Djevojčica u svijetloplavom kaputiću koja uplakana uplakana u koloni 18. studenoga 1991. napušta svoj grad postala je prepoznatljivo lice vukovarske tragedije .
Željka Jurić Mitrović tada je imala samo šest godina, a jučer je u Koloni sjećanja koračala držeći za ruku svoju kćer Maju.
U razgovoru za HRT kazala je kako je tek kao odrasla shvatila što znači slika koja je prati. “Zaista je teško nositi ‘teret djevojčice u plavom kaputiću’. Danas imam kćer koja ima isto godina koliko sam i ja imala kad sam hodala u koloni, ali koliko god mi je teško – mogu zahvaliti Bogu i braniteljima, to su moji anđeli čuvari koji su i danas samnom”, poručila je. Najupečatljivije iz rata sjeća se kad su ubili njezinog prijatelja Acu. Tad su joj, kaže – ugasili djetinjstvo. Oduševilo ju je što je u Vukovaru jučer bilo puno mladih. “Moja kćer Maja, koja je danas hodala u koloni, je dokaz da je žrtva branitelja za Hrvatsku vrijedila”, dodala je.
Jedan od Željkinih ‘anđela’ Josip Adžić kazao je kako veza njega i Željke traje otkad su se prije tri godine upoznali u vukovarskoj Koloni sjećanja. Ponosan je, kaže, što ima za prijatelju jednu takvu osobu – koja toliko voli hrvatske branitelje i u njima vidi zaštitnike. Naglasio je kako je će zajednica Udruga veterana vojne policije i Željka iduće godine sudjelovati u obilježavanju stradanja u Škabrnji.