Ivica Galovic/PIXSELL
Ivica Galovic/PIXSELL

Bandić je životno ugrožen! Treba što prije na ugradnju stentova, a ne u predizbornu utrku!

Autor: Krešimir Turčin/7Dnevno/ 8. srpnja 2016.

Godine i godine iscrpljujuće jurnjave, stresa i pritisaka, Bandiću stižu na naplatu i on više ne uspijeva pratiti samoga sebe ni uz pomoć raznih stimulansa. Nije dobro. Prije dva tjedna bio je na pregledu u Klinici Magdalena, gdje je podvrgnut koronarografiji te je dijagnosticirano loše stanje Bandićeva krvožilnog sustava.

Mjesecima već zagrebački gradonačelnik zabrinjava svojim iscrpljenim izgledom najbliže suradnike. Umoran je, neispavan, stalno promukao, ponekad gotovo bez glasa, izrazito nervozan, pa i izvan kontrole, te nerijetko „puca“ na sitnicama koje ga nekad nisu mogle izbaciti iz takta. U procjepu između očuvanja i jačanja svojih pozicija vlasti i moći te brige za vlastito zdravlje, Milan Bandić sam je sebi i najveći prijatelj, ali i najveći neprijatelj. Proširio je svoja savezništva, udruživši se s gradonačelnicima nekolicine hrvatskih gradova u tzv. Milanov Most, te je spreman za novi politički juriš na skorim izvanrednim parlametranim izborima. S druge strane, sve je slabiji saveznik svome tijelu na što su ga upozorili još prije pola godine i liječnici u Kliničkom bolničkom centru Zagreb kad je htino hospitaliziran zbog obilnog krvarenja iz nosa. Osim što su tada ustvrdili da je zdravlje ZG-gradonačelnika ozbiljno narušeno, vidjeli su i da mu je nosna pregrada jako propala što se najčešće događa uslijed dugotrajne konzumacije kokaina. Jedan od liječnika tih nam je dana potvrdio da je Bandić žešći ovisnik o kokainu o čemu smo već pisali, analizirajući Bandićevo psihofizičko stanje i ponašenje, njegovu hiperaktivnost, euforičnu sveprisutnost i neumornu jurnjavu ne samo Zagrebom nego i Hrvatskom. Nevjerojatni Bandićev intenzitet mnogo je objašnjiviji utjecajem kokaina, najjačeg prirodnog psihostimulansa, koji povećava budnost, koncentraciju te intelekutalne i fizičke sposobnosti.

„Bili ste preblagi“, rekao nam je jedan od ljudi koji je bio uz Bandića 24 sata dnevno u jeku prošlojesenjske predizborne kampanje. „Konzumirao je u tom razdoblju, kad smo Hrvatsku prolazili uzduž i poprijeko, i do tri grama dnevno, što je doza jačih ovisnika. Nije nam praktički dao da spavamo. Bio je poput zombija. Mi bismo tek bi legli, a on bi nas, mrtve umorne, već prije zore dizao da idemo dalje. Uz to je bio i vrlo seksualno aktivan, a da mu ne uzmanjka ni žena ni koke brinuo se jedan od njegovih bliskih suradnika, prvi čovjek zagrebačkog sportskog sustava.“

Godine i godine iscrpljujuće jurnjave, stresa i pritisaka, sada Bandiću stižu na naplatu i on više ne uspijeva pratiti samoga sebe ni uz pomoć raznih stimulansa. Nije dobro. Prije dva tjedna bio je na pregledu u Klinici Magdalena, specijaliziranoj za kadriovaskularnu kirurgiju i kardiologiju, gdje je podvrgnut koronarografiji te je dijagnosticirano loše stanje Bandićeva krvožilnog sustava. Preporučen mu je da se potvrgne tzv.
PCI-ju (perkutana koronarna intervencija), odnosno minimalno invazivnoj medoti liječenja koronarne bolesti kojomse ponovno postiže normalna prokrvljenost srčanog mišića, a time i nestanak bolova te se smanjuje mogućnost nastanka srčanog udara.

Evo kako PCI izgleda korak po korak:

kad uđete u kardiološki laboratorij leći ćete na rendgenski stol i biti prekriveni sterilnom plahtom. Mjesto punkcije u preponi biti će oprano specijalnom tekućinom

lokalna anestezija injicira se u preponu gdje se učini i mali rez na koži dužine oko 2 milimetra

tanka cijevčica koja se zove uvodnica uvede se u arteriju

kroz uvodnicu se u arteriju uvode kateteri, odnosno dugačke šuplje cijevčice promjera svega oko 2 milimetra koji se postavljaju na ušće koronarnih arterija

kontrastno sredstvo se uštrca kroz kateter u koronarnu arteriju, a istovremeno se uključi dijaskopija, odnosno brzi niz rendgenskih snimki srca što omogućava prikaz cijele koronarne arterije i njenih suženja u stvarnom vremenu. Doza zračenja koju primite je minimalno potrebna za dobivanje precizne dijagnoze

kad se prikaže mjesto suženja kroz kateter se u bolesnu arteriju uvodi poput konca tanka žica

potom liječnik preko žice uvodi balon kateter i postavlja ga na mjestu suženja

zatim se balon na kateteru napuhne čime se arterija proširi i uspostavlja se normalan protok krvi

kako bi se spriječio ponovni nastanak suženja na tom mjestu na isti način se uvodi balon kateter na kojem se nalazi nerašireni stent (metalna mrežica). Napuhavanjem balona stent se širi, utiskuje se u stijenke krvne žile i trajno održava arteriju prohodnom

u oko 15-20% slučajeva u postavljenom stentu nastaje ponovno suženje što se događa najčešće u prvih 6 mjeseci, a često se liječi ponovnim proširivanjem balon kateterom

moguća je u posebnim slučajevima i ugradnja stenta koji postupno izlučuje lijek (citostatik) u maloj dozi koji sprečava ponovni nastanak suženja

sam postupak traje od nekoliko minuta do više od sat vremena, prosječno oko 30 minuta

većim dijelom zahvata osjećat ćete se udobno, ali kad se balon napuhne možete osjetiti nelagodu i bol u prsima – to je normalni dio postupka i prestaje čim se balon ispuhne

Ovaj zahvat predviđa ostanak u bolnici tri do osam dana. Hoće li ih Bandić pronaći u svome kalendaru, prije nego što krene u novu iscrpljujuću izbornu utrku, drugu u samo deset mjeseci? Ili će riskirati zdravljem utrku u kojoj se na kraju želi vidjeti kao hrvatski premijer? Sve da se i u nekim famoznim kombinacijama pojavi na mjestu predsjednika Vlade, što ćemo s bolesnim premijerom?

U listopadu 2009. godine, u jeku predizborne kampanje za predsjednika Hrvatske, Nacional je napravio zdravstvenu anketu među predsjedničkim kandidatima, a jedan od njih je bio i Milan Bandić, postavljajući im ova pitanja:

1. Kakvo je vaše zdravstveno stanje? Jeste li u posljednje vrijeme obavili liječnički pregled?

2. Bolujete li od neke kronične bolesti?

3. Veliki broj hrvatskih građana pati od kardiovaskularnih teškoća. Kakav je vaš tlak, kolesterol i jeste li imali srčanih tegoba?

4. Koji je vaš stav o zdravstvenom stanju kandidata za predsjednika Republike? Smije li tu dužnost obavljati osoba koja pati od neke kronične bolesti. Ako mislite da ne bi smjela, na koje bolesti mislite?

5. Ima li javnost pravo uvida u zdravstveno stanje predsjedničkih kandidata?

Evo što je tada, prije sedam godina, odgovorio predsjednički kandidat Milan Bandić:

1. Doktori kažu da je moje zdravstveno stanje odlično. Osjećam se odlično, a dva puta godišnje obavim potpune medicinske pretrage. Na posljednjoj sam bio 6. listopada i svi nalazi su, Bogu hvala, u granicama normale. Dokaz da sam zdrav je i to što sam u nedjelju istrčao svih 42.195 metara zagrebačkog maratona.

2. Ne bolujem.

3. Nikada nisam imao srčanih tegoba, a na prošlotjednom pregledu izmjeren mi je ukupni kolesterol 4,3, što znači posve normalan. Kao što je poznao, u srpnju 2003. imao sam cerebrovaskularni incident, ali sam se posve oporavio, i to bez operacije. Tada su mi liječnici utvrdili blago povišeni krvni tlak, koji sam sada potpuno normalizirao zahvaljujući zdravom načinu života i dijetnoj prehrani. Sada su mi sve vrijednosti u granicama normale.

4. Kronične bolesti su najčešće posljedica načina života i mislim da bi javne osobe svojim primjerom morale upozoravati na važnost brige o zdravom životu. Osobno se toga pridržavam u potpunosti.

5. Apsolutno.

Kako bi na ova delikatna pitanja danas odgovorio Milan Bandić koji se vidi na funkciji s mnogo većim ovlastima nego li su predsjedničke? Bi li bio spreman predočiti biračima svoj zdravstveni karton? Nećemo ni pitati bi li se podvrgnuo javnom testiranju na droge? Recimo, da da nekoliko svojih vlasi na neovisnu toksikološku analizu kako bi dokazao da ne koristi nikakve opijate…

Ni u jednoj državi nastaloj raspadom Jugoslavije ne postoji obaveza stavljanja na uvid javnosti zdravstvenog stanja političara, čak ni onih na najodgovornijim funkcijama. Njihovi zdravstveni kartoni spadaju u osobne podatke čije bi otkrivanje, mimo njihove volje, bilo kazneno djelo. Apsurdna je situacija da ne postoji bilo kakva provjera zdravstvenog stanja kandidata za najviše državne funkcije – zdravstveni pregled potreban je za upravljanje vozilom, ali ne i za upravljanje državom!

Iskren odnos političara prema biračima je ljekovit

Sociolozi smatraju da iskren odnos političara prema biračima, otvoreno informiranje o zdravstvenim problemima s kojima se susreću, nedvosmisleno ima pozitivne efekte. Osim što time poboljšavaju svoj imidž kod naroda, to utječe i na imidž onih koji ih slijede te onih koji dolaze iza njih. Narod stječe povjerenje u ljude koji se tako ponašaju, koji tako komuniciraju. S druge strane, naglašavaju sociolozi, sada ima lidera koji zloupotrebljavaju svoje zdravstveno stanje, političke funkcije obavljaju i oni koji imaju problema sa sklerozom i druge zdravstvene probleme koji im otežavaju ili ih ometaju u obavljanju njihovih funkcija i koji nikako ne prihvaćaju da o tome javno govore. Iskreno komuniciranje lidera i građana nedvosmisleno govori o jačanju povjerenja u lidere. U zaključku, nositelji važnih društvenih i političkih funkcija nikako ne bi smjeli skrivati svoje bolesti. Recimo, u skandinavskim je zemljama obaveza da visoki državni dužnosnici stavljaju na uvid javnosti svoj zdravstveni karton. Zar ne bi bilo pošteno da se usvoji kao kodeks, da aspiranti na najvažnije funkcije u državi javnost upoznaju i sa svojim zdravstvenim statusom da se ocijeni imaju li fizičkih i mentalnih kapaciteta neophodnih da bi bili korisni za sve građane. To više nije pitanje privatnosti, ako žele privatni život, neka se ne bave javnim životom i javnim funkcijama.

„Bolest prvenstveno može imati implikacije na sam postupak donošenja najbitnijih, ključnih državnih i političkih odluka i njihova provođenja. Također, mijenja se odnos između oboljelog dužnosnika i njegovih najbližih suradnika, od kojih će neki svojim pretjerano zaštitničkim ponašanjem i neobjektivnošću štetiti rješavanju situacije, dok će umjereniji i objektivniji vjerojatno biti gurnuti u drugi plan. Oboljeli visoki dužnosnik uslijed bolesti može postati podložniji manipulaciji svoje okoline, ali i nemilosrdniji u provođenju svoga političkog programa,“ piše, među ostalim, dr. sc. Samir Vrabec u svom znanstvenom radu „Zdravstveno stanje visokih državnih dužnosnika kao političko i ustavnopravno pitanje – slučaj bolesti predsjednika Franje Tuđmana“.

Dr. sc. Vrabec smatra da od visokih državnih dužnosnika, a osobito predsjednika države ili vlade očekujemo da očituje snagu, odlučnost i spremnost: „Kod državnih dužnosnika ne želimo vidjeti slabost, bolest i neodlučnost što oslikava našu želju da svoje lidere vidimo kao svemoćne i ‘besmrtne’, jer smo im dali mandat za rješavnje politika i interesa koji su u našem fokusu i jer oni trebaju imati i provoditi rješenja za probleme državne zajednice na čijem su čelu.“

Bandić je već imao susret „na drugoj strani“

Milana Bandića ni istrage i optužnice nisu zasad udaljile s pozicija vlasti i moći, niti su podrezale krila njegovim ambicijama, ali tijelo piše jedan a pamti dva i više ne sluša i ne služi Bandića kako bi on to htio. Bandić je, osim toga, već imao susret „na drugoj strani“, kada je u srpnju 2003. godine u 48. godini doživio moždani udar. Podsjetimo što su tada pisale novine: U četvrtak 3. srpnja uvečer izbio je još jedan težak sukob između zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić i njenog pomoćnika za društvene djelatnosti Milana Bandića. Pale su i teške riječi: Milan Bandić, partijski šef Vlaste Pavić, optužio je gradonačelnicu da je potpala pod poguban utjecaj HNS-ovki Vesne Pusić i Morane Paliković-Gruden te da time ugrožava interese SDP-a i građana. Ta teza nekoliko dana ranije objavljena je i u medijima: u naslovima je bilo istaknuto da se Vlasta Pavić otrgla utjecaju SDP-a i Milana Bandića te da gradom ne vlada uz potporu SDP-a, već HNS-a. Bandić se, tvrde upućeni, za svađe vidljivo uzrujao, gotovo da se nije mogao kontrolirati. Teško je optuživao Vlastu Pavić, no ona mu nije ostajala dužna, uzvraćala mu je istom mjerom, što je Bandića još više izbezumljivalo. Tvrdi se da su sukobi izbili oko GUP-a, ali i optužbi da su Bandić i njegovi suradnici upleteni u nezakonite radnje vlasnika Croatia Busa Leona Sulića te da je Državno odvjetništvo o tome otvorilo istragu. Drugo jutro Bandić se nije osjećao dobro, bio je vidljivo umoran i iscrpljen, jedva je govorio: no nastavio je s radom i sastancima sve dok mu u poslijepodnevnim satima nije pozlilo. Od petka 4. srpnja, kada je Bandić prevezen u Klinički bolnički centar Rebro, gdje je stigao s visokim tlakom 210/120, liječnici su vodili dramatičnu borbu za njegov život. Istodobno njegovi najbliži suradnici učinili su sve da prikriju javnosti pravo stanje njegova zdravlja. Nakon nekoliko tjedana hospitalizacije i rehabilitacije u Krapinskim toplicama Bandić se oporavio te se već u rujnu vratio na posao, a za godinu dana ponovno je zasjeo na poziciju gradonačelnika Zagreba koju drži do danas.

Prije godinu i pol, po izlasku iz istražnog pritvora u Remetincu, izmjeren mu je idealan tlak 140/80, pa su cinici primjetili da mu boravak u zatvoru godi zdravlju, te da bi ga trebalo poštediti daljnjeg gradonačelnikovanja, dok su neki drugi pak rekli da mora da se radi o kineskom tlakomjeru.

Kako god, Bandić će u skoru kampanju osim s teretom optužnica krenuti i vidno narušenog zdravstvenog stanja. Osim ako si ne prizna da treba vremena za liječenje i oporavak, povuće se na dva, tri tjedna ne bi li liječnici sanirali njegove krvožilne probleme i udahnuli zraka u njegov iscrpljen organizam. Do tada, zagrebački je gradonačenik vitalno ugrožen.

Autor: Krešimir Turčin/7Dnevno/ 8. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI