Dan antifašističke borbe državni je blagdan u Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja. Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi.

Za one koji nisu slušali povijest u školskim klupama, tu je uvijek više-manje točna i, kako kažu, neutralna Wikipedija. Stoga, navodimo zbog čega je taj dan, čak i na 70.obljetnicu važan za nas i koliko je bio, ali i ostao važan u svjetskim razmjerima.

- Nacistička je Njemačka toga jutra napala Sovjetski Savez u operaciji Barbarossa. Time je izigran pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između ove dvije sile. Zbog takvih novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada – najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred, koji od prvih dana izvodi diverzije, osobito na željeznici. Odred je tada imao 77 boraca, a predvodili su ih zapovjednik Vlado Janić Capo i politički komesar Marijan Cvetković. Pripadnik odreda bio je i pokojni general Hrvatske vojske Janko Bobetko. Kako su u odredu većinom bili Hrvata, borilo se uglavnom na hrvatskom području, a završetak Drugog svjetskog rata doživjela su tridesetosmorica tih boraca, navodi Wikipedija. Na to se nadovezuju i povjesničari koji imaju gotovo zajednički stav prema značaju tog dana, ali i koriste različite brojke koje se vežu uz antifašističku borbu. Uglavnom, većina ih ističe da je osnivanje sisačkog odreda označilo početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj u kojoj je aktivno sudjelovalo više stotina tisuća hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije borilo se, tvrde povjesničari, oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet, od ukupno 11, korpusa NOV-a.

No, povijest je lako kvarljiva i izmjenljiva roba, pogotovo na našim prostorima. Naime, Dan antifašističke borbe obilježava se na ovaj dan od stvaranja hrvatske države. U bivšoj Jugoslaviji se kao Dan antifašističke borbe slavio 27.srpnja – Dan ustanka naroda Hrvatske – što je bilo povezano s događajima u Srbu, iako je osnivanje sisačkoga odreda tom danu prethodilo više od mjesec dana. Mnogi to 'silovanje' povijesti tumače notornom politikom vrha tadašnje Jugoslavije koji nije mogao dopustiti da se u Hrvatskoj obilježava, ali i da je počela, antifašistička borba prije nego u Srbiji – njihov dan ustanka bio je 7. srpnja 1941.. I tako, većina starijih pamti da se ustanak u ličkom Srbu u vrijeme socijalističke Hrvatske obilježavao kao početak ustanka u Hrvatskoj te da su ih učili da su u Srbu 1941. protiv ustaške vlasti ustali uglavnom Srbi. U političkom folkloru bivših vremena to se često i isticalo i kroz popularne fraze poput 'puče prva puška ustanička u Srbu'. Upravo ta puška – mnogima omrznuta tandžara, (Teksašani je nazivaju i Tandzara – Tahn jara)i njezino korištenje dio je legende i mistifikacije povijesti i čestih promjena naziva u ta, kako neki tvrde, olovna vremena. Od njemačkog karabina Kar 98, do ustaničke 'tandžare' i prve puške JNA nazvane M-48, mijenjali su se režimi na ovim prostorima i falsificirala povijest, ali i ne tako brzo kao što su se mijenjala oružja i lakoća ubijanja. Stoga, na Dan antifašističke borbe definiramo vam kakva je, uz male izmjene, bila prva ustanička puška u Hrvatskoj i kako se prema njoj u bivšoj državi odnosilo kao prema običnom upotrebnom svakodnevnom predmetu – gotovo kao glačalu. JNA Priručnik (slikovnica) za tandžaru – pušku M-48, u osnovi neznatno modificirani njemački karabin Kar98, pisan/crtan je 1968. pod strogim nadzorom dvojice potpukovnika JNA koji kao da su se, promatrano iz 2011., najeli ludih gljiva. Čista psihodelija sa strijelcem Jolkanom, svinjama koje plješću ubijanju protivnika, zečevima koji savjetuju vesele strijelce kako ubiti ljude i životinje, pin-up partizankama koje daju savjete za što učinkovitije uništavanje neprijateljske žive sile – metkom, kundakom i nožem. Umjesto našeg zaključka – iz priručnika JNA prenosimo samo zaključnu poruku strijelcu Jolkanu kojem je otac, naravno, bio partizan.

- Tvoj otac, Jolkane, smatrao je pušku najvernijim drugom. Video si šta je puška kadra. Ona to može samo ako je čuvaš...