Sanjin Strukic/PIXSELL
Sanjin Strukic/PIXSELL

Bandić utvrdio prvu crtu obrane interesa hotela Dubrovnik i krupnog kapitala u dvorištu iz pakla na Trgu bana Jelačića br. 15!

Autor: Krešimir TURČIN, 2. rujna, 2016. 7Dnevno

Stanari se žale da su duže od dva desetljeća izloženi raznim oblicima nasilništva, pa i institucionalnog, nad njihovom imovinom, pa i nad njima osobno, a jednog predstavnika stanara svojedobno je, samo zbog primjedbe da svoj Jaguar ne parkira na tuđem privatnom vlasništvu, na smrt pretukao Angel Andonov, partner Pere Novaka, većinskog vlasnika hotela Dubrovnik. Za taj zločin nikad nije odgovarao

Kada se u rano proljeće 1992. godine hrvatski branitelj N.N. (podaci poznati redakciji) s ratišta u Nuštru nakratko vratio doma, u Zagreb, zatekao je okupiran dio (i) svoga dvorišta. Dok su hrabri i čestiti branili i oslobađali domovinu na prvim linijama bojišta, junak naše priče na slavonskome ratištu, predatori rata grupirali su se za grabež i veliku pljačku državne i društvene imovine, a sitniji šljam utvrđivao je svoje borbene linije na privatnim posjedima, silovito i besramno uzurpirajući tuđe. Tako se u Domovinskome ratu na sasma poseban način ratovalo u samom srcu Zagreba, iza pročelja najstarije građevine na Trgu bana Jelačića br. 15, u zamamnom dvorištu, nekoć perivoju iza zgrade koju je znameniti graditelj Bartol Felbinger izgradio za sebe. Čak četiri zgrade s pripadajućim podrumskim i skladišnim prostorom, koliko ih okružuje nekoć Felbingerovo dvorište, bili su odveć zamamni zalogaj i izazovna prilika tzv. poduzetnicima svih vrsta, pa se na toj elitnoj lokaciji već 25 godina za „kvadrate“ na sve mile i nemile načine bori cijela galerija nevjerojatnih likova, od ratnih veterana do špijuna, dilera i kriminalaca. I svi oni već dva i pol desetljeća prolaze ispod radara svih gradskih vlasti, još iz doba gradonačelnikovanja Borisa Buzančića, Branka Mikše i Marine Matulović Dropulić. Dolaskom Milana Bandića na čelo Zagreba prije 16 godina, ta je čudnovata skupina ljudi s ruba ili s one strane zakona dobila i neslužbenog pokrovitelja, zaštitnika i zagovarača s najviše gradske adrese. Danas pak, raščlanjujući sve što je snalazilo i snašlo stanare, vlasnike i suvlasnike nekretnina u bloku zgrada na Trgu bana Jelačića 15, te imajući u vidu skore, nove građevisnke pothvate u neposrednom susjedstvu, mogli bismo, gotovo nedvosmisleno, zaključiti da se praktički od prvog dana okupacije „Felbingerova dvorišta“ tamo utvrđivala prva linija obrane interesa hotela Dubrovnik i krupnoga kapitala.

Ulaganje teško 20 milijuna dolara i tvrtka Fakini d.o.o

Još prije 12 godina većinski suvlasnik hotela Dubrovnik Pero Novak izjavio je za Nacional da se priprema 20 milijuna dolara vrijedan projekt proširenja hotela i izgradnja trgovačkog centra, poslovnih ureda i podzemne garaže na dvije razine: „Za ostvarenje projekta najprije je potrebno otkupiti, a zatim i srušiti zgrade u dvorišu na Trgu bana Jelačića 15 iza hotela Dubrovnik, koje su nekada bile konjušnice bana Josipa Jelačića. Stvar je isključivo u rukama gradskih vlasti. Te ruševine su u jako lošem stanju, a trošne zidove i razbijene prozore svakodnevno gledaju gosti našeg hotela“, govorio je 2004. Pero Novak, jedan od najuspješnijih hrvatskih iseljenika u SAD-u, korejski ratni veteran, te glavni inicijator i predsjednik Organizacijskog odbora Grupe 100, skupine najuspješnijih hrvatskih bizinismena u iseljeništvu kojima je bio cilj u Hrvatsku investirati 1,5 milijardi dolara vlastitog kapitala.

„Intencija je zainteresiranih investitora pridobiti kategoriju više za hotel Dubrovnik, a za to im je nužan osiguran parking u sklopu hotela, bazen itd. Najmanje loše i najrealnije, najlakše izvedivo rješenje jest da se to učini u našem dvorištu, odnosno ispod našeg dvorišta. Kompromisna varijanta je da se barem omogući fizički prolaz (podzemni i/ili nadzemni) od hotela do najbliže garaže. Međutim, to bi valjalo napraviti kompromisom i dogovorom stanara, tj. suvlasnika. Nažalost, povijest pokazuje različite oblike nasilništva nad našom imovinom u ostvarivanju tog cilja, stoga opravdano smatram da je projekt tvrtke znakovita imena Fakini d.o.o samo nastavak iste priče nasilja nad zakonom i javnim interesom, a sve tobože uime javnog interesu“, govori nam danas umirovljeni branitelj N.N., inače jedan od zainteresiranih i oštećenih stanara u dvorištu iz pakla na Trgu bana Jelačića 15.

Na terasi Kavalira toči se i bez dozvole…

Kada se hrvatski vojnik N.N. vratio u rano proljeće 1992. na kratki raspust s ratišta u Nuštru u svome je dvorištu umjesto postolarske radionice zatekao kafić Kavalir. Kavalir koji je vrlo nekavalirski, da ne kažemo lupeški, prisvojio za sebe tuđe! Tihi partner tamošnjega postolara postao je izvjesni Ivica Mioč koji je stao iza kapitala i pokušaja prenamjene postolarskog lokala u ugostiteljski, ali za koji nikada do prije mjesec i pol dana nije ni zatražena, ni dobivena suglasnost stanara, pa prema tome Mioč nikada nije dobio ni dozvolu za otvaranje kafića.

Priča o dvorištu iz pakla u središtu grada aktivno započinje mutnom privatizacijom hotela Dubrovnik 1995. od strane američkoga Hrvata Pere Novaka i partnera. Međutim, već ranije se lokali i poslovni prostori na adresi Trg bana Jelačića br. 15 dijele zaposlenicima hotela Dubrovnik i podobnima. Ivica Mioč, bivši konobar hotela Dubrovnik na nejasan je način preuzeo postolarsku radnju u dvorištu i pretvorio je u ugostiteljski objekt (bez potrebne suglasnosti suvlasnika), otima podrumske prostorije (cca 30 kvadrata), mijenja izgled zgrade – buši ulaz s prednje strane, i gradi nelegalnu terasu (cca 30 kvadrata) koja je unatoč odlukama o rušenju i dalje ovdje, čak je i zaobilaze prilikom nedavne obnove fasade, a zaštitari kulture „ne vide“ promjenu pročelja. Neispravnim odvodom – poplavljivanjem podruma i građevinskim preinakama (bušenje potpornih zidova, nalijeganjem teške terase itd.) aktivno destruira temelje zaštićene zgrade. Aktivno podrivanje temelja zgrade (koja je spomenik kulture!) prestaje kad nalogodavci shvaćaju da rušenjem zgrade i eventualnom izgradnjom željenih garaža ne rješavaju esencijalni problem – pristup vozilima do parcele.

Prvi fakin Miočeve kavalirske terase

Sve te makinacije cijelo vrijeme s nelegalne terase Kavalira promatra i odobrava prvi fakin među njima, glavom i bradom Milan Bandić, kome je ispijanje prve jutarnje kave u Kavaliru godinama bio dio dnevne gradonačelničke rutine. Bandić se toliko udomaćio na Miočevoj terasi da je ona interno prozvana gradonačelnikovim kadrovskim stožerom. Pa je tako već urbana legenda da je upravo s terase Kavalira Bandićev mesar Josip Brčić Baja lansiran za pomoćnika direktora Holdingove podružnice Tržnice, a iz Kavalira je svoju karijeru razvijao i bivši konobar Mioč, kojega je Bandić imenovao za pomoćnika direktora u tvrtki Sljeme Medvednica, zaduženoj za Snježnu kraljicu. U međuvremenu Bandićev mesar, koji tada već vodi sve Tržnice Grada, dobiva pravo na postavljanje drvenih kućica uz sljemenske skijaške staze i sve benefite koji iz tog posla proizlaze.

Kad bi revoltirani stanari upozorili gradonačelnika da pije kavu na bespravnoj terasi, koja više od dva desetljeća prkosi zakonskim i civilizacijskim standardima, Miki Fontana fakinski bi im odgovorio: „Pa dobro, onda ću prijeći unutra“, te bi se podigao, uzeo svoju šalicu i povukao se u unutrašnjost lokala koji se i dan danas vodi kao postolarska radionica.

I Ljubičić i drugi moćnici tu su ispijali kave

Nekad, dok su još bili partneri i prijatelji u Kavaliru je kavu pio i Slobodan Ljubičić Kikaš, u to vrijeme prvi čovjek ZG holdinga i Robnih terminala koji pak u susjednoj zgradi na Trgu bana Jelačića imaju stotine metara četvornih poslovnoga prostora. U Kavaliru je kavu ispijao i Mićo Carić, zagrebački kralj nekretnina, negdašnji vlasnik kockarnice Tiffany, koji je zajedno s odvjetnikom Antom Nobilom 2003. kupio propalu tvornicu Nadu Dimić, površine veće od 10.000 kvadrata. Kad se Bandić opet vratio u gradonačelničko sedlo, iz kojeg je nakratko ispao zbog vožnje u pijanom stanju, dobivena je dozvola za rušenje starog objekta i gradnju novog, te je tvornica preprodana Željku Kerumu za višestruko veći iznos, navodno za 8,5 milijuna eura.

Poslovni dnevnik, na žalost ugašen, Business.hr koji se jedini upustio u temeljito trančiranje skandaloznih ljudi i pojava u dvorišti iz pakla pod Bandićevim pokroviteljstvom, dao je svojedobno prostor i Anti Kovči, prevarenom vlasniku Zagrebačkog ugostiteljsko-slastičarskog poduzeća koji je ostao bez niza atraktivnih lokala u središtu Zagreba. Evo što je Kovčo još prije deset godina govorio o svome slučaju: „Iza mojih nevolja cijelo vrijeme stoje Mićo Carić i Zoran Pripuz, koji preko Bandića i Ljubičića ulaze u zagrebačke lokale.“ Inače Zoran Pripuz istaknuti je član zagrebačkog podzemlja, oslobođen optužbi u spektakularnom suđenju zločinačkoj organizaciji početkom ovog stoljeća, a osim toga i brat je poduzetnika Petra Pripuza koji posluje sa Zagrebačkim holdingom oko zbrinjavanja otpada, a prije dvije godine našao se zajedno s Milanom Bandićem u istražnom zatvoru u Remetincu.

I Angel Endži Andonov često je zalazio u Kavalir

Zapravo bi mnogi „istaknuti“ gosti Kavalira zasluživali svojim likom i djelom zasebne stranice novinskoga prostora, ovdje ih gotovo samo taksativno navodimo kako bismo oslikali kakvim su likovima i njihovim kombinacijama sustavno izloženi stanari bloka zgrada na Trgu bana Jelačića 15. U Kavalir je često svraćao dok je bio na slobodi i Angel Endži Andonov, partner svih viđenijih protagonista iz naše priče. Osim svega Andonov je bio i voditelj susjednoga casina na središnjem ZG trgu, a osoblju Kavalira nije bilo teško ni oprati Jaguar njihovome gostu koji se redovito parkirao na tuđem posjedu. Kada mu je jednom prigodom predstavnik stanara prigovorio, Andonov ga je najprije izudarao šakama, a potom i iscipelario nesretnika koji je nekoliko mjeseci kasnije zbog zadobivenih ozljeda preminuo. Nakon što je premlatio nesretnog čovjeka, Andonovu su iz Bandićeve birtije u dvorištu pljeskali i častili ga naknadno pićem. Za zločin nikada nije odgovarao. Kazneni progon i kazna Andonova su snašli tek pošto je 2003. godine uhićen s 336 kilograma kokaina vrijednog 30 milijuna eura kojeg je iz Venezuele prevezao u Istru, ravno u ruke policije. Osuđen je na 21 godinu robije!

„Nepoznat netko“ pobrinuo se da reprezentativni prostor na Trgu bana Jelačića 15 dobije i Ante Kljajić, bivši portir (!?) hotela Dubrovnik, pa on tako gospodari gotovo čitavim prvim katom ulične zgrade, koja je spomenik kulture nulte kategorije. Makinacija se izvodila na račun javnog sentimenta spram Zvonimira Bobana, čiji je tata Marinko privatizirao Ugostiteljsko poduzeće „Lotrščak“ (koji je na Trgu bio u zakupu), te koji je s bivšim portirom Kljajićem i tadašnjim čelnikom Gradskog podruma Mariom Piškurićem trgovao tuđim prostorima. Mario Piškurić i Miroslav Kutle zbog makinacija s nekretninama i privatizacijama na Trgu zaglavili su u zatvoru, dok su Marinko Boban, Ante Kljajić i njegov prvi susjed iz Jaske Ivica Penić (tadašnji ministar unutrašnjih poslova!) bili oslobođeni.

Prostor za opskurne udruge i pojedince

Razne opskurne udruge i pojedinci otimaju prostor tik do hotela Dubrovnik, u zakupu od nekadašnje Mladosti, i do dan danas ga „čuvaju“. Spomenut ćemo samo neke: Ivica Mioč (isti onaj Mioč iz priče o kafiću Kavalir) i njegova „Republikanska stranka“, koja se po Statutu zalagala za „nuklearnu Hrvatsku“, pa „Hrvatski svemirski program“ Marina Sopte, nekadašnjeg državnog tajnika, inače kuma nekadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Pa Zdravko Bašić (Euroton group, upleten u privatizaciju Mladosti), Tomislav Merčep, Munib Suljić (sudionik ubojstva obitelji Zec)… i sada opet neka „braniteljska udruga“ pod kapom Zvonka Sesara koji se hvali da je nabavljao snajpere za obranu Zagreba.

Iako su im nadležene službe pečatile prostor zbog nelegalnog upada prije nekoliko godina, te zbog ilegalnog oružja u prostoru, iako su stanari uspjeli ishoditi i rušenje njihove nelegalne terase, 2013. terasa opet niče i dan danas eno je tamo sa svim svojim opskurnim nelegalnim vlasnicima i njihovim gostima.
Prostor u prizemlju dvorišne zgrade do Praške dobiva Bandiću do tada lojalni Josip Braco Pill, odnosno Humanitarno-sportska udruga „Velebit“. Međutim, Pill se otima Bandićevoj kontroli, te iziritiran brojnim nelegalnostima i „obvezama“ (npr. bio je prisiljen „ugostiti“ HSP i Slavena Leticu kao njihov izborni stožer!), kao legalist po vokaciji, postaje opozicija svom nekadašnjem „sponzoru“. Treba naglasiti da je „Velebit“ DOISTA prava humanitarna udruga.
Jedan od prostora u dvorištu iz pakla uzeo je pravnik Krešo Matić, predstavivši se kao pravni slijednik nekadašnjeg „Interprogresa“. On je sudjelovao u izradi falsificirane dokumentacije gradskih prostora, za što je i pravomoćno osuđen, ali nekim čudom kaznu izdržava u „svom“ lokalu na Trgu bana Jelačića 15.

Na svakojake se načine, uz prešutno odobravanje institucija koje Bandić navijeke priziva da delaju svoj posao, iscrpljivalo stanare, narušavalo njihov mir i njihovo vlasništvo, sve ne bi li ih se zastrašilo, ušutkalo, pa čak i neizravno primoralo da napuste svoju djedovinu na elitnoj lokaciji i prepuste je „bandićevcima“. Tako se već 2005. pokušalo nasilno raskopati dvorište, što su stanari uspjeli fizički (!) spriječiti.
Riječ je bila o pokušaju bez ikakve projektne dokumentacije, a pravna „podloga“ je bila tek neka fotokopija „obavijesti“. Završilo je s „povucite operativu“.
„Godinu dana kasnije, 2006., Milan Bandić naredio je tadašnjem šefu Zagreb parkinga Mati Kraljeviću da nabavi specijalno vozilo, ‘mali pauk’, za desant na naše dvorište. Veliki pauk, naime, nije mogao ući u dvorište, a sve da bi nam nelegalno izvlačio privatne automobile s našeg posjeda. Završilo je tako da smo novi, mali pauk zatvorili u našem dvorištu, pozvana je interventna policija, a tek po dolasku novinara i fotoreportera su se svi zajedno povukli“, govori nam jedan od stanara rođenih u vrijeme dok se u njihovom dvorištu još živjelo pristojno i pitomo kao u Golikovu filmu „Tko pjeva zlo ne misli“. Odavno već, na užas starosjedilaca, u dvorištu na Trgu bana Jelačića 15 pjevaju samo nepozvani i pritom, na žalost, misle samo zlo i naopako.

Zagreb na koljenima! Hotoljublje ponovno jaše, Bandić & Fakini nastavljaju s vandalskim garažiranjem Donjega grada

Bandić u tajnosti počinje graditi podzemnu garažu ispod Praške ulice, stanari dovedeni pred gotov čin!

Autor: Krešimir TURČIN, 2. rujna, 2016. 7Dnevno

ZADNJE VIJESTI