(DOKUMENTI) AFERA NARKOKOR: Sjede li u Saboru RH ljudi povezani s narkokartelom?

Autor: Marin Vlahović

Naša redakcija je u posjedu službenih dokumenata koji potvrđuju neke navode Anastazija Martinčića

ZAGREB/PULA/BEOGRAD/PENAL DE LIBERTAD

Nakon objavljivanja prvog dijela teksta o hrvatskim vezama s multinacionalnim kartelom droge, odlučili smo krenuti dalje s ispitivanjem nekih tvrdnji intervjuiranog Anastazija Martinčića, bivšeg visokopozicioniranog pripadnika zločinačke organizacije Darka Šarića. Anastazije Martinčić posljednjih se godina prometnuo u zviždača protiv svojeg nekadašnjeg poslovnog partera i čitave organizacije te se i dalje nalazi u urugvajskom zatvoru „Penal de Libertad“, iako je ostvario uvjete za ranije puštanje na slobodu. Odležao je, naime, više od pola kazne, ali smatra kako je trenutno najsigurniji u zatvoru te stoga nije niti predao zahtjev za prijevremenim puštanjem na slobodu.

Većina medija u Hrvatskoj ignorirala je objavljene podatke koji su ukazivali na to da je hrvatski dio organizacije, važna, ako ne i najvažnija komponenta kriminalnog sindikata kojemu smo dali naziv „Narkokor.“ Posrijedi je moguće strah od očitih činjenica koje govore u prilog gotovo nevjerojatnoj tezi.

Da podsjetimo, prema iskazu Martinčića, „Narkokor“ uvozi kokain iz Južne Amerike u Europu morskim putem, dakle, brodovima, a koliko znamo Srbija nema more, tako da je jedini logičan zaključak kako se droga iz brodova mora iskrcati u sigurnu luku u kojoj postoji nadzor i kontrola nad istovarom i pregledom brodova i tereta. Po tvrdnjama Anastazija Martinčića u pitanju su količine od jedne do pet tona potencijalne vrijednosti od nekoliko stotina milijuna do preko milijarde eura. Takav teret sigurno se ne prepušta slučaju.

Sam Martiničić je pao u akciji američke DEA-e radi nevjerojatnih 2,2 tone čistog kokaina. Ali, to se nije dogodilo u Europi, nego u samom Urugvaju. Kod ovako velikih akcija, međunarodne policijske agencije nemaju previše povjerenja u policijske sustave zemalja poput Hrvatske, ali ni Srbije, ili, primjerice, Bosne i Hercegovine. Postoji uvijek bojazan kako će suradnici zločinačkog kartela koji rade u sigurnosnim službama alarmirati svoje stvarne nalogodavce i zato se nerijetko pošiljke zaustavljaju prije nego što stignu na krajnje odredište.

Sve bi to bilo na razini spekulacija, kada ne bi postojali dokumenti koji dokazuju postojanje ilegalne luke u Istri tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja, dakle, u doba kada je organizacija najbolje poslovala i dok je generalni menadžer Darko Šarić bio na slobodi. Tu se vraćamo i na ulogu Hrvatske, pogotovo Istre, u kojoj je prema tim informacijama stvorena čitava infrastruktura koja je obavljala mnogobrojne poslove za ovaj međunarodni zločinački sindikat.

Dokument 1

Dokument 2

Dokument 3

Dokument 4

Dokument 5 

Dokument 6

Dokument 7 

Dokument 8

U drugom nastavku iskaza prema javnosti Anastazija Martinčića, može se čuti o luci „Podrola“ u sklopu kamenoloma Rakalj, koja je već dugi niz godina pod neobjašnjivom kontrolom tvrtke „Maškun d.o.o.“, čiji je direktor već spomenuti Crnogorac Rade Radulović. Koristimo izraz „neobjašnjivo“, jer po svim dostupnim informacijama nije jasno kako je ova tvrtka uopće dobila pravo korištenja kamenoloma i luke bez svih potrebnih dozvola. Protiv ove tvrtke i direktora podignut je veći broj kaznenih prijava, a istragu vodi i Županijsko državno odvjetništvo, ali većina postupaka je otišla u zastaru.

I bila bi to još jedna klasična priča o gospodarskom kriminalu i uništavanju hrvatske obale i prirodnog bogatstva kada ne bi postojala druga tvrtka „Morska Sirena d.o.o“, kojom upravljaju obitelji Travičić i Šebelić. Tvrtka „Morska Sirena“ obavljala je agenturu brodova za tvrtku „Maškun d.o.o.”. Agentura brodova je neka vrsta posredovanja između Carine, policije te prijevoznika brodova. Oni pripremaju teret za nadzor policije i carine. Ali, u ovom slučaju radilo se o izravnom sukobu interesa, jer je Mira Travičić dugogodišnja zaposlenica Carine. Pojednostavljeno gledano, carinici su kontrolirali sami sebe. U Hrvatsku je na taj način tijekom godina ulazio i izlazio, veliki broj brodova čiji teret nitko nije stvarno kontrolirao. „Morska sirena“ tvrtka je obitelji Travičić u kojoj su bili zaposleni suprug, kćer i zet gospođe Mire Travičić. Po našim saznanjima Mira Travičić je odlučila krajem ove godine otići u mirovinu.

I konačno, valja pokušati razumjeti i okolnosti javnog iskaza Anastazija Martinčića. On je zviždač protiv vrlo specifične „korporacije“, opasne hobotnice sa stotinama krakova. On elaborira kontekst, trendove, logističke postupke. Na puno izravnih novinarskih pitanja odgovara samo s „da“, ili „ne“ bez elaboriranja odgovora. Za sada. Tako je bilo i s našim pitanjem sjede li u Saboru RH ljudi povezani s poslovima oko droge. Odgovorio je kratko: ”Da!”

Naša redakcija je u posjedu službenih dokumenata koji potvrđuju neke navode Anastazija Martinčića, koje je iznio za vrijeme našeg prvog razgovora. Ovom prilikom objavljujemo samo dio tih dokumenata, a što je Martinčić rekao u nastavku intervjua, poslušajte sami.

Autor: Marin Vlahović