wikimedia

BOLESTAN I OSTAVLJEN OD SVIH: ‘Neki kažu da Adem nije domoljub i u pravu su – da bi ljubio svoj dom, moraš ga za početak imati’

Autor: Marin Vlahović

Odi riješi vojnu mirovinu. Imaš ptsp, piješ tablete, nisi dobro. Pa što si ratovao sve te godine ako sada nećeš uzeti stan i mirovinu? Ne budi budala Ademe. Tako mu je dobronamjerno govorio brat, ali Adem ko Adem, ostade tvrdoglav.

Adem se u Zagreb doselio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zajedno s njim, došla je i mlada žena s kojom je u brak stupio po tradicionalnim pravilima Albanaca na Kosovu, dakle putem dogovora njihovih obitelji. Nakon nekog vremena uspio se zaposliti u zagrebačkom ZET-u kao vozač tramvaja.

Smještaj su našli u maloj dvorišnoj kućici, u samom centru Zagreba. Starija gospođa, vlasnica tog kućerka, im je dopustila da tamo žive. Brinuli su o njoj, a ubrzo su dobili i djecu, dvije kćeri. A onda je došla 1991. i Adem se odmah prijavio da brani Hrvatsku. U sljedećih četiri godine prošao je mnoga bojišta dok mu je žena koja tada još nije znala dobro govoriti hrvatski, niti pisati, brinula o djeci. Nakon što se krajem devedeset pete skinuo iz vojske, vratio se na svoj stari posao u ZET i opet vozio tramvaje po Zagrebu. Život mu tih godina nije bio loš, a malu obitelj je uskoro usrećila i nova prinova, ovoga puta dječak.

Stara gospođa, vlasnica dvorišne kućice je u međuvremenu umrla, ali ih nitko nije tjerao iz doma. Stariji Ademov brat, koji je oduvijek bio realan, upozorio je tada Adema da treba misliti na budućnost. Moraš riješiti stambeno pitanje. Traži stan od ministarstva, imaš sve uvjete. Zašto i dalje voziš tramvaj? Nisi više za taj posao! Odi riješi vojnu mirovinu. Imaš ptsp, piješ tablete, nisi dobro. Pa što si ratovao sve te godine ako sada nećeš uzeti stan i mirovinu? Ne budi budala Ademe. Tako mu je dobronamjerno govorio brat, ali Adem ko Adem, ostade tvrdoglav. Hoću voziti tramvaj, neću mirovinu! Što će mi stan, kad imamo krov nad glavom? Žena ga je godinama samo promatrala i bespogovorno obavljala kućanske poslove a onda kad je jednom progovorila, više usta nije zatvorila. Svakoga dana Adem bi slušao kako oni više ne mogu živjeti u toj trošnoj rupi. Svi su se snašli, ponavlja je žena, jedino on budala nije.

Prijateljice su je uvjerile da nema ništa od njenog Adema. Taj je tvrdoglav i pošten, nepopravljiv slučaj! Zaposlila se, naučila dobro hrvatski jezik, a malo i engleski. Pronašla je novu sebe, a Adem joj je u tome smetao jer ju je stalno podsjećao na sadašnjost od koje je htjela pobjeći. Došla je tako i 2000-ta a s njome i famozna šestorka puna obećanja o socijalnoj pravdi. Razne civilne udruge počele su nicati kao gljive poslije kiše, među njima i mnoge koje su se navodno brinule o ženskim pravima. U kući su svađe bile česte, ali ne može se reći kako je žena bila žrtva. Adem je bio borben ali mršav i slab, potrošen od života, dok je ona bila krupna i snažna. Nikako nije mogao s njom izaći na kraj. Dok bi vozio tramvaj, ona bi djeci pričala svašta o njemu sve dok ih nije uvjerila kako im je otac najgori čovjek na svijetu. Jadan od svega, traumatiziran, i od ratnih, i od mučnih mirnodopskih godina Adem je na svojim leđima nosio i druge tragedije. Kao vozač, usmrtio je dvoje ljudi i to si nikako nije mogao oprostiti. Jednog dana, žena je otišla s djecom a kasnije je dobio otkaz i u ZET-u.

B.a.b.e. ili netko sličan, pomogao im je da nađu smještaj i počnu negdje novi život daleko od Adema. Budale koja se nije znala snaći niti za sebe izboriti, tražiti stan, mirovinu ,već je samo htio voziti taj prokleti tramvaj. Ostao je sam u toj kućici, a djecu više mogao ni vidjeti. Radi psovanja bivše supruge pred svjedocima, proveo je skoro godinu dana u Remetincu. U ZET-u su mu dali otkaz. Ni tamo za njega više nije bilo mjesta. Motao se neko vrijeme po braniteljskim udrugama, ali ni oni mu nisu mogli, ili željeli pomoći. Ipak je on „Adem.“ Na kraju je stiglo rješenje da mora napustiti tu dvorišnu kuću, svoj jedini dom, i kako više nije znao gdje niti kud, zvao je Živi Zid. Stigli su Pernar i Sinčić, ona Palfi, a s njima i mnogo fotoaparata, kamera i novinara.

Odvijala se tu prava drama. Ali izletio je Adem van, i nakon toga više nije vidio nikoga iz Živog Zida. Oni su se poslikali i otišli. Ne znam točno gdje je Adem sada. Kažu da je bolestan te da preživljava popravljajući kućanske aparate po kućama. Svjedoci spominju kako tu i tamo  naleti u stari kvart i onda rogobori protiv svih političara.

Sve su to za njega lopovi. Ima i onih koji sada komentiraju kako Adem nije pravi domoljub i takvi su u pravu. Jer da bi ljubio svoj dom, moraš ga za početak imati.

Autor: Marin Vlahović

ZADNJE VIJESTI