Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Bolnica u Popovači traži milijunske odštete od 5 liječnica, temeljem ‘lihvarskih’ ugovora o specijalizaciji!

Autor: Marcel Holjevac

Neuropsihijatrijska bolnica "Dr. Ivan Barbot" u Popovači je, izgleda, jedina u Hrvatskoj koja nije pristala postupiti u skladu s pravilnikom koji je donio ministar Milinović 2011., a po kojem liječnici moraju nastaviti raditi u bolnici najdulje onoliko vremena koliko im je trajala specijalizacija. Bolnica sad od svoje bivše liječnice Tatjane Kandučar potražuje gotovo milijun kuna, za "troškove specijalizacije", a od Maje Živković 648.000 kuna. No, bolnica koja novac potražuje njihovu specijalizaciju uopće nije niti - platila! Ona uglavnom ide o trošku HZZO-a, o čemu imaju dokumentaciju.

Tatjana Kandučar je, kažu liječnice koje su nam se obratile, u bolnici u Popovači radila punih 17 godina, a unatoč tome bolnica od nje potražuje nevjerojatnih – 900.000 kuna! Iako se radi o samohranoj majci kojoj je zdravlje ozbiljno narušeno i koja i zbog toga nije mogla više svakodnevno tri sata putovati na posao u Popovaču svakog dana. Od Maje Živković potražuju gore navedeni iznos, iako je i ona, kaže nam, odradila u bolnici preko 4 godine kao specijalist, što je dulje od vremena koje je provela tamo na specijalizaciji. Tu su još i Iris Sarajlić Vuković od koje bolnica traži preko pola milijuna kuna, dr. sc. Ema Ničea Gruber, i Maristela Šakić.

One su, kažu, spremne svoja prava tražiti i u Strassbourgu, a nedavno su se obratile javnosti i peticijom upućenoj Županiji pod kojom je bolnica i ministarstvu zdravlja, odnosno dr. Dariu Nakiću.

Psihijatri dežurali na – internoj medicini!

Sve su one bolnicu u Popovači napustile nakon što su odradile najveći pravilnikom iz 2011. dopušteni rok koji moraju provesti radeći u bolnici koja im je specijalizaciju omogućila, a koji po tom zakonu ne može prelaziti trajanje specijalizacije. Dvije tužene liječnice danas rade u inozemstvu, jedna u Danskoj, druga u Švedskoj. Kolegice kažu da je uzrok njihovog odlaska  situacija u koju ih je doveo skupi sudski postupak s visokim troškovima, te da inače ne bi biti odlazile.

No, kad su ugovore potpisivale, stvari su stajale drukčije. Bolnica, kojom ravna dr. Marina Kovač, inače po navodima tuženih bliska prijateljica i kadar bivše županice, u međuvremenu za tešku korupciju optužene Marine Lovrić-Merzel, je od njih tražila da potpišu ugovor po kojem će osam do deset godina nakon specijalizacije provesti radeći u toj medicinskoj ustanovi, iako to nije bila uobičajena praksa. Neke bolnice u Zagrebu takav uvjet nisu postavljale, druge su tražile da se kod njih odradi koliko je trajala specijalizacija, što je bilo i uobičajeno, a rijetke, među njima ona u Popovači – dvostruko, pa i trostruko od toga. Dakle, od specijalizanata koji su je ugovarali s bolnicom 2003-2007 godine tražilo se da odrade 7, 8 ili čak 10 godina!  Sve navedene liječnice su specijalizaciju završile 2007-2008 godine, a 2011. godine je HDZ-ov ministar Milinović donio novi pravilnik po kom je radna obaveza najviše onoliko koliko je trajala i specijalizacija, jer tako nalažu i propisi EU. Tada su sve one već odradile taj rok. Tražile su od ravnateljice aneks ugovora, u skladu s novim zakonom, no ona je to odbila. Tražila je tumačenje zakona od ministra, iako je bolnicama stigao naputak iz ministarstva da stare ugovore usklade s novim pravilnikom, odnosno da liječnicima koji su prethodno specijalizirali ponude nove ugovore pod novim uvjetima, jer bi se u protivnom oni koji su ranije specijalizirali našli u neravnopravnom položaju spram zakona.

Čak 20 liječnika u Popovači ulažu tužbu protiv bolnice, no tada Rajko Ostojić dolazi na mjesto ministra i ukida članak 37. pravilnika. Gube spor na Općinskom sudu u Kutini, a predmet je trenutno na – Ustavnom sudu, prema tvrdnjama oštećenih liječnica. 2012. godine pet spomenutih liječnica daje otkaz, te odlaze raditi u druge zdravstvene ustanove u Hrvatskoj – dijelom, kažu, i zbog šikaniranja na poslu. Usto, kaže nam Maja Živković, morale su, kao psihijatrice dežurati i na internističkom odjelu, zbog čega im je prijetio gubitak licence, a pacijentima je bilo ozbiljno ugroženo zdravlje! Naime, Marina Lovrić-Merzel je iznistirala na otvaranju tog odjela, kao jednim od izbornih aduta, iako bolnica nije imala dovoljno internista za takav odjel. Tako da su na internoj medicini dežurali, među ostalim – psihijatri, koji o internoj medicini zapravo ne znaju dovoljno! “Tako se samo gubilo vrijeme do pravog internista”, kaže nam Maja Živković. Da je koji pacijent umro zbog njene nestručnosti – stradala bi ona, iako je morala raditi posao za koji zapravo nije stručno osposobljena, niti ga je specijalizirala!

Specijalizaciju zapravo pokriva – HZZO




Žale se i da je ravnateljica određivala dežurstva tako da su ona dvostruko plaćena vikendom uvijek dobivali njeni favoriti, godinama, bez iznimke, a tek nakon anonimne prijave sindikatu je promijenila sustav – ali tako da su opet isti dežurali, samo svatko po 24 sata, a ne više cijeli vikend u komadu. Dežurstva na hitnoj su morale, kažu, raditi paralelno uz rad na odjelu, što je neplaćeno, od 8 do 3, a kasnije bi dolazili oni koji bi dežurali popodne, kad se to plaćalo, a posao na odjelu bio gotov. Ukratko, sve su odlučile dati otkaz, i potražiti posao negdje drugdje, ali tada su ih sustigle – tužbe. Bolnica od njih traži da im plate čitav bruto iznos troška njihove specijalizacije, sa zateznim kamatama od 2008.! Kao da nisu radile ni dana nakon specijalizacije!

No, da stvar bude bolja, dr. Iris Sarajlić – od koje bolnica potražuje odštetu od 593.000 kuna – je u ožujku ove godine za potrebe sudskog spora zatražila od Direkcije HZZO-a tumačenje o tome koliki su stvarni troškovi specijalizacije, i tko je zapravo plaća. HZZO je odgovorio kako je u periodu 2005. – 2008., kad je ona bila na specijalizaciji, “prosječni iznos sredstava … zdravstvenim ustanovama iznosio preko 90% njihovih prihoda te je bolnicama na ime sanacije … također uplatio značajna sredstva od kojih se dio odnosio i na materijalne troškove”. U pismu Zavod potvrđuje da, iako nema zakonsku obvezu plaćati specijalističko usavršavanje, “kroz već spomenute indirektne troškove… sudjeluje i u troškovima stručnog usavršavanja”.

Ukratko, ravnateljica je, vjerojatno iz osvete onima koji su odlučili otići nakon što su odradili zakonom (ali ne i ugovorom) određeni rok, odlučila natovarati bruto troškove specijalizacije, očito prilično proizvoljno izračunate i maksimizirane, u iznosu svih isplaćenih bruto plaća, kao da navedene liječnice za tu plaću kao specijalizantice nisu ionako morale raditi (jer specijalizacija nije slušanje predavanja, već uglavnom rad na odjelu!), kao da te plaće nisu zaradile, kao da nisu godinama nakon specijalizacije i dalje radile u bolnici, i kao da je rok propisan ugovorom u skladu sa zakonom i propisima.




Suludi iznosi odšteta

Naravno, one taj novac nemaju niti ga mogu zaraditi, jer se radi o gotovo milijunskim iznosima. U posebno teškoj situaciji je Tatjana Kandučar, od koje bolnica potražuje i najveći iznos, iako je u njoj radila punih 17 godina (zaposlila se tamo davno prije specijalizacije). Ona je krajem 2011. prihvatila posao u Zagrebu, vjerujući da je prema pravilniku koji je donio Dr D. Milinović, te koji nalaže bolnicama da specijaliste ne smiju zadržavati dulje od trajanja specijalizacije, odradila svoju obavezu prema bolnici. U Zagreb, u kom je inače živjela, je otišla raditi zbog narušena zdravlja – u djetinjstvu joj je dijagnosticirana skolioza, zbog čega joj je bio problem svaki dan satima putovati na posao, a u Zagrebu je brinula i o sinu te staroj i sve teže pokretnoj majci. U Popovaču je, kaže, došla kad je sin imao svega 6 mjeseci i jer je kao jedini hranitelj obitelji morala prihvatiti bilo kakav posao, bilo gdje. “Moj posao u specijalnoj duševnoj bolnici bio je isključivo rad s mentalnim bolesnicima i sadržajem je to bio posao specijaliste. Time se sustavno dovodilo u riskantan položaj liječnike i pacijente”, kaže ona. Kad je konačno nakon više od deset godina dobila priliku za specijalizaciju, prihvatila je nepovoljne uvjete ugovora. Otišla je nakon usmenog obećanja članice UV da je bolnica neće tužiti i uz odobrenje o otkazu potpisano od strane ravnateljice, te nije smatrala da treba pravnu zaštitu od bolnice u kojoj je provela 17 godina. “Marina Kovač je ravnatelj od 2002. godine, zatim je bila sanacijski upravitelj nakon ustanovljenih silnih gubitaka bolnice, a potom je ukinuta sanacija, no bolnica je i dalje u minusu, a ona je ponovno imenovana ravnateljem”, kaže ona. “Ja sam se u niz navrata obraćala institucijama navodeći da ja nisam svojim postupcima bolnicu dovela u gubitak, dapače sustavno sam iskorištavana, te potom tužena. Na traženje sutkinje Općinskog suda dostavljeni su podaci o financiranju bolnice iz kojih se jasno vidi da bolnica fakturira prema HZZOu plaće koje se bolnici i doznačuju. Specijalizant za vrijeme specijalizacije radi, a ne školuje se, što je u suprotnosti s iskazom Marine Kovač na mojoj raspravi da sam se ja za vrijeme specijalizacije školovala. Ja sam imala redovno radno vrijeme i radne obveze, educirala sam se o svom trošku i u svoje slobodno vrijeme. Grupna psihoanaliza u tijeku sedam godina, tjedno dva puta, a svaka seansa je bila 10 eura. KBT edukacija 30 tisuća kuna. U slobodno vrijeme se uči”, kaže ona.

“Tužba me je dočekala u najranjivijem životnom periodu, naime već narušena zdravlja javljala sam se internistima bolnice Popovača zbog slabosti i umora. Hospitalizirana sam na Jordanovcu nakon prelaska na posao u Zagreb zbog RTG utvrđenih paketa limfnih čvorova u sredoprsju. Obitelj, a i ja, strepili smo od najgoreg, moguće maligne bolesti, no verificirana je sarkoidoza koja se dovodi u vezu sa stresom i naporom. Tek otpuštena iz bolnice dobijam tužbu u kojoj se od mene traže bruto plaće, jubilarna nagrada za 10 i 15 godina rada, dar za dijete…. Do danas ja tu tužbu nisam imala snage otvoriti, već mi je sadržaj prenijela majka”, kaže ona. “Sada, kada smo tražili primjenu Pravilnika 2016., ravnateljica je kolegama je rekla da je samo Bog može natjerati na izmjene ugovora. Pitam se kako je moguće da za takvu osobu ne vrijede zakoni, moralni uzusi, gdje to živimo,zastrašujuće!”

Kako će sudski spor završiti, za sad nije poznato, no bolnica od odštetnih zahtjeva – ne odustaje. Za sad, izgleda, jedini izlaz je i ostalim doktoricama da se sklone – u inozemstvo…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.