Dijane Topčić Rosenberg koja aludira na to da se moderna socijalna politika mora temeljiti na tome da se socijalno osjetljive skupine uključe u društvo kroz obrazovne i socijalne programe, kojima se postiže njihova puna integracija u društvo. Poseban naglasak u kontekstu ove priče valja staviti na slučajeve roditelja-njegovatelja. Riječ je o ljudima čija djeca nisu u mogućnosti pohađati obrazovne ili zdravstvene ustanove, jer u tome slučaju gube pravo na naknadu.

Kada bi se taj suludi model korigirao, takvoj djeci bio bi dostupan svakodnevni boravak u trajanju od nekoliko sati u ustanovama koje su specijalizirane za obrazovanje i predškolsko obrazovanje takve djece, a uzgred ne bi bilo loše niti postojanje prilagođenih zdravstvenih ustanova u kojima bi boravili na nekoliko sati, dok bi se njihovim roditeljima omogućilo uključenje u svijet rada, makar i na pola radnog vremena. Zato će se aktualna Vlada, koja se ponajviše bavi sama sa sobom morati uhvatiti u koštac s problemima ovih ljudi te kao europska država krenuti u korak s Europom i to tako što je primarno potrebno mijenjati Zakon o radu da se roditeljima djece s težim invaliditetom omogući rad na pola radnog vremena, ali i da se striktno zabrani poslodavcima da se takve osobe angažiraju u smjenama vikendom, praznikom ili noću.

Države zapadne i sjeverne Europe imaju sustav koji je na taj način razvijen, te sustav koji ranjive skupine na vrijeme uključuje u sustav obrazovanja, a zatim i na tržište rada. Hrvatska po tom pitanju tek treba uhvatiti korak za svijetom.

 

Autor: Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.