Ivica Galovic/ PIXSELL
Ivica Galovic/ PIXSELL

‘Čišćenje’ i rasprodaja Slavonije nisu slučajni!

Autor: Iva Međugorac/7Dnevno/7. listopada 2016.

U posljednjih nekoliko godina iz Slavonije je iselilo 200.000 ljudi, uglavnom mladih i obrazovanih, ali i onih u punom naponu snage. Sudbina Slavonije je zapečaćena, jer ona ne samo da je zaboravljena, ona - odumire. Nekada bogatu žitnicu koju su 40-ih godina prošlog stoljeća naseljavali ljudi iz svih djelova Hrvatske, sada napuštaju - svi.

“Ako te zaboravim Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka”, riječi su sada već bivšeg premijera Zorana Milanovića s jedne od sjednica Vlade, kojima je poručio da je svjestan problema hrvatske ravnice. No, kako to obično biva, taj državnički govor bivšega premijera ostao je samo na riječima. Jer, dok on danas posve zdrave ruke juriša prema europskim institucijama u kojima pokušava pronaći posao, te osigurati egzistenciju svojoj obitelji nakon odlaska iz političkog života, naša prekrasna Slavonija nakon ratne, proživljava još jednu, dublju krizu, suočavajući se s – egzodusom.

I što je najtužnije, Milanović nije jedini koji je leđa okrenuo tom kraju koji je trebao biti kotač zamašnjak prosperitetu cijele zemlje, već su Slavoniju zaboravile i sve ostale političke elite od 90-ih do danas, koje tamošnji kraj posjete tek uoči izbora, odjeveni u skupa odijela i vozeći se u luksuznim automobilima iz kojih teško da mogu spoznati zbilju napaćenog, ali vrijednog puka. A tu zbilju ponajbolje prezentiraju brojke koje na našu žalost nikada ne lažu.

Naime, u posljednjih nekoliko godina iz Slavonije je iselilo 200.000 ljudi, uglavnom mladih i obrazovanih, ali i onih u punom naponu snage, pa se postavlja pitanje – kakva sudbina očekuje taj kraj kroz narednih deset godina? Da mladim ljudima iseljavanje teško pada, ali i da nemaju drugog izbora, dalo se naslutiti iz nedavne objave mladog Osječanina i pjesnika Mislava Kontića koji je napustio svoj rodni grad, te se zaputio u bijeli svijet s porukom: “Zbogom moja Hrvatska, zbogom moj Osijek!”

Dirljive su to riječi koje ponajbolje opisuju tugu koju za sobom ostavljaju mladi dok s torbom u ruci odlaze u neko bolje sutra, u zemlje koje će znati cijeniti njihovo znanje i stručnost, bez da ih pitaju imaju li adekvatnu partijsku iskaznicu. Sudbina Slavonije uistinu je zapečaćena, jer ona ne samo da je zaboravljena, ona i – odumire. Nekada bogatu žitnicu koju su 40-ih godina prošlog stoljeća naseljavali ljudi iz ostalih djelova Hrvatske, sada napuštaju – svi.

Više od 6000 osoba prijavilo je iseljavanje samo 2013. i 2014., a taj broj mnogo je veći jer se ne odjavljuju svi koji odlaze. Službeni podaci kazuju da se od početka 2011. do početka prošle godine, ukupan broj stanovnika Osječko-baranjske županije smanjio za 13.500 osoba. Na području Županije živi manje od 300.000 stanovnika, a stanje je još kritičnije u preostale četiri slavonske županije. U nekima su situaciju pogoršale i elementarne nepogode, poput poplava.

U potrazi za boljim životom, mladi Slavonci odlaze u sve države Europske unije, a posebna je potražnja za Njemačkom, Švedskom, Britanijom i Irskom, koja se za Slavonce pokazala najprihvatljivijom. Razlog njihova odlaska može se također pronaći u brojkama, a one na primjeru Vukovarsko-srijemske županije ukazuju da je tamo više od 18.000 nezaposlenih, 4000 manje nego prošlih godina, ali to je razlog za odlazak s toga područja.

Šterc: Za ovu katastrofu odgovorne su sve vlade

O izumiranju Slavonije i uzrocima, ali i odgovornima, za naš je tjednik progovorio demograf Stjepan Šterc koji godinama upozorava na tu problematiku:

“Ovo što se događa s Hrvatskom, a osobito sa Slavonijom, to je ne samo demografska, već i opća katastrofa. Apsolutnu odgovornost snose sve vlade koje su do sada upravljale Hrvatskom, a moram primjetiti da čak i u ovakvim situacijama i pokazateljima koji su zaista katastrofalni, pregovorači oko sastavljanja nove Vlade gotovo da i ne spominju tu problematiku”, upozorava Šterc, apelirajući na predstavnike Mosta i HDZ-a, Božu Petrova i Andreja Plenkovića da se probude i osvijeste oko ovog veoma ozbiljnoga problema. I sam priznaje kako je Slavonija trebala hraniti cijelu Hrvatsku.

“Izreći ću misao, doduše neću reći da je to nešto što je tako, ali mi se čini da se to namjerno čini jer je previše godina prošlo od naših upozorenja da će se takvo stanje dogoditi, a po tome pitanju ništa se nije poduzelo, niti se bilo kakva strateška odluka donijela, niti se ima namjeru donijeti. Slijedom toga, ovo izgleda kao da nije slučajno. Trendovi su takvi da se vrlo teško mogu zaustaviti pojedinačnim mjerama, jer to je pitanje sustavnih mjera i čvrstih strateških odluka jedne ozbiljne Vlade kojoj je interes opstanak i razvoj Hrvatske.

Priča o “čišćenju” Slavonije, među ostalim, vezana je i za zemljište. Druge zemlje koje imaju takav prostor, uvode kao jednu od mjera – komasaciju prostora i zemljišta. Sukladno tome usmjeravaju stanovništvo i provode revitalizacijske mjere. Hrvatska to ne radi, a nije ozbiljnije pristupila ni komasaciji zemljišta, a tu valja spomenuti i pojedinačne interese i interese nekih skupina. I po svemu sudeći, neće biti dobro”, kaže naš sugovornik. Smatra da se zemljišta “oslobađaju” za pojedine tajkune koji će u taj kraj ulagati kupujući nekretnine i parcele po nižim cijenama od stvarne vrijednosti, jer stanovništvo koje odlazi zapravo nema drugoga izbora nego prodavati ispod cijene.

“Godinama smo dizali glas i upozoravali, a podaci i pokazatelji su danas i gori od naših najava. To traje već više od 20 godina i nitko me ne može uvjeriti da je to slučajnost. Kuće koje su tamo građene, nemaju funkciju ni namjenu i nemaju kome ostati. Prodaja kuća znači definitivno napuštanje zemlje i to je jedna vrlo teška i tužna priča za Hrvatsku.

Izbjeglice nije moguće naseliti u Slavoniju, jer to je stanovništvo drukčijeg profila, načina života i radnih navika. To je iluzija. Mi možemo primiti njih 20-ak tisuća, ali to mora biti razrađeno i planirano tako da se zna u koja će se područja i na koji način usmjeriti. Sada to izgleda gotovo nemoguće. Rješenje je povezati se s našom hrvatskom populacijom u inozemstvu koja je sada već brojnija nego naša domaća i to bi trebala biti naša strategija u revitalizacijskom, gospodarskom i demografskom smislu, međutim mi smo dijasporu – odrezali. Imamo ured za suradnju s Hrvatima u svijetu koji ne funkcionira na razini strategije, već na razini operativno nejasnih postupanja.

Ključna je Vlada koja mora odlučiti o tom problemu, ali ono što sada vidim u pregovorima ne sluti na dobro, jer ni jedan ozbiljniji uvjet nije vezan za revitalizaciju stanovništva. Oni ne žele čuti za tu problematiku, iako su i Plenković i Petrov s time upoznati. Ja sam s njima razgovarao, ali ljudi oko njih tvrde da to nije tema o kojoj oni mogu u javnosti komunicirati. Zamislite do koje razine to dolazi, no činjenica jest da će naša javnost morati podići svoj glas”, zaključio je demograf.

Santini: Hrvatska nema smisla, ako Slavonija nije bitna sastavnica

I ekonomski analitičar Guste Santini, u svojoj je analizi izrečenoj za naš tjednik izrazio zabrinutost za Slavoniju, naglašavajući kako je to veoma opsežna i teška tema.

“Prije svega, Slavonija je platila najveću cijenu Domovinskog rata i agresije na Hrvatsku. Ona do 1998. godine nije bila slobodna, tek je mirnom reintegracijom stvorena šansa da se nešto učini. Onda smo po dobrom starom hrvatskom običaju fino svi sjeli u vlak, otišli u istočnu Slavoniju i kleli se kako ćemo napraviti med medeni, a od toga meda medenoga nije bilo ništa, kao što to nije bilo ni za Vukovar, ni za Škabrnju, ni za druge dijelove. To je, nažalost, uobičajeno.

Druga objektivna činjenica je što se privatizaciji pristupilo na krajnje netransparentan način, razbacujući se s hrvatskim dijamantima. Mi smo početak hrvatske industrijalizacije preko noći proglasili nevažećim, te smo tu proizvodnju koja je grcala osam godina u ratnim uvjetima pustili da se rasproda ili da se uruši sama po sebi. Slavonija je, među ostalim, koncentrirana na poljoprivredi i nije se razvila na nekoj razini prerade prema finalnom proizvodu. Dakle, nije angažirana pamet, već je to uvijek bilo u filozofiji manufakture. Rad rukom.

Nismo pratili tehnologiju, a osim toga sva znanost u Hrvatskoj ionako je više ukras nego funkcionalna i svrsishodna sastavnica hrvatskog pojedinca – imamo znanost da se prezentiramo, ali ne i da se razvijamo. Tu smo u pitanju Slavonije posve zakazali, jer Hrvatska nije pokrenula posebne projekte kako bi se revitaliziralo ono što je imalo smisla nakon reintegracije istočne Slavonije, pa je Slavonija postala ‘šesto prase’, što znači – nevažna”, analizira Santini. Smtra da bi nam Slavonija trebala biti jedan od temeljnih resursa, vjerujući da bi tzv. “zelenu magistralu” trebalo povezati s “plavom”.

“Ali mi smo u neoliberalizmu, tu povezivanja nema i Slavonija je prepuštena sama sebi. Slavonija je resurs i mora to biti, jer Hrvatska nema smisla, ako Slavonija nije bitna sastavnica, a današnja situacija je posljedica neodgovornost svih hrvatskih politika. Ja ne želim ni o jednom imenu govoriti, jer kompletna politika prema Slavoniji je neprihvatljiva. Ja ću vam kao Dalmatinac dati primjer odnosa između Dalmacije i Slavonije. Dalmacija ima sreću da nam je Bog dao to Jadransko more, najljepše na svijetu, pa lokalna uprava i samouprava imaju veća sredstva i neusporedivo veće proračune, te mogu puno više ponuditi svojim građanima, nego što je to slučaj u Slavoniji. Iako nitko o tome ne vodi računa, evidentno je da je položajna renta, renta svih građana Hrvatske. I takva jedna separatna politika raslojava hrvatsku državu, a govori se kako se županije neće restrukturirati na manji broj da se ne bi Hrvatska počela dijeliti. A sva politika ide prema podjeli…

Mi nemamo na raspolaganju deset godina, jer se Slavonija danas raspada – prisutna je rasprodaja zemljišta, visoka nezaposlenost, egzodus mladih ljudi. To sve znači da se nešto mora poduzeti odmah i sada. Da sam na mjestu gospode Plenkovića i Petrova odmah bih osnovao stručnu radnu grupu s najvećim ovlastima da interventno reagira u zaustavljanju svih negativnih trendova, te u proračunu definirao poseban dio za revitalizaciju Slavonije. Ona je bila na braniku slobode Hrvatske i zato je platila najskuplji ceh”, uvjeren je naš sugovornik.

O negativnim trendovima koji su zahvatili Slavoniju, ali i o tome da Stjepan Šterc nije daleko od istine kada govori o namjernoj rasprodaji zemljišta, svjedoče i slavonski poljoprivrednici i trgovci, šaljući državi poruku da potrebe za zemljom, primjenom njenih programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, nisu ublažene i da nisu riješene na adekvatan način. Logično, taj zakon ponude i potražnje utjecao je na cijenu zemlje, pa najbolji hektari vrijede poput suhog zlata, na što ukazuju cijene i od po deset tisuća eura koliko se traži za hektar u Srijemu, na krajnjem istoku. To je tri puta više od državnog prosjeka, upozorava lider Poljoprivredne komore Matija Brlošić. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku cijena hektara oranica na kontinentu je oko 20.300 kuna, što je znatno manje od 3000 eura, dok je u jadranskom dijelu 28.000 kuna.

“Dok je na samom istoku cijena hektara oko 10.000 eura, oko Nove Gradiške, primjerice, gdje je zemlja lošija i gdje nema toliko poljoprivrednika, pa ni veće konkurencije, hektar je oko 2000 eura, znači pet puta manje. Oko Đakova hektar zemlje vrti se od 4000 do 5000 eura, no zato je u 30-ak kilometara udaljenom, raseljenom i zabitom Čenkovu, možda, samo 1000 eura. Podaci kojima barata državna statistika najvjerojatnije su državne cijene, početne cijene za prodaju državnog zemljišta, no realno je to puno više”, naglasio je Brlošić. S njime se slažu i trgovci nekretninama koji upozoravaju da je prosječna cijena zemlje oko Đakova 5000 eura po hektaru.

Sablasno zvuči podatak kako su na bubnju i slavonske oranice. Od ponuđene 81 nekretnine na bubnju s područja Osječko-baranjske županije, čije se javne dražbe očekuju u narednih godinu dana, desetina ih se odnosi na oranice pod ovrhama. Primjerice, oranica od 1,3 ha u Širokom Polju, na bubnju je po cijeni od oko 5000 eura (izraženo u kunama), a slična je cijena i za onu u Đurđancima od 1,4 ha. U Jagodnjaku je na dražbi oranica od 3,3 ha po cijeni od 81.400 kn ili nešto više od 10.000 eura, dok je u Šodolovcima na bubnju oranica od 8,8 ha po cijeni od 346.800 kuna, tj. oko 46.000 eura.

Alarmantnog stanja u Slavoniji svjesni su i lokalni političari koji na to upozoravaju na sjednicama gradskih vijeća, dok je na katastrofalno stanje u Županji, koje je lošije no što govore brojke, ukazao SDP-ov vijećnik, Željko Džoić: “Vrijeme je da počnemo razmišljati o tome tko će šetati šetnicom i stazama u gradu. Trebamo se aktivirati i pozvati struku u pomoć”.

Iako slučaj Županje nije osamljen u Slavoniji, upravo Županjci svjedoče o neobičnoj anomaliji. Naime, tamo posluju tvrtke s višemilijunskim prihodima, poput Sladorane i SDF Žetelice, koje zapošljavaju i znatan broj ljudi. Međutim, problem je u iznosima plaća koje su niže od državnog prosjeka, te iznose 3700 kuna. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Županja je imala 12.090 stanovnika, a sada ih je prema podacima policije, manje od deset tisuća.

Inače, u samo 150 godina, od sredine 19. pa do početka 21. stoljeća, iz Hrvatske se iselilo čak 1,3 milijuna građana, od kojih 130.000 u samo desetak godina, od 1991. do 2001., podaci su iz knjige “Iseljena Hrvatska”.

Autor: Iva Međugorac/7Dnevno/7. listopada 2016.

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI