Marko Lukunic/PIXSELL/Hrvoje Jelavic/PIXSELLJurica Galoic/PIXSELL

Čermak i Gotovina guraju Milanovića na Pantovčak!

Autor: I. Delić/7Dnevno

Milanović je iz politike izašao samo formalno, a sada planira osnovati svoju stranku te se kandidirati na izborima za EP, nakon toga i na predsjedničkima

Gdje je nestao čovjek, pitala se hrvatska javnost, baš kao u kultnoj Baretovoj pjesmi nakon što je bivši premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović odstupio sa svih (ruko)vodećih političkih funkcija koje je obnašao. Nije javnost slala ovaj upit jer im je Zoki nedostajao, već zato što se zakleti ‘socijaldemokrat na riječima’, ali ne i u djelima, poveo onom „oderi što možeš kada već imaš priliku“.

Priliku da odere ionako oderane džepove hrvatske sirotinje dobio je kao saborski zastupnik, ali umjesto da se na svom i više nego dobro plaćenom radnom mjestu redovito pojavljuje Zoki je naciji poručivao da se odlučio odmoriti od politike, ali ne i od saborske plaće pa mu je tako mjesecima za nerad na račun stizalo 16 tisuća kuna. Da se Milanović i nakon povlačenja iz saborskih klupa odmara svjedoči fotografija koja posljednjih dana kruži društvenim mrežama, a koju je javnosti prezentirao još jedan bivši političar i ministar obrane Ante Kotromanović. Pohvalio se bivši ministar kako se s Milanović uspeo na sam vrh Dinare, ali zanimljivija od samog pothvata poruka je koju je uz fotografiju s vrha Dinare na Facebooku objavio Kotromanović. „Dinara, najviši vrh 1914 m Troglav. Ispunio obećanje dato davno jednoj tvrdoj glavi… Vratiti će se laste sa tisuću momaka“.

Mršić, Milanović ili možda Josipović

Kako u hrvatskoj politici baš ništa nije slučajno, tako i posljednja Kotromanovićeva rečenica ima poseban značaj. Sve se intenzivnije u političkim krugovima spekulira kako Milanović razmišlja o povratku u političke vode iz kojih je tek nedavno i formalno izašao. Dok traje nezapamćena kriza u njegovom SDP-u, a za koju je i on dijelom odgovoran, Zoki partijske vode muti preko svojih ljudi koji su mu još uvijek lojalni, a koje u šaci drži šutnjom na njihove afere i mutne poslove, od kojih su neki nedavno ipak isplivali na javnu scenu pa smo tako svjedočili slučaju Tomislava Sauche.

Dok Milanović mozga i iz prikrajka osmišljava strategiju za povratak, SDP-u prijeti krah, a mlađahni Davor Bernardić sve se teže održava u fotelji predsjednika stranke, jer nije uspio pomesti svo smeće koje mu je Milanović ostavio, a u svemu tome posve nespremnog dočekali su ga lokalni izbori na kojima je SDP doživio debakl premda su Berine pristaše javnost pokušale uvjeriti u suprotno.

SDP evidentno kopni i nestaju, a na ljevici se stvara niša u kojoj svoju priliku za ponovni politički angažman vidi Milanović. On sam u više je navrata kazao kako se u stranačku politiku ne misli vratiti te kako je zamrznuo svoj saborski mandat i okrenuo se privatnom biznisu, ali priče o povratku Zorana Milanovića na političku scenu sve su glasnije i otvorenije, a to sve događa se o situaciji kada se u Partiji sve otvorenije razmatra rušenje Bernardića. Dio SDP-ova članstva uslijed stranačke krize razmatra tako opciju da se na čelo stranke uspne bivši lider Podravke Zvonimir Mršić, no drugi pak dio s tom idejom nije oduševljen pa tako predlažu kao bolju opciju da se umjesto Mršića nagovori Zorana Milanovića na povratak.

Izbori za EU parlament tekst za predsjedničke




Glasine su se još više intenzivirale otkako se Milanović počeo pojavljivati na događanjima koja organizira SDP. Održao je tako primjerice ozbiljan i po mnogima veoma kvalitetan govor na obilježavanju 10. obljetnice smrti prvog predsjednika SDP-a Ivice Račana. Te prigode Milanović je komunicirao i sa novinarima komentirajući politička zbivanja u zemlji. Upravo ta otvorenost spram predstavnika takozvane „sedme sile“, ali i državničke manire pokazatelj su da se Milanović u politiku vraća na velika vrata.

Kako saznajemo od izvora bliskih nekadašnjem premijeru kani se kandidirati ni manje ni više nego za predsjednika države, 2019.godine. No, prije toga namjera mu je osnovati vlastitu stranku za koju prostor vidi baš u propasti SDP-a koji bi se uskoro mogao početi osipati pa bi tako s lakoćom privukao nezadovoljnike u svoje redove. Prvi test za eventualnu Milanovićevu stranku koja bi svijetlo dana trebala ugledati nakon ljeta izbori su za Europski parlament, gdje se osobno kani kandidirati i osvojiti najviše glasova, što u stanju u kakvom trenutno SDP jest nije nemoguće. Navodno se Milanović i sam već hvalio novom idejom na koju je nadošao, a šuška se i kako je obavio niz sastanaka s uglednim socijaldemokratima kako bi čuo njihovo mišljenje o ideji koju razmatra, a uz mišljenje Zokiju je dakako bitna i potpora uglednika.

Osim što se u političke vode namjerava vratiti zbog svoje strasti spram toj profesiji poseban mu je gušt zapravo to što će moći političke bitke voditi protiv Kolinde Grabar Kitarović, koju tvrde upućeni – ne može smisliti. Da je kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika Republike itekako moguća među prvima je još prije nekoliko mjeseci konstatirao politički analitičar Žarko Puhovski. On je to spomenuo još koncem kolovoza prošle godine, kada se razbuktavala afera oko objavljivanja tajnih snimaka Milanovićeva razgovora s braniteljima.




„Njega bi beskonačno veselilo da porazi Kolindu osobno, a i to da pobjedi kao predsjednik“, tvrdio je tada Puhovski. Milanovićeve predsjedničke ambicije detektirala je i Jadranka Kosor koja je svojedobno konstatirala kako je to vrlo moguća opcija.

Kave s generalima i bankarima

Za ozbiljan politički angažman i „ustanak iz mrtvih“ Milanović za sobom mora imati jake lobije i snažnu financijsku pozadinu, a oni koji bi mu dali vjetar u leđa moraju imati svojega čovjeka na pravoj političkoj poziciji, jer upravo je to bit hrvatskog političko-poduzetničkog uzleta.

U skladu s tim, Milanović već mjesecima ispija kave s generalom Ivanom Čermakom koji namjerava svoje poslovno carstvo proširiti kupnjom Ine. Gdje ima dima, ima i vatre kaže stara narodna, a da se u ovom loncu uistinu nešto dimi svjedoči tajanstvena večera u centru Zagreba na kojoj su uhvaćeni generali Čermak i Gotovina, Milanović te Milivoj Goldstein, močni čovjek Zagrebačke banke, nasljednik Franje Lukovića. Taj susret objašnjen je kao prijateljsko druženje, no vrlo brzo nakon njega oglašava se šef Mola Zsolt Hernadi poručujući da se Mol želi riješiti dionica Ine.

Zanimljivo, svi akteri tajne večere, povezani su s naftnom industrijom i mogućom prodajom, odnosno kupnjom Ine od Mola. Milanovićev prijatelj Kotromanović stari je prijatelj generala Čermaka, kod kojega se po odlasku iz politike i zaposlio. Ne treba smetnuti ni Gotovinu i njegova odvjetnika Luku Mišetića, koji radi za moćnu odvjetničko-lobistički tvrtku Patton Boggs. Slučajno ili ne, konzultantska firma koju je Milanović nedavno osnovao EuroAlba advistory registrirana je u poslovnom centru u kojem i tvrtka odvjetnika Mišetića. I kada je Milanović bio premijer intenzivno je surađivao s Mišetićevim uredom.

Peglanje Milanovićevog imagea

Iz svih ovih podataka razvidno je kako je Milanovićev mogući povratak u politiku znatno dublje prirode no što se na prvi pogled čini, a povlačenje koje je tek fiktivno dogodilo se da javnost ali i predstavnici institucija zaborave na afere koje je Zoki nagomilao dok je obnašao dužnost premijera. A takvih je i više nego dovoljno, ona posljednja dočekala ga je baš dok je spremao kofere za svoj odlazak iz politike. Naime, niz je državnih poduzeća u njegovu mandatu poslovalo s tvrtkom Intergrafika samozatajnog Igora Kneževića, dugogodišnjeg Milanovićeva prijatelja. O svojem odnosu s Kneževićem bivši premijer svjedočio je i pred predstavnicima Državnog odvjetništva u kojem je prije nekoliko mjeseci ispitan zbog optužbi da je agenciji Madison naredio da Kneževiću isplaćuju 15 tisuća kuna mjesečno za neobavljane poslove.

U međuvremenu javnost saznaje da je Intergrafika u mandatu Milanovićeve vlade poslovala kako s vladom i Saborom, tako i sa tvrtkom Plinacro, a na taj način uprihodovano je više milijuna kuna. Mimo toga, Kneževićeva firma poslovala je i sa Narodnom novinama, a ovo je tek jedna afera u Milanovićevim premijerskim cipelama. Svojedobno je tako Ministarstvo zaštite okoliša u mandatu Mihaela Zmajlovića potpisalo ugovor s Pismohrana servisom, privatnom tvrtkom za koju je lobirao Milanovićev brat Krešo. Podjednako je zanimljiv podatak da su prihodi Pismohrane rasli paralelno s vremenom kada je Milanović bio premijer. Niz je dakle afera koje se moraju staviti pod tepih da bi se Milanović ponovno digao, ali obzirom na one koji stoje iza njega čvrsto mu držeći leđa to je i više no moguće, osobito imajući u vidu i one koji i danas u SDP-u igraju njegovu igru.

Autor:I. Delić/7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.