Bio je grobar, surađivao sa svim predsjednicima HDZ-a; Je li Šeks doista radio za Udbu?

Autor: Iva Međugorac

Gdje god da bio i što god da radio Šeks će zapravo najviše ostati zapamćen po onoj locirati, identificirati, uhititi i transferirati generala Antu Gotovinu.

Najdugovječniji političar u Hrvatskoj, Vladimir Šeks našao se u veoma nezahvalnoj situaciji zbog pisanja tjednika Nacional koji je objavio transkripte koje je Služba državne sigurnosti vodila s njime. Riječ je o razdoblju tijekonm 1983. godine aada su ga pokušali vrbovati da radi za njh, a istodobno su prema tvrdnjama spomenutog medija testirali radi li Šeks za Kos. Odvijalo se to u doba kada je Šeks očekivao ishod odluke Saveznog suda o sudskoj presudi koju je protiv njega potvrdio Vrhovni sud Hrvatske jer je bio optužen zbog protudržavnih djelatnosti te je bio pod nadzorom jugoslavenskih službi odnosno Udbe. Za nadzor nad Šeksom bio je zaadužen Zdravko Pejić koji je s njime periodično komunicirao.

I sami Šeks oglasio se oko objave u medijima te kazao da na cijelu priču nema komentara, ali i u Nacionalu tvrde kako su kontaktirali Šeksa prije objave transkripata, te da je ovaj burno reagirao tvrdeći da se radi o prljavim izmišljotinama. Bilo kako bilo nije ovo prvi puta da se Šeksa spominje u ovom kontekstu, a da je korijena svoje političke karijere zasadio još u doba komunizma javnost koja ga prati odavno zna. Veliki hrvatski novinar Petar Požar za Šeksa je znao reći da ima veliku sreću u životu jer da nije bilo jedne loze previše u kakvoj osječkoj birtiji i jedne Vile Velebite u vrijeme kada to baš i nije bio službeni repertoar, pitanje je bi li njegova karijera išla tokom kojim je išla. Šeksov otac Aleksandar bio je lijevo orjentirani obrtnik pa se sin sa 21 godinom upisuje u Savez komunista što mu je bila prva stanica u političkoj karijeri. Nakon završetka Pravnog fakuletata zapošljava se u osječkom tužiteljstvu, a za svega četiri godine postaje zamjenik tužitelja. Nakon afere s lozom i otvaranjem pošte na sudu u Osijeku, Šeks je izbačen iz Partije pa ga baš negdje u to vrijeme obrađuje tadašnja Služba državne bezbjednosti otvarajući mu dosje pod šifrom Sova, kodno ime koje ga je pratilo sve do vremena demokracije.

Kada je u tužilaštvu raskinuo radni odnos, Šeksa izbacuju i iz odvjetničke komore pa se našao na ulici, ali nije dugo stajao na mjestu već piše pismo srpskoj komori i to na ćirilici tražeći dozvolu za otvaranje odvjetničkog ureda u Šidu. Bio je, tvrde oni koji Šeksa desetljećima poznaju, uvijek vješt i tvrdoglav, a da je tome tako potvrđuje uostalom i njegova karijera koju u to doba nastavlja uspostavlojajući prisne odnose s Matom Arlovićem, ali i Vojislavom Šešeljem te Milovanom Đilasom.

Postaje čaln PEN-a i Amnesty Internationala, a zbog zlata je pola godine robijao u Staroj Gradiški gdje je vodio dnevnih kojega je objavio pod nazivom Tmina zatvorskog sna. Kada se domogao slobode odvjetnički posao ne nalazi pa se prijavljuje na natječaj za grobara u osječko Ukopu. Vrijeme je učinilo svoje, a Šeks se postepeno zbližio s pravim ljudima, na pravom mjestu i u pravo vrjeme pa se tako našao i na Jarunu, u birtiji u kojoj se osnivala Hrvatska demokratska zajednica. Zajedno sa Glavašem priskrbio si je visoku poziciju u stranci predstavljajući se kao najžešći HDZ-ovac. Sukobio se u to doba ne samo s Manolićem i Mesićem već i sa samim Tuđmanom, ali vrlo brzo se pokajao i u stranci duboko pustio korijene nakon svih ostalim. U nekadašnjoj Jugoslaviji dugovječni Šeks kotirao je vrlo visoko u komunističkim strukturama jer bio je čovjek koji zna sve o svakome.

U demokratskoj Hrvatskoj situacija se također nije previše promjenila. Nakon Tuđmanove smrti i ključnih parlamentarnih izbora Šeks se priklanja Sanaderu, odbacujući Pašalića. Nakon Sanaderova kraha ovaj odbacuje ljude poput Jarnjaka, a spekulira se kako je i Ivan Turudić Šeksov čovjek. No, sve to tek su puka nagađanja koja nikada nisu potvrđena. Ono što je sigurno je to da Šeks unatoč svima koji su dolazili, odlazili i prolazili nikada nije pao jer igrao je mudro, on nikada nije želio biti prvi čovjek stranke, uvijek drugi. Prva i jedina pozicija na kojoj je bio prvi bila je ona kada ga je Sanader pšostavio za šefa Sabora.

Tijekom dvijetisućitih Šeks u tragediji gubi sina, a razilazi se i sa prijateljem Glavašom i Lukom Bebićem. Iz politike se međutim ne povlači već se nakon što je drugovao s Jadrankom Kosor priklanja Karamarku. Praktičan političar, ali čovjek bez vizije i ideala, tako ga opisuje njegov bivši prijatelj Andrija Hebrang. No koncu, gdje god da bio i što god da radio Šeks će zapravo najviše ostati zapamćen po onoj locirati, identificirati, uhititi i transferirati generala Antu Gotovinu.




Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.